STARIJI ORLOVCI U BUKOVICI

Moj pokojni ujak Franjo Orlovac (Tome) piše u svojim sjećanjima o Orlovcima u Bukovici ovako:
(zapis u posjedu Msgr. Dr. Ante Orlovac).

U Bukovici je u to vrijeme, 1820. ili oko te godine živio je NIKOLA ORLOVAC koji se nije bojao Turaka.

Naime, glavno prevozno sredstvo je bio konj kojeg se jahalo. Kada u susret dolazi Turčin, a prema njemu su jahali "kmetovi", onda bi "kmet" morao stati i sić' s konja dok Turčin ne prodje. Nikolu je to jako ljutilo i on nije htio sjašiti s konja. Nikola je imao svog ortaka i njih dvojica su jašili na jednom konju, a kada bi naišao Turčin, oni su njega natjerali da sjaši dok oni ne prodju.

Dakako, to je Turke vaoma zabrinjavalo i ljutilo. Pitali su: "A čiji su to kmeti?" Dobili su odgovor da su to kmeti bega Medića. Sada bih trebao pojasniti, tko je taj Medić? Begluk za to područje Barlovci-Bukovica-Jablan nalazio se u Barlovcima, a beg je bio Medić.
Osom tog Nikole i ostalih koji su se protivili tom turskom zulumu, bili su i drugi kmeti. Ali jednog dana (nije mi poznata godina, ali moglo bi se reći da je to bilo izmedju 1820.-1850.), došli su Turci u Bukovicu da "poliju vatru" kod neposlušnih kmetova, na čijem je čelu stajao (za Turke) zloglasni Nikola.
Umalo, pa da zaboravim, Nikola je imao svoju raju, koja se kod njega okupljala. Oni su imali pušku nabijaču i kada su je nabijali stavljali su dukat u cijev puške i gadjali u jedan hrast. (Dukat je novac koji je bio za vrijeme Turaka).

I tako su Turci "polili vatru" u kući Orlovac. Kada je vlast donijela odluku da "polije vatru", ta se je kuća i obitelj morala seliti i napustiti taj kraj. Taj put su se Orlovci selili iz Bukovice. U toj obitelji bili su: NIKOLA, IVAN, ILIJA I ŠIMO ORLOVAC sa djecom. Oni su preseljeni u Dolinu kod Bos. Gradiške. Tamo su sagradili kuću na četiri stuba. Pod kuće morao je biti dignut zbog poplave Save.
Zadržali su se tamo četiri godine, a poslije su se opet vratili u Bukovicu. Sinovi Nikole i Ivana su se razdijelili u tri kuće i onda se je smanjio broj članova obitelji u kućama.
Kuće Orlovaca su se nalazile na vrh sela.

I tako je vrijeme teklo i došao je 1. svjetski rat. U rat su išli svi sposobni muškarci. Ali od 1914.-1918. koliko je rat trajao mnogi muškarci se nisu vratili, izginuli su u tom ratu. Pošto su pretežito bili oženjeni, imali su i djecu. Majke su ostale udovice i one su se udale, a svoju djecu su stavile kod djeda i bake. Tu su djecu poslije zbrinjavali stričevi."

"Šteta što Franjo ne navodi srodstvo ovih Orlovaca. Možda su Nikola i Ivan braća, a Ilija i Šimo su Ivanovi sinovi...
...Tu bi negdje morao spadati i svećenik fra Stipo Orlovac, možda je Nikolin i Ivanov brat?"
(razmišljanje msgr. Dr. Ante Orlovac).

Tekst mi je poslao dr. Anto Orlovac a isti u izvornom obliku zadržao i ovdje pripremio:
Marinko Orlovac
(Na internetu od 18. ožujka 2000.)