Suvaje 17. kolovoza 2013.
Anto Orlovac, Bukovčanin
Poslušajte, prijatelji mili
koji ste se ovdje okupili,
doletjeli sa svih strana svijeta
u Bukov'cu, ona nam je sveta.
Nisam pjesnik, a nisam ni ptica,
ali neka proradi mi žica
pa u ruke uzeo sam perce
i složio ove deseterce.
.............
Bože mili na daru ti hvala
časna dužnost u dio mi pala
pozdraviti, i reći mu hvala,
uzoritog Vinka kardinala.
Uzoriti nasmijana lica
s njim domaći biskup Komarica.
Dobro došli, naša obojica
pozdravlja vas cijela Bukovica!
Nikad nešto slično nije bilo
nit se ikad ovo dogodilo
Bukovica da dočeka skupa
kardinala i Franju biskupa.
Hvala što ste vrijeme izdvojili
da bi ovdje skupa s nama bili.
Našoj sreći danas nema kraja
u okrilju dragog zavičaja.
Nikad nije ovoliko raje
pohrlilo na groblje Suvaje,
skupa biti i Boga moliti
i svojih se pokojnih sjetiti.
Kardinala uzoritog čuti,
koji uvijek Božjim putom puti
i poruku poslušati, bome,
jer tek tu smo mi svoji na svome.
No htio bih ovdje podsjetiti
- neću valjda dosadan vam biti -
isti gosti ovud su hodili
no tada su još dječaci bili.
To što pričam starina je veća
ima otad već pola stoljeća
kad smo mali seminarci bili
svećeničke škole tek učili.
Kolovoza šezdeset i treće
kad su bile žege ponajveće,
Bukovica još i danas pamti
svom kolegi kad su došli Anti.
Bilo tad je i male nezgode
pokraj hladne Trnovače vode,
al' se nađe, baš ondje gdje treba,
Vidovićka, moja tetka Beba.
Pa je stvari opet uredila
i ovako njima besjedila:
"Djeco moja, molite se Bogu
da vam pravim putom vodi nogu".
Opet oni na bicikle sjeli
pa su svojim putom odletjeli,
odjurili ko metak iz puške,
a niz potok plivale su kruške.
Prohujalo mnogo je godina,
danas sve nas ispunja milina,
doguraše dva dječaka mala
do biskupa i do kardinala.
Vinko Pastir Sarajeva grada
što u ratu tako teško strada.
A ni Franjo ne bi bolje ruke
kao biskup rodne Banje Luke.
Bila to su preteška vremena
sav im teret pao na ramena,
obojica puno su trpili
al' na ponos svima nama bili.
Kad je Sveti otac to saznao
kardinalom Vinka je prozvao
uzeo ga - neka mu je dika! -
za najbližeg svoga suradnika.
Otkad Vinku on okruni glavu,
već je dvaput bio u konklavu,
svoj doprinos i u tom je dao
dvojicu nam papa izabrao.
Kad bih sada dalje nabrajao
tko zna kad bi do konca došao;
kako kažu Evanđelja sveta
ne bi stalo u sve knjige svijeta.
Neka ovo zasad bude dosta
za našega Uzoritog gosta
samo da mu još na kraju velim
što u ime sviju ovdje želim:
"Uzoriti Bog te poživio,
puno sretnih ljeta doživio,
kud hodio blagoslovljen bio
i blagoslov svima donosio!"
..................
(Ovdje je domaćin ručka g. Ivica Matošević po svojoj djeci darovao kardinala)
A na spomen današnjeg susreta
evo malog hrastova bureta,
nadamo se, ono prazno nije
da u njemu ima i rakije.
Prinose ga dva domaća tića
oboje su iz Matoševića,
ponikli iz Matošević klice
domaćina našega Ivice.
Kad iz njega budeš nazdravio,
ti se sjeti gdje si danas bio
i sjeti se naše ljepotice
najdražeg nam sela Bukovice.
..............
Na kraju bih samo pridometn'o:
Svi živjeli i bilo vam sretno!