Više o ovome događ iz korespondencije između mene (Marinko Orlovac) i podataka koje je zabilježio dr. Anto Orlovac.
MAČINKOVIĆ, ANĐA r. LUKENDA, kći Luke Lukende i Marije r. Lagundžić, r. 16. 8. 1891. u Barlovcima,
rkt., Hrvatica, žena Ante Mačinkovića, živjela u Bukovici, „poginula“ (MU, br. 23, 1945) na cesti kod Bos. Gradiške
u partizanskom bombardiranju 15. 3. 1945. i pokopana u Brestovični kod Bos. Gradiške 15. 3., ili poginula 15. 3., a pokopana na Suvajama 17. 3.
O datumu pogibije, te datumu i mjestu njezina pokopa dvije su verzije.
Prva: u Mat. umrlih župe Bosanska Gradiška, br. 32, 1945. stoji da je "poginula od neprijateljskih zrakoplova na cesti za Banja Luku blizu Bos. Gradiške“
i to 13. 3. 1945., a da pokopana je na groblju u Brestovični 15. 3., sprovod vodio župnik bosanskogradiški Branimir Župančić,
Druga: u Mat. umrlih župe Barlovci, br. 23, 1945. stoji da je pokopana na Suvajama 15. 3., a da su je pokopali Ivo Jakić i Jakov Josipović 17. 3.
(bez svećenika, kako se u ratu često događalo). Čini se da je ipak poginula 15. ožujka, a s njom i
Bukovčani Teodor Petrušinski, zvani Fedko i Vid Vidović, zvani Mlad'ć. Vjerojatno je u onoj zbrci došlo do krivih informacija,
pa je župnik Župančić (koji je inače bio vrlo savjestan, dugo sam ga poznavao i surađivao s njime,
umro je 1990. u B. Luci), upisao i nju kao pokopanu u Brestovčini, a to je zapravo katoličko groblje grada i župe Bos. Gradiška.
Bukovčanin Josip Orlovac, sin Ive, (1938.-2024., moj brat) se sjeća da su pričali kako su se ona, Fedko Petrušinski i Vid Vidović iz Bukovice,
kad su nadlijetali partizanski zrakoplovi i bombardirali kolonu na cesti kod Nove Topole, pobjegli u neku baraku kraj puta i tu se sklonili.
Bomba je pala baš na baraku i tako su poginuli. S njima je bio još jedan Bukovčanin, Mile Bednarčuk, zvani Miler,
koji nije htio bježati u baraku, nego je i dalje išao cestom, i nije poginuo.
Ja bih svakako, uz svoje i tvoje informacije koje si prikupio, uzeo kao pouzdano da su poginuli njih troje Bukovčana i to 15. ožujka 1945. kod Nove Topole i da su Anđa Mačinković i Vid Vidović pokopani na Suvajama dva dana kasnije, 17. ožujka, a Fedko, prema tvojim informacijama, na Glavičici, na ukrajinskom groblju. Sad znamo točan datum pogibije, a ostalo su verzije, ja sam čuo da su išli tražiti soli, ali to je manje precizno, nego ono o fasungi u Okučanima, pa mi se to čini svakako vjerojatnim, ali "rezultat“ je – nažalost – isti: ljudi izgubili život tražeći hrane da prežive. Pokoj im duši. Htio sam ovo odmah podijeliti s tobom, a ti to slobodno ugradi, ako smatraš potrebnim. Pomalo se slažu kamenčići u mozaik zbivanja.
PETRUŠINSKI, TEODOR, zvani “Fedko”, r. 1900., grkokat., Ukrajinac, živio u Bukovici, muž Marije r. Jaroševski, poginuo kod Nove Topole 15. 3. 1945. skupa s Anđom Mačinković i Vidom Vidovićem, kad su išli u Bos. Gradišku tražiti soli.
VIDOVIĆ, VID, zvani „Mlad'ć“, sin Ilije i Anđe r. Blažević, r. 15. 6. 1899. u Bukovici, rkt., Hrvat, muž Ruže r. Lukenda (MVj, br. 37, 1918), civil, "poginuo“ (MK, br. 22, 1945) 15. 3. 1945. kod Nove Topole, u partizanskom bombardiranju iz zrakoplova kad je išao tražiti soli u Bos. Gradišku, skupa s Anđom Mačinkovič i Teodorom „Fetkom“ Petrušinski, pokopan na Suvajama 17.03.1945.