Mlin Dednovača

SADRŽAJ
Mlin Dednovača
Mlin Šupljak
Kamen mlin
Mlin Novak
Agatića mlin
Mlin Tičijak
Šalića mlin

Mlin Dednovača

Pravljen između dva svjetska rata. Položaj mlina Dednovača u Bukovici može se vidjeti na karti Bukovice uz pomoć "Google Earth", ili na slici ispod. Nalazio se na blagoj uzbrdici između puta koji vodi lijevo nakon mosta na Bukovici i rijeke Bukovice. Vodu je dobivao relativno dugim iskopanim kanalom, uzvodno sa rijeke Bukovice, a koji je vodio ispod Perića Gaja i njihove bare. Taj kanal je imao svoj početak negdje odmah ispod mlina Šupljak, a trasu mu je niveliranjem odredio Petar Klasan. Moj dida Toma Orlovac, njegov brat Stipo Orlovac, Ilije i Ivo Orlovac, Jose su gradili ovaj mlin, naravno uz druge koji su imali red u mlinu.

Moj dida Toma Orlovac je imao jedan cijeli red u tom mlinu, četvrtkom. Dijeljenjem imanja i preseljenjem Ante Orlovac, Marka, red je podijeljen između njih dvojice. Tako su oba zadržala po pola reda. Toma Anušić je takođe imao cijeli red nedjeljom, zato što je Toma radio u Pivari kod Trapista. Ivo Matošević (Andrijev i Antin otac) je imao cijeli red petkom. Pejo Vidović je takođe bio sudionik.

Mlin je bio izrađen od dasaka i greda te pokriven crijepom. U početku je imao bukov badanj, koji je trebalo često mijenjati. Pri kraju je dobio moderan betonski badanj. Prema mojoj tetki Jeli Josipović, r. Orlovac, badanj se još uvijek nalazio na mjestu pred početak rata u Bosni 90-ih godina. Mlin je demontiran 1969. ili 1970., ne sjećam se točno, ali se sjećam da smo dobili svoj dio u drvenoj građi, jedne zime, neke od pomenutih godina. Mlinovi u Bukovici
Klikni na kartu kako bi se otvorila uvećana.

Ostali mlinovi

Ovdje ću nabrojati mlinove na rječici Bukovici i potoku Trnovača (Trnovački potok), koji su mi poznati i ono što o njima do sada znam.

Mlin Šupljak

Tomislav Džida, Anđe, pored mlina Šupljak, sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća.

Mlin Supljak

Ovaj mlin je jedan od najstarijih. Nalazio se u selu Barlovci, na rječici Bukovici, uzvodno od sela Bukovice, a prvi uzvodno od mlina Dednovača. Imao je široku veliku branu po sred matice vode u ravnom dijelu toka, sa barama s lijeve strane. Mlin je bio na desnoj strani obale, koja se odmah uspinjala naglo u strmu liticu. Kada je brana betonirana, onda se moglo preko nje preći pješice s jedne obale na drugu.

Obnova brane mlina Šupljak

1992. godine je pokrenuta akcija obnove brane i restauracije mlina Šupljak, gdje su neke od obitelji iz Bukovice i Barlovaca sudjelovale u radovima obnove. Na žalost svi su mlinovi na Bukovici doživjeli istu sudbinu - do temelja su bezumno devastirani. Na fotografiji lijevo su neki od sudionika: Anto Ato Vidović, Ive; Frano Orlovac, Ive; Marko Lukenda, Kiće...

Vidovići na obnovi mlina Šupljak

Ova fotografija je napravljena gotovo na istom mjesto kao i ova početna gore na vrhu ove stranice sa Tomislavom Džida. Djelimično je vidljiv rezultat restauracije. Ponosni potomci Vidovića su u prvom planu.
Nažalost ova predana akcija je obavljena u "pogrešno" vrijeme, pa od rezultata nije ostalo nikakvog traga do danas. Mjesto na kome je mlin stajao desetljećima je prazno i zaraslo u šikaru.

Kamen mlin

Ovaj mlin je dobijao vodu sa potoka Trnovača i rijeke Bukovice. Potok Trnovača je izravno skretan prema mlinu, a voda sa Bukovice se zahvaćala prokopanim kanalom koji je počinjao ispod mlina Dednovača i spajao se sa potokom Trnovača, prolazeći ispod Malog mosta ili Male ćuprije.

Mlin Novak

Mlin Markana Josipovića.

Agatića mlin

Mlin Markice Lukende, a kasnije Ante Agatića. Na potoku Trnovača.

Mlin Tičijak

Bio je to jedan klasični bukovački mlin, izrađen po svim tradicionalnim normama koje su se dotjerivale i poboljšavale kroz mnoga stoljeća. Stoga njegova konstrukcija nije ničim oskudijevala niti imala suvišnih detalja. Vertikalno postavljena osovina vodenog kola, pogonjenog jakim mlazom vode koja se obrušavala iz akumulacijske brane u betonski badanj mlina. Drvena joškova slavina je precizno usmjeravala koncentrirani vodeni mlaz na lopatice vodenog kotača. Panorama mlina Tičijak. Kameno postolje sa kamenim kotačom za mljevenje žita bili su smješteni u drvenoj kućici koja je bila pokrivena običnim crijepom. Osim ulaznih drvenih vrata, koja su se mogla zaključati i tako omogućiti pristup samo redovnicima tog mlina, postojao je još i jedan pomični otvor u krovu, za podizanje jednog manjeg segmenta krova, kako bi se dim sa kamenog ognjišta nesmetano mogao izaći vani. Kameno ognjište je bilo smješteno na zemljanoj polovini poda mlina odmah desno od ulaznih vrata. Druga polovina poda bila je od drvenih dasaka ispod kojih je bio vodeni kotač. S donje strane je ovu nadvodnu mlinsku kucicu držao okvir od četiri hrastove grede: dvije vertikalne i dvije horizontalne od kojih je jedna na dnu vodenog korita a druga neposredno podupire podne grede kućice mlina. Dakle, prava klasika, bez ik akvih inovacija, koja se moze vidjeti bilo gdje i u bilo kojem kraju.
Ovdje priložene fotografije lijepo ilistriraju vanjski izgled mlina te interier sa košem za žito i kamenim postoljem žrvnja. Iste je fotografirao Joso Matošević, Ante, a poslao mi ih je Ivica Matošević, Anđe. Jakov Matošević, Marka se sjeća samo kako je mlin pravljen negdje između 1955. i 1960. godine, kada je on dolazio iz Đulovca u Hrvatskoj i sudjelovao u gradnji mlina. Red u ovom mlinu su imale obitelji: Josipovića, Matoševića, Blaževića...

Unutrašnjost mlina Tičijak.

Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća osobno sam sudjelovao na obnavljanu ovog mlina. Naime Anto Josipović, Mile koji je imao nasljedni red u ovom mlinu me zamolio da ga zamijenim tijekom ove akcije, jer je on bio osobno spriječen. Mlin i njegovu infrastrukturu smo nastojali popraviti i obnoviti. Radio sam na čišćenju kanala brane koja je započinjala odmah ispod Agatića kuća, gdje je put prelazio preko malog drvenog mostića preko potoka Trnovača. Kanal je skretao udesno u njive Josipovića i protezao se u duljini od oko 250m do ustave brane mlina (mjerio sam osobno uz pomoć Google Earth). Kanal je trasiran namjerno sa veoma malim padom kako bi se cijela njegova dužina iskoristila i kao akumulacija vode. Zbog slabog nagiba, kanal je bio podložan za taloženje raznog nanosa koji je smanjivao njegovu efektivnu dubinu. Brojno raslinje koje je raslo tijekom godina samo je još pogoršavalo protočnost i kapacitet ove brane. Na samom kraju brane, gdje je počinjao betonski badanj, bila je naravno drvena ustava, a sa lijeve strane prelijevni kanal kako bi višak vode mogao kontrolirano oticati natrag u korito potoka.
Pogled na mlin Tičijak. Mlin je bio smješten odmah pored puta koji je vodio iz Bukovice u gornji dio sela ili tzv. Kozaru, pa nije mogao ostati nezamijećen slučajnom prolazniku. Put je u početku slijedio korito potoka Trnovača u potezu od Cvitinog brijega pa sve do drvenog mostića ispod kuća Agatića. Mlinu se prilazilo od strane sela stazom koja je išla preko Cvitinog Brijega onda pored Nikolinog Prijelaza i spuštala se neposredno ispod mlina. Na dva mjesta su bile položene po dvije grede za prelaz pješaka preko vodenog korita od mlina te korita samog potoka Trnovača (grede su vidljive na priloženoj prvoj fotografiji). Kasnije je napravljen seoski kolni put i novi široki mostići preko kojih su mogla prelaziti i vozila.
Ispred samih ulaznih vrata mlina je bila prekrasna travnata površina koju su naročito obožavali izletnici kod proslave praznika Prvoga svibnja. Na njoj su se organizirale brojne proslave tog praznika, a mnoge životnije su to platile svojom glavom.

Mlin je kompletno devastiran tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Ostao je iza egzodusa stanovnika Bukovica, a danas mu ni traga osim na fotografijama. Ako na iste kliknete pokazivačem vašeg miša, otvoriti će vam se uvećane!

Za dopunjavanje ili korigiranje gore navedenog rado se javite preko linka kontakt.
07. travnja 2013. Bukovici s ljubavlju, Marinko Orlovac

Šalića mlin

Bio je smješten u zaseoku Šalići, a vodu je dobijao sa izvora šalića vrela. Oskudijevao je sa količinom vode, pa nije mogao funkcionirati u sušnom periodu.


[^vrh]