Mlin Dednovača
- Inačica: 20190323 [GGGGMMDD]
Mlin Dednovača
Pravljen između dva svjetska rata. Položaj mlina Dednovača
u Bukovici može se vidjeti na karti Bukovice uz pomoć "Google Earth", ili na slici ispod. Nalazio se
na blagoj uzbrdici između puta koji vodi lijevo nakon mosta na Bukovici i rijeke Bukovice. Vodu je dobivao
relativno dugim iskopanim kanalom, uzvodno sa rijeke Bukovice, a koji je vodio ispod Perića Gaja i njihove bare.
Taj kanal je imao svoj početak negdje odmah ispod mlina Šupljak, a
trasu mu je niveliranjem odredio Petar Klasan, sjeća se Ane Majdandžić, r. Vidović,
kćerka od Ive.
Moj dida Toma Orlovac, njegov brat Stipo Orlovac, Ilije i Ivo
Orlovac, Jose su gradili ovaj mlin, naravno uz druge koji su imali red u tom mlinu.
Moj dida Toma Orlovac je imao jedan cijeli red u tom mlinu, četvrtkom. Dijeljenjem imanja i preseljenjem Ante Orlovac, Marka, red je podijeljen između njih dvojice. Tako su oba zadržala po pola reda. Toma Anušić je takođe imao cijeli red nedjeljom, zato što je Toma radio u Pivari kod Trapista. Ivo Matošević (Andrijev i Antin otac) je imao cijeli red petkom. Pejo Vidović je takođe bio sudionik.
Mlin je bio izrađen od dasaka i greda te pokriven crijepom. U početku je imao bukov badanj, koji je trebalo često
mijenjati. Pri kraju je dobio moderan betonski badanj. Prema mojoj tetki Jeli Josipović, r. Orlovac, badanj
se još uvijek nalazio na mjestu pred početak rata u Bosni 90-ih godina. Mlin je demontiran 1969. ili 1970.,
ne sjećam se točno, ali se sjećam da smo dobili svoj dio u drvenoj građi, jedne zime, neke od pomenutih
godina.
Klikni na kartu kako bi se otvorila uvećana.
Ostali mlinovi
Ovdje ću nabrojati mlinove na rječici Bukovici i potoku Trnovača (Trnovački potok), koji su mi poznati i ono što o njima do sada znam. Ova gore prikazana karta je sada još kompletirana sa nekoliko mlinova, kao npr. Savanov mlin koji je bio u Cericima na potoku Bajinac...
Mlin Šupljak
Tomislav Džida, Anđe, pored mlina Šupljak, sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća.
Nalazio se u selu Barlovci, na rječici Bukovici, uzvodno od sela Bukovice, a prvi uzvodno od mlina Dednovača. Imao je široku veliku branu po sred matice vode u ravnom dijelu toka, sa barama s lijeve strane. Mlin je bio na desnoj strani obale, koja se odmah uspinjala naglo u strmu liticu. Kada je brana betonirana, onda se moglo preko nje preći pješice s jedne obale na drugu.
1992. godine je pokrenuta akcija obnove brane i restauracije mlina Šupljak, gdje su neke od obitelji iz Bukovice i Barlovaca sudjelovale u radovima obnove. Na žalost svi su mlinovi na Bukovici doživjeli istu sudbinu - do temelja su bezumno devastirani. Na fotografiji lijevo su neki od sudionika: Anto Ato Vidović, Ive; Frano Orlovac, Ive; Marko Lukenda, Kiće...
Ova fotografija je napravljena gotovo na istom mjesto kao i ova početna gore na vrhu ove stranice sa Tomislavom Džida.
Djelimično je vidljiv rezultat restauracije. Ponosni potomci Vidovića su u prvom planu.
Nažalost ova predana akcija je obavljena u "pogrešno" vrijeme, pa od rezultata nije ostalo nikakvog traga do danas.
Mjesto na kome je mlin stajao desetljećima je prazno i zaraslo u šikaru.
Ovog mlina nema na kartama iz 1894. i 1869-1887. godine., a pojavljuje se tek na karti iz 1933. godine, stoga nije tako star. Stariji je mlin Lukenda koji se nalazio uzvodno i označen je na obadvije ove stare karte. Mogao je biti izgrađen prije Prvog svjetskog rata, ali je vjerojatnije kako je napravljen nakon Velikog rata, stoga je vidljiv na karti iz 1933. godine.
Kamen mlin
Ovaj mlin je dobijao vodu sa potoka Trnovača i rijeke Bukovice. Potok Trnovača je izravno skretan
prema mlinu, a voda sa Bukovice se zahvaćala prokopanim kanalom koji je počinjao ispod mlina Dednovača
i spajao se sa potokom Trnovača, prolazeći ispod Malog mosta ili Male ćuprije.
- Na karti iz 1894.
godine vidi se da je ovaj mlin postojao.
- Na karti iz 1869-1887. godine mlin je
također postojao.
Mlin Novak
Mlin Markana Josipovića. Zanimljivo je kako je ovaj mlin postojao na kartama iz 1869-1887. godine, ali ne i na karti iz 1894. Ponovo se pojavljuje na karti iz 1933. godine. Po ovome vidimo kako je ovo dosta star bukovački mlin. Jedno logično rješenje je kako je ovaj mlin na prelazu stoljeća bio zbog dotrajalosti izbačen iz funkcije ili potpuno propao, a da se kasnije ponovo pristupilo njegovoj revitalizaciji. Ovaj mlin ne postoji u mome sjećanju, pa je vjerojatno demontiran krajem 50-ih ili početkom 60-ih godina prošloga stoljeća.
Markičin mlin
Mlin Marka Markice Lukende, a kasnije Ante Agatića. Na potoku Trnovača. Na karti iz 1894. godine vidi se da je ovaj mlin postojao, kao i na još strijoj karti iz 1869-1887. Ovo je, također, jedan od starih bukovačkih mlinova.
Mlin Tičijak
Bio je to jedan klasični bukovački mlin, izrađen po svim tradicionalnim normama koje su se dotjerivale i poboljšavale kroz mnoga
stoljeća. Stoga njegova konstrukcija nije ničim oskudijevala niti imala suvišnih detalja. Vertikalno postavljena osovina vodenog
kola, pogonjenog jakim mlazom vode koja se obrušavala iz akumulacijske brane u betonski badanj mlina. Drvena joškova slavina
je precizno usmjeravala koncentrirani vodeni mlaz na lopatice vodenog kotača.
Kameno postolje sa kamenim kotačom za mljevenje žita bili su smješteni u drvenoj kućici koja je bila pokrivena običnim crijepom.
Osim ulaznih drvenih vrata, koja su se mogla zaključati i tako omogućiti pristup samo redovnicima tog mlina, postojao je još i
jedan pomični otvor u krovu, za podizanje jednog manjeg segmenta krova,
kako bi se dim sa kamenog ognjišta nesmetano mogao izaći vani. Kameno ognjište je bilo smješteno na zemljanoj polovini poda mlina odmah
desno od ulaznih vrata. Druga polovina poda bila je od drvenih dasaka ispod kojih je bio vodeni
kotač. S donje strane je ovu nadvodnu mlinsku kucicu držao okvir od četiri hrastove grede: dvije vertikalne i dvije horizontalne
od kojih je jedna na dnu vodenog korita a druga neposredno podupire podne grede kućice mlina. Dakle, prava klasika, bez ik akvih inovacija,
koja se moze vidjeti bilo gdje i u bilo kojem kraju.
Ovdje priložene fotografije lijepo ilistriraju vanjski izgled mlina te interier sa košem za žito i kamenim postoljem žrvnja. Iste
je fotografirao Joso Matošević, Ante, a poslao mi ih je Ivica Matošević, Anđe.
Jakov Matošević, Marka se sjeća samo kako je mlin pravljen negdje između
1955. i 1960. godine, kada je on dolazio iz Đulovca u Hrvatskoj i sudjelovao
u gradnji mlina. Red u ovom mlinu su imale obitelji: Josipovića, Matoševića, Blaževića...
Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća osobno sam sudjelovao na obnavljanu ovog mlina. Naime Anto Josipović, Mile koji je imao nasljedni red u ovom
mlinu me zamolio da ga zamijenim tijekom ove akcije, jer je on bio osobno spriječen.
Mlin i njegovu infrastrukturu smo nastojali popraviti i obnoviti. Radio sam na čišćenju
kanala brane koja je započinjala odmah ispod Agatića kuća, gdje
je put prelazio preko malog drvenog mostića preko potoka Trnovača. Kanal je skretao udesno u njive Josipovića
i protezao se u duljini od oko 250m do ustave brane mlina (mjerio sam osobno uz pomoć Google Earth).
Kanal je trasiran namjerno sa veoma malim padom kako bi se
cijela njegova dužina iskoristila i kao akumulacija vode. Zbog slabog nagiba, kanal je bio podložan za taloženje raznog nanosa koji je
smanjivao njegovu efektivnu dubinu. Brojno raslinje koje je raslo tijekom godina samo je još pogoršavalo protočnost i kapacitet ove brane.
Na samom kraju brane, gdje je počinjao betonski badanj, bila je naravno drvena ustava, a sa lijeve strane prelijevni kanal kako bi višak vode
mogao kontrolirano oticati natrag u korito potoka.
Mlin je bio smješten odmah pored puta koji je vodio iz Bukovice u gornji dio sela ili tzv. Kozaru, pa nije mogao ostati nezamijećen slučajnom
prolazniku. Put je u početku slijedio korito potoka Trnovača u potezu od Cvitinog brijega pa sve do drvenog mostića ispod kuća Agatića.
Mlinu se prilazilo od strane sela stazom koja je išla preko Cvitinog Brijega onda pored Nikolinog Prijelaza i spuštala se neposredno ispod mlina.
Na dva mjesta su bile položene po dvije grede za prelaz pješaka preko vodenog korita od mlina te korita samog potoka Trnovača
(grede su vidljive na priloženoj prvoj fotografiji). Kasnije je napravljen seoski kolni put i
novi široki mostići preko kojih su mogla prelaziti i vozila.
Ispred samih ulaznih vrata mlina je bila prekrasna travnata površina koju su naročito obožavali izletnici kod proslave praznika Prvoga svibnja.
Na njoj su se organizirale brojne proslave tog praznika, a mnoge životnije su to platile svojom glavom.
Mlin je kompletno devastiran tijekom rata u Bosni i Hercegovini. Ostao je iza egzodusa stanovnika Bukovica, a danas mu ni traga osim na fotografijama. Ako na iste kliknete pokazivačem vašeg miša, otvoriti će vam se uvećane!
Za dopunjavanje ili korigiranje gore navedenog rado se javite preko linka kontakt.
♥ 07. travnja 2013. Bukovici s ljubavlju, Marinko Orlovac
Šalića mlin
Bio je smješten u
zaseoku Šalići, a poznat je po imenu Sudijin mlin. Vodu je dobijao sa izvora šalića vrela koja su
začetak Trnovačkog potoka.
Oskudijevao je sa količinom vode, pa nije mogao funkcionirati u sušnom periodu.
Idući uzvodno rječicom Bukovicom, nakon mlina Šupljak, bio je još jedan niz mlinova (vidljivih na starim kartama Bukovice i okoline), kojima ja ne znam ime i povijest, ali to i nije tema ovoga teksta.
[^vrh]