Zanimljivo
- KAZALO:
- Starorimski grad na lokaciji Gradina u Bakincima
- Božo Blažević i Halid Bešlić
- Berba šljiva i pečenje rakije
- Restauracija traktora i motocikla
- Posveta Župne crkve Sv. Josipa u Trnu
- Prvak Hrvatske u sviranju harmonike
- Hrvatima izvan domovine
- Susret solidarnosti
- Otac i sin ubrali divovski vrganj
- Dagens Nyheter, članak o zaposlenju
- Željeznička nesreća u Zalužanima 1959. godine
Ovo je stranica za svašta pomalo, kako zanimljivo, tako i šaljivo.
Poneki zanimljivi članak ili kakva zgoda mogle bi se naći na ovim stranicama.
Temu biram kako mi padne na pamet, ili može biti potaknuta vašim javljanjem.
Stoga ne oklijevajte, javite se sa prijedlozima i željama, pa ćemo vidjeti što
se da napraviti.
Biranjem linkova lijevo ili čitanjem dolje niže, možda nešto zanimljivo nađete.
Za čitanje knjiga ili otvaranje karata, te drugih dokumenata, trebate imati beaplatni program Acrobat Reader instaliran na vašem računalu.
STARORIMSKI GRAD NA LOKACIJI GRADINA U BAKINCIMA
Sjećam se još iz djetinjstva priča i legendi o izgubljenom gradu carice Marije Terezije, koji se nalazio negdje u
rodnom zavičaju. Međutim, povijest ne pamti nekakav izgubljeni grad austrijske, ugarske i hrvatske carice koja je vladala od 1740. do 1780. godine.
Jasno je kako je u to vrijeme područje naših krajeva kao i cijele Bosne bilo pod turskom vlašću. Kako gradovi
nemaju običaj putovati, tako nikakav grad iz tog perioda nije mogao zalutati u naše krajeve i netragom nestati.
Ipak na katastarskoj karti postoji upisan toponim pod imenom "Marije Terezije grad". Legenda je samo legenda i tako će i ostati,
jer ova legenda počiva na nečemu sasvim drugom.
Negdje u samom početku 80-ih godina prošloga stoljeća ja
(CB-Marinko) i Mile Sedić iz Banja Luke (CB-Alfa), sa našim
CB radio* stanicama proveli smo jednju ljetnu noć na koti 421
koja se na topografskim kartama iz različitih perioda označava
pod pojmom: Gradina, Popišanac, Đurin grob... U blizini su dva izvora: Hajdučka voda koja je izvor potoka Stankovac
te Djevojačka voda, izvor potoka Ljevčanice.
Razlog našeg boravka na ovoj uzvisini je bio taj što nam je ona
omogućavala optičku vidljivost i mogućnost radio komunikacije sa drugim CB radio amaterima u Hrvatskoj sve do Hrvatskog Zagorja.
Jedne ljetne večeri popeli smo se na tu uzvisinu po imenu Gradina (pojam koji tada nisam poznavao). S lijeve strane
prije penjanja na uzvisinu bio je jedan grob s drvenim hrastovim križem.
Ovo mjesto je označeno na kartama nazivom Đurin grob (što mi je tada bilo dobro poznato).
Ovim šumama sam u djetinjstvu puno puta
prolazio tražeći šumske gljive. Negdje na ovoj lokaciji: Gavranovac šuma i Đurin grob
je pogubljen i moj dida Toma Orlovac, Ilije koji je bio civil u rano proljeće
1945. godine od strane onih koji su se zvali partizani.
U periodu od 2012. do 2014. su obavljena sondažna arheološka istraživanja na ovome lokalitetu i pronađeni ovi veoma zanimljivi rezultati. Vjeruje se kako se radi o kasnoantičkom gradu po imenu Balkis (ili možda Vonke?), a koji se nalazio na gotovo cjelokupnoj površini uzvisine Gradina. U blizini su pronađeni ostatci triju crkava i potvrda kako se radi o sjedištu biskupa, dakle biskupiji. Biti će veoma zanimljivo pratiti što će buduća iskopavanja pokazati i koje je stvarno ime ovoga rimskoga grada. U povijesnim izvorima se navodi kako je avarska vojska sa Bajanom na čelu spalila mnoštvo utvrda i stražarnica u rimskoj provinciji Dalmatia, od Servitiuma (Bosanska Gradiška) do Salone (današnjeg Solina kod Splita) u provali u ljeto 597. godine. Zapisano je kako je cjelokupno stanovništvo poubijano.
Tko bi od nas mogao i pomisliti kada smo ležeći na ledini na vrh Gradine te ljetne noći zapravo ležali u sred jednog zaboravljenog antičkog grada utvrde, a ispod nas su bili možda ostatci stotina ljudskih žrtava.
Izvor: "Ranovizantijski grad na Gradini u Bakincima", autor Bojan Vujinović.
*CB radio: govorna radio komunikacija na opsegu od 27MHz ili valnoj duljini od 11m, sa ukupno 40 kanala.
BOŽO BLAŽEVIĆ I HALID BEŠLIĆ
Halid Bešlić, poznati pjevač sevdaha, održao je koncert u sportskoj dvorani u Karlovcu, na Valentinovo o.g. (14.02.2015.)
Na pozornicu je bio ugošten nadareni harmonikaš Božo Blažević, sin Viktora (unuk od Frane, podrijetlom iz Bukovice).
Prije pet godina je Halid Bešlić ispunio Boži veliku želju -
novu harmoniku koju je dobio od njega na dar. (vidi dolje u tekstu).
Prilog na dnevnik.hr
o ovome događaju.
BERBA, UKOMLJAVANJE ŠLIVA I PEČENJE RAKIJE
Vrlo zanimljiv i detaljan opis procesa berbe šljiva, ukomljavanja i pečenja rakije. Na žalost izvor i autor(i) mi nije poznat. Ukazao mi je rođak Viktor Orlovac, Frane, na ovaj stručni tekst, njegovu detaljnost i preciznost. Rakiju koju pijem prošle i ove godine (berba 2013.) je pripremljena i proizvedena po naputcima u ovom tekstu. Tradicionali način pripremanja voća i pečenja rakije mi je dobro poznat jer sam ga prakticirao od najranijeg djetinjstva. Ovaj opis to tradicionalno znanje dodatno proširuje, precizno definira i nadasve svojom kvalitetom oplemenjuje.
Svakako pažljivo pročitajte tekst, ispišite
ga na papair prije sljedeće sezone i odradite precizno cijeli proces od početka do kraja i rezultat sigurno neće izostati.
Uvijek imajte na umu kako je kvaliteta važnija od kvantiteta.
Izaberite PDF ormat za ispis na papir, klikanjem na ovu sličicu desno.
RESTAURACIJA TRAKTORA I MOTOCIKLA
Svaki dolazak u domovinu donosi obilje susreta, zanimljivosti i iznenađenja. Tako je bilo i ove godine (2011.) tijekom posjeta dragome rođaku Josipu u Okučane. Iznenađenje je bio njegov susjed Ivo Ljevar, Ante rodom iz Jablana, a koji danas također živi u Okučanima. U nekoliko fotografija se može vidjeti rezultat predanog i strpljivog rada ovog čovijeka na restauriranju starih traktora, motocikla i mopeda. Zadivljujuća je ustrajnost i preciznost s kojom su radovi izvedeni. Jednostavno gledajući iz blizine, niste u stanju pronaći in najsitniju pogrešku, a rezultat je impresivan. Uvjerite se i sami.
POSVETA ŽUPNE CRKVE SV. JOSIPA U TRNU
Nova, umanjena kopija "stare" minirane crkve Sv. Josipa u Trnu, otvorena je i posvećena 19. rujna 2010. od strane biskupa Franje Komarice. Za gledanje fotografija kliknite ovdje. Link je vanjski a preuzet je sa stranice naše bivše župe Sv. Vida u Barlovcima.
PRVAK HRVATSKE U SVIRANJU HARMONIKE
Koncert u Karlovcu Halida Bešlića i njegovog gosta prvaka harmonike u Hrvatskoj, deset godišnjeg Bože Blaževića. Božo je sin Viktora Blažević (Frane) rodom iz Bukovice.
HRVATIMA IZVAN DOMOVINE
Sljedeći intervju je objavljen u emisiji "Hrvatima izvan domovine", prigodom posjete predsjednika Stipe Mesića
kraljevini Švedskoj 2003. godine
- Hrvatski Radio, I program (HR1)
- novinar: Eliana Čandrlić
- datum emitiranja: 23. listopada 2003.
1) Uvodni dio, novinar:
2) Razgovor sa:
3) Razgovor sa msgr. Stjepanom Biletić.
SUSRET SOLIDARNOSTI
Posjeta Tvornici žigica Drava u Osijeku bila je u petak 05. lipnja 1970.
Dugo godina je gorio jedan nikad neugasli plamičak u mome sjećanju. Svako sjećanje na njega budilo je jednu
milu i dragu uspomenu iz najranijeg djetinjstva i važnog perioda kada čovijek započne svoje školovanje.
Susret solidarnosti
Glas slavonije, 10. lipnja 1970. godine. (originalni članak)
OSIJEK, 6. lipnja (1970) Prijateljstvo rođeno u trenucima nesreće u Bosanskoj krajini nastavalja se i dalje između učenika Osnovne škole u Bukovici i radnog kolektiva Tvornice žigica "Drava". U trenutku nesreće radni kolektiv "Drava" priskočio je u pomoć ovim mališanima i kupio im odjevne predmente u vrijednosti preko milijun starih dinara. Tom prilikom dogovorili su da će ih povesti u svoj Osijek, u radnu organizaciju da vide što oni rade. Tako su se mališani potkozarskog sela Bukovice , njih šezdesetčetvero učenika od prvog do četvrtog razreda, našli u petak, 5. lipnja u Osijeku. Svojim sredstvima ovaj radni kolektiv i sindikalna podružnica omogućili su im da doputuju i da ih posjete.Mališani i njihove drugarice Ljiljana Lagundžija i Ljubica Ilić zadržali su se kod svojih ljubaznih prijatelja jedan dan. Razgledali su tvornicu, grad, posjetili Zoološki vrt i u petak navečer otputovali za svoju Bukovicu noseći sa sobom zaista prijatna sjećanja iz Osijeka.
A. Ć.3 pitanja 3 odgovora
KAKVE UTISKE NOSITE IZ OSIJEKA?
Odgovaraju nastavnici i učenici Osnovne škole Bukovica kod Laktaša.
LJILJANA LAGUNDžIJA, nastavnik:
- Poziv "Drave" da posjetimo ovaj grad obradova je i nas i roditelje. Imam utisak da su nas ovi ljudi primoli najsrdačnije. To su ljudske vrline koje ćemo pamtiti najsrdačnije. To su ljudske vrline koje ćemo pamtiti i koje su nam pomogle da budemo hrabri u najtežim trenucima kad se rušila naša Krajina. Zaista ćemo svi pamtiti ovaj dan.
TOMO MATOŠEVIĆ, učenik drugog razreda:
- Sve mi se sviđa. Iako sam krenuo iz svog sela Kozare oko tri sata ujutro, nisam umoran. Nisam mogao ni da spavam. Toliko me obradovao poziv da zajedno sa svojim drugovima posjetimo Osijek. Imat ćemo što pričati kad se vratimo kući.
MARINA VIDOVIĆ, učenica prvog razreda:
Ovakva mala stidljiva stigla je da nam kaže samo nekoliko riječi, nekoliko lijepih riječi koje izražavaju njenu radost.
- Ne mogu se načuditi koliko je sve lijepo. Kad se vratim kući, sve ću pričati mami, tati i sekama, što su za nas učinili ovi čike i tete.
Tijekom posjeta i prigodom obilaska tvorničkog postrojenja tvornice šibica Drava, dobivali smo na poklon velike količine sličica (koje nisu bile samoljepljive). Naljepnice koje su se lijepile na kutije šibica bile su pedagoške naravi, a predstavljale su najčešće floru i faunu bivše države. Ove naljepnice su, kod nas djece, bile veoma omiljene i predstavljale su, nama djeci, opipljivu valutu, koja je bila draga uspomena na ovaj događaj, a koji je ostavio dubok trag u našem dječjem sjećanju. Ovih naljepnica se može još uvijek naći na "online" dražbenim portalima, gdje sam ih i ja kupio, čisto iz nostalgije.
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
 |
OTAC I SIN UBRALI DIVOVSKI VRGANJ...
Na članak mi je ukazao moj školski prijatelj Vladimir Blažević, brat od ovdje pomenutog Viktora, sinovi Franje iz Bukovice. Članak je objavljen na stranicama: www.24sata.hr, a može se pročitati izravno dolje ili ovdje kao preslik koji je objavljen na pomenutom portalu.
Otac i sin ubrali divovski vrganj od čak 1,1 kilogram
Nismo ga pojeli, jer nam je nekako prirasao srcu, rekao nam je Viktor Blažević (40), koji je sa sinom Božidarom (10) ubrao vrganj u ši kod Karlovca
14.07.2009. Piše: Marko Šnidarić
Obožavamo lutati šumom i tražiti gljive. Ovaj nam je primjerak posebno drag jer se ne sjećam da smo ikad vidjeli većeg. Na slici izgleda manji, ali uživo je zaista prava gromada. Nismo ga još pojeli, jer nam je nakako prirastao srcu, kaže Viktor Blažević (40), koji je sa sinom Božidarom (10) ubrao vrganj u šumi blizu mjesta Popović Brdo kraj Karlovca u ponedjeljak.
- Malo je bilo neobično to što smo u blizini vidjeli tragove divljih svinja. One obično unište ovakve primjerke vrganja. Ali eto, izgldea da je ovaj baš čekao na nas. Inače, narodni naziv za ovu vrstu vrganja je "crni vrganj". To je jesenjski tip vrganja, ali čini se da je ove godine malo uranio - kaže Viktor.
Vrganj su stavili sušiti, a na zimu će od njega ipak napraviti juhu, nadajući se da će lutanjem šumom pronaći i još veći primjerak.
DAGENS NYHETER, ČLANAK O ZAPOSLENJU
da, i to se desilo, moja malenkost dobila zaposlenje. Događaj je bio zanimljiv najvećem švedskim jutarnjim listu "Dagens Nyheter" (DN), utemeljenim još 1864. godine. Interesantan je i datum objavljivanja članka (mora da je nekakva šala).
Tekst je na švedskom i nisam ga prevodio, jer ga ne smatram posebno značajnim, nego samo bilježim taj događaj.
Za otvaranje teksta, kliknite ovdje ili na sličicu pored.
ŽELJEZNIČKA NESREĆA U ZALUŽANIMA 1959.GODINE
Zahvaljujem se gospođi Editi Topić na ljubaznosti i dopuštenju objavljivanja ovog članka ovdje.
Autor teksta: Edita Topić
Kako je svijet mali! Često čujemo ovu izreku kad susretnemo nenadano neku osobu za koju bi sa sigurnoscu tvrdili da je nikako baš na tom mjestu kugle zemaljske nećemo sresti. Eto, tako se i meni koji put dogodi da sretnem osobe za koje bih se najmanje nadala da imaju neke veze sa prostorima iz kojih smo potekli. Tako sam u Vancouveru upoznala obitelj iz Sarajeva koji su započeli svoj život ovdje u dalekoj Kanadi. U jednom od razgovora potaknuti temom o vlakovima, prugama, željeznicama itd... dotični gospodin počeo je priču o jednom sada već davnom događaju za koji ste vjerujem mnogi od vas sigurno čuli a možda i vidjeli.
Ova lokomotiva vjerojatno nema puno veze sa pomenutom nesrećom, osim da su u to vrijeme preovladavale parne lokomotive slične ovoj ovdje koja je locirana na željezničkom kolodvoru u Kninu, Hrvatska.
Radi se o tragičnom događaju koji se zbio 26.08.1959.godine na željezničkom mostu u Zalužanima kad je došlo do teške željezničke nesreće putničkog vlaka koji je vozio na relaciji Sarajevo - Zagreb. Na samom mostu, vlak je iskočio iz šina koje su bile na tom mjestu ili proširene ili sužene a propisana tzv. lagana vožnja na tom dijelu pruge iz razloga konstantnog kašnjenja vlaka povečana je na dozvoljenu brzu vožnju a da nedostatci na mostu tj. pruzi nisu sanirani. Iako je pruga bila obnovljena a rađena je još za vrijeme Austro - Ugarske ipak nestručnošču obnovitelja navela je u nesreću i vlak i njegove putnike. Lokomotiva i tri vagona pri udaru vlaka u željeznu konstrukciju mosta sunovratili su se u rijeku pri čemu su na licu mjesta poginuli otac dotičnog gospodina Ljupko Mandić i suvozač (manipulant) lokomotive sa još petnaest putnika dok je šesnaesti umro u bolnici.
Svaka pruga ima najveću dopuštenu brzinu, na mjestu nesreće bile su slabe točke pruge kod mosta jer je sam most podlokan od oborinskih voda i tu je dopuštena brzina bila znatno smanjena, no pri ponovnom povećanju brzine došlo je do ove katastrofalne nesreće. U to vrijeme, daleke 1958. godine nije bilo napredne tehnike da bi se otkrile manje greške na pruzi, uz to nije obraćena pažnja na fatalnu grešku na dijelu pruge kod Željezničkog mosta koji je imao tzv. ovalnu konstrukciju. Poslije nesreće dozvoljena brzina vraćena je na tzv. laganu vožnju ali za izgubljene živote bilo je kasno. Pri udaru lokomotive u most došlo je do iskakanja prve osovine obrtnog postolja što je najgora moguća situacija u ovakvim slučajevima i tada neminovno dolazi do ovakve teške željezničke nesreće. Iako je prije nesreće zatražena intervencija na popravci mosta gdje je prizma u padu, kao što je bilo na ovom mjestu, ipak je brzina povećana a greška nije sanirana.
Gospodin koji mi je ispričao ovaj tužni događaj a koji se njega i njegove obitelji i te kako ticao rekao mi je i jednu zanimljivost o vlakovođi. Naime, njegov otac imao je nevjerojatnu memoriju, bio je poznat ne samo po dobroti i radišnosti već i po tome što je mogao zapamtiti na dvadeset vagona petocifrene brojeve svakog od njih a da bi ih samo jednom pročitao. Danas unuk pokojnog vlakovođe nosi njegovo ime a njegov sin upisao je željezničku tehničku školu da bi poslije nastavio studij i svoju profesiju odredio u istom smjeru.
U vremeplovu Banja Luke ovaj nesvakidašnji događaj zauzima svoje mjesto pa ga ja ovdje spominjem i bilježim kronike radi a i radi nas dragi čitatelji pogotovo onih nešto starijih koji će se vjerujem sjetiti ovog događaja. Pruge spajaju ljude, no na neki čudan način, nesrećama poput ove ostavljaju neke obitelji ožalošćene i rascjepljene. No, svako vrijeme ima svoja događanja, svoje sretne trenutke a isto tako i svoje tragedije. Jedna takva nesreća, kao što je ova željeznička dogodila se u Banja Luci nekoliko godina prije mog rođenja no, ova priča o nesreći ispričana je i zabilježena opet zbog jedne druge tragedije, ovaj puta ratne, novijeg datuma na drugom kontinentu u dalekoj Kanadi.
Zahvaljujem gospodinu Srećku Mandiću (bivši teh. direktor Željeznica BiH) na ovoj priči i na davanju podataka, imena i stručnih izraza korištenih u ovom članku.