... Brzojav mu javio da mu je mlađi sin kod Jajca pao. Starca je zahvatila omaglica od boli i očaja. Gotovo ga smrvi, kad je nekoliko vremena kasnije dobio od Vladimirova prijatelja pismo, u kojem mu je javljao da je Vladimir u bega Korića našao sakrita oružja, pak je po nalogu generala morao toga bega predati da ga strijeljaju, ali da je još iste večeri to vršenje svoje bojne dužnosti morao platiti životom, jer ga je sin begov usred carsko-kraljevskog tabora ubio iz pištolja, i da je po sata kasnije ratni sud begova sina odsudio na smrt.
Tako se "rođaci" našli u Bosni, da jedan drugome zataru pleme i ime, a moj Korić ostade posljednji svoje krvi, da i on brzo poslije toga zauvijek sklopi trudne oči. ...

... - Ja sam progledao! - gotovo očajno no i bijesno poviče Borislavić. - Jest, ja ne vjerujem ni u šta. Ne vjerujem u sve ove komedije; sve to nije nego da ljudski um ostane slijep. Ne vjerujem - ne vjerujem ni u šta, sve to vaše puka je opsjena, puka mašta. Moje oči progledaše, i ja je vidim - sjajnu, veliku, uvijeke tvoračku, tihu, besvjesnu prirodu koja nema nego ljudski hladni razum da se kroza nj sama spoznaje i kroza nj da svojim stvorovima pruža sreću i blagostanje dok ih na grudi svojoj nosi. Ne vjerujem u vašega jedinoga Boga, stvoritelja neba i zemlje, ne vjerujem u božanstvo Kristovo, ne vjerujem u besmrtnost duše...
Šta se desilo sa pobožnim Jankom koji je "progledao", saznajte čitajući ovo djelo.

Vještinom snažne imaginacije Gjalski opisuje dolazak Hrvata na svoj današnji životni prostor...