IvaŠtansko-kozarska narodna nošnja

Članka o hrvatskoj narodnoj nošnji iz Ivanjske kod Banja Luke, na takmičenju u Kini 2004. godine, preuzet iz časopisa "Katolički tjednik".

Zahvaljujući ljubaznosti i dopuštenju uredništva "Katoličkog Tjednika", donosim taj članak ovdje.

Fotografija sa naslovnice časopisa "Katolički Tjednik" br. 30. 2004.

"Katolički tjednik", br. 47. od 27.studenog 2005., str. 38. i 39.

Priče narodnih nošnji

Nošnja iz Ivanjske kod Banja Luke (na izboru Top model svijeta 2004. u Kini) u konkurenciji nošnji iz 60 zemalja osvojila je prvu nagradu i proglašena najljepšom nošnjom.

Bogato duhovno i materijalno naslijeđe Hrvata u Bosni i Hercegovini možda se najviše vidi u tradicijskom odijevanju i ukrašavanju nakitom. Ako tuga i bol pjevaju ljepše pjesme od ljubavi, onda se u neimaštini i nedaćama tka raskošnije ruho od bogate svile jer se u dugim zimskim noćima naše majke tkale s tugom, čeznući za slobodom, u boli zbog siromaštva i ljubavi za svoje najmilije. U zbirku samostana i duhovnog centra "Karmel sv. Ilije" kraj Buškog jezera skupljene su nošnje i nakiti Hrvata iz Bosne i Hercegovine u kojima je povijset pojedinaca utkana u povijest naroda. Gotovo svaki predmet ima svoju priču: jedan žalosnu, drugi radosnu, a neki gotovo nevjerojatnu. Izdvojit ću meni najzanimljivije događaje vezane uz neke nošnje.

Muška nošnja iz Oštre LUke kraj Orašja bila je u vlasništvu Jele Delić, rođ. Knežević. Naslijedila ju je u obitelji svoga muža. Brat njezina muža, Tunjo Delić rođen 1919. godine, obolio je još kao mladić. Pri kraju njegova zemaljskog života otac Tunjo i majka Manda htjeli su udovoljiti svakoj želji. Jedna od posljednjih želja bila je obući odijelo kakvo su nosili bogati momci i u njemu otići u crkvu. Roditelji su mu kupili odijelo koje je za njih bilo preskupo. Tunjo je umro u dvadeset šestoj godini i samo je jednom jednom obukao to odijelo. Ono je sada dio ove zbirke. U Zoviku kraj Brčkog susreo sam baku Maru Andrić r. Tunjić. S ponosom mi je pokazala ruho koje je dobila pri prošnji 1946. godine. Naime, u tom je kraju običaj da svekar pri prošni dariva nevjestu dijelom ili cijelom narodnom nošnjom. I to je ruho danas dio naše zbirke.

Najtužnije iskustvo doživio sam u selu Ivanjska kraj Banje Luke, kojemu su valjda hoteći izbrisati spomen na njegovu povijest, nakon posljednjega rata oduzeli i ime. Oitšli su prijeratni stanovnici - Hrvati, došli drugi i preuzeli svu imovinu pa i ono kulturn-umjetiničkog društva. Ljudi koji su me primili kad sam došao zbog tih nošnji, bili su veoma ljubazni. Posudio sam nošnje kako bih nove dao izraditi po starim uzorcima. Djevojka koja skrbi o nošnjama rekla mi je za hrvatsku nošnju da su to njihove stare nošnje, a ona nije Hrvatica. Ako se to događa danas, u doba kad smo i sami svjedoci nemilih zbivanja, koliko li je takvih otuđivanja, zbog neupućenosti ili u zloj namjeri, bilo ranije. Prema posluđenom uzorku tu je nošnju od izvornih materijala sašio Tomislav Miličević iz Velike gorice u Hrvatskoj, a vezilje iz Vogošće u Bosni dovršile su vezove i druge ukrase.

Ta je nošnja predstavljala Bosnu i Hercegovinu u Kini 2004. na izboru za top model svijeta. U konkurenciji za naljepši nacionalni kostim između šezdeset nošnji iz cijeloga svijeta nošnja iz Ivanjske kraj Banje Luke proglašena je najljepšom...

Zahvaljujem svima koji su mi pomogli u prikupljanju nošnji i nakita. U nemogućnosti da ih sve poimence spomenem, a doista ih je mnogo, svima od srca hvala. Posebno zahvaljujem Luci Sošić iz Oštre Luke kraj Orašja, koja brine o svim nošnjama dok se samostanska zgrada kraj Buškog jezera ne dovrši...

o. Zvonko Martić

Kompletan članak, objavljen u "Katoličkom Tjedniku"

Klikni na sliku lijevo ili ovdje za otvaranje članka o narodnim nošnjama iz Bosne i Hercegovine.

Za čitanje knjiga ili otvaranje karata, te drugih dokumenata, trebate imati beaplatni program Acrobat Reader instaliran na vašem računalu.

[^vrh]