Ukrajinci i druge narodnosti u Bukovici

KAZALO:

Galicija ili Haličina

UKRAJINSKE OBITELJI U BUKOVICI

Obitelj Bednarčuk

Obitelj Kurnicki

Obitelj Petrušinski

Bombardiranje kod Nove Topole

Srednji dio sela

Obitelj Matvij

Obitelj Maljar

Obitelj Sadovski

Obitelj Pristaš

Obitelj Vojtaljuk

Obitelj Ferlević

Obitelj Kanjuga

Obitelj Guralj

Obitelj Kulčinski

Grkokatolička župa u Banjoj Luci

Ukrajinska crkva u Jablanu

Ostale narodnosti

Rezultati pretrage crkvenih matica

Bukovica

Jablan

Trn

Inačica: 20260626 [GGGGMMDD]

• 21.05.2022: napravljene ispravke i dodane informacije koje je poslala Olga Bednarčuk, r. Pristaš.
• 05.06.2022: Dodane informacije o obitelji Maljar.
• 17.07.2022: Dodane informacije o obitelji Kulčinski i Ferlevič. Juza Sadovski potvrdio kako dosadašnji tekst nema pogreški.
• 11.10.2022: Dodane informacije o obitelji Petrušinski.
• 23.10.2022: Postavljene informacije o obitelji Kurnicki.
• 31.01.2026: Dodano mnogo informacija o obiteljima: Bednarčuk, Kurnicki i Petrušinski...
• 28.02.2026: Dodano teksta događaju pogibije u bombardiranju 15.03.1945. kod Nove Topole.
• 26.06.2026: Ovaj tekst je dopunjen sa rezultatima pretrage župnih matica, koje je uradio i poslao msgr. dr. Anto Orlovac. Tekst je proširen i na druge poznate narodnost koje su živjele u Bukovici, a obuhvaća djelimično Jablan i Trn. Općenito, ma gdje da se spominju podatci iz crkvenih matica, dolje u tekstu, to je rad pretraživanja Ante Orlovac.

Tijekom čitanja ovog teksta, možete kliknuti na ponuđene fotografije, koje će vam se onda otvoriti uvećane.

Ukrajinsko kulturno umjetničko društvo Taras Ševčenko izvodi ukrajinski ples u Bukovici, na imanju Matoševića, godine 2015. Bukovački Ukrajinac Vasilj Pristaš, Ivana doveo je svoju skupinu, u prekrasnim narodnim nošnjama, da uljepšaju tradicionalni godišnji susret Bukovčana. Ista grupa na Youtube.

Ukrajinski doseljenici su počeli dolaziti u Bukovicu prije i nakon Prvog svjetskog rata. Ovo je dio procesa doseljavanja iz Galicije, jer su Galicija te Bosna i Hercegovina bile u to vrijeme u istoj državi. Doseljavanja u Bosnu se uveliko prekida nakon raspada Austro-ugarske monarhije, međutim doesljavanje u Bukovicu se nastavlja i nakon ovog rata. Lijepa je vijest da i danas ima Ukrajinaca u Bukovici, što će biti kasnije pomenuto u ovom tekstu.

Galicija ili Haličina

[Гaличинa], kako se ova pokrajina originalno na ukrainskom, zapravo, zove. Za vrijeme Austro-ugarske monarhije, ova oblast je dio zapadnih ukrainskih zemalja i istočnog dijela Poljske.
Ne dajte se zavarati sa ovim slovom Г, koje je na ruskoj i srbskoj ćirilici slovo 'G', ali na ukrajinskoj ćirilici se ovo slovo izgovara otprilike kao 'H'. Ukrainsko G se piše ovako ґ. Ovo slovo je i bilo razlog tome da sam si dao truda naučiti ukrainsku azbuku. Uložio sam dosta truda kako bih provjerio postojanje bukovačkih ukrainsikh imena i prezimena u današnjoj Ukrajini. Razlog provjeravanja je bio taj da pokušam pronaći original ili izvorni način pisanja, pa time izbjegnem iskrivljivanja u transkripciji. Ukrajinski jezik je slovno i glasovno brojniji od našeg jezika, što uzrokuje određene probleme u pisanju i izgovoru, ali ukrajinski jezik [Укрaїнскa мoвa] nije tema ovoga članka.

Željeznički kolodvor u gradu Ternopolj, Ukrajina iz vremena prije Prvog svj. rata, kada su Ukrajinci dolazili u naše krajeve. Banja Luka i Ternopolje su bili u ono vrijeme povezani željezničkom prugom, što je uveliko olakšavalo i skraćivalo vrijeme preseljenja.

Željeznički kolodvor u Banja Luci, iz istog vremena (prije Prvog svjetskog rata). Vidi se kako je arhitektura slična. Ista država, isti standardi. Ovakva je slika mogla dočekati galicijanske imigrante iz tog vremena, koji su došli u grad, a nisu izašli na glavnoj stanici Predgrađe.

Koliko je meni poznato, Austro-ugarska administracija nije se zamarala pisanjem originalnim ukrainskim pismom, na teritoriju njene pokrajine Galicije. Kako se, u ovome vremenu od više od 100 godina, od dolaska Ukrainaca promijenilo toliko država, sustava, vlasti i različitih pisama i pravopisa, razumljivo je da su ukrajinska imena prezimena pisana i izgovarana na različite načine (više detalja, biti će navedeno dalje u tekstu). Juza Sadovski mi je potvrdio kako su njihovi stari dolazili često bez osobnih dokumenata i rodnih listova. Živjeli su u istoj državi, pa nisu smatrali potrebnim zamarati se sa takvim sitnicama.

[^vrh]

Ukrajinske obitelji u Bukovici

Imena počinjem sa gornjim dijelom Bukovice i obiteljima koje su bile najbliže mojoj rodnoj kući: Na stranici bukovačkih kuća, može se naći opis i vidjeti gdje su pojedine kuće bile smještene u selu.

Ternopolje [Teрнoпіль] sa jedne razglednice s početka 20 stoljeća.

Obitelj BEDNARČUK [Bednarczuk]

Inačica: 202600623 (YYYYMMDD)
Zahvaljujem se ljubaznosti Zlate Kajgan, r. Bednarčuk, koju sam intervjuirao tijekom moje posjete u kolovozu, 2023., za većinu informacija koje mi je dala, u svezi s ovom obitelji. Također se zahvaljujem i svima drugima koji su svojim znanjem doprinijeli očuvanju povijesti obitelji Bednarčuk: Stipo Bednarčuk, Viktor Orlovac, Đurđica Cint...
Danas, 31. siječnja 2026. godine, u telefonskom razgovoru sa Zlatom Kajgan, potvrđeno je sa njene strane, kako se ove informacije u svezi obitelji Bednarčuk, mogu slobondo postaviti na stranicu obitelji Orlovac (Zlata je prethodno dobila ispisani tekst na uvid i čitanje.

IVAN BEDNARČUK

Poljsko prezime Bednarczuk dolazi od riječi bednarz, što znači bačvar, u bosni naziv za bačvu dolazi od turske riječi bure, dakle u Bosni bi se to zanimanje zvalo kačar. Na engleskom bačvar znači: cooper.

Ivan Bednarčuk [Bednarczuk] i Anastasija [Aнaстaсія] rođena Calik. su došli iz Galicije 1907. godine, prvo u selo Hrvaćane, blizu sela Devetina, općina Prnjavor, skupa sa Anastazijinim bratom.
- Ivan [Joannes] Bednarčuk [Bednarczuk] je sin od Antona ili Ante [Antoni] i Ane ili Anke [Anna] Čirska [Czyrska].
- Anastazija (Jevdohija ili Vidokija) [Eudozia ili Evdokia], kći Šimuna [Simeon] Kalik [Calik] i Marije ili Marene [Mariae] prezimenom Mircka [Myrcka]. (Ovdje se radi o prijevodu i transkripciji sa Latinskog na Hrvatski, pa može biti pogreški), izvor: krsni list Šimuna Bednarčuk. Zašto ovoliko imena za Anastaziju? Zlata se sjeća, kako ju je dio rodbine zvao po tim imenima. Radi se o istočnim i zapadnim varijantama imena Anastazija i njegovim lokalnim varijacijama. Ivan je bio poljak, katolik (u rodnom listu od Šmuna, piše grko-katolik), a Anastazija je Rusinka, praoslavka. (Svi Rusini se ne smatraju ni Ukrajincima niti Rusima, ali to nije tema ovoga članka.)

Ivan i Anastazija potječu iz sela Bohdanivka [Бoгдaнивкa], Ternopolje [Teрнoпіль], Galicija, Ukrajina. Ovdje sada nastupa problem. U cijeloj Ukrajini na traženje toponima Bohdanivka, dobije se oko 20 sela! U rajonu Ternopolje [Teрнoпільський рaйoн], samo tri!
Selo Bohdanivka, sjeverozapadno i istočno od Ternopolja, dakle dva različita sela, ali isto ime?

Pitanje je iz kojeg od ova tri sela dolaze Ivan i Anastasija? Istočno, 20-ak km od Ternopolja ima jedno selo Bohdanivka. Drugo je oko 25 km sjeverozapadno od ovoga grada. Treće je oko 70 km sjeverno od grada i ime ovog sela varira na različitim starim kartama, pa mislim da ovo selo nije aktualno.
Danas (27.10.2022.) poslao je Viktor Orlovac, Franje, kopiju krsnog lista Šimuna Bednarčuk, rođen 24. lipnja 1899., sin od Ivana i Anastasije. Sada znamo da je ova obitelj došla iz sela Bohdanivka, distrikt Skalat [Скaлaт], rajon Ternopolje. Detalj karte sa imenom sela može se vidjeti ovdje.

Prema pripovijedanju Zlatine rodbine, Ivan i Anastazija su bili grofovskog podrijetla. Da se ne radi o običnim smrtnicima, vidljivo je u krsnom listu od Šimuna, gdje stoji zabilježeno: porodilja (Obstetriz) Anna Čirska [Czyrska], dakle godine 1899! Iz Galicije su se prvenstveno iseljavale bogate i imućne obitelji, a razlog je bio jednostavno strah od promjenja koje su se osjećale u zraku u to vrijeme. Strah se pokazao opravdanim, jer je pri kraju Prvog Svjetskog rata uslijedila Oktobarska Revolucija, koja je iz temelja uzdrmala, kako carsku Rusiju, tako i cijelu Ukrajinu. Ivan je bio veleposjednik, koji je naslijedio bogatstvo od svoga oca. Odnos veleposjednika prema seljacima nije bio idiličan i pravedan. Imali su opravdane strahove od nepravdi koje su činili svojim kmetovima. Dakle, bogati i poduzetni su se selili u, kako se njima činilo, sigurnije dijelove tadašnjeg carstva.
Život u Hrvaćanima nije bio idiličan. Ivan je bio veliki rasipnik, lijenčina i hedonist, a njegov šurjak je bio vrijedan i štedljiv. Ženin brat je ubrzo zatražio da se obitelji podijele tako da ga Ivan isplati. Međutim Ivan je isto zatražio od njega. Na kraju je šurjak isplatio Ivana i Ivan s obitelji seli se u selo Devetina. Ivan nemilice nastavlja svoj rastrošnički život. Na kraju sa ono novca što im je ostalo, Ivan se doseljava sa obitelji u Jablan na toponim zvani Brezici.

U Jablan (ili Bukovicu, po katastarskoj karti) su doselili 1920. godine. Djeca od Ivana i Anastazije su:
- Zorka i Kata, r. 25.04.1920. u Jablanu, obje krštene 28.04.1920. u Barlovcima, rimokatolička župa, MK br.75 (Zorka) i 76 (Kata). Za Ivana stoji da je rimokatolik, a za Jevdokiju - grkokatolik. Stoji za podrijetlo "Bodaninka-Skalat, Galicija", što sada znamo da se radi o mjestu Bohdanivka. Ako se Zorka i Kata kasnije ne spominju, možda su umrle kao djeca.
- Šimun, r. 24.06.1899. Ložač parnog stroja i lokomotive,
- Mile, rođen 1901., Ložač parnog stroja i lokomotive. Imao je položen kovački ispit kod Trapista.
- Stevo ili Štefan, r. 1911.
- Vasilj,
- Anto i
- Jozo, r. 18.02.1923. u Jablanu, kršten u rkt. župi Barlovci (MK, br. 25, 1923)
te kćerkama:
- Anka, r. 1904. i
- Marena, r. 1906.
Obadvije kćerke su radile kao sluškinje u Banja Luci, a kasnije odselile u Zagreb gdje su radile i tamo su i umrle.
Brezici su bili neposredno iznad mlina Marka (Markice) Lukenda, koji je bio na potoku Trnovača.

- Anto Bednarčuk Ivana je nesretno završio. Našao je nekakav stari pištolj sa kojim se igrao. Pištolj je iznenada opalio i njegov život se nije mogao spasiti. Imao je samo 16 godina!
- Vasilj Bednarčuk Ivana je također tragično skončao svoj život. Htio se maknuti od oca rasipnika i nasilnika. Započeo je krčiti šikaru od nekoliko dunuma zemlje i došao u sukob sa jednim čovjekom iz Jablana. Vraćajući se jedne prigode sa polnoćke u Ramićima, izbio je sukob između njega i tog čovijeka, koji je završio tako što je Vasilj uboden nožem u srce i podlegao je ozljedama. Imao je samo 17 godina! Ubojica, susjed Joso odležao je 9 godina zatvora.
- Jozo (Joso) Bednarčuk Ivana bio je pozvan u domobrane na redovno služenje vojnog roka. Tijekom Drugog Svjetskog rata, domobrani su oskudjevali u svačemu, pa i u hrani. Jozo je bio gladan i uzeo komad kruha iz ruksaka jednog vojnika da utješi glad. Kada je ovaj to vidio, uzeo je pušku i ustrijelio Jozu.
Tako su se uzalud izgubljena tri mlada života, što je bilo neizdrživa bol za roditelje i ostatak obitelji.

Ivan je tako bio prvo sretnik, jer je naslijedio veliko bogatstvo od svoga oca, pa onda veliki rastrošnik i nasilnik prema svojoj obitelji i na kraju je postao jedan veliki nesretnik, jer je izgubio troje djece u najboljim godinama. To je bila jedna nemjerljiva obiteljska tragedija.

Ivan je umro 01.04.1942. godine u Jablanu od upale pluća u starosti od 70 godina (što bi značilo da je rođen 1872. godine) i sahranjen je na groblju Bijeda u Barlovcima (MU župe Barlovci, br. 41, 1942. Iste godine se rodila Zlata.
Anastazija je preselila kod sina Mile u njegovu kuću u Bukovici, kada je onemoćala zbog starosti. "Mi djeca smo je zvali baba Zbika, a odrasli, baba s Brezika", sjeća se Zlata. Stevo je preselio kod Ante, sina od Mile, koji je napravio kuću iznad didovog imanja, u blizini Vrletuše. Anastazija je umrla 1953. godine i pokopana na groblju Suvaje.

MILE BEDNARČUK

Mile ili zvani Miler, sin Ivana i Anastasije, r. 26.07.1901., bio je oženjen sa Marijom Kurnicki, r. Lukenda, rođena 25.03.1901. godine. Marija, kćerka od Marka (Markice) Lukenda i Ivke, bila je prvo udana za Petra Kurnicki, i iz tog braka ima kćerku Ljubu, koja je imala samo 5 tjedana kada joj je otac Petar umro. Ivku smo zvali baba Ika, sjeća se Zlata. Mile je upoznao svoju ženu Mariju, dok je ova prolazila pored njihove roditeljske kuće, na Brezicima, idući kod obitelji Majkić. Mariji (kćerki od Ivke) su bile ostale žive dvije sestre: Manda, koja se udala u Ivanjsku i Kata, mati od Ivke. Kata se udala za Mijata Bilandžija. On ju je vratio natrag trudnu i ona je rodila Ivku. Ivka se kasnije udala za Antu Agatić. Tako je Marijino imanje podijeljeno sa Ivkom s kojom se Anto Agatić priženio.

Mile je prvo došao u kuću kod Marije koja je bila gore na brdu gdje su Ivan i Petar Kurnicki imali svoje kuće. Obadvije ove kuće bile su riglovane i pokrivene slamom i bez verande. Marija i Mile su svoju kuću ubrzo preselili, bliže putu i potoku Trnovača. Najveći razlog je taj što gore na brdu nisu imali vode, a dolje je bio izvor, a i zemlja koju je naslijedila Marija.

Iako je Mile imao nadimak Miler, (Müller) po kojem su ga svi dobro poznavali, on nije bio mlinar, nego nadareni seoski kovač. Zlata se sjeća kako je otac imao samo ime Mile, koje je stojalo u svim dokumentima. Mile i brat mu Šimun završili su tečaj za ložača parnog stroja i parnog vlaka, u samostanu kod Trapista u Delibašinom Selu. Mile je također završio obrazovanje za kovača, kod istih. Ostatak života proveo je u Bukovici, radeći kao zemljoradnik i jedan od dva seoska kovača, kojeg se kao dijete, dobro sjećam. Mile je, kaže Zlata, doista uživao u životu na selu u Bukovici. Milu sam osobno poznavao, jer sam bar jednom godišnje nosio motiku ili sjekiru koju je trebalo poklepati. Klepanje je proces kovanja, gdje se oštrica alata ili oruđa stanjuje u svrhu povećanja oštrine oštrice.

Njihova kuća je bila slična kući koju je napravio moj dida Toma Orlvac, samo je Milina bila veća za jednu sobu (imala je 3), a veranda se protezala uzduž kuće i bila je bez podruma.

Mile i Marija imali su sinove:
- Stipo, r. 07.10.1924. u Jablanu, a kršten u Barlovcima. U MK, br. 170, 1924., župe Barlovci stoji Stjepan Bernačuk (!).
- Anto r. 30.05.1927. u Bukovici, rkt., vjenčan 09.11.1947. u Barlovcima sa Marijom Jakobašić iz Kuljana (MV, Barlovci, br. 31, 1947.)
- Marko, oženio je Dragicu Lukenda, kćer Ive Lukenada i Mare Gagula. Imali su kuću do Perića Gaja. Moj prvi susjed (opaska Anto Orlovac).
te kćeri:
- Ljuba, kći (od Marije i Petra Kurnicki). To je Ljubica Kurnicki, r. 09.09.1920. u Bukovici, krštena u rimokatoličkoj župi Barlovci (MK, br. 154, 1920.).
- Anka, Ana r. 07.02.1923. u Bukovici (MK, br.22, 1923).
- Finka, Jozefina r. 27.05.1932 u Bukovici, krštena u Barlovcima (MK, br. 114, 1932.).
- Manda, r. 03.12.1934. u Bukovici, krštena u Barlovcima (MK, br. 244, 1934), a kuma je bila Mare Majkić.
- Ivka, r. (privatnost) u Bukovici, krštena u Barlovcima (privatnost).
- Milka, r. 06.08.1939 u Bukovici, kršt. u Barlovcima (MK, br. 132, 1939. tu je prezime Brnadžuk!).
- Zlata, r. (privatnost), u Bukovici, kršt. Barlovcima rkt. (privatnost).
- Nada r. 11.09.1945. u Bukovici, kršt. u Barlovcima, rkt. (MK, br. 106, 1945. Bednadžuk!).
Stipo je poginuo u Drugom svjetskom ratu kao domobran.
Milin sin Anto je prvo napravio kuću u Jablanu, preko potoka Trnovača, na lokalitetu zvanom Vrletuša. 1966. godine je odselio u Trn, s lijeve strane puta nakon Kanala. Anto Bednarčuk i Marija Jakobašić, imaju djecu:
- Stipo, r. (privatnost) u Bukovici, kršt. u Barlovcima (privatnost) i
- Marko, r. (privatnost) u Bukovici, kršt. u Barlovcima (privatnost).

Marija je umrla u svojoj kući u Bukovici 24.05.1984. i pokopana je na groblju Suvaje. Mile je umro kod sina Ante u Jablanu 27.04.1987. godine i sahranjen je također na groblju Suvaje.
Danas više nema nitko od obitelji Bednarčuk u Bukovici!

---

Ovo je bilo nevjerojatno iskustvo i putovanje za mene, u svijet naših, nekad najbližih susjeda, o kojemu ništa, do pisanja ovih redaka, nisam znao. Povijest ove obitelji je postala sentimentalna za mene iz razloga rodbinske veze, na koju je Zlata ukazala, a o kojoj nisam imao pojma:

Marko (Markica) Lukenda i Ivka su imali tri kćerke, od kojih je Marija, Zlatina mama. Marko Lukenda je imao sestru Janju koja je bila udana za moga pradida Iliju Golub. Ilija Golub i Janja r. Lukenda su imali između ostalih sina Iliju. Ilija, sin od Ilije i Janje oženio je Luju (Luciju) Tutić i dobili su izmeđ ostalog sina Vladu, koji je moj otac! Doista, nevjerojatna priča i podudarnost! (Zbunjujući opis? Interesantan detalj je kako su se moj dida i pradida po ocu, imali isto ime, Ilija).

---

[^vrh]

Obitelj KURNICKI [Курніцкий]

Inačica: 20260619 (YYYYMMDD)

Nemam informacija kada i odakle iz Ukrajine su došli Hrenko i djeca, niti kada su došli u Bukovicu (Hrenko: izgovara se sa kratkim 'e' i dugim 'o'). Hrenko Kurnicki (Kurnickij) i sinovi imali su imanje na uzvisini iznad kuće Mile Bednarčuk, pored lijeve strane puta koji je išao od kuće Mile Bednarčuka pa do iznad kuće Ante Matošević, na ovoj slici označeno kao Petrušinski (koji je došao na to imanje nakon smrti Ivana). Hrenko i Ivan su sahranjeni u istom grobu na Galicijanskom groblju u Bukovici. Za dalje informacije, vidi dolje pod Teodor Petrušinski.
Hrenko Kurnicki je imao sinove:

IVAN KURNICKI

Ivan je oženio Mariju r. Jaroševski [Ярoшeвський] (r. 1901, u. 1985) iz Bakinaca. Imali su dvoje djece:
- Katarina (Kaš'ka), r. 07.04.1920. Krštena u Barlovcima (MK, br. 67, 1920.). Dr. Anto Orlovac bilježi: to bi mogla biti ona Kata Kurnicki, koja se udala za Ivana Danileka u Dikevce i imaju djecu: Vinko, r. (privatnost) i Zvonko, r. (privatnost) te Marija, r. (privatnost).
- Mareš'ka (Marija). Mareš'ka je bila udana za Antuna Vidović, vjenčani 10.10.1942. (MV, br. 14, 1942.), a njihov sin Ivica je bio odbornik u Bukovici. Anto Orlovac bilježi: Ivica je očito onaj Ivo Vidović, sin Ante i Mare, r. Kurnicki (zapisanu Karnicki), r. 09.10.1943. u Bukovici, kršten u Barlovcima (MK, br. 185, 1943.). Ovo je krštena kuma moje mame Ruže Orlovac, Tome.

PETAR KURNICKI

Petar je oženio Mariju Lukenda, kćerku Marka (Markice) i Ivke Lukenda. Dobili su kćerku
- Ljubu. Kada je Ljuba imala samo 5 tjedana, umro je otac Petar. Za dalje informacije, vidi gore pod Mile Bednarčuk.

VASILJ KURNICKI

Vasilj (r. 1881., u. 1952.) bio je oženjen sa Ankom (r. 1895., u. 1965.).
Vasilj i njegov sin Ivan, preselili su u Jablan, s lijeve strane puta idući od Bukovice prema galicijanskoj crkvi. Ivan je bio po zanimanju obućar.
Djeca od Ivana Kurnickog, (Vasilja) i njegove žene Nade su: Vasilj, Vlađo (Vlađo je umro), Slavica, Slavko i još jedna kćerka.
Danas više nema nitko od obitelji Kurnjicki u Bukovici, ali ima u selu Jablan, Slavko sin od Ivana.

Malo je živih osoba danas koje znaju za ovaj podatak. Ja osobno nikada do sada (2022. godine) nisam čuo za ovu informaciju. Čista je slučajnost da je ovo zabilježeno. Bilo mi je potpuno nepoznato kako je obitelj Kurnicki živjela u Bukovici i da su bili jedni od naših prvih susjeda. Nije ni čudo jer su oni obitavali u našem selu prije više od 100 godina. Kako rekoh, sasvim slučajno prigodom intervjuiranja Slavka Petrušinski, Ante, ovog ljeta, Slavko je usput pomenuo kako je Teodor Petrušinski (vidi dolje sljedeća obitelj) došao njegovoj babi Mariji u kuću, kada je njen prvi muž Ivan umro. Slavko se sjeća prezimena Kurnicki, ali ne i imena ovog čovijeka. Ovo je bila jako interesantna informacija za mene, da bih ju mogao ignorirati. Odmah sam doslovno započeo lov za otkrivanje ovog imena. Stoga se ovom prigodom od srca zahvaljujem Slavku i njegovoj tetki Štefici Bačinski r. Petrušinski za ove informacije. Zahvaljujem se i Viktoru Orlovac, Franje, zbog posjete ukrajinskom groblju u Bukovici i fotografiranju nadgrobnih ploča. Zahvaljujući njima, sada znamo za Hrenka i njegovu obitelj.

Prezime Kurnicki spominje se u nekoliko varijanti: Kornicki, Kurnicki i Kurnjicki. Definitivno se ne radi o varijanti Kurnjicki koja je, vjerojatno, rezultat pogrešnog izgovora, jer na ukrajinskoj genaloškoj stranici, traženje ne daje ni jedan rezultat.

1. Kornicki: [Корніцкі] i Kornickij [Корніцкий] može se naći u Zakarpatskoj oblasti [Зaкaрпaтті] u tri susjedna sela: Janoši [Яaнoші], Kosonj [Кoсoнь] i Popovo [Пoпoвo]. (Slavica Lagundžija, r. Kurnicki je potvrdila kako se ne radi o ovoj varijanti prezimena, nego o Kurnicki (Kurnickij)).

2. Kurnicki: [Курніцкій] može se naći u Ljvivskoj oblasti u selu: Novosilki [Нoвoсілки].

Sada je poznata originalna inačica ovog prezimena - KURNICKI, za ovu obitelj koja se doselila u Bukovicu. Treba istražiti da li Hrenko i njeogva obitelj dolaze iz sela Novosilki, tj. kada napuštaju Galiciju te kada dolaze u Bukovicu.

[^vrh]

Teodor [Teoдoр] Fedko [Фeдькo] PETRUŠINSKI [Петрушинський]

Teodor, zvani Fedko (r. 1900., u. 1945.) i Marija, na ukrajinskom, [Mapeнa] (r. 1901., u. 1982.), rođena Jaroševski [Ярoшeвський].
Kako već spomenuh, Slavko Petrušinski, Ante ispričao mi je kako je Teodor drugi muž od Marije, koji je došao iz Ivanjske, Mariji u kuću, kada je njen prvi muž Ivan umro.

Potomci od Teodora i Marije su (nije kronološkim redom):
- Slavko,
- Anto, Antun, sin Teodora i Marije, r. 28.03.1925. u Bukovici, kršten u Barlovcima (MK, br. 53, 1925.)
- Andrija, r. 24.02.1927., kršten u Barlovcima (MK, br. 33, 1927.), kum Mikael Petrušinski.
- Ilko (umro kao dojenče) i
- Vlado te kćeri:
- Anka,
- Nada (umrla kao dojenče),
- Nada,
- Jelka, zapravo Helena, (privatnost) u Bukovici, krštena u Barlovcima (privatnost), kum Marija Petrušinski.
- Štefica i
Marijine dvije kćerke iz braka sa Ivanom Kurnicki:
- Katarina (Kaš'ka) i
- Mareš'ka
Tako je Marija rodila ukupno 12-oro djece u dva braka. Slavko i Andrija su bili u domobranima i poginuli su tijekom ili krajen Drugog svjetskog rata.
Anto se oženio sa Slavom r. Najdek na očevom imanju. Ubrzo su preselili preko puta kuće Mile Bednarčuk, a preko potoka Trnovača, također u Bukovici, jer je granica sela išla do ispod puta preko Vrletuše. 1965. godine su Anto i Vlado odselili iz Bukovice i živjeli su u Jablanu, Anto prije, a Vlado poslije kanala sa lijeve strane puta idući prema Trnu.

Teodor je poginuo od bombardiranja zrakoplova kod Nove Topole. Sahranjen je na Galicijanskom groblju u Bukovici, a ovdje se može vidjeti njegov spomenik. Zlata Kajgan, r. Bednarčuk je znala detalje o ovome događaju, koje mi je ispričala. Teodor (Fetko) Petrušinski te otac od Zlate, Mile Bednarčuk i Anđa Mačinković, r. Lukenda iz Bukovice, krenuli su iz Bukovice za Okučane, svako sa svojim zaprežnim kolima. Sve obitelji koje su imale djecu u redovnoj hrvatskoj vojsci domobranima, imale su pravo na sljedovanje u hrani (zvana fasunga), koje se dijelilo u Okučanima, preko Save. Teodor je imao dva sina u domobranima: Andriju i Slavka, a Mile Stipu. Anđa je imala sina Niku. Niko, sin od Ante Mačinković i Anđa, r. Lukenda, rođen 02.07.1920. Tijekom njihovog povratka, kod Nove Topole naišli su zrakoplovi. Mile je bio jedan veoma miran i staložen čovijek. On je odmah procijenio da bi avioni mogli pucati. Odmah je povikao da se bace u jarak u zaštitu, što je i sam učinio. Drugo dvoje to, vjerojatno zbog panike, nisu učinili i bili su laka meta mitraljezima i bombama zrakoplova. Kada je nalet završio, Mile i njegov konj su ostali netaknuti, Teodor i Anđa bili su višestruko pogođeni mitraljeskom vatrom i zrakoplovnim bombama. Scene su bile grozne od rastrgane utrobe ovih naših Bukovčana i drugih civila, te ubijenih konja. Ubrzo su preminuli od teških ozljeda. Mile je pokušao spasiti što se spasiti da: pokupio je ova dva tijela na svoja kola i svezao jedna kola za svoja na kojima je bilo dobiveno sljedovanje. Tako je stigao u Bukovicu i podijelio onim obiteljima što im je pripadalo, na žalost i dva beživotna tijela.

Anto Orlovac u svojoj knjizi: "Slike izgubljenog zavičaja", na stranici 180, bilježi: Anđa Mačinković, r. Lukenda (Luke), žena od Ante Mačinković, r. 16.08.1891 u Bukovici, poginula 15. ožujka 1945. na cesti kod Nove Topole u partizanskom bombardiranju.
Anđa je rođena sestra od moje babe Mande r. Lukenda (Luke). Sada imamo ovdje imena sve tri žrtve i datum pogibije. Treća žrtva i četvrti sudionik iz Bukovice je Vid Vidović, sin od Ilije. Više informacija o ovome događaju, vidi dolje u zapisu koji je napravio dr. Anto Orlovac:

U to vrijeme bombardiranja su izvodili saveznici u cilju podržavanja partizana a u nastojanju uništavanja infrastrukture sila osovine na teritoriju Jugoslavije. U vrijeme ovoga događaja, bombardiranja se izvode od strane BAF-a (Balkan Air Force) koji su bili pod kontrolom britanskog RAF-a (Royal Air Force). Sjedište je bilo u Bariju u Italiji, a pojedini zrakoplovi su imali ponekada i petokraku na sebi.

Teodorov sin Anto umro je u starosti u Plaškom u Hrvatskoj.
Danas više nema nitko od obitelji Petrušinski u Bukovici, ali u selu Jablan, je bio Vlado sin od Teodora, do svoje nedavne smrti.

[^vrh]

Srednji dio sela

U srednjem dijelu sela, nije bilo ukrainskih kuća, osim:

Mareš'ka [Maрeщka] r. KURNICKI [Курніцкій]

kćerka od Ivana Kurnicki i Marije r. Jaroševski. Bila udana za Antuna Vidović, vjenčana 10.10.1942. u župi Barlovci. Njihov sin Ivo, ili kako smo ga svi poznavali pod imenom Ivica bio je odbornik u Bukovici.

Slavka rođena FIGUREK

bila je udana za Luku Lipovac, Cvite.

Ostatak ukrainskih obitelji je naseljavao donji, ravničarski dio Bukovice, zvani Bukovica Polje. Kuće su bile raspoređene okolo zračne luke (aerodroma) u Zalužnima (koji je većim dijelom bio u Bukovici, ostatak u selu Kuljani. Ni trunke u Zalužanima!). Nekako na pola puta između ove dvije ukrainske naseobine, nalazila se galicijanska crkva (vidi opis i fotografiju na ovoj stranice, koji uskoro slijedi). Crkva je u selu Jablan. Nedaleko od crkve, na uzvisini je galicijansko groblje, a ono se nalazi u Bukovici, na lokalitetu zvanom Glavčica (glavica: uzvišenje u polju). Tako se u Bukovici nalaze dva groblja: ovo galicijansko i Suvaje, na granici Bukovice i Jablana.
Važno je još napomenuti potomke obitelji Matvij, koji su živjeli u zapadnom dijelu Bukovice, u zaselku zvanom Prnjavor. Idući od centra ovog zaselka, lijevom stranom puta koji vodi prema jugu i spaja se sa barlovačkim putem, živjeli su potomci obitelji Matvij [Maтвій], a njihova imena su:

Kaja MATVIJ [Maтвій]

Njena kuća je bila nakon kuće Mijata Miće (Ćućur) Lipovac.

Anto MATVIJ [Maтвій]

Anto je sin od Petra i Kaje.

Frano MATVIJ [Maтвій]

Njegova kuća je bila zadnja u ovom put.

Gina MATVIJ [Maтвій]

Kuća od Gine je bila već na barlovačkom putu, ali je pripadala Bukovici. Od barlovačkog puta se odvajao poprečni put prema putu kroz Polje, koji je išao od centra sela pa prema Zalužanima.

Marija (Mariš'ka) [Maрищкa] MALJAR [Мaляр]

Kuća od Mareš'e je bila u istom putu, ali sa desne strane puta, nakon kuće Nike Matošević, po zanimanju kznar.

Antun [Aнтон] MATVIJ [Maтвій] i Tekla [Тeклa] r. Babiuk [Бaбиюк]

Antun MATVIJ [Maтвій] i Ana Jaroševski [Ярoшeвський]

Živjeli su u Bukovici i imali djecu:
- Marija, r. 02.07.1924. u Bukovici i krštena u župi Balovci (MK, br. 117, 1924.)
- Josip, r. 14.05.1926. u Bukovici, krštena u župi Balovci (MK, br. 82, 1926.)
- Franjo, r. 05.02.1928. u Bukovici, krštena u župi Balovci (MK, br. 26, 1928.)
- Niko i Pavo, blizanci, r. 09.03.1934. u Bukovici, krštena u župi Balovci (MK, br. 48, 1934., za Niku i br. 49, 1934., za Pavu). Kum je bio Niko Lipovac. Pavo je umro kao beba 21.06.1934.
- Genoveva, r. (privatnost) u Bukovici, krštena u župi Balovci (privatnost), kum Marija Petrušinski.
- Vinko, r. (privatnost) u Bukovici, kršten u Barlovcima (privatnost) rkt.

Petar MATVIJ [Maтвій] i Kaja Lipovac

Imali su djecu:
- Marija, r. 14.08.1928. u Bukovici, krštena u Barlovcima (MK, br. 129, 1928.)
- Drago, r. 16.02.1930. u Bukovici, kršten u Barlovcima (MK, br. 38, 1930.)
- Anto, r. 02.08.1931. u Bukovici, kršten u Barlovcima (MK, br. 147, 1931.)
- Anica, r. 11.08.1932. u Bukovici, krštena u Barlovcima (MK, br. 172, 1932.)
- Ruža, r. (privatnost) u Bukovici, krštena u Barlovcima (privatnost).

Koliko je meni poznato, danas nema više nitko od obitelji Matvij u Bukovici.

Petar MALJAR [Мaляр]

Petar, rođen 1899. i njegova žena Mareš'a [Maрeщa], r. Matvij. Petar je sin od Renka i Anke r. Kovalj. Petar je poginuo tijekom Drugog svjetskog rata. Došli su u Bukovicu 1901. godine iz Galicije. Imali su kuću u Polju u Bukovici, s lijeve strane puta koji vodi od bukovačkog puta za Zalužane i spaja se sa starim bukovačkim putem, koji prelazi most na Kanalu. Ovaj put ide dalje u dva smjera prema gradiškoj cesti.

Nikola MALJAR [Мaляр]

Nikola [Никoлa] je sin od Petra i Mareš'e, r. Matvij. Nikola i Finka r. Anušić su preselili iz stare kuće u Polju u Bukovici, nakon zemljotresa 1969. u novu kuću koju su napravili preko puta Juze Sadovski. Stara kuća je kasnije porušena. Ta nova kuća je pripadala selu Jablan.
Nikola je rođen 15.02.1929., a umro 2017. Finka je umrla 2026. godine. Obitelj Maljar nema više ni u Bukovici, niti u Jablanu. Zahvaljujem se za ove informacije, koje mi je dao Miroslav, sin od Nikole, koji danas živi u Sisku.

Stjepan MALJAR [Мaляр] i Marija (Marica) r. Relja

Stjepan i Marija su imali djecu:
- Kata, r. (privatnost) u Bukovici, krštena u Barlovcima (privatnost), kuma Kata Maler i
- Ivo, r. 04.11.1946. ali im je na žalost, umro nakon samo tjedan dana, 12.11.1946. i pokopan je na groblju Suvaje u Bukovici (MK, br. 64, 1946).

[^vrh]

Juza [Юузa] SADOVSKI [Сaдoвський]

Juza ili Josip [Йoсип] i Mara r. Kašljević iz Zalužana. Dokaz pisanja i postojanja ovog prezimena danas u Ukrajini, može se vidjeti ovdje. Juza je rođen (privatnost), sin je od Stefana Štefana (Steve) Sadovski i Katarine [Kaщкa] r. Pristaš. Štefanov otac, a Juzin dida je Vasilj, koji je živio u selu Devetina, kod Prnjavora.
Ime Kaщкa nije moguće točno napisati našom abecedom. To bi trebalo zvučati kao Kašćka (kao da nam fali glas za mekano 'š', pa se kod nas piše i sa apostrofom, kao zamjenom za ukrajinski mekani glas ь: Kaš'ka). Ovo je bila jedna izuzetna žena, velikog srca i dobrote. Stanovao sam sa obitelji, više godina kod ovih ljudi, krajem 80-ih i početkom 90-ih, do rata u BiH. I danas se često sjetimo ove divne žene.
Radi lakšeg pisanja i izgovora, koristiti ću njeno pravo ime, Katarina. Katarina je kći Jure Pristaš i Ane Antonjek (Antonjak), sestra od Ivana Pristaš, rođena je 08.02.1926. u Jablanu, krštena u Barlovcima (MK, br. 14, 1926.), a umrla 1994. godine i sahranjena je na Galicijanskom groblju u Bukovici. Otac od Juze, muž od Katarine, Stefan, Štefan, Stevo je rođen 1901, a umro 1951. godine. Štefan je došao sa ocem Vasiljem oko 1908. godine (u dobi od 7 godina) iz Galicije i nastanili su se u selu Devetina, općina Laktaši. Štefan je bio žandar za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a onda policajac u Prijedoru za vrijeme NDH. Tijekom višednevnog službenog odsutva u Zagreb, ubijena mu je prva žena. Nakon rata bio je optužen za zlodjela koja nije počinio, a koja su se dokazano desila kada je bio na službenom putu u Zagreb. Nikakvi dokazi nisu pomogli i na kraju je bio osuđen na 3 godine zatvora, koje je odležao u Crnoj Kući u Banja Luci.
Štefan nije imao djece iz provog braka. Došao je u kuću Katarini kada su se vjenčali. Nakon izlaska, radio je kao bravar na aerodromu u Zalužanima. Nakon jedne intervencije na termoelekrani Lauš, podlegnuo je krvarenju čira na želudcu 1951. godine. Juza je tada imao samo nepune dvije godine. Stefan je sahranjen na groblju Sv. Marko u Banja Luci.

Selo Lokić, Lokieć [Лoкіть], na jednoj karti za vrijeme Austro-ugarske. Štefan Sadovski dolazi iz ovoga sela, sa lijeve obale rijeke San (označeno sa "zu Łokieć").

Sva sreća, da je Juza zapamtio mjesto iz kojeg je njegov otac došao. Dobio sam dva toponima: Lokić i Turka. Pretraživanjem na starim Austro-ugarskim kartama, našao sam lako selo Lokić [Лoкіть], na granici današnje Poljske i Ukrajine. Kroz selo protiče rijeka, prekrasnog imena: San. Po majčinim rječima, sjeća se Juza nostalgičnih očevih priča o odlasku na pijacu u grad Turka [Tуркa], udaljen oko 15 km na istok, prelazeći most preko rijeke San.
Ovo selo, kao i mnoga druga na ovoj granici, uzduž rijeke San, više ne postoje. Sve je prazno, najmanje po 5 km s obje strane granice. Postoji samo toponim na današnjoj Poljskoj strani po imenu Łokieć. Cijelo selo sa svim kućama, most i crkva su netragom nestali.

Selo Lokić ili Lokieć, danas na Ukrajinsko-Poljskoj granici, više ne postoji.

Prije pada Austro-ugarske monarhije, ovaj dio Galicije je bio strašno pogođen 1916. godine Ruskom ofenzivom, poznatom pod imenom Brusilova ofenziva. Onda na samom kraju Prvog svjetskog rata, izbio je rat između Poljske i Zapadne Ukrainske Republike 1918 - 1919 za ovaj sporni prostor. Na kraju je došlo do preseljenja stanovništva sa obje strane granice: Ukrajinci na istok, a Poljaci na zapad. Povijesno slijede još groznije stvari u bivšoj Galiciji i cijeloj Ukrajini, umjetno inducirana glad od strane Staljina, krađom svih žitarica. Ovaj događaj koji je trajao 1932 - 1933 godine, poznat je kao gladomor ili holodomor na ukrajinskom [Гoлoдoмoр]. Ovaj genocid izgladnjivanjem je namjerno ubio između 6 i 7 milijuna (a možda i više) ukrajinskih građana, o čemu su pisali i naši internet portali. Nigdje kraja zlu: Hitlerova armija napada Sovjetski savez i okupira Ukrajinu, onda na kraju Drugog svjetskog rata, Crvena Armija "oslobađa" Ukrajinu, koja ostaje u sastavu Sovjetskog Saveza sve do njegovog raspada. U svjetlu ovih strašnih događanja, nije čudo što je ovaj pogranični prostor danas prazan. Na žalost na detaljnim Sovjetskim kartama kojim raspolažem, baš ovaj prostor se ne nalazi ucrtan, pa nisam u mogućnosti vdijeti kada se ova promjena desila. Svakako, upućenom povjesničaru je to u cijelosti poznato.
Kada je Juzin djed Vasilj sa njegovim ocem Štefanom napustio Galiciju, djedov brat je ostao da odradi novac koji je pozajmljen od poljskih grofova za ovaj put. Štefanov otac je došao najviše zbog bježanja od poljskih gorfova, koji su ih izrabljivali i za koje su morali mukotrpno radili. Zbog slobode, čovijek je u stanju napraviti sudbonosna putovanja. Plan je bio da se i djedov brat, koji se bavio proizvodnjom sira, kasnije njima pridruži u Bosni, ali je ove planove prekinuo Prvi svjetski rat i raspad monarhije. To se nikada nije ostvarilo, a ostalo je nepoznato šta se sa njim desilo. U ono vrijeme nije bilo današnjih komunikacija, a pomenuti slijed događaja nije ništa dobro obećvao...

Juza mi je pričao o jednoj komičnoj okolnosti, koja je vjerojatno bila dobro poznata ukrajinskim imigrantima iz tog vremena: kada je trebao izvaditi jugoslovensku putovnicu, pokazalo se kako on ima tri različita imena! U rodnom listu je pisalo Juza, u vojnoj knjižici Josip a u vozačkoj Joža. Trebalo je potrošiti dosta energije i vremena dok su ova tri imena usklađena u jedno. Iz tog razloga pišem meni sve poznate varijante nečijeg imana, jer ovisi, šta i kako je čuo i tumačio pojedini državni službenik u ono vrijeme, odnosno što je želio čuti.

Još jedna zanimljivost u svezi imena Josip: osim ove hrvatske inačice imena, postoji potpuno ista u Ukrajini, a piše se [Йoсип], a izgovaraju se na isti način. Izgleda kako su ovo ime donijeli naši pretci prije 13 stoljeća iz zajedniče pradomovine. Ako niste znali, onda ste jednako iznenađeni kao i ja, a to je da je ukrajinski sličniji hrvatskom jeziku nego ruskom, što se može pročitati ovdje.

Juza Sadovski je bio oženjen sa Marom r. Kašljević i imaju dva sina:
- Davor (privatnost) i
- Ivan (privatnost).

Nitko danas od obitelji Sadovski ne živi u Bukovici. Juza danas živi u Daruvaru.

[^vrh]

Nikola PRISTAŠ [Пристaш]

Nikola [Никoлa] je sin od Jurka i Ane, brat od Vasilja, Mihala, Ivana, Katarine i Marije. Bio je oženjen sa Katicom r. Vibl sestrom od Steve. U Ukrajini se može samo pronaći prezime Viblj [Вибль], ali ne i Vibl. Njegova kuća je pored kuće Katarine Sadovski, s desne strane puta idući od centra sela prema Trnu na gradišku cestu. Nikola i Katica imali su djecu:
- Vlado i
- Ankica.

Ivan PRISTAŠ [Пристaш]

[Ивaн] i njegova žena Marija [Maрия]. Vasilj, Mihal, Nikola, Ivan te kćeri Katarina [Kaщкa] i Marija su djeca od Jurke [Юркo] i Ane. Jurko je došao iz Galicije prvo u selo Boškovići kod Klašnica. Jurko i Ivan Bednarčuk dolaze iz istog rajona, kod grada Ternopolje u Galiciji. Ivanov brat Vasilj, poginuo je u Drugom svjetskom ratu kod Zidanog Mosta u Sloveniji, a njegova žena, nakon Drugog svjetskog rata odlazi u Poljsku sa troje djece. Ivanova i Marijina djeca su:
- Vasilj,
- Olga,
- Mihal i
- Zdenko.
Olga je udana za unuka Mile Bednarčuka Stipu. Vasilj, Mihal i Zdenko su napravili svoje kuće na očevom imanju. Ivan je poginuo 11.09.1985. u nesreći kod prevrtanja traktora, u gornjem dijelu Bukovice.
Ivanov otac Jurko, kako rekoh, je došao iz Boškovića. Kada se vratio iz Prvog svjetskog rata, sa zakašnjenjem, braća su bila, podijelila njegov dio imanja između sebe, misleći kako je mrtav. On i Gregor (Hrinko) Vojatljuk su skupa došli u Bukovicu, gdje su kupili zemlju od Vasilja [Вaсиль] Frljević [Фрльeвить], svaki po 80 dunuma. Jurko i Gregor su oženili dvije sestre, kćeri od Vasilja Frljević. Živi potomci od Ivana Pristaš i danas žive na istom mjestu u Bukovici.

Gregor Hrinko [Грінко] VOJTALJUK [Войтaлюк]

Naš poznati harmonikaš, nama dobro poznat po imenu Gregor, a u originalu je Hrinko [Грінко] (kratko 'i', a dugo 'o'). Kako već pomenuh, Gregora i Jurko Pristaš su skupa došli u Bukovicu, gdje su kupili zemlju od Vasilja Frljević. Gregor je oženio jednu kćerku od Vasilja, po imenu Anka, a Jurko drugu. Gregorovi sinovi su:
- Mihajlo i Ljubica r. Šipka,
- Nikica,
- Slavko i
- Vlado su ostali na očevini u Bukovici, tako da i danas živi potomci ove obitelji žive u našem selu.
Gregor je bio poznati harmonikaš i svirač na zabavama. Gregor je krsni kum od Juze Sadovski, Štefana.

Obitelj FERLEVIĆ (Frljević)

Već je spomenuto kako su Vojtaljuk i Pristaš došli na imanje Frljevića. Ime vlasnika imanja za sada ne znam. Stara kuća je bila na kasnijem imanju Gregora Vojtaljuk.
2014. godine sam dobio jednu elektroničku poruku iz Poljske od potomka ove obitelji. Helena Marszałek Ferlević je poslala sledeću poruku, otprilike ovakvog sadržaja (nakon Googl-prevoda):

"Lijepo uređena stranica Bukovica. Nikada nisam tamo bila, a tamo se rodio moj otac Franjo Ferlević 1928. godine, kao i njegova sestra Anna Ferlević-Vojtaljuk. Skupa sa djecom, godine 1946. su prešli u Poljsku.
Pozdravljam vaše bukovčane,
Helena Marszałek Ferlević".

U to vrijeme nisam znao da je bilo Ukrajinaca ili Poljaka, sa ovim prezimenom [Фeрлeвич], što bi trebalo pravilno biti Ferlevič u Bukovici. Mislio sam da je u pitanju greška. Poslao sam nedavno ponovni upit na istu adresu elektroničke pošte, ali još uvijek nema odgovora! Na žalost postoji i mogućost da ta gospođa nije više među živima?

Stefan, Stjepan FRLJEVIĆ i Eva ANTONIK (Ivka Antonjak ili Antonjuk

Eva je rođena 21.05.1908. godine, a umrla 16.01.1945. u Bukovici i pokopana na galicijanskom groblju "Glavičica", (MU župe Barlovci, br. 7, 1945.), rkt.
Stefan i Eva imali su djecu:
- Anka, r. 05.12.1926. u Bukovici, krštena u Barlovcima (MK, br. 213, 1926.), kuma je bila Anka Antonjak (Antonik – podatci iz Mat. krštenih župe Barlovci)
- Frano, r. 03.09.1928. u Bukovici, kršten Barlovci (MK, br. 156, 1928.; u MK piše da je otac Stjepan, a majka Ivka Antonjak), kum je bio Vasilj Bačinski, grkokat.
- Marija, r. 27.07.1930. u Bukovici, krštena u Barlovcima (MK, br. 132, 1930.), kuma Kata Bačinskij, grkokat., Marija, umrla 14.08.1930. (opaska u MK)
- Vlado, r. 25.07.1931. u Bukovici, kršten u Barlovcima, roditelji oboje rkt. (MK, br. 145, 1931.)
- Ivan, r.25.03.1933. u Bukovici, kršten u Barlovcima (MK, br. 50, 1933.), roditelji: Stjepan i Ivka Antonjak, oboje rkt., kum bio Vasilj Bačinski
- Marija (druga), r. (privatnost) u Bukovici, krštena u Barlovcima (privatnost), kuma Anka Prestaš
- Katarina, Stjepana i Ivke Antonjak, r. (privatnost) u Bukovici, kršten u Barlovcima, rkt. (privatnost), kuma Anka Prestaš, grkokat.
- Marija (treća), r. (privatnost), u Bukovici, krštena u Barlovcima (privatnost), kuma Ana Prestaš, grkokat.
- Joso, r. (privatnost) u Bukovici, kršten u Barlovcima (privatnost) Tu je u prijepisu otac: Stjepan Foljenović!), kum Vasilj Bačinski, grkokatolik. .

[^vrh]

Pavle [Пaвло] KANJUGA [Kaнюгa]

Pavlo Kanjuga, (pravilno bi trebalo biti Kanjuha s obzirom na način pisanja, što sam provjerio). Pavle je kupio ovu kuću, koja je bila prije kuće obitelji Batista, od Ante Ate Blažević, Ive i Marije r. Lukenda. Anto je poginuo u Drugom svjetskom ratu. Pavle je imao 12 djece, ali nitko nije ostao na ovome imanju, pa danas više nema nitko iz obitelji Kanjuga u Bukovici.

Obitelji Guralj [Гурaль] ili Huralj?

Putem od Bukovice do Zalužana, bile su još četiri galicijanske kuće obitelji Guraljevski iz Bukovice. Nisam uspio pronaći ovakav način pisanja ovog prezimena na Ukrajinskom osim varijante Guraljski?. Prva sumnja je naravno pala na početak prezimena: da li je G ili H? U Ukrajini postoji na stotine osoba sa prezimenom [Гурaль] u Ivano-Frankivskoj oblasti, što se pravilno izgovara: Huralj. Varijanta sa prezimenom "Guralj" [ґурaль] ne može se naći u današnjoj Ukrajini. Mnogo puta sam čuo kako su Juzu iz Jablana, koji je imao kamion i kombajn, zvali Juza Guralj. Dakle, radi se kod nas o obitelji Guralj, a Huralj u originalu, kojeg nitko službeno nije koristio kod ukrajinskih doseljenika.

Mihajlo GURALJ, Nikole

Nitko od ove obitelji ne živi danas u Bukovici.

Nikola GURALJ, sin Mihajla i Marije Kulčinski

je rođen 22.08.1933. u Bukovici, kršten u Barlovcima (MK, br. 146, 1933). Kum je bio Jozo Kulčinski Nikola nije imao djece.

Štefan GURALJ, Mihajla

Nitko od ove obitelji ne živi danas u Bukovici.

Anton GURALJ, Mihajla i Haljka

Nitko od ove obitelji ne živi danas u Bukovici.

[^vrh]

Nikola KULČINSKI [Kульчинський] i Margareta r. FRANCZUK [Фрaнчук].

Nikola [Никoлa] [Kульчинський], pa bi trebalo biti kao Kuljčinskij. Njihova kuća bi trebala biti ovdje negdje među kućama obitelji Guralj. Juza Sadovski misli da su Kulčinski bili u rodu sa obitelji Guralj. Juza se sjeća da je šibova šuma od obitelji Kulčinski bila tik uz vojno strelište, preko puta Kanala, gledajući od kuća obitelji Guralj.
- Anton Franc Kulčinski, sin Nikole i Margarete r. Franczuk
rođen 09.03.1911. u Bukovici, grkokatolik, Ukrajinac, muž Ane r. Vidović (MV, br. 17, 1944), umro 29.04.1945. "od rana zadobivenih prigodom borbi" protiv partizana u okolici Siska i pokopan na groblju Sv. Marije u Sisku 01.05.1945., pokopao ga župnik Sv. Križa u Sisku (MU župe Barlovci, br. 45, 1945; vidi i A. Zahirović, Sisački žrtvoslov, str. 71.)
Anton je oženio moju sestričnu (opaska Anto Orlovac), ujakovu kćerku, Anu, kćer pok. Ive Vidovića, crkvenog oca, "prakaratura", a živjeli su također negdje dolje u Polju. Nisu živjeli ni pola godine u braku, jer je on poginuo kao domobran. Djece nisu imali, ali se Ana kasnije preudala u Majdandžiće.
- Joso Kulčinski, sin od Nikole i Margarete r. Franczuk
rođen 15. 4. 1914. u Bukovici, grkokatolik, Ukrajinac. ...prema popisu Spomen područja Jasenovac ubijen od ustaša 1944. u Jasenovcu, no s njima valja biti oprezan, jer popis vrvi krivim podatcima (često i namjerno), ali može poslužiti za daljnja istraživanja.
(JUSP Jasenovac ima krivo ime i prezime: Kučinski Jaso, krivu god. rođ. 1912. i veli da je ubijen od ustaša 1944. u logoru Jasenovac).

Danas nitko od ove obitelji ne živi u Bukovici. Ako Anton Franc i Margareta nisu imali još potomaka, onda je ova grana, u cijelosti, ugašena? Ane r. Vidović, udana Kulčinski, pa onda Majdandžić, koju sam osobno poznavao i nekoliko puta posjetio u Đulovcu u Hrvatskoj, nije više živa.

[^vrh]

Ovaj tekst dolje je prenesen iz knjige fra Jurice Šalić: "Hod u vjeri, Banja Luka i okolica". Godina izdanja je 1991. Text se nalazi na stranicama 188 i 189. Cijela knjiga se može naći ovdje, zahvaljujući ljubaznosti pokojnog fra Jurice.

Grkokatolička župa u Banjoj Luci

Vjernici ove župe potječu iz zapadne Ukrajine. Katolički svijet ih naziva "galicijanima" (prema Galiciji, austrijskoj pokrajini, koja je svojevremeno pokrivala teritorij zapadne Ukrajine). I prije 1900. godine bilo je u Banjoj Luci nekoliko obitelji umirovljenih činovnika grkokatoličke pripadnosti. Početkom 1900. godine doselio je veći broj grkokatolika u Banju Luku i obližnja mjesta (Jablan, Ivanjsku, Bukovicu i Glačane). Bili su to radnici zaposleni u pilani, rudniku i drugim poduzećima. Godine 1910. grkokatolici Banje Luke su dobili svoju župsku organizaciju, kojoj je do 1917. godine sjedište bilo u Kozarcu. Prvi stalni dušobrižnik grkokatolika u Banjoj Luci bio je dr. Josif Žuk, koji je službu Božju vršio u katoličkoj katedrali. Na njegovo mjesto 1917. godine došao je o. Aleksije Bazjuk, koji je vršio službu župnika grkokatolika u Banjoj Luci do 1926. godine. Do 1928. godine banjalučki grkokatolici nisu imali stalnog župnika, a te godine za pastira dolazi im o. Frane Latković. Bio je to energičan čovjek, koji je pristupio izgradnji župskog centra. U samom centru grada, u Martićevoj ulici kupio je 1930. godine zgradu s dvorištem, koja će služiti kao župski stan. Tu je sagradio crkvu, koja je posvećena 1932. godine. Posvećena je Hristosu Caru. U Jablanu sagradio je 1939. godine crkvicu sv. Nikole za tašnje vjernike. Ta je crkvica služila i za potrebe katolika, sve do osposobljavanja za upotrebu novosagrađene katoličke župske crkve u Trnu 1985. godine. Godine 1942. spomenuti Latković se povlačio u mirovinu, a župu preuzima o. Onufrije Timko.
Uslijed zračnih napada 1944. godine župska crkva u gradu je potpuno demolirana. Godine 1945. za župnika opet dolazi o. Frane Latković. Prizemlje župskog stana adaptirao je 1945. godine za privremenu kapelu. Takvu funkciju ima i danas. Zaslužni o. Frane Latković umro je kao župnik grkokatolika u Banjoj Luci 1955. godine. Od 1955. do 1970. godine župom upravlja o. Simeon Hromiš. Nakon njega župu preuzima o. Zinovij Šagadin, koji i danas obavlja istu dužnost.
Inače, grkokatolička župa Banje Luke broji oko 800 vjernika. I u liturgiji se služe ukrajinskim jezikom. Matične knjige se vode od 1917. godine. Iako dijele sudbinu dijaspore, ljubomorno i s pravom čuvaju svoj identitet, istočno bogoštovlje i privrženst, jedinstvo s Rimom, župa se nalazi u sklopu bosanskog vikarijata, a taj vikarijat sa svim grkokatoličkim župama u Bosni čini sastavni dio križevačke eparhije. Spomenuti dr. Josif ęuk bio je vikar grkokatolika u Bosni, o. Aleksije Bazjulk apostolski administrator, a o. Frane Latković bosanski vikar za Bosnu.
Svojim prisustvom podsjećaju Slavene na tri bitne odrednice njihovog povjesnog usmjerenja:
- Došli su s one strane Karpata, odakle su naši pradjedovi došli prije mnogo stoljeća.
- Održavaju istočni oblik liturgije, koji prakticiraju pravoslavni.
- Priznaju papu za vrhovnog poglavara poput svih katolika.
Kao takvi čine specifičnu zajednicu u ovom našem interkonfesionalnom ambijentu grada Banje Luke i okolice.

fra Jurica Šalić

Ukrajinska, galicijanska crkva u Jablanu

Prije nego je izgrađena ova crkva, sjeća se Juza Sadovski, bila je jedna drvena kapela posvećena Sv. Nikoli i drveni križ, na komadu zemlje, preko puta stare kuće kovača Ferde Igel i Ivana Kurnicki. Juza misli da je ova zemlja bila Igelova. Ja se sjećam kao dijete ove parcele, koja je kasnije zarasla u šikaru. 1958. godine su Ukrajinci sagradili svoju današnju crkvu zajedničkim radom i doprinosom, na istoj strani puta, stotinjak metarna niže, idući u smjeru Trna, a njen izgled se može vidjeti na fotografiji ispod, kako je izgledala kada sam je fotografirao 2011. godine. Galicijansko groblje u Bukovici i ova crkva u Jablanu, mogu se vidjeti na ovoj karti.

Dr. Anto Orlovac, je opisao ovu crkvu u svojoj knjizi o Bukovici, Jablanu i Trnu: "Slike izgubljenog zavičaja", koja je u potpunosti dostupna ovdje. Tekst o ovoj crkvi, nalazi se na stranici 162.

Grko-katolička crkva Porođenja Presvete Bogorodice [церква Piздва Пpecвятoї Бoгopoдицi] u Jablanu.

Ostale nacionalnosti ili narodnosti u Bukovici, Jablanu i Trnu

Osim Ukrajinaca, u Bukovici su obitavale i druge nacionalnsti³ ili narodnosti⁴ . Moja tetka Jelica Josipović, rođena Orlovac pričala mi je kako je njen muž Franjo Josipović kupio svoju zemlju u Bukovici, na kojoj su sagradili svoju kuću, od jednog Talijana. Na toj zemlji tada nije bila kuća, već samo staja za stoku. Ako u Bukovici nije bilo više talijanskih obitelji, onda se zacijelo radilo o Severinu Cramerotti (vidi dolje u tekstu). Talijani su u ove krajeve također dolazili za vrijeme Austro-Ugarske iz pokrajine Tirol (Tyrol), koja je do kraja Prvog svjetskog rata, pripadala Austriji. Poznati tvorac banjalučkog ćevapa, kakvog ga danas poznajemo, bio je Talijan Đovani Klaser [Giovanni Clazzer], koji je doselio iz okolikce Trento.
Trentino je danas talijanska pokrajina, Južni Tirol, a grad se zove Trento (to je onaj čuveni Trident u kojem je održan crkveni opći sabor u 16. stoljeću, od 1545. do 1563.).

REZULTATI PRETRAGE ŽUPNIH MATICA

Sljedeći tekst poslao mi je msgr. dr. Anto Orlovac, koji je pregledao matične knjige, kako stoji dolje u tekstu. Ovo je veliki poduhvat sa izuzetno mnogo utrošenog osobnog truda i vremena. Imamo sreću da je Anto to uradio, uglavnom iz ljubavi prema rodnom kraju i njegovim žiteljima.
Od mene, od srca, veliko hvala!
Kako je zabilježeno u crkvenim maticama, crno na bijelo, dobili smo sljedeću impozantnu listu, kako za Bukovicu, tako i za Jablan i Trn. Naravno, dolje navedene obitelji nisu konačni spisak svih nacionalnosti ili narodnosti koje su živjele u navedenim selima.

[^vrh]

Autor ovoga teksta je msgr. dr. Anto Orlovac.

Pregledao sam Matične Knjige, Matice Krštenih (dalje u tekstu: MK) župe Barlovci od 1918. do 1935. uključivo također Matice Vjenčanih (dalje u tekstu: MV) i Matice Umrlih (dalje u tekstu: MU) od 1936. do 1950.
Teško je znati koje je tko narodnosti od ovih, jer se to ne bilježi u Mat. krštenih kod katolika. Načelno se može reći da su naši grkokatolici uglavnom Ukrajinci, je li to Rusin, nije mi poznato. Neki su se od njih krstili u rimokat. župi u Barlovcima kamo su ova sela pripadala u to vrijeme, pa za njih često piše da su rimokatolici (rkt.). Problem su i njihova prezimena, koja su ovdje neobična, pa su često krivo pisana, ponekad fonetski¹, a ponekad etimološki². Primjerice prezime Bednarčuk, piše se i Bednačuk i Bednadžuk i još kojekako, a narod ih je zvao jednostavno: Brnačuk, itd. Maljar-i su jednostavno: Maler-i, Pristaš kao Prestaš, itd. Poljaci su rimokatolici. Jesu li se oni iseljavali iz naših krajeva 1946. s onima iz prnjavorskog kraja, po međudržavnom dogovoru? Bilo bi dobro istražiti kada su se prvi Ukrajnici – Galicijani doselili u Bukovicu, Jablan i okolna mjesta. Pretražio sam barlovačke župne matice (prijepise u biskupiji!) od 1918. otkad prijepisi postoje, do 1950., a ostalo mogu pretraživati oni koji su još živi potomci tih obitelji.

BUKOVICA

Josipa BATISTA i Marija

Josip je rođ. 16.03.1884. u Zarečici, Istra (danas Slovenija, kod Ilirske Bistrice), rkt., Slovenac, umro 27.01.1948. u Bukovici, pokopan na Gajiću, ukopali su ga Ivan Batista i Franc Fatur (MU Barlovci, br. 7, 1948.). Zanimljivo je da su blizu Josipova rodnog mjesta također mjesta Velika i Mala Bukovica! Josiop i Marija imali su djecu:
- Anđela, r. 14. ili 16.01.1913. u mjestu Bistrice, Trnovo, Istra (Slovenija), rkt., vjenč. 02.02.1939. sa Stanislavom Pintar, rkt., Slovencem, u Barlovcima (MVj, br. 1, 1939.), a živjeli su u Kuljanima. Anđela je obudovila, pa se 15.08.1944. preudala za Martina Lackovića iz Kalinovca (Hrvatska) u Barlovcima (MV, br. 12, 1944.), tu stoji da Anđela živi u Bukovici; kumovi su bili Vasilj Prestaš (pravo je: Pristaš) i Stefan Pobran.
- Vlado, r. 10.06.1917. u Bukovici, Slovenac, rkt., poginuo u Drugom svjetskom ratu, nepoznato kada i gdje.

Ovaj Josip bi trebao imati još jednog sina po imenu Josip koji je oženio Mariju(?) i dobili su sina po imenu Josip, koji je oženio Gordanu r. Lipovac, kćerku od Tome. Nekada moji susjedi. (opaska, Marinko Orlovac).

Ivana BORUTA i Marija r. IGEL (Igiel, Igl)

oboje rimokat., imali su djecu:
- Josip, r. 17.02.1921. u Bukovici i kršten je 20.02.1921. u Barlovcima (MK, br. 35, 1921.).
- Ana-Regina, r. 21.10.1924. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 181, 1924.).
- Viktor, r. 27.08.1927. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 128, 1927.).
- Georg-Ferdo, r. 09.03.1930. u Jablanu, kršten u Barlovcima (MK, br. 53, 1930.), rkt.
- Slavica, r. 08.07.1933. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 116, 1933.), rod. oboje rkt.
- Karlo i Eleonora, blizanci, r. (privatnost) u Jablanu; Karlo je znamenovan i umro istoga dana (privatnost) , a Eleonora je ostala i kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt.

Severin CRAMEROTI⁵ i Anđa LIPOVAC

oboje rkt. (po prezimenu mogao bi biti Talijan, možda se priženio u Bukovicu?), imali su djecu:
- Marija, r. 04.04.1931. u Bukovici, kršt. u Barlovcima (MK, br. 74, 1931.)
- Roman, r. 26.04.1934. u Bukovici, kršt. u Barlovcima (MK, br. 72, 1933.), kum je bio Marko Majkić
- Ruža, r. (privatnost) u Bukovici, kršt. u Barlovcima (privatnost) , kuma Kata Majkić
- Marko, r. (privatnost) u Bukovici, kršt. u Barlovcima (privatnost) , kum Marko Majkić

Leonard ENDERLE i Ivka BLAŽEVIĆ

oboje rkt. (po prezimenu je Nijemac ili Austrijanac, možda se priženio u Bukovicu?) , imali su djecu:
- Josip, r. 01.03.1934. u Bukovici, kršt. u Barlovcima (MK, br. 41, 1934).), kum bio Severin Crameroti
- Franjo, r. (privatnost) u Bukovici, kršt. u Barlovcima (privatnost) , kum Josip Šripac (Škripac?)
- Manda, r. (privatnost) u Bukovici, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt.

Matija SABUK i Albina r. DAPČINSKI

(valjda treba: Depčinski), imali su sina:
Stjepana koji je r. 09.07.1922. u Bukovici i kršten u Barlovcima (MK, Barlovci, br. 92, 1922.). Oboje roditelja su rkt, a kum je bio Josip Barta iz Trna.

Teodor TOKAREK i Anka GREB

oboje grkokat., imali su djecu:
- Marija, r. 19.11.1925. u Bukovici, kršt. u Barlovcima (MK, br. 183, 1925.)
- Ivo i Pavo (blizanci), grkokat., r. 26.10.1926. u Bukovici, kršt. u Barlovcima (MK, br. 191, 1926., Ivo i 192, 1926. Pavo)
- Miroslav, r. 18.03.1931. u Bukovici, kršt. u Barlovcima, oboje rod. rkt. (MK 62, 1931.)

Rafael ŽBOGAR i Zlata, Aurelija (Zlata) ŠTRUKELJ

rkt. oboje. Rafaelova supruga Aurelija (Zlata) r. je 07.01.1898. u Lom. Gorici, živjela u Bukovici, umrla 06.06.1941., pokopana u Gajiću u Barlovcima (Slovenci su se kopali u Gajiću!) Imali su djecu:
- Gabriel, r. 05.11.1930. u Bukovici, kršten u Barlovcima (MK, br. 188, 1930.); vjerojatno su Slovenci;
- Rafael, r. 04.03.1932. u Bukovici, kršt. u Barlovcima (MK, br. 50 1932.), umro 22.11.1943. "od udara u glavu" (MU, br. 129, 1943.), umro u bolnici, pokopan na Petrićevcu.
- Anton Alfonz/, r. (privatnost) u Bukovici, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt.

Marija JAVORSKI i Antun ADROVAC

Marija je kći Vasilja Javorskog i Anastazije Guraljevski, oboje grkokat., r. 1920. u Hrvaćanima, živjela u Glamočanima. Vjenčani 25.11.1936. u Barlovcima s Antunom Adrovcem iz Bukovice (MV Barl., br. 32, 1936.); oni imaju sina:
- Vlado, r. (privatnost) u Bukovici, kršt. u Barlovcima (privatnost) , kum Jozo Dereh, grkokat. Čija je žena Elza r. Kalmar? (Je li ta Marija ista osoba s ovom: Marina Javorski, žena Ante Orlovca, Josina, iz Bukovice, koji (privatnost) dobivaju sina Josipa (privatnost) ? Imaju li Adrovci neke veze s Orlovcima, ili je to jednostavno pogrješka pri upisu ili prijepisu?)

[^vrh]

JABLAN

Franjo, Franz BORUTA i Helena, Jela r. IG(I)EL

oboje rkt., djeca su im:
- Antun i Marija (blizanci), r. 16.05.1921. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 80, 1921. za Antuna i br. 81, 1921. za Mariju).
- Vjekoslav-Petar (2 imena), r. 13.10.1928., Jablan, kršt. Barlovci (MK, br. 181, 1928.).
- Reza i Regina (bliznakinje), r. 10.03.1931., Jablan, kršt. i umrle istog dana (MK, br. 55, 1931. za Rezu i 56, 1931. za Reginu).
- Andrija, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , kum Ferdinand Igel (Možda su Ivan i Franjo braća, a možda su im i žene rođene sestre, ali to samo razmišljam, nema upisanih podataka).

Berto BORUTA i Elizabeta, Liza IG(I)EL

rkt., imaju djecu:
- Franjo, r. 04.10.1926. u Jablanu, kršt. u Barlovcima, rkt. (MK, br. 183, 1926.)
- Adolf, r. 19.07.1928. u Jablanu, kršt. u Barlovcima, rkt. (MK, br. 111, 1928.)
- Vinko, r. 16.10.1930. u Jablanu, kršt. u Barlovcima, rkt., (MK, br. 179, 1930.)
- Helena, r. 19.12.1934. u Jablanu, kršt. u Barlovcima, rkt. (MK, br. 256, 1934.), kuma bila Marija Darmopil.
- Franjo (drugi, onaj prvi umro malen), r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima, rkt. (privatnost) , kum Ivan Darmopil.
- Ivan, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt.

Rudolf BORUTA i Manda BILANDŽIĆ

("Belendžija"), oboje rkt., imali su djecu:
- Marija, r. 30.03.1930. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 65, 1930.), kuma Ema Barta.
- Josip, r. 12.07.1932. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 146, 1932.), kum Josip Barta.
- Ivan, r. 23.06.1933. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 106, 1933.).
- Terezija, r. 01.08.1934. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 156, 1934.), kum Josip Barta.
- Ferdinand, r. (privatnost) u Jablanu, kršten u Barlovcima (privatnost) , kum Josip Barta
- Regina Adela, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt., kuma Regina Igel.
- Karolina, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost)

Mihajlo BAČINSKI i Marija GREB

grkokat., imali su kćerku:
- Štefku, r. 25.01.1926. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 7, 1926.) kuma bila Anka Tokarek r. Greb.

Ivo BARAĆ i Štefanija RUDŽIK

rkt. oboje, imaju sinove:
- Drago, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) .
- Anto, zvani Braco te kćeri:
- Seka (?), ime zaboravljeno,
- Ankica i
- Slava

Berto (vjer. pravo ime Albert) BORUTA i Luiza, Eliza, Elizabeta IGEL

oboje rkt., imali su djecu:
- Toma, r. 12.12.1932. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 260, 1932.), rkt.
- Ana, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt.

Ivan BORUTA i Marija IGEL

rkt., živjeli su u Jablanu i imali su djecu:
- Terezija Mikelina, r. 19.09.1922. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK br. 152, 1922.)
- Regina Vilma, r. 17.04.1931. u Jablanu, kršt. U Barlovcima (MK, br. 82, 1931.)
- Slavica, r. 08.07.1933. u Jablanu, umrla 12.11.1937. (MU, br. 112, 1937.)
- Karlo, r. 14.02.1935. u Jablanu, umro 16.04.1937. (MU, br. 111, 1937.), pokop. na Suvajama.
- Eleonora, r. 03.01.1937. u Jablanu, rkt., kršt. u Barlovcima (MK ,br. 6, 1937.), umrla 24.05.1937. u Jablanu (MU, br. 60, 1937.), pokop. na Suvajama.
- Karlo (drugi!), r. 15.04.1938. u Jablanu, umro istog dana, 15.04.1938. (MU, br. 30, 1938.)
- Vilhelm, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt., kum Josip Kurlić.

Franc Franjo BORUTA i Helena IG(I)EL

oboje rkt., imali su djecu:
- Lizika, r. 08.10.1923. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 156, 1923.), rkt.
- Ivan, r. 17.12.1925. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 189, 1925.), rkt.
- Katica, r. 13.02.1932. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 35, 1932.), rkt.
- Gabriel, r. 13.03.1938. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 63, 1938.), rkt.

Josip HIMNJAK i Valerija BURCZI (Burzi)

rkt. oboje, imali su djecu:
- Stefanija, r. 08.01.1923. u Jablanu i kršt. u Barlovcima (MK, br. 5, 1923.), vjenč. 27.12.1943. s Franjom Škarica iz Zalužana (MV, Barl., br. 25, 1943.), oboje zaručnika rkt.
- Helena, r. 23.10.1924. u Jablanu, kršt. Barlovci (MK br. 184, 1924.)
- Franjo, r. 26.07.1926. u Jablanu, kršt. Barlovci (MK, br. 135 1926., tu piše da su rodit. rkt.)
- Marija, r. 12.01.1928. u Jablanu, kršt. u Barlovcima, rkt. (MK, br. 10, 1928.), kuma Regina Igel.
- Ludviga, rkt., r. 12.01.1930. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 13, 1930.), kuma Gertruda Galek.
- Anka, r. 19.03.1932. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 57, 1932.), kuma Marija Guraljevski, grkokat.
- Bernard, r. 14.11.1934. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK,br. 237, 1934.), kum Ferdinand Igel.
- Viktor, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , umrla 24.02.1938. (MU, br. 10, 1938.)
- Stanko, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , kum Josip Darmopil.
- Emilo, r. (privatnost) u Trnu (!), kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt., isti kum.

Genoveva HIMNJAK

rkt. imala nezak. sina:
- Nikola, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) ,

Ferdinand IG(E)L i Regina BORUTA

imali su sina:
- Vilim Ivan, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt., kum Anton Logar, rkt.

Josip KURLIĆ i Marija NAST

oboje rkt., imali su djecu:
- Stefanija Reza, r. 11.08.1931. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 152, 1931.)
- Ana Veronika, r. 20.10.1932. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 229, 1932.)
- Katica, r. 07.10.1934. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 213, 1934.), kum je bio Josip Darmopil

Rozalija KURLIĆ

imala je izvanbračnu djecu:
- Ivo, r. 01.01.1937., u Jablanu, umro 20.03.1937. (MU, br. 33, 1937.)
- Zvonko Matija, r. 09.11.1939. u Jablanu, umro 05.03.1940. u Jablanu (MU, br. 21, 1940.)

Ivan Ivo LANG i Ludvina POMES

oboje rkt., imali su sinove:
- Viktor, r. 25.05.1922. u Jablanu i kršten u rkt. župi Barlovci (MK, br. 72, 1922.), i
- Dominik, r. 04.08.1925. u Jablanu, kršten u Barlovcima (MK, br. 131, 1925.).

Ivan HAMEC i Zora (Zorka) r. VIDOVIĆ

Ivan je Ukrajinac, grkokatolik, rođen 16.03.1924. u Jablanu Zora je rođena 20.10.1925. u Bukovici. Udala se kao djevojka u poznijim godinama za Ivana, tada udovca. Vjenčani su 03.05.1964. u Barlovcima. Djece nisu imali. Oboje su pokopani na galicijanskom groblju Glavičica u Bukovici. Bio sam oboma na sprovodu. Ivan je imao već jedan brak i mislim da je imao sina Vladu. Je li još koga, ne znam.

Leon LEIKERT i Katarina GURALJ

rktk., imali su kćer:
- Stefanija, r. 05.04.1920. u Jablanu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 70, 1920.). Po prezimenima sudeći Leon bi mogao biti njemačkog porijekla, a Katarina poljskog ili ukrajinskog.

Anton LOGAR i Marija ŠKRLJ

oboje rkt., Slovenci, imali su djecu:
- Josef, r. 02.05.1930. u Jablanu, kršt. u Barlovcima, (MK, br. 95, 1930.), kum Fran Logar, rkt., kovač, po Pauli Škerlj.
- i dvije kćerke.

Ludvig MALECKI i Ana VOJTEH (Vojtović)

rkt., (možda su Poljaci) imaju djecu:
- Mira, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) (privatnost) , kuma Rozina Drozdek.
- Kristina, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) (privatnost) , rkt.

Ivan SKYBA i Ana VOJTOVIĆ

rkt. oboje, imaju sina:
- Martin, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , (možda je to gornja Ana Malecki, a muž joj je možda umro, pa se preudala, ali to samo pretpostavljam?).

Kazimir ŠKRIPAC i Jozefina POTOCKI

rkt., imaju sina:
- Ivan, r. (privatnost) u Jablanu, kršten u Barlovcima (privatnost) , rkt., kum Ivan Skilan (Skiban?, vjerojatno Škripac?).

Ivan ŠKRIPAC i Anka BAČINSKI, grkokat.

imali su kuću desno od grkokat. crkvice idući prema Bačinskima tj. prema Trnu, malo na osami. Ivan je Poljak, a Anka Ukrajinka. Imali su djecu:
- Valerija, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , kuma Valerija Kumoš (Komos).
- Franjo, r. (privatnost) u Jablanu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , kum Josip Bačinski. (Franjo je išao sa mnom u školu u isti razred). Možda je obitelj imala još članova?

[^vrh]

TRN

Alois BARTA i Ane TOČINSKI (Točinskego

iz Tabora, Čehoslovačka. imali su sina:
- Benjamin, Živio u Trnu, rkt., r. 26.12.1867., umro 14.10.1939. u Trnu, pokop. u Priječanima (MU Barlovci, br. 62, 1939.)

Josip BARTA i Ema MÜLLER

Josip je katolik, a Ema protestantkinja, iz Lilienfelda-Ternitz, Austrija. Imali su sinove:
- Josip, r. 21.03.1922. u Trnu, a kršten je 25.03. u rkt. župi Barlovci (MK, br. 36, 1922.).
- Karlo, r. 01.08.1925. u Trnu, kršt. u Barlovcima, rkt. (MK, br. 126, 1925.).

Ivan (Hans) BARTA i Tereza "Rezika" ZVIERN

Ivan je evangelik a Tereza rkt., imali su djecu:
- Marija, r. 06.03.1906. u Trnu, krštenu u Barlovcima 01.06.1925. (MK br. 85, 2025.), rkt.
- Eleonora, r. 11.11.1907. u Trnu, kršt. u Barlovcima 01.06.1925. (MK, br. 86, 1925.), rkt.
- Ana Karolina, r. 27.03.1910. u Trnu, kršt. 06.07.1930. u Barlovcima (MK, br. 120, 1930.), rkt.
- Alojzija (Luisa), r. 28.09.1913. u Trnu, prešla u Kat. crkvu 28.05.1930. kao odrasla djevojka (MK Barlovci, bez br., nakon br. 104, 1930).

Johann BARTA i Anka KOSIĆ

imaju sina:
- Franz-Jeseph, r. (privatnost) u Trnu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt., kum Joseph Barta.

Humbolt (Humbert) BARTA i Marija MÜLLER

oboje evangelici, imali su djecu:
- Gustav, r. 04.10.1909., ušao u Kat. c. 16.11.1932. u Barlovcima (MK bez br., iza br. 237, 1932.).
- Konstantina, r. 14.09.1911. u Trnu, prešla u Kat. c. 18.02.1933. u Barlovcima (MK, bez br., iza br. 26, 1933.), kuma bila Marija Kurlić.
- Bogumil Benjamin, r. 17.05.1913. u Trnu, evangeličkih rodit., prešao u Kat. crkvu 20.10.1936. u Barlovcima (MK, bez br., prije br. 210, 1936.) i vjenčan s Anom Matić (otac mu je tada već pokojni).
- Hermina, r. 20.03.1915. u Trnu, evangelikinja, primljena po odobrenju Bisk. ordinarijata u Banjoj Luci u Kat. crkvu i uvjetno krštena 25.11.1934. u Barlovcima (MK, br. 240, 1934.), vjenč. (ne stoji s kim) 01.12.1934.
- Johan Alojz Franc, r. 26.01.1919. u Trnu, evangelik, prešao u Kat. crkvu dozvolom Ordinarijata u B. Luci 18.12.1939, a krstio ga je bio evangelički župnik (banjolučki) W. T. Oehler (MK župe Barlovci bez br., nakon br. 233, 1939.).

Bogumil BARTA i Ana MATIĆ

rkt., imali su djecu:
- Ludmila Eleonora, r. (privatnost) u Trnu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt.
- Stefan-Viktor, r. (privatnost) u Trnu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt., kum Josip Darmopil.
- Jozefina Blaženka, r. (privatnost) u Trnu, kršt. u Barlovcima (privatnost)

Konstantina BARTA

rkt., imala je nezakon. sina:
- Henrik, r. 08.12.1932. u Trnu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 253, 1932.), kum Henrik Miller (Müller). Konstantina je bila udana za Ivana Bilića, u Trnu, koji je poginuo 12.08.1941. u Sitnici (na Manjači) i tu je pokopan.

Henrik MÜLLER (Miller) i Mare TOMIĆ

oboje rkt., imali su djecu:
- Valentin, r. 23.11.1933. u Trnu, kršt. u Barlovcima (MK, br. 212, 1933.), no on je očito umro malen, pa je njegov brat dobio njegovo ime.
- Valentin (drugi), r. (privatnost) , kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt.
- Petar, r. (privatnost) u Trnu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt.
- Ivan, r. (privatnost) u Trnu, kršt. u Barlovcima (privatnost) , rkt.
- Adolfina-Marija, r. (privatnost) u Trnu, kršt. u Barlovima (privatnost) , rkt., vjenč. u Stuttgartu (privatnost) pa je vjerojatno obitelj odselila u ratu ili nakon njega u Njemačku.

Valentin MILLER i Elizabeta Görres

evangelici, imali su kćeri:
- Ema, r. 26.12.1902. u Trnu, evangelik, prešla u Katoličku Crkvu 10.10.1938. u Barlovcima (MK, br. 249, 1938), dozvolom Biskupa ordinaria u Banja Luci.
- Ana, r. 25.02.1907. u Trnu, primljena u Kat. crkvu 27.07.1936. i uvjetno krštena u Barlovcima dozvolom Bisk. ordin. u B. Luci (MK, bez br., prije br. 151, 1936).

Ana MILLER i Josip DARMOPIL

Ana je kćer od Valentina Miller i Elizabete, imaju kćer:
- Veronika, r. (privatnost) u Trnu (privatnost) , rkt.

Marija MÜLLER

kći Valentina i Elizabete r. Keres (!), r. u Ukrestal⁶ u Galiciji (nema dat. ni god.), živjela u Kuljanima, vjenč. 29.05.1924. za Iliju Mršića iz Kuljana (pa je rođ. vjerojatno oko 1904.?), primljena u Kat. crkvu 25. 11. 1950. dozvolom Bisk. ordinarijata u B. Luci i uvjetno krštena (MK Barlovci, br. 139, 1950).

Franjo SKARJA i Štefica r. HUMNJAK (Himnjak?)

rkt. imaju sina:
- Viktor, r. (privatnost) u Trnu, kum Josip Darmopil

Msgr. dr. Anto Orlovac, lipanj, 2026. godine.

[^vrh]

Tumač nekih pojmova

^1: Fonetski je način pisanja riječi onako kako se točno izgovaraju, pri čemu svakom glasu odgovara točno jedno slovo. Nema odstupanja od izgovora i napisanog.

^2: Etimološki je korijenski način pisanja. Riječi se pišu onako kako nalaže njihovo podrijetlo (etimologija), bez obzira kako se u stvarnosti izgovaraju.

^3: Nacionalnost: označava pripadnost neke osobe određenom narodu ili naciji. Kulturna i etnička pripadnost: osjećaj povezanosti s grupom ljudi koji dijele isti jezik, povijest, kulturu, običaje i podrijetlo.

^4: Narodnost: označava pripadnost određenom narodu ili etničkoj skupini. Određuje se kulturnim nasljeđem, kao: zajedničko podrijetlo, jezik, tradicija i kultura, povijest
Razlika između nacionalnosti i narodnosti.
- Nacionalnost, tj. državljanstvo.
- Narodnost, tj. etnička pripadnost, predstavlja osjećaj pripadnosti grupi ljudi s kojima dijelite isto podrijetlo.

^5: Crameroti pravilno bi trebalo biti CRAMEROTTI, što je prezime, podrijetlom iz Trentino-Alto Adige regiona, danas u Italiji.

^6: Ukrestal: danas Krivi Rih [Кривий Риг] u Ukrajini, Dnjipropetrovska oblast. Nekad njemačka kolonija.

Literatura:

• "Hod u Vjeri", fra Jurica Šalić. Ostale knjige od istog autora su ovdje.

• "Prikarpatska Galicija" (prijevod sa ukrajinskog), priredili: Jevgenij Pasčenko i Tetyana Fuderer

• U knjigama dr. Ante Orlovac "Slike izgubljenog zavičaja" i "Oko fra Vidova bunara", može se naći jedan dio informacija, koje je Anto zabilježio.

Ostali izvori:

• Telefonski razgovori sa Juzom Sadovski, Stefana i Katarine, r. Pristaš,
• Telefonski razgovori i posjeta kod Zlate Kajgan, r. Bednarčuk,
• Olga Bednarčuk, r. Pristaš i Stipo Bednarčuk, sin od Ante, a unuk od Mile i Marije r. Lukenda,
• Viktor Orlovac, Franje i Marije, koji je radio intervju sa obitelji Bednarčuk i kao posrednik između njih i mene
• Dio fotografija koje je poslala gospođa Đurđica Cint.
• Stare Habsburške karte (Third Military Survay 1869-1887.)
• Granica sela Bukovica (moja rekonstrukcija iz katastarskih karata) ili ovdje karta za printanje ili ispis.
• Family History Research in Ukraine, gdje sam koristio postojanje i pravilno pisanje ukrajinskih imena i prezimena u ovom tekstu, kao npr. prezime Sadovski.
• Izvodi iz crkvenih matičnih knjiga, vidi gore test od dr. Ante Orlovac.

---

Za sve dodatne informacije ili ispravke postojećih te slanje vaših priloga, rado se javite na moj kontakt ovdje.

Bukovici s ljubavlju: Marinko Orlovac, 2022.

---

[^vrh]