Family Orlovac, Bukovica

Šta ima novoga?
O s v j e ž e n o:
[]

KNJIGE

Hrvatska banica

Bukovačke kuće

Oblatne

Urota Zrinsko-Frankop.

Oko fra Vidova Bunara

Dio prvi:
POVIJEST ŽUPE BARLOVCI

Dio drugi:
POPISI, STATISTIKE, PREGLEDI

Mala monografija župe Svetoga Vida u Barlovcima. uz 125. obljetnicu osnutka (1879-2004)

Autor: dr. Anto Orlovac
Banja Luka, Barlovci 2005.

U ovo internet izdanje su uključene ispravke i nadopune tiskanom izdanju, koje mi je poslao autor.
Autor ovom prigodom ljubazno zamoljava sve čitatelje da obrate posebnu pozornost na spisak žrtava, te da sve ispravke i nadopune pošalju meni (Marinku Orlovac) preko linka "Kontakt" na ovoj stranici, a ja ću to sve proslijediti dr. Anti Orlovac. To nam je, dakako svima u zajedničkom interesu.

Dio drugi: POPISI, STATISTIKE, PREGLEDI

KAZALO:: Popis 1. - KRIZMANICI I KUMOVI IZ SELA KASNIJE BARLOVAČKE ŽUPE 1742. GODINE; Popis 2. - PREGLED BROJA KRŠTENIH, UMRLIH I VJENČANIH ŽUPE BARLOVCI; Popis 3. - DUHOVNA ZVANJA IZ BARLOVAČKE ŽUPE; Mali leksikon pokojnih svećenika iz barlovačke župe; Živi svećenici iz barlovačke župe; Časne sestre; Pokojne; Žive; Popis 4. - SVJETOVNA ZANIMANJA S VISOKIM I VIŠIM OBRAZOVANJEM; Popis 5. - STRADANJE VJERNIKA ŽUPE BARLOVCI U RATOVIMA 20. STOLJEĆA; I. Žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća; Područje današnje župe Barlovci; Barlovci; Dikevci; Kuljani; Matoševci; Ojdanići; Orlovac; Ramići; Stranjani; Zalužani; Područje današnje župe Trn; Bukovica; Jablan; Trn; II. Žrtve iz današnje župe Barlovci u "ratu bez rata" 1992-1995; Završna riječ; Zusammenfassung; Izvori i literatura o župi Barlovci i njezinim članovima

Dio drugi:

POPISI, STATISTIKE, PREGLEDI

Popis 1. - KRIZMANICI I KUMOVI IZ SELA KASNIJE BARLOVAčKE žUPE 1742. GODINE

Već je više puta objavljen popis obitelji iz pojedinih župa koje je u Rim poslao fra Pavao Dragićević 1742, i to nam je najstariji sačuvani popis katoličkog stanovništva i dragocjen demografski izvor. Objavio ga je fra Dominik Mandić, detaljnije ga je obradio Luka Đaković, a donosi ga i fra Juro šalić⁴¹, pa je dostupan čitateljima. Međutim, Đaković je donio i faksimile popisa krizmanika i njihovih kumova, što nije posebno transkribirao niti obrađivao, a kako je popis na latinskom jeziku, to je pristupačan samo manjem broju ljudi. Kako to, koliko znam, nitko do sada nije uradio, smatrao sam potrebnim i korisnim to s latinskog prevesti i ovdje donijeti u ovoj križaljci. Iz njega ćemo saznati brojna prezimena krizmanika i kumova, dob krizmanika, ponegdje i podatak odakle je krizmanik ili kum, što je sve prvorazredna izvorna etnografska građa.

Krizma u Ojdanićima 14. siječnja 1742. godine⁴²

⁴¹ Za župu Ivanjska, kamo su u to doba pripadala i sela kasnje barlovačke župe, vidi: D. MANDIć, Chroati Catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago-Roma, 1962, str. 41-45; L. ĐAKOVIĆ, Prilozi za demografsku i onomastičku građu Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1979, str. 282-287 (faksimil); J. šALIć, Hod u vjeri, Banja Luka i okolica, Banja Luka, 1991, str. 85-95.

⁴² L. ĐAKOVIĆ, nav. dj., str. 431-435.

"U selu Ojdanići, pod vedrim nebom, po običaju nakon sv. mise, potvrđeni su:"

R.br. Krizmanik Dob Kum(a)

1. Anto Ojdanić 7 god. Mijat Ojdanić

2. Lovro Ojdanić 7 Filip Ojdanić

3. Jerko Ojdanić 5 Mijat Ojdanić

4. Ivka Ojdanić 5 Klara Ojdanić

5. Franjo Gubičanin 6 Mijat Lovrinović

6. Nikola Jerković 4 Petar Batković

7. Juro Batković 6 Mato Lipovac

8. Pavo Batković 5 Mijat Jerković

9. Franjo Batković 6 Isti

10. Bartol Batković 8 Mato Lipovac

11. Mijat Trnjanin 7 Jakov Kristić iz Banje Luke

12. Drago Pavlović 8 Bernard Popić

13. Mijat Bočanin 7 Nikola Peić iz Banje Luke

14. Filip Elegović iz B. Luke 7 Isti

15. Ana Milić 8 Ivka Debeljaković

16. Franjo Kasapović 5 Nikola Gubičanin

17. Juraj Kasapović 8 Marko Gubičan

18. Bartol Petrasinović? 9 Petar Kasapović

19. Lucija Petrasinović 50 Manda Kasapović

20. Franjo Jerković 8 Ivan Majanović

21. Nikola? Jerković 5 Marko Debeljaković

22. Manda Majanović 7 Manda Brošnjaković

23. Grgo Lipovac 7 Ilija Mijić

24. Stjepan Lipovac 6 Andrija Ojdanić

25. Jela Novoseoc 6 Ivka Debeljaković

26. Juro Abramspaić 8 Mijat Jerković

27. Anđa Abramspaić 6 Petronila Jerković

28. Luka Majdandžić 8 Ilija Mijić

29. Franjo Majdandžić 4 Anto Mijić

30. Ruža Majdandžić 9 Marija Novoseoc

31. Barbara Majdandžić 6 Marta Milić

32. Agata Majdandžić 8 Ista

33. Anđa Majdandžić 5 Ista

34. Toma Andrijević 6 Mato Ojdanić

35. Marta Andrijević 11 Ana Ojdanić

36. Fillip Bugarinović 7 Petar Batković

37. Anđa Bugarinović 6 Petronila Batković

38. Kata Bugarinović 8 Ista

39. Mato Bugarinović 5 Jakov Žišković

40. Marija Mijić 8 Ana Lovrinović

41. Nikola Busmadović? 9 Anto Marić

42. Josip Komaričić 6 Mijat Lovrinović

43. Lucija Komaričić 5 Ivka Antunović

44. Nikola Miograd 6 Ivan Komaričić

45. Staža Novoseoc 7 Kata Komaričić

46. Ivan Dumanović 9 Jakov žišković

47. Mijat Dumanović 7 Petar Kasapović

48. Agata Lisković 8 Lucija Lovrinović

49. Ivka Lipovac 6 Anđa Lovrinović

50. Petar Brošnjaković 8 Marko Glumčević

51. Ivan Brošnjanović (!) 4 Isti

52. Juro Kukić 7 Marko Ercegovac

53. Mijat Kukić 6 Isti

54. Luka Glumčević 8 Mijat Lovrinović

55. Anto Juričić iz Jeleča 18 Stjepan Abramović

56. Manda Ivančević 7 Ivka Bosona?

57. Ivka Lipovac 7 Kata Lipovac

58. Križan (Chrvsantus) Mršić 8 Anto Glavašević

59. Ivan Miljanović 5 Ivan Bajlović

60. Ruža Markičević iz Petrićevca 7 Lucija Glumčević

61. Ivan Debeljaković 8 Mijat Lovrinović

62. Ana Barić 8 Pavka Abramspaić

63. Ivka Barić 4 Ista

64. Juro Marinković 8 Pavao Pavlović

65. Pavka Marinković 5 Jela Pavlović

66. Klara Marjanović 7 Kata Jerković

67. Lucija Majanović 4 Uršula Božinac

68. Ana Popić 4 Lucija Lovrinović

69. Ivka Kovačević 8 Kata Jerković

70. Lucija Kovačević 5 Ista

71. Franjo Hrvaćanin 8 Marko Jerković

72. Kata Majanović 5 Marta Andrić

73. Petar Aleksić 5 Mato Bumbarević

74. Lucja Golubović 8 Franjka Benković

75. Klara Fillipović? 6 Kata Vukošljević?

76. Marta Kašljević 4 Ivka Ojdanić

77. Mijat Kašljević 5 Franjo Marković

78. Manda Kašljević 40 Ana Ojdanić

79. Kata Jurić 7 Petronila Jerković

80. Augustin Miljanović 8 Bernardin Popić

81. Staža Mršić? 5 Kata Kašljević

82. Mato Blažević 10 Anto šainović iz Banje Luke

83. Mato Kapetanović 8 Isti

84. Abraham Abramović 7 Anto čipčić

85. Ruža Pavlović 4 Anđa Ojdanić

86. Agata Pavlović 5 Ista

87. Ilija Debeljaković 7 Ilija Milić

88. Ruža Debeljaković 8 Marta Milić

89. Kata Debeljaković 4 Ista

90. Ivka Mršić 7 Marija Golubovica

91. Jela Mršić 5 Ista

92. Mijat Pavlović 6 Luka Filipović

93. Anđa Pavlović 8 Kata Marinković

94. Manda Ermenčić iz D(elibaš). Sela 8 Lucija Lovrinović

95. Toma Ojdanić 9 Ivan Milić

96. Petar Ojdanić 6 Ivan Milić

97. Petronila čolaković 5 Marija Orlovac

98. Kata čipčić 6 Marta Batković

99. Agata Zobić 8 Lucija čipčić

100. Nikola Vidović iz D.B. Sela 10 Mato Sivčević

101. Nikola Popić 7 Mijat Lovrinović

102. Dujo Prnjavorac 6 Ivan Komaričić

103. Stjepan Benković 9 Franjo Mršić

104. Ivan Blažević 7 Anto Gelić

105. Kristofor Blažević 4 Isti

106. Klara Gelić 9 Marija Elegović

107. Ruža Zobić iz Motika 5 Ista

108. Agata Zobić 5 Ista

109. Mijat Dučmelić (!) 8 Toma Ojdanić

110. Ivka Ojdanić 36 Lucija Blažević

111. Stjepan Tomić iz šargovca 24 Nikola Gaglić (!)

112. Bernardin čipčić 8 Nikola žižak

113. Nikola Bumbarević 9 Mijat Ojdanić

114. Mijat Postaja 40 Mijat Bugarčić

115. Anđa Bajlović 4 Jela Pavlović

116. Lucija Bajlović 6 Ista

117. Jela Bajlović 7 Kata Pavlović

118. Petronila Bajlović 4 Ista

119. Juro Glavašević 5 Anto Mijić iz čipčija

120. Ruža Glavašević 8 Marija Marinković

121. Petronila Glavašević 7 Ista

122. Andrija Dučmelić 5 Mijat Ojdanić

123. Mato Bogdanović 44 Andrija Ojdanić

124. Jakov Lupić iz šargovca 5 Mijat Benković

125. Marija Benković 7 Kata Lupić

126. Jela Benković 8 Marta Ojdanić

127. Agata Burić 8 Lucija Salinica

128 Lucija Burić 6 Ista

129. Uršula Burić 6 Ista

130. Lucija Kovačević 7 Anđa Lovrinović

131. Toma Petrović 5 Stjepan šalić

132. Mato Serebić 7 Mijat Benković

133. Kata Nikolić 6 Marija Jerković

134. Nikola Blažević 40 Jakov Markičević

135. Ivan Debeljaković 7 Andrija Lovrinović

136. Nikola Kaplanović 8 Franjo Brašnovović (!)

137. Anto Mršić 8 Toma Benković

138. Stjepan Sivčević 9 Petar Klindić

139. Ilija Rabačić iz šargovca 4 Franjo Pranić

140. Ivan Rabačić 7 Isti

141. Marko Kaplanović 26 Nikola Burić

142. Ilija Kaplanović 24 Franjo Brašnovović

143 Jela Kaplanović 50 Jela Brašnovović

144. Ivka Kaplanović 30 Ista

145. Lucij a Majanović 4 Uršula Bajlović

146. Vida Blažević iz Lišnje 60 Kata šainović

147. Ivka Blažević iz r(ečenog) sela 48 Ista

148. Aleksić (nema imena) 4 Kata Božinac

149. Marija Mršić 6 Manda Brašnovović

150. Marija Vučić 7 Uršula Aleksić

151. Jela Ojdanić 6 Kata Topić

152. Josip Stojčević 7 Marko Debeljaković

153. Ruža Stojčević 7 Lucija Salinica

154. Kata Bajlović 6 Ista

155. Josip Lučić 6 Mijat Lovrinović

156. Anto Finić iz Zalužana 6 Luka Ojdanić

157. Agata Ivić 7 Ivka Ojdanić

158. Josip Ivić 6 Juro čimborović

159. Jela Blažević iz Lišnje 36 Lucija Ojdanić

160. Manda čipčić iz reč. sela 40 Ista

161. Ivan Gagulić 7 Grgo Ojdanić

162. Kata Ojdanić 8 Marija Gutičanović

163. Marko Ojdanić 5 Nikola Gutičanović

164. Mijat Ojdanić 6 Marko Kašljević

165. Anđa Ojdanić 4 Anđa Lovrinović

166. Lovro Ojdanić 6 Luka Lovrinović

167. Bartol Topić 7 Mijat Lovrinović

168. Marko Topić 6 Nikola Gubičanović

169. Klara Topić 4 Lucija iz Bresolica

170. Ivka Topić 5 Ista

171. Bartol Ojdanić 6 Mijat Ojdanić

172. Justina Ojdanić 4 Lucija Jarčević

173. Marko Ojdanić 6 Mato Novoseoc

174. Marija Ojdanić 5 Lucija Salinica

175. Klara Ojdanić 4 Lucija Jerković

176. Ivka Ojdanić 4 Petronila Jerković

Krizma u Ojdanićima 15. siječnja 1742. godine⁴³

⁴³ L. ĐAKOVIĆ, nav. dj., str. 435-436.

"Dana 15. siječnja 1742. u istom selu kao gore":

R.br. Krizmanik Dob Kum(a)

1. Mijat Pekezović iz Lišnje 3 god. Josip Kulierević iz Fojnice

2. Mijat Nikolić iz Lišnje 24 Mijat Pekezović

3. Franciska Grgić iz r (ečenog) s(ela) 16 Marija Konjetić

4. Anđa Petrović iz reč. sela 30 Franciska Grgić

5. Katarina Pekezović iz reč. sela 5 Anđa Petrović

6. Grgo Stipanović iz reč. sela 40 Anto Matošević iz Bukovice

7. Bernard Blažević iz reč. sela 14 Grgo Stipanović

8. Petar Blažević iz reč. sela 42 Isti

9. Klara Grgić iz reč. sela 13 Franciska Grgić

10. Marija Ostojić 5 Lucija Ojdanić

11. Klara Ojdanić 5 Petronila Jerković

12. Petar Mijić iz Lišnje 3 Ivan Marčinković

13. Uršula Burić 4 Lucija Solinica

14. Mijo Lipovac 4 Ilija Mijić

15. Andrija Lipovac 5 Isti

16. Marko ćosić iz Lišnje 26 Anto Matošević iz Bukovice

17. Lucija Kapetanović iz reč. sela 40 Petronila Konjetić

18. Petronila Konjetić iz reč. sela 46 Agata iz Lišnje

19. Ilija Konjetić iz reč. sela 46 Nikola čipčić

20. Anto Kapetanović iz reč. sela 26 Ilija Konjetić

21. Manda Hrvaćanin iz Petirć(evca) 4 Lucija Solinica

22. Marija Konjetić iz Lišnje 38 Agata iz Lišnje

23. Lucija Novoseoc iz reč. sela 16 Petronila Konjetić

24. Marko Blažević iz reč. sela 14 Grgo Stefanović?

25. Toma Milotnović? iz reč. sela 34 Ilija Konjetić

26. Marija Blažević iz reč. sela 14 Agata Kovačević

27. Ruža Blažević iz reč. sela 12 Ista

28. Manda Blažević iz reč. sela 13 Ista

29. Juro Novoseoc 13 Petar Blažević

30. Stjepan Novoselac (!) 15 Isti

31. Mato Hrvaćanin iz reč. sela 14 Ilija Konjetić

32. Marta Kapetanović iz reč. sela 12 Petronila Konjetić

33. Ilija Petrović iz reč. sela 40 Ilija Konjetić

34. Bartol Petrović iz reč. sela 12 Stjepan Novoselac

35. Ivka Petrović 13 Petronila Konjetić

Krizma u Bukovici 16. siječnja 1742. godine⁴⁴

⁴⁴ L. ĐAKOVIĆ, nav. dj., str. 436-437.

"U selu Bukovica, u kući Petra Bumbara, poslije svete mise krizmani su":

R.br. Krizmanik Dob Kum(a)

1. Grgo Blažević 5 god. Nikola Bumbarević

2. Andrija Blažević 4 Nikola Bumbarević

3. Mijat Bumbarević 5 Šimun Miljanić

4. Petar Kovačević 4 Pavao Lagumdžić

5. Ruža Kovačević 5 Jela Vidović

6. Anto Matić 5 Nikola Bumbarević

7. Lucija Blažević 6 Kata Lipovac

8. Marta Blažević 8 Ivka Firić

9. Anđa Lagumdžić 5 Manda Marčinković

10. Franjo Blažević 6 Toma Orlovac

11. Marija Marčinković 5 Kata Lipovac

12. Uršula Marčinković 4 Ista

13. Filip Andrović 5 Ivan Marčinković

14. Marta Kojić (Coich) 6 Kata Androvac

15. Marta Bartolović (!) 4 Manda Marčinković

16. Ivka Bartulović 36 Ista

17. Anđa Vidović 5 Lucija Loparević

18. Petar Matošević 6 Nikola Bumbarević

19. Blaž Androvac 5 Blaž Anušić

20. Mijat Anušić 6 Blaž Loparević

21. Blaž Prnjavorac 6 Mijat Lovrinović

22. Marija Prnjavorac 4 Marija Loparević

23. Klara žbanić (Sbanich) (žunić?) 5 Uršula Bumbarević

24. Prizbiana?(Pristpiana?) žbanić 6 Ista

25. Klara Botovanjić 5 Manda Marčinković

26. Augustin Botovanjić 6 Ivan Marčinković

27. Bernardin Jurić 5 šimun Miljanić

28. Nikola Bumbarević 4 Martin Vidović

29. šimun Bumbarević 5 Isti

30. Marija Bumbarević 4 Manda Marčinković

31. Nikola Makarević 4 Luka Matošević

32. Augustin Petrović iz Trna 6 Mato Bumbarević

Krizma u Bukovici 17. siječnja 1742. godine⁴⁵

⁴⁵ L. ĐAKOVIĆ, nav. dj., str. 437-438.

"U istom selu Bukovica, kod kuće šimuna Miljanića (!) krizmani su":

R.br. Krizmanik Dob Kum(a)

1. Mato Kovačević 4 Šimun Miljanić

2. Uršula Kovačević 7 Jela Vidović

3. Agata Lagumdžić 5 Lucija Miljanović

4. Anto Sarić 5 Marko Vidović

5. Mijat Matić 4 Isti

6. Agata Matić 5 Marija Vidović

7. Orsula Marčinković 6 Kata Anušić

8. Josip Kuruzović 4 Marko Vidović

9. Petar Matić 5 Petar Orlovac

10. Apolonija Matić 6 Jela Lagumdžić

11. Ilija Orlovac 4 Nikola Bumbarević

12. Ilija Blažević 4 Toma Orlovac

13. Kata Blažević 5 Marija Orlovac

14. Ana Vidović 5 Lucija Bumbarević

15. Marko Pranjić 5 Mato Bumbarević

16. Marta Bočanin iz Ramića 4 Lucija Loparević

17. Ruža Vidović 5 Ista

18. Lucija Kardunović 4 Lucija Marčinković

19. Toma Sokčević 7 Ivan Škrgić (Skarghich)

20. Toma Miljanović 5 Mato Bumbarević

21. Vid Miljanović 4 Mijat Ojdanić

22. Ruža Miljanović 4 Ana Loparević

23. Šimun Vidović 4 Martin Lagumdžić

24. Nikola Anušić 9 Luka Loparević

25. Anđa Anušić 6 Ana Loparević

26. Mijat Makarević 4 Anto Matošević

27. Andrija Matić 5 Isti

28. Šimun Anušić 6 Petar Loparević

29. Anto Anušić 5 Isti

30. Kata Marčinković 6 Kata Loparević

31. Franjo čolaković 8 Stipo Tadić

32. Klara čolaković 6 Dragnić (ime ne stoji!)

33. Petronila Vukičić 6 Lucija Čolaković

34. Klara Loparević 6 Marija Miljanović

35. Kata Atlagić iz Banje Luke 40 Marija Marčinković

36. Nikola Kašljević 9 Nikola Andrijašević

37. Pavao Andrijević 10 Ivan Kašljević

38. Mato Loparević 6 Marko Vidović

39. Manda Mutapčić iz Banje Luke 8 Marta Čabraić iz Pričana

40. Tadija Botovanjić 6 Blaž Anušić

41. Pavao Botovanjić 5 Anto Matošević

42. Petar Botovanjić 4 Isti

43. Juro Šunjić (Sugnich) 8 Juro Lipovac

44. Bartol Gagulić 4 Mijat Bumbarević

45. Anđa Rabadžić iz Šargovca 7 Kata Anušić

46. Luka Aleksić iz Zalužana 4 Andrija Ojdanić

Krizma na Crkvenama 25. siječnja 1742. godine⁴⁶

⁴⁶ L. ĐAKOVIĆ, nav. dj., str. 439-440.

"Na Crkvenama, pred skupljenim narodom koji je došao iz cijele župe, na blagdan Obraćenja sv. Pavla, Presv(ijetli) G. slavio je svetu misu, održao narodu nagovor, dao posljednji blagoslov, te su bili krizmani slijedeći":

R.br. Krizmanik Dob Kum(a)

1. Nikola Mošuljanin iz župe B. L. 7 Andrija Batković

2. Filip Kuruzović 5 Isti

3. Mato Kuruzović 5 Nikola Bumbarević

4. Toma Selandžić iz ž(upe) B. L. 20 Andrija Batković

5. Nikola Mršić iz Šargovca 4 Juro Benković

6. Nikola Čečurević iz Trna 5 Juro iz Trna

7. Andrija Pavlović iz Dragočaja 6 Ivan Majanović (!)

8. Stjepan Tadić iz Petrićevca 4 Marko Nikolić

9. Mato Andrijević iz Pričana 9 Marko Kašljević

10. Stjepan Andrijević iz Pričana 7 Isti

11. Mijat Klindić iz Pričana 10 Juro Benković

Popis je pisan latinskim jezikom, te su i osobna imena prevođena na latinski. Ja sam ih u prijevodu na hrvatski ujednačio, iako neko ime može imati više inačica: Michael ja prevodim: Mijat, kako je to u ono vrijeme bio čest slučaj, a može značiti i Mile, Milan; Josephus prevodim s Josip, a može značiti i Joso, Jozo; Joannes prevodim s Ivan, a može biti i Ivo, Ivica; Joanna prevodim s Ivka iako može biti i Ivana; Stjepan može biti i Stipo, itd. Gdje nisam uspio sa sigurnošću pročitati (prezime), stavio sam ono koje mi se učinilo najbližim, ali s upitnikom.

Ovaj je popis veoma zanimljiv. čini se da je ovaj dan krizme, 15. siječnja bio upravo zbog vjernika iz Lišnje, iako ih je nekoliko iz te župe krizmano i dan ranije. Osim toga, po godinama starosti vidi se da tamo odavno nije bilo krizme, pa među krizmanima ima i 60-godišnjaka. Također ih je puno toga dana ujedno i krizmano i kumovalo drugom krizmaniku. čini se da su ti krizmanici porijeklom iz Lišnje, a da su nedugo prije toga prebjegli na područje tadašnje ivaštanske župe. Negdje sam u ostavštini pok. Nikole Bilogrivića našao podatak, da su neki iz Lišnje, bježeći pred Turcima prešli preko Vrbasa, a ne preko Save i naselili se u tamošnjim katoličkim selima. Sudeći po prezimenima, možda su se upravo oni naselili u Bukovici (a vjerojatno i u drugim selima tadašnje ivaštanske župe), jer je u njoj bilo prezimena Novoselac, Blažević i Lipovac.

Krizmanika ima iz svih okolnih sela, ali i iz tadašnje župe Banja Luka, koja je u to vrijeme gotovo raseljena. To je vrijeme nakon bitke pod Banjom Lukom 1737, kad u Banjoj Luci nema župnika. Zato su preostali vjernici, ili barem dio njih potražili biskupa na Crkvenama i krizmali svoje krizmanike. Neki su se očito, neko vrijeme sklonili po selima u banjolučkoj okolici, što se vidi uspoređivanjem prezimena iz ivaštanske i banjolučke župe. To je sigurno zanimljiv rad, ali nadilazi našu temu, a ovaj popis može svaki čitatelj uspoređivati pod različitim vidicima.

Popis 2. - PREGLED BROJA KRšTENIH, UMRLIH I VJENčANIH žUPE BARLOVCI

U slijedećoj tablici donosim statističke podatke o broju krštenih, umrlih i vjenčanih parova po pojedinim godinama od 8. lipnja 1879., tj. od početka župe. Za neke godine nedostaju podaci, jer ne postoje odgovarajuće matice, tako npr. matica vjenčanih od početka župe do 1918, matica umrlih od 1905. do 1918. Masno je otisnut najveći i najmanji broj u povijesti župe. U posebnu tablicu sam izdvojio razdoblje nakon što je barlovačka župa podijeljena i osnovana još jedna u Trnu. Bilo bi zanimljivo analizirati ove podatke, ali neka to čitatelj sam čini. Spominjem samo da je 1918. godine vladala španjolska groznica, koja je pokosila rekordno velik broj života, da je 1992. godine počeo rat u Bosni i Hercegovini, i otada je stalni tzv. "negativni prirast", tj. više je umrlih nego krštenih, a da je 1995. u kolovozu uslijedio posvemašnji izgon vjernika i ostali su samo ostaci ostataka, što je vidljivo iz statističkih brojeva. Zanimljivo je također da u vrijeme drugoga svjetskog rata nema "negativnog prirasta", iako bi on sigurno uslijedio 1945. kada je stradao osobito velik broj hrvatske vojske na križnim putovima, ali za njihovo se mjesto stradanja ne zna, te nisu upisivani u župne matice.

Godina Krštenih Umrlih Vjenčanih parova

1879 48 29 nema podataka

1880 80 47 nema podataka

1881 102 40 nema podataka

1882 78 78 nema podataka

1883 74 43 nema podataka

1884 91 37 22

1885 105 75 12

1886 128 55 20

1887 94 82 21

1888 88 51 15

1889 106 66 14

1890 81 67 24

1891 100 94 22

1892 90 79 28

1893 107 111 18

1894 113 49 27

1895 98 61 30

1896 94 101 23

1897 107 125 32

1898 94 94 30

1899 100 69 21

1900 137 39 30

1901 99 71 12

1902 110 96 40

1903 131 82 20

1904 134 39 48

1905 146 33 (od 17.05.)⁴⁷ 13

1906 155 57 38

1907 151 97 17

1908 157 63 24

1909 161 77 10

1910 154 49 32

1911 147 59 24

1912 162 77 20

1913 171 132 41

1914 192 109 7

1915 118 74 7

1916 89 68 13

1917 96 84 21

1918 71 207 47

1919 154 88 76

1920 185 73 61

1921 186 71 34

1922 190 88 52

1923 190 55 34

1924 203 72 17

1925 190 64 48

1926 223 56 45

1927 176 86 36

1928 216 123 19

1929 230 83 45

1930 215 65 28

1931 222 72 37

1932 265 100 29

1933 229 73 24

1934 257 72 33

1935 228 98 36

1936 260 90 46

1937 244 115 48

1938 293 102 31

1939 240 75 31

1940 270 120 24

1941 249 93 17

1942 282 110 27

1943 225 136 27

1944 207 119 17

1945 134 97 23

1946 151 74 16

1947 123 65 43

1948 159 68 42

1949 162 62 25

1950 150 75 16

1951 135 64 52

1952 185 53 34

1953 141 62 44

1954 168 56 42

1955 140 52 48

1956 170 48 60

1957 161 63 49

1958 148 38 58

1959 180 48 44

1960 143 52 42

1961 161 49 58

1962 172 54 44

1963 142 47 42

1964 162 46 54

1965 149 31 59

1966 167 50 56

1967 159 36 47

1968 125 50 43

1969 169 46 48

1970 125 47 45

1971 158 43 40

1972 140 47 62

1973 142 43 39

1974 122 39 40

1975 114 39 40

1976 118 34 36

1977 104 41 40

1978 103 39 44

1979 100 32 34

1980 98 58 38

⁴⁷ Od 17. 05.1905. do kraja te godine nemamo podataka o umrlima, a svakako ih je moralo biti, jer je riječ o razdoblju od preko sedam mjeseci. Istina, ima upisano još jedna umrla osoba 9.12.1905, ali kako popis nije bilježen neprekinutim rednim brojevima, nije nam moguće odgonetnuti niti brojčano koliko ih je u međuvremenu umrlo.

Barlovačka župa nakon osnutka župe Trn

Godina Krštenih Umrlih Vjenčanih parova

1981 63 25 28

1982 53 29 20

1983 55 35 25

1984 42 41 23

1985 40 36 20

1986 51 40 20

1987 53 45 32

1988 66 43 24

1989 57 54 27

1990 58 30 38

1991 56 33 21

1992 43 46 26

1993 20 53 13

1994 14 39 6

1995 8 19 6

1996 1 3 3

1997 0 6 0

1998 3 9 2

1999 1 10 0

2000 0 11 0

2001 0 10 0

2002 1 5 2

2003 0 9 0

2004 0 11 2

Popis 3. - DUHOVNA ZVANJA IZ BARLOVAčKE ŽUPE

župa Barlovci bila je solidna župa, postojana u vjeri, duhovna zvanja, svećenička i redovnička tu su se uvijek veoma poštovala. Za obitelj koja je bila počašćena Božjim pozivom u duhovnu službu nekog njezina člana to je bila i čast i radost. Zato je razmjerno mnogo mladića i djevojaka biralo svećeničko ili redovničko zvanje. To se nije nimalo promijenilo ni u vremenu kad su komunisti na sve načine, a prije svega preko škola vršili pritisak na vjeru i vjernike, naprotiv, onda je tih zvanja bilo baš najviše! Naravno da nisu svi koji su pošli u sjemenište ili novicijat postajali svećenici ili redovnici. S područja te župe je 18 svećenika od kojih su sedmorica još živi. Spomenimo da je sin ove župe, svećenikfranjevac fra Vid Miljanović prvi postigao akademski stupanj doktora znanosti iz cijele BiH. Bilo je to 1882. u Beču. Barlovci su prvi u cijeloj BiH imali doktora znanosti u povijesti!

Mnogi su se župnici isticali u radu oko duhovnih zvanja. Posebno se u tom pogledu zauzimao fra Rafael Lipovac: održavao je duhovne obnove za bogoslove i sjemeništarce, okupljao redovnice na molitvu i druženje, a 29. kolovoza 1965. vodio je posebno zavjetno hodočašće Gospi Olovskoj, da župi isprosi mnogo duhovnih zvanja. Sudjelovalo je 126 župljana, među njima četiri časne sestre i četiri bogoslova. župnik piše u ljetopisu: "Ovo hodočašće je poduzela župa kao svoj zavjet Gospi Olovskoj, da isprose ovom kraju sveć(eničkih) i redov(ničkih) zvanja".48

Svećenici

Mali leksikon pokojnih svećenika iz barlovačke župe

U ovom odsjeku donosim leksikografski abecednim redom osnovne podatke i prikaz života i djelovanja pokojnih svećenika iz barlovačke župe. U obzir sam uzeo one koji su još barem neko vrijeme živjeli, nakon što je 1879. osnovana župa u Barlovcima, a potječu iz ovih krajeva, i poredao sam ih abecednim redom njihovih prezimena. U drugom dijelu prikazujem, prema dostupnim podacima, svećenike s toga područja iz ranijeg vremena, dok su ova sela pripadala drugim župama: starom Dragočaju, Ivanjskoj ili Petrićevcu.

Fra Bosiljko Gubo (1908-1960), pastoralni radnik i patnik Fra Bosiljko Gubo (ponegdje ga pišu i: Gubić) rođen je 14. travnja 1908. u Ramićima. Njegovi potječu iz ivaštanske župe. Krsno mu je ime

⁴⁸Knjiga spomenica župe Barlovci u župnom arhivu.

Mile, a roditelji Mišo Gubo i Anđa rođ. Blažević. Osnovnu je školu pohađao u Dragočaju, gimnaziju u Visokom, a studije završio u Sarajevu. Za svećenika je zaređen na Novu godinu 1933. Kako su kod franjevaca česti premještaji običaj, fra Bosiljko je obišao dobar broj župa Banjolučke i Vrhbosanske biskupije.

Najprije je bio kapelan na Petrićevcu, u Rami, Bugojnu i Gorici kod Livna, a župnik u Novom šeheru, Volaru, Ivanjskoj i Stratinskoj. Neko vrijeme je proveo kao odgojitelj i predavač u sjemenišnoj gimnaziji u Visokom. Fra Bosiljko je, poput mnogih drugih svećenika u poratnom vremenu osuđen od komunističkih vlasti na dugogodišnju robiju. Bilo je to punih 12 godina, od 1949. do 1957. u Zenici No, tamnovanje je oštetilo njegovo zdravlje, srce mu je oslabilo te je mlad preminuo, kao župnik u Stratinskoj 29. siječnja 1960. Bio je tek u 52. godini života, 33. redovništva i 28. svećeništva. Pokopan je na samostanskom groblju na Petrićevcu. Fra Bosiljko ostaje upamćen kao skroman svećenik i redovnik, ali sposoban i dobar propovjednik.

Fra Josip Lopar(ević) (1875-1946), pastoralni radnik, graditelj šimo Lopar(ević) /pišem tako, jer njegovo prezime susrećemo u obje varijante: Lopar i Loparević/ rođen je 14. kolovoza 1875. (ili 1876?) u Barlovcima⁴⁹. Gimnaziju je pohađao u Gučoj Gori kod Travnika.

U franjevački red stupio je 12. kolovoza 1895. u Fojnici, gdje prolazi godinu dana novicijata tj. priprave na redovnički život. Točno godinu dana kasnije položio je prve redovničke zavjete, a svečane doživotne 9. rujna 1898. Filozofsko- teološke studije završio je u Kreševu i Livnu. Za svećenika ga je zaredio banjolučki biskup fra Marijan Marković u Jajcu 20. srpnja 1902. Najprije je bio kapelan u Sanskom Mostu. Kao mlad svećenik kratko upravlja župom u Ključu 1904. godine, dvije godine kasnije nalazimo ga, također kratko, kao upravitelja župe u Barlovcima. Zatim je župnik u Volaru (šurkovcu) 1908-1912., a onda slijedeće četiri godine župnik i gvardijan na Petrićevcu. U razdoblju 1916-1918. župnik je u Sanskom Mostu, a onda je punih devet godina župnik u rodnim Barlovcima 1918-1929. U tom je vremenu sagradio zvonik barlovačke župne crkve. Ci-jelo preostalo aktivno svećeničko vrijeme provodi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji u župama: Foča 1929-1930., Koraće 1930-1932. (kapelan), žeravac 1932-1935. i Potočani 1935-1938. Kad je ostario, vratio se 1939. u matični samostan na Petrićevcu. Tu je proveo vrijeme Drugog svjetskog rata, sve do smrti, pomažući koliko je još mogao. Bio je ugledan misnik, o čemu govori i podatak da je tri godine 1919-1922. bio savjetnik (definitor) franjevačke provincije. Umro je 28. listopada 1946. na Petrićevcu u 71. ili 72. godini života. Pokopan je na tamošnjem samostanskom groblju.

⁴⁹ Fra Jurica šALIć, Franjevci sjeverozapadne Bosne, Bihać, 2002, str. 76 i A. ATLIJA, "Franjevci i njihova prisutnost u Bosanskoj Krajini", u: Nova et Vetera, sv. 1-2 (1981), str. 302 pišu da je rođen istog datuma, ali 1876. godine.

Vlč. Filip Lukenda (1943-1995), graditelj, politički zatvorenik, mučenik Rođen je 1. svibnja 1943. u Barlovcima od roditelja Ante Lukende i Anđe rođ. Matošević. Osnovnu osmogodišnju školu završio je u Barlovcima i Dragočaju, gimnaziju u sjemeništu Zagrebu i Đakovu. Filozofsko- teološki studij završio je u Đakovu, a diplomirao je nakon svećeničkog ređenja u Zagrebu.

Za svećenika je zaređen na Petrovo, 29. lipnja 1969. u Đakovu. Mladu misu je svečano proslavio u rodnoj župi, na Ilinu, 20. srpnja te godine, na dan kad je prva ljudska noga stupila na mjesečevo tlo. Svećeničku službu vršio je u banjolučkoj župi Pohoda Bl. Dj. Marije 1969-1970, a onda je postao župnikom u Glamoču. Nakon nešto više od dvije godine biskup mu je povjerio dužnost da od dijela banjolučke župe formira novu župu u Presnačama, u istočnom dijelu banjolučke župe. Počevši doslovno od ništice uspio je nabaviti zemljište, podići najprije provizornu baraku, zatim župni stan i velebnu crkvu Sv. Male Terezije, koja je proglašena biskupijskim svetištem te omiljele svetice. Time je postao trn u oku komunističkim vlastodršcima, te su ga lažno optužili i na montiranom procesu u Banjoj Luci "u ime naroda" osudili na četiri godine zatvora, a kasnije su kaznu smanjili na dvije i pol godine. Iako teško bolestan "odležao" je godinu i pol u Foči. U vremenu najnovijih ratnih zbivanja osobito se karitativno zauzimao za pomoć svima potrebnima, i to ne samo katolicima. Ipak, zločinci iz redova srpskih (para)vojnih snaga su, pod okriljem noćnog policijskog sata, kratko nakon ponoći 11/12. svibnja minirali župnu crkvu, provalili u župnu kuću, koju su zapalili, a župnika i njegovu suradnicu časnu sestru milosrdnicu Ceciliju Grgić ubili i zapalili. Tako su oni zajednički podnijeli mučeništvu, vjerni svome zvanju i poslanju, jer nisu htjeli pobjeći, iako su to mogli i bili upozoravani na opasnost. Filip je bio u 53. godini života, a Cecilija u 43. Oboje su pokopani na banjolučkom katoličkom groblju Sveti Marko. župnik Filip uspio je za svetište dobiti i autentične moći Sv. Terezije, a pripremio je zajedno s pok. biskupom Alfredom Pichlerom molitvenik Kiša nebeskih ruža, koji je izišao u dva izdanja.

Fra Antun Mačinković (1850-1887), pastoralni radnik Kad sam prije desetak godina počeo prikupljati podatke o svećenicima iz zavičajne mi župe Barlovci, najviše su mi truda - ni krivi ni dužni - napravila dvojica svećenika, baš mojih Bukovčana, a razlog je bio taj što su obojica nosila isto ime i prezime, bili svećenici-franjevci iz istog sela, a ni šematizmi ni druga dostupna mi građa nije ih vodila kao dvojicu. S druge strane, jedan autor ih je navodio čak trojicu; za jednog od njih je naveo da je iz Rakovca (kod Petrićevca), a to je očito bila krivo pročitana Bukovica. Ni drugi se podaci nisu slagali, tako npr. godina rođenja ovoga prvog Antuna. Nakon duljeg istraživanja, uspio sam prikupiti podatke o obojici. Nisam ih nigdje objavio, ali je u međuvremenu fra Jurica šalić obojicu uvrstio u svoju knjigu Franjevci sjeverozapadne Bosne. Međutim, čini se, da se i on dao zavesti od netočnih podataka na koje je naišao u franjevačkom šematizmu, pa je iz njega preuzeo krivu godinu rođenja starijega od dvojice Antuna - 1849. Provjerio sam matice krštenih župe Ivanjska, kamo je Bukovica u to vrijeme pripadala, i ustanovio da 1849. nije kršteno ni jedno dijete s prezimenom Ma(r)činković. Ovdje moram dodati još i tumačenje odakle ovo "r", dakle Marčinković, a ne Mačinković. Naime, u maticama se oni zaista nekada pišu Marčinković, što će biti izvorno i točno, jer je ta obitelj, prema fra Jurici, doselila "poslije velike kuge"⁵⁰, od Kotor Varoša, gdje doista ima Marčinkovića. Prema popisu vjernika iz 1742, u Bukovici je tada živjela obitelj Ilije Marčinka (Marcincho). Iz kotorvaroških Marčinkovića su i dva brata svećenika: fra Juro i fra Stipo, od kojih je fra Juro Marčinović bio neko vrijeme kapelan u Barlovcima. Prvoga ću od bukovačkih franjevaca Mačinkovića ovdje zvati fra Antun, kako ga zovu i neki izvori, a drugoga fra Anto. Najprije o fra Antunu Mačinkoviću!

⁵⁰ J. šALIć, Franjevci sjeverozapadne Bosne, str. 79.

Teško je utvrditi kada je on točno rođen, ali čini se jedino da 1849. nije! Pretražujući ivaštanske matice, ispisao sam svu mušku djecu toga prezimena koja bi došla u obzir i ustanovio da ima jedan muški potomak ove obitelji rođen 1848. i dva 1850, ali nijedan iz 1849. Prvi je Anto Marčinković⁵¹, sin Mijata ili Mile (lat.: Michaelis) Marčinkovića i Anđe rođ. Vidović, rođ. 19. prosinca 1848, kršten je u nuždi (očito je dijete bilo slabašno), ili znamenovan od Marka žunića iz Bukovice, ali je obrede kasnije nadopunio fra Marko Baković, što znači da dijete nije odmah umrlo. No čini se da je nakon toga ipak umrlo u djetinjoj dobi, jer je 14. travnja 1850. kršteno još jedno dijete istih roditelja koje nosi i isto ime " Antonius Marčinković"⁵². Nije bio rijedak slučaj da su roditelji, kad bi im umrlo jedno dijete, drugomu dali isto ime; uostalom i sam sam drugi Anto u svojoj obitelji, jer je moj stariji brat i imenjak umro malen. Očito, onaj prvi iz 1848. nije naš fra Antun, a da lije ovaj iz 1850, ostaje da vidimo.

⁵¹ Matice su pisane latinski: Antonius Marcinkovich, Mat. kršt. župe Ivanjska, svez V, god. 1848., br. 1681.

⁵² Baš tako pisano! Mat. kršt. svez. V, god. 1850, br. 2095.

Međutim, poznato je da su u to vrijeme redovnici, pa tako i franjevci, stupajući u samostan, uzimali drugo ime. To je u to vrijeme bilo pravilo. Budući da se gornji već krsnim imenom zvao Anto, on bi ga bio morao promijeniti da je postao franjevac. Moramo, dakle, tražiti nekoga, tko je imao drugo ime prije nego je u franjevačkom redu uzeo ime Antun ili Anto. U istim maticama nalazimo još jednog Mačinkovića (ne Marčinkovića!), s krsnim imenom Mato, a koji bi došao u obzir za našega fra Antuna. Riječ je o Mati Mačinkoviću, sinu Jure Mačinkovića i Jele rođ. Blažević, rođenom u Bukovici 7. kolovoza 1850. Ako je on postao franjevac, onda je on pri oblačenju uzeo redovničko ime fra Antun. Ne treba zanemariti ni pojedinost da se oba franjevca ovoga imena pišu prezimenom Mačinković, a ne Marčinković, a tako je upisan u maticama krštenih i ovaj Mato.

U obzir dakle dolazi drugi Antun, sin Mijata i Anđe rođ. Vidović, ili ovaj Mato. Valja uočiti da se oni kasnije uvijek vode kao Mačinkovići, premda je onda bilo slučajeva da se prezimena, i ne samo ona, pišu odoka. Mislim ipak da je riječ o Mati Mačinkoviću, sinu Jure Mačinkovića i Jele rođ. Blažević, rođenom u Bukovici 7. kolovoza 1850, te da je on stariji "fra Antun Mačinković".

O njegovu početnom školovanju fra Jurica ne piše, ali vjerujem da nećemo pogriješiti, ako pretpostavimo kako je čitati i pisati naučio uz franjevce u Ivanjskoj. Stupio u franjevački red 23. listopada 1868. u Fojnici. Studirao je u Strossmaverovu Đakovu od 1870. Svečane redovničke zavjete položio je 14. srpnja 1875, a mladu misu je proslavio 25. ožujka 1876. (franjevački šematizmi nisu, naime, bilježili datume svećeničkog ređenja, nego mladih misa). čini se da je on cijeli svoj svećenički vijek proveo kao kapelan, najprije u rodnoj župi Ivanjska 1876-1885, zatim 1882-1887 na Petrićevcu. Te, 1887, godine imenovan je župnikom u Sokolinama kod Kotor Varoša, ali je već potkraj te godine preminuo. Bilo je to drugi dan Božića, 26. prosinca 1887. Bio je još vrlo mlad. Neki podaci kažu da je umro u 37. godini života i u 13. godini svećeništva, a u franjevačkom nekrologiju na Petrićevcu stoji da je umro "u dobi od 31 godine". Ponegdje nailazimo na podatak da je umro u 47. godini života. Možda je negdje netko krivo pročitao, pa se podaci ne slažu. čini se ipak, prema svemu, da je on rođen 1850, u franjevački red stupio 1868. sa 18 godina života, za svećenika zaređen 1876, tj. u 26. godini života, a umro 1887. u 38. godini života i 11. godini svećeništva.

Fra Anto Mačinković (1872-1929), pastoralni radnik Drugi franjevac istog imena i prezimena - fra Anto Mačinković rođen je u Bukovici 18. veljače 1872. Sin je Jakova Mačinkovića i Marije rođ. Vidović, oboje iz Bukovice. Istog ga je dana krstio župnik fra Ambroža Radmanović u Ivanjskoj⁵³. Krsno mu je ime Mile.

Stupio je u franjevački red 1889, a svečane redovničke zavjete položio je 21. srpnja 1894. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1896. Već 1897. on je kapelan u Ivanjskoj, a 1898. te ponovno 1907. na Petrićevcu. U šurkovcu je bio župnik u tri navrata: prvi put 1898-1901, drugi put 1903-1905, a treći 1923-1924. Bio je župnik i u rodnoj župi Barlovci 1901-1903. Osim toga župnikovao je u Sanskom Mostu 1905-1907, u Dobretićima u Vrhbosanskoj nadbiskupiji (tu ga nalazimo 1910., a kako je dugo tu bio, nemamo podataka), u Sasini 1914-1917, u Stratinskoj 1917-1922. Zadnje godine svoga svećeničkog djelovanja proveo je kao župnik i gvardijan na Petrićevcu 1924-1928. Zaslužan je za gradnju drugog samostana na Petrićevcu, budući da je stari već bio nedostatan za potrebe braće. Taj ga je posao do kraja iscrpio, jer je i inače bio boležljiv, pa je brigu oko gradnje samostana preuzeo fra Petar ćorković, a fra Anto se morao posvetiti brizi za svoje zdravlje. Pokušao se liječiti u bolnici u Zagrebu, ali je tamo i preminuo 30. siječnja 1929. Ipak je umro smiren, jer je znao da je dva tjedna ranije, na blagdan sv. Ante Pustinjaka blagoslovljen novi samostan na Dudiću tj. Petrićevcu. I on je umro razmjerno mlad: u 57. godini života, 40. redovništva i 32. godini svećeništva.

⁵³ Mat. kršt. župe Ivanjska svez. VI, str. 165, br. 387.

Vlč. mr. Nikola Matošević (1932-1997), sociolog, pastoralni radnik Mlađi od dvojice Matoševića, svećenika iz barlovačke župe je Nikola, sin Jure i Ruže rođ. Lipovac, rođen 15. srpnja 1932. u Bukovici. Osnovnu je školu pohađao kod časnih sestara u samostanu "Nazaret" u Budžaku, gimnaziju u Zagrebu, gdje je maturirao 1952. Studij bogoslovlja završava u Đakovu. Tu je na Petrovo, 29. lipnja 1958. zaređen za svećenika. Još slijedeću godinu studira u Đakovu, a onda započinje svećeničku službu. U ljeto 1959.

imenovan je kapelanom u Banjoj Luci, ali tu ne ostaje niti mjesec dana, jer je župa u Prnjavoru ostala upražnjena, budući da je dotadašnji župnik Alfred Pichler postao banjolučkim biskupom. Zato je Nikola 12. rujna 1959. imenovan upraviteljem župe u Prnjavoru. Tu djeluje punih pet godina, do 1964. Tada je premješten za župnika u Staroj Rijeci, i tu ostaje do konca 1965. godine. Zbog njegovih sposobnosti, biskup ga je poslao na specijalni studij sociologije u Rim. Na papinskom sveučilištu Gregorijana studirao je tri godine, 1966-1969. i studije završio akademskim stupnjem magisterija. Nije više nastavio studij, nego je 1970. otišao za dušobrižnika naših radnika u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Feldkirchu u zapadnoj Austriji, gdje djeluje do rujna 1971. Zatim ga je biskup imenovao župnikom u Sasini, gdje djeluje od listopada 1971. do srpnja 1973. Tada je zbog nekih poteškoća na koje je nailazio, napustio svećeničku službu, te je od Svete Stolice zamolio razrješenje od svećeničkih obaveza, te je godine 1974. "reductus ad statum laicalem", osnovao je obitelj i do konca života predavao vjeronauk u Njemačkoj. Iako je napuštanje svećeničke službe uvijek bolan korak za onoga koji to čini, ali i za vjernike među kojima je djelovao, Nikola je to napravio u tišini, bez ikakavog skandala, kako se to nerijetko u takvim slučajevima događa. Kad ga biskup razrješava službe župnika u Sasini 26. srpnja 1973, piše mu: "Ovim Vam ujedno iskazujem svoju zahvalnost za sav Vaš trud i rad u svim službama koje ste dosada obnašali u biskupiji"⁵⁴, te mu je poželio svako dobro u budućem životu. Kao svećenik Banjolučke biskupije djelovao je vrlo savjesno, punih 15 godina. Umro je 2. kolovoza 1997. u Pettingu kod Rosenheima u Njemačkoj, a tu je i pokopan 5. kolovoza te godine.

⁵⁴ Biskupov dekret od spomenutog datuma u Svećeničkom arhivu u BABL-u.

Vlč. Toma Matošević (1920-1988), pastoralni radnik i patnik Stariji svećenik Matošević, vlč. Tomo, rođenje 20. srpnja 1920. u Bukovici. Roditelji su mu: Ivo Matošević i Kaja rođ. Blažević. Krstio ga je fra Jozo Loparević u Barlovcima. Budući da je bio iz siromašne obitelji za njegovo se školovanje pobrinuo mons. Božo Ivaniš, duhovnik časnih sestara Klanjateljica Krvi Kristove u Budžaku i generalni vikar Banjolučke biskupije. četverogodišnju osnovnu je školu završio u sestarskoj školi u samostanu "Nazaret" u Budžaku, osam godina gimnazije u Dječačkom sjemeništu u Travniku, gdje je maturirao u ljeto 1941.

Iste godine Tomo započinje teološke studije u Sarajevu, gdje uz ratne poteškoće studira do 1944, kada je bogoslovija morala biti zatvorena, te nije mogao svoga studija privesti kraju. Nastavio ga je tek po završetku rata i to u Zagrebu 1945.-1947., a tu je godinu dana kasnije i diplomirao. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1947. u Zagrebu. Mladu misu slavio je 2. kolovoza 1947. u Barlovcima. Kao svoje svećeničko geslo dao je tiskati na mladomisničkim sličicama: "Moja radost, moja nada i moj život u Gospodinu je". Svećeničko djelovanje započeo je kao kapelan u Banjoj Luci u srpnju 1948, ali tako da je radio u kancelariji kod župnika, a svete mise služio u katedrali, gdje je i stanovao u biskupovoj kući, budući da su komunističke vlasti oduzele župni stan, osim najnužnijeg prostora za župnika. Nije se pravo ni zagrijao, kad su ga nakon tri i pol mjeseca, u listopadu te godine pozvali na služenje vojnog roka.

Odsluživši godinu dana imenovan je krajem 1949. župnikom u Staroj Rijeci. Tu su ga bezbožne komunističke vlasti 28. travnja 1952. uhitile, optužile pomoću lažnih svjedoka, njegovih župljana, i osudile ga na sedam godina zatvora. Nakon njegovih žalbi suđenje je ponovljeno, te je osuđen na četiri godine zatvora, koje izdržava 1952-1956. Sačuvana nam je njegova presuda, pa možemo vidjeti zbog čega su ga optuživali. Ovdje navodim samo dio tih "bisera", jer su za slične stvari osuđeni i brojni drugi svećenici. Oni najbolje govore o mentalnom sklopu onih koji su se svijetu prodavali kao demokrati i humanisti i o nedužnosti svećenika, sve i kad bi sve ono za što su ih optuživali, oni bili doista i rekli. Osuđen je zbog verbalnog delikta ili, kako su oni to lijepo znali etiketirati, "neprijateljske propagande" koja se sastojala od toga "što je: godine 1950 pa do mjeseca aprila 1952 g. kao sveštenik u selu Stara Rijeka, srez Sanski Most u više navrata sa oltara i pojedincima govorio, da su komunisti nemoralni ljudi, i da njihovo neće dugo biti, da treba nastojati da se što više ljudi odstrani iz partije da kasnije ne bude kasno, da će crkva pobijediti, da se crkva neće nikad uništiti, da se ne trebaju slušati oni ljudi koji ne vjeruju u Boga... da porez nije bio nikada veći, kao danas, da treba biti strpljiv, da je sve sto je postalo i nestalo, i sl. ^"55U zatvoru je u teškim uvjetima obolio od tuberkuloze pluća i posve mu je uništeno zdravlje. Pušten je iz zatvora oko 30. studenoga 1955.⁵⁶ I danas se u Staroj Rijeci prepričava njegova prva propovijed kad se iz zatvora vratio posve iscrpljen, a znajući da su ga neki od njegovih župljana lažno optuživali. Svi su sa zebnjom očekivali njegovu reakciju i propovjedničke "gromove", jer je Tomo bio vrstan propovjednik. A on je, ne optužujući nikoga i bez ikakve gorčine blago progovorio, aludirajući na nevinog biblijskog Josipa kojega su braća najprije htjela ubiti, a zatim ga prodala u Egipat: "Ja sam vaš brat Tomo!" Na te je riječi zaplakala cijela crkva.

Od 1956. do 1968. župnik je u Kulašima kod Prnjavora. Posljednjih dvadesetak godina, 1968-1988, tj. do smrti bio je župnik u Novoj Topoli, ispovjednik i duhovnik časnih sestara u tamošnjem samostanu. Umro je 19. siječnja 1988. u Novoj Topoli, i tu je sutradan pokopan na katoličkom groblju. Bio je dijecezanski konzultor, ispovjednik časnih sestara i popularan pučki propovjednik.

⁵⁵ Kopija presude u Svećeničkom arhivu u BABL-u.

⁵⁶ N. Kaić, Spomenica župe Mrkonjić Grad, str. 318.

Dr. fra Vid Miljanović (1854-1937), odgojitelj, graditelj i pastoralni radnik

Barlovačka je župa dala više istaknutih ljudi iz područja znanosti, kulture, duhovnosti; štoviše ta je župa iznjedrila prvoga doktora znanosti u cijeloj Bosni i Hercegovini u njezinoj povijesti. To je dr fra Vid Miljanović, koji je doktorirao iz teologije, odn. crkvenog prava u Beču 12. srpnja 1882. Tom je prilikom zabilježio službeni list Vrhbosanske nadbiskupije Srce Isusovo, kako je on "prvi Bošnjak (stanovnik Bosne i Hercegovine - op. A. O.) koji je postao doktorom"⁵⁷. Rođen je 28. studenoga 1854. u Barlovcima. Roditelji su mu Vid Miljanović i Anđa rod. Anušić. Krsno mu je ime Petar, a redovničko fra Vid. Uzeo ga je vjerojatno po zaštitniku barlovačke župe, sv. Vidu mučeniku, a i po svome ocu. To je ime, inače, bilo dosta često u barlovačkoj župi. Početno školovanje obavio je kod franjevaca u Ivanjskoj i Banjoj Luci. Studirao je u Đakovu, Ostrogonu, Zagrebu i Beču. Doktorirao je disertacijom iz područja crkvenog ženidbenog prava: De matrimonio clandestino. Spomenimo kao zanimljivost da su još čak četvorica svećenika, rodom iz barlovačke župe, završili specijalne studije iz crkvenog prava akademskim stupnjem doktorata ili magisterija: dr fra Velimir Blažević, zatim autor ovoga rada dr. Anto Orlovac, te mr fra Ivo Orlovac i mr mons. Ivica Božinović!

Redovnikom-franjevcem postao je 8. lipnja 1870. Za svećenika je zaređen 1878. Svoju mladu misu slavio je 1. studenoga te godine. Djelovao je kao predavač i odgojitelj (prefekt) budućih svećenika u Pečuhu, dvije godine (1890-1892), gdje su se tada školovali franjevački bogoslovi, a kao župnik u Prijedoru (1892-1893), Ivanjskoj, te u čak četiri navrata u Barlovcima, i to: 1886-1887, 1893-1899, 1903-1906. i (nakon nekoliko mjeseci ponovo) 1906-1913, te na Petrićevcu.

⁵⁷ Srce Isusovo, Službeni list nadbiskupije Vrhbosanske, Sarajevo, br. 7 (1882), str. 112.

Veoma je zaslužan što je na Petrićevcu uspostavljen franjevački samostan, te je bio i njegov prvi gvardijan 1885-1886, te još jedanput na prijelomu stoljeća 1899-1903. On je vodio dogradnju samostana, kao i gradnju crkve na Petrićevcu. Kao graditelj veoma je zadužio i barlovačku župu: sagradio je današnju župnu crkvu 1911-1912. Godine 1928. proslavio je svoju zlatnu misu, na kojoj je sudjelovao i biskup fra Jozo Garić. Pod stare dane je gotovo posve izgubio vid, te je živio u samostanu na Petrićevcu, gdje je i preminuo 27. studenoga 1937. u 83. godini života. Pokopan je na samostanskom groblju na Petrićevcu.

Fra Stipo Orlovac (1836-1882), odgojitelj, predavač i župnik

Najstariji svećenik iz ovih krajeva koji je doživio osnutak župe u Barlovcima je fra Stipo Orlovac iz Bukovice. Rođen je 12. rujna 1836. od roditelja Marijana Orlovca i Janje rođ. Eleg(ović). Istog je dana i kršten na ime Ilija. Početno školovanje imao je svakako kod franjevaca, vjerojatno u Ivanjskoj, pa u Fojnici. Još kao dječak stupo je u franjevački red, uzeo je ime fra Stipo. Prve redovničke zavjete položio je 9. ožujka 1851. Teologiju je studirao u Đakovu od 1855. godine. čini se da je studij nastavio u Mađarskoj. Za svećenika je zaređen 2. kolovoza 1859. Kako je bio vrlo sposoban, poglavari su mu povjeravali odgovorne dužnosti. Prvu svoju petogodišnju službu obavljao je u franjevačkoj rezidenciji čak u Carigradu! Zatim je, prema šematizmu iz 1864. postavljen za predavača filozofije i crkvene glazbe u samostanu na Gorici u Livnu. No, već četiri godine kasnije on je župnik u Bosanskoj Gradiški, gdje djeluje u dva navrata: 1868-1869. i 1872-1875. Nakon toga je jednu godinu bio župnik u šurkovcu (Volaru) kod Ljubije.

Zatim dolazi za poglavara nove franjevačke rezidencije na Petrićevcu 1876-1879., čijem je nastanku i sam znatno doprinio. Posljednja mu je svećenička postaja bila služba župnika u Ivanjskoj, gdje se iznenada razbolio i, nakon nekoliko dana bolesti, preminuo 26. ožujka 1882. Umro je mlad, u 46. godini života. Pokopan je sutradan na fratarskom groblju u Mamenicama, u ivaštanskoj župi. Fra Stipo nam je ostavio i dragocjen rukopisni Opis župe petrićevačke iz 1878. godine koji se čuva u samostanu u Fojnici. četiri ulomka toga opisa objavljena su u reviji Dobri Pastir 1956. U njemu donosi popis značajnijih obitelji iz pojedinih sela današnje barlovačke župe, ali i veoma zanimljiv opis muške kape kao dijela narodne nošnje, a koja se zove hrvatka.

Fra Viktor šakić (1905-1990), župnik i graditelj

Rođen je 8. listopada 1905. u Prijakovcima (Ramićima). Sin je Ive šakića i Marije r. Lovrić. Krstio ga je dr fra Vid Miljanović na ime Marko. Osnovnu je školu završio u Dragočaju, gimnaziju u franjevačkom sjemeništu u Visokom. U franjevački novicijat stupio je s gotovo 20 godina 14. srpnja 1925. Godinu dana kasnije polaže jednostavne redovničke zavjete, a 17. srpnja 1929. svečane.

Bogoslovlje je studirao u Sarajevu. Za svećenika je zaređen 23. listopada 1932. godine. Nakon ređenja još je neko vrijeme dovršavao svoje teološko obrazovanje u Zagrebu. I on je, kako je to običaj, najprije služio kao kapelan i to na Petrićevcu 1933., zatim 1934-1935. u Bihaću. Slijedeće dvije godine župnik je u Ivanjskoj. U Bihaću župnikuje vrijeme prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata 1937-1945, a na Petrićevcu obnaša službu župnika i gvardijana 1945-1955. Ne treba ni govoriti kako je teško bilo to ratno i poratno vrijeme. U Sasini djeluje kao župnik devet godina 1955-1964. Tri slijedeće godine djeluje u samostanu na Petrićevcu, a onda je opet župnik u Bihaću od 1967-1973. U Bihaću je dogradio i proširio župnu crkvu pred Drugi svjetski rat, ali je ona srušena u bombardiranju 1943. Bilo mu je suđeno još jedanput graditi crkvu u Bihaću, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Nakon što je tako istrošio svoje snage, vratio se u samostansku zajednicu na Petrićevac. No, ostao je i dalje dostojanstven i uspravan. Tu je pomagao koliko je mogao i u miru provodio staračke dane, poštivan od svoje subraće. Preminuo je 14. veljače 1990., a sahranjen je na Fratarskom groblju na Petrićevcu.

Vlč. Marko šalić (1934-1993), župnik i mučenik

Još je jedan svećenik iz barlovačke župe završio svoj život kao svjedok Isusov. To je vlč. Marko šalić iz Trna. Rođen je 29. svibnja 1934. od oca Ilije šalića i Janje rođ. Vidović. U rodnom selu je završio osnovnu školu, gimnaziju u Zagrebu i Đakovu, gdje je završio i svoje studije. U Đakovu je i zaređen za svećenika 29. lipnja 1961.

Kao svećenik, najprije je pomagao u Biskupskom ordinarijatu i katedrali u Banjoj Luci, a zatim je župnikovao na više župa: Dolina kod Bosanske Gradiške 1963-1967, odakle upravlja i župom Mačkovac preko Save u Zagrebačkoj nadbiskupiji, Liskovica 1967.-1983., Mahovljani 1983-1988, a otada pa do svoje smrti u Dragalovcima kod Prnjavora. Uhitile su ga srpske paravojne snage 31. svibnja 1992. i odvele u dobojski zatvor. Pretrpio je kao već teški srčani bolesnik okrutna zlostavljanja, te je nakon puna dva mjeseca, teško narušena zdravlja, ipak oslobođen. Pokušao se oporaviti, te je neko vrijeme pastoralno pomagao u Zagrebačkoj nadbiskupiji. Umro je naglo, od posljedica pretrpljenih zlostavljanja, 12. siječnja 1993, dok se nalazio kod rodbine u Frankfurtu na Majni (Njemačka). Kako zbog ratnog stanja nije mogao biti prevezen u Banju Luku, pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj 19. siječnja 1993. O svojim danima stradanja u dobojskom zatvoru odn. logoru ostavio je opširnije pisano svjedočanstvo, koje je u međuvremenu i objavljeno.

To su pokojni svećenici iz barlovačke župe. Međutim, iz sela koja su ušla u sastav barlovačke župe kad je ona 1879. godine osnovana bilo je svećenika i iz ranijeg razdoblja. Za njih je, nažalost, sačuvano puno ma- nje podataka. Ipak ću ovdje donijeti i njihova imena i onoliko podataka s koliko zasad raspolažemo, u nadi da će i to čitatelju biti zanimljivo. Za sada znamo za njih četiri. I njih ću poredati abecednim redom.

Fra Andrija Anušić (umro 1815)

Iz tadašnje župe Ivanjska, koja je obuhvaćala i sva sela kasnije župe Barlovci je svećenik-franjevac fra Andrija Anušić. Sudeći prema prezimenu, kojega je u to vrijeme bilo samo u Barlovcima, opravdano je zaključiti da je on rođen u tome selu. Prema podacima koje je prikupio fra Jurica šalić⁵⁸, fra Andrija je 1810. bio kapelan u rodnoj župi Ivanjskoj, slijedeće godine, 1911, vjerojatno samo kratko, upravlja župom Volar (šurkovac) kod Ljubije, a još iste te godine i slijedeće opet je kapelan u Ivanjskoj. Nije isključeno da je on kao ivaštanski kapelan samo kratko morao preuzeti upravu volarske župe, pa se opet vratio svojoj prvoj dužnosti. Kako je zabilježeno u petrićevačkom nekrologiju, fra Andrija je umro od kuge koja je harala po cijeloj Bosni i Hercegovini početkom 19. stoljeća. Tada je djelovao u Rakitnom u Hercegovini, gdje je obolio i umro 4. kolovoza 1815. Sa sigurnošću možemo pretpostaviti da je tamo i pokopan, jer su umrle od kuge što prije pokopavali u samom mjestu smrti, kako se zaraza ne bi suviše širila. Sudeći po tome što uglavnom obavlja službu kapelana, smijemo pretpostaviti da je bio veoma mlad, svakako još na početku svoga svećeničkog djelovanja, a to bi moglo značiti da je mogao biti rođen negdje oko 1785. godine. Sasvim je onda razumljivo da ga nema u popisu braće iz godine 1786, jer je tada mogao biti tek dijete.

⁵⁸ J. šALIć, Franjevci sjeverozapadne Bosne, str. 12-13.

Fra Jakov Bumbar(ević) (umro 1781?)

Fra Marijan Bumbar(ević) (umro 1805)

Bila su i dva franjevca s prezimenom Bumbar(ević): fra Jakov (umro 1781. ili 1785.?), te fra Marijan (umro 1805), ali za njih nismo sigurni, jesu li iz Barlovaca ili Rakovca (Petrićevca), jer je u oba sela bilo obitelji s tim prezimenom i 1741. i 1768, s tom razlikom da se u popisu 1741. obitelji s tim prezimenom spominju u Bukovici i Rakovcu, a 1768. u Barlovcima i Petrićevcu. čini se ipak da je jača barlovačka grana, ali to ne mora biti presudan dokaz. Naime, 16. siječnja 1742. biskup fra Pavao Dragićević dijeli sv. krizmu kod kuće Petra Bumbara u Bukovici, kako se to onda zvalo, ali je očito da su to današnji Barlovci. Tom je prigodom krizmano četvoro djece iz Bumbara, od kojih su tri dječaka: Mile i šimo od po pet godina, te Nikola od četiri godine, pa je moguće da je netko od njih postao svećenikom. I među kumovima ima nekoliko Bumbar(evića) od kojih se čini da je neki Nikola Bumbarević bio osobito ugledan, jer je bio kum čak četvorici krizmanika iz raznih obitelji. I sutradan je krizma u "Bukovici", a kao kumovi su opet i Nikola Bumbarević, ali i Mato i Mile Bumbarević. U popisu obitelji u Bukovici koji je Dragićević poslao u Rim dvije su obitelji s prezimenom Bumbar: Martin s ukupno 15 čeljadi i Petar s deset. To me navodi na pomisao da je upravo iz tih obitelji netko mogao poći u duhovno zvanje, pa da bi gornji franjevci mogli biti sinovi tih obitelji. Ipak bi to trebali detaljnije ispitati, a ovdje bilježim te podatke kao poticaj za daljnje istraživanje. I njihovo prezime dolazi u dvije verzije: kraćoj Bumbar i dužoj Bumbarević, što je onda bio čest slučaj u župnim maticama.

O fra Jakovu Bumbarević u se autori ne slažu i navode više različitih podataka. Atlija⁵⁹, navodi da je on rođen u župi Ivanjska, što bi značilo da je on svakako iz Barlovaca koji u to doba pripadaju Ivanjskoj. On navodi njegov datum smrti 9. kolovoza 1785. u Jajcu. Međutim, Atlija nije uvijek pouzdan: tako on uopće ne spominje fra Marijana Bumbarevića niti drugog fra Antuna Mačinkovića, itd.

⁵⁹ A. ATLIJA, "Franjevci i njihova prisutnost u Bosanskoj Krajini", Nova et Vetera, 1981, str. 300.

šalić⁶⁰ veli da je fra Jakov iz Barlovaca, što bi moglo odgovarati istini, a za datum smrti navodi petrićevački nekrologij u kojemu stoji da je umro 9. kolovoza 1781. Budući da se datum slaže, bit će da je netko krivo pročitao godinu. U svakom slučaju 1786. se fra Jakov ne spominje, što znači da je već umro. Fra Jurica navodi da je fra Jakov 1779. župnik u Ivanjskoj. Zabunu unosi fra Jurica kad piše da se fra Jakov B. spominje u knjizi inventara ivaštanske župe kao kapelan u Ivanjskoj 1807, a da je umro u Jajcu 9. svibnja 1811. Ni njemu nije jasno, radi li se o istoj osobi? Mislim, da iz gore navedenoga to ne može biti onaj fra Jakov.

⁶⁰ J. šALIć, nav. dj., str 28.

Fra Marijana Bumbarevića Atlija u svom popisu franjevaca iz Bosanske Krajine uopće ne navodi. Za fra Marijana u tzv. Tabuli Provincije iz 1786. godine stoji da je "propovjednik, teolog i pomoćnik župnika u Ivanjskoj"⁶¹. šalić ga navodi kao Barlovčanina i veli da je umro 1805, te da je 1785-1786. kapelan u Ivanjskoj, a 1803. župnik u Gučoj Gori. No, čini se da je on kapelan u Ivanjskoj već 1784, kako proizlazi iz popisa ivaštanskih kapelana koji je napravio fra Alojzije Atlija negdje oko 1980, od čega imam jedan tipkani primjerak u osobnom arhivu. Nije li onaj što se spominje u ivaštanskom inventaru ipak fra Marijan a ne fra Jakov Bumbarević? To bi ipak trebalo razjasniti.

⁶¹ "Concionator, Theologus et socius Parochi in Ivanska", S. DžAJA, "Samostan, župe i osoblje Franjevačke provincije Bosne Srebrene 1786. godine", u: Dobri Pastir, 1970, str. 192.

čini se ipak po svemu da ovu dvojicu svećenika smijemo s pravom ubrojiti u Barlovčane.

Fra Lovro Ojdanić (umro 1764)

Svakako je rodom iz kasnije barlovačke župe fra Lovro Ojdanić, franjevac, čije prezime svjedoči da je rođen u Ojdanićima, dragočajskom zaseoku, ili na Ojdanića Brdu, kako se taj lokalitet nerijetko naziva. O njemu imamo oskudne podatke, ali ćemo ih ovdje iznijeti, da se ne zaborave. živio je svakako u 18. stoljeću, a preminuo je 1764. Bio je župnik na više župa. Imamo podatak da je bio župnik u Travniku 1760-1761, zatim je župnik u Ivanjskoj od 1761. vjerojatno sve do siječnja 1964. kada je preuzeo svoju posljednju župu, onu u Bihaću, gdje nije dugo službovao, jer je preminuo već nakon tri mjeseca, 28. travnja 1764. čini se da je dvaput bio gvardijan u Fojnici, iz kojeg su samostana franjevci pastorizirali ove krajeve u to doba i kojemu su pripadali franjevci iz ovih krajeva. Fra Juro šalić piše da je fra Lovro 1746. "dopao turskog zatvora zajedno sfra Matom Lašvaninom i pet fojničkih katolika"⁶² u svezi s postavljanjem nadgrobnog križa pok. fra Miji Kuniću, što bi značilo da je u to doba bio gvardijan u Fojnici. No on je tu gvardijan i 1757. i 1759⁶³. Ne čini mi se da je on bio gvardijan tako dugo u jednom mandatu (11 godina), nego je vjerojatno u međuvremenu obnašao i neku drugu dužnost, te je službu gvardijana obavljao u dva navrata (mandata) po nekoliko godina. U svakom slučaju, to govori da je riječ o uglednu "ujaku" među svojom braćom, kad su mu povjeravane tako odgovorne dužnosti. Nemamo, nažalost, drugih podataka, tj. onih o njegovu rođenju, školovanju, redovničkom zavjetovanju i svećeničkom ređenju, kao ni o tome koliko je dugo svećenički djelovao.⁶⁴

⁶² J. šALIć, Franjevci sjeverozapadne Bosne, str. 87.

⁶³ J. MATASOVIć, Fojnička regesta, str. 203, 216-217.

⁶⁴ Iako Ljetopis barlovačke župe bilježi da je i fra Ambroža Radmanović (1884-1924) iz Zalužana, dakle iz današnje barlovačke župe, franjevački šematizmi iz 1887. i 1895, te fra Alojzije Atlija i fra Juro šalić, vele: iz šargovca. Zato mislim da ga ne treba uvrštavati među barlovačke misnike. On je rođen 23. travnja 1844. u šargovcu, a umro 26. ožujka 1924. na Petrićevcu.

Živi svećenici iz barlovačke župe

O živim ljudima se ne može pisati kao o pokojnima čiji je životni vijek i ljudsko djelo dovršeno, pa ih ne možemo gledati u toj perspektivi i cjelini. Ovdje ću na isti način, abecednim redom donijeti osnovne podatke o danas živućim svećenicima iz barlovačke župe. Ima ih ukupno sedam, a uvrstio sam u popis sve one koji su rođeni odnosno kršteni u barlovačkoj župi, iako su neki od njih odrasli i imali mladomisničko slavlje u nekoj drugoj župi. To su ovi:

Fra Božidar Blažević, svećenik, redovnik, pastoralni radnik, graditelj. Rođen je u Kuljanima 2. siječnja 1961. Roditelji su mu Juro i Dragica rođ. Stojčević. U franjevački red stupio je 15. lipnja 1979. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1986. u Banjoj Luci. Kao svećenik djelovao u različitim župama Banjolučke biskupije, a nakon Domovinskog rata u Okučanima, gdje je sagradio novu župnu crkvu Sv. Vida te u Bugojnu. Trenutno je župnik u Motikama, odakle upravlja i župom Stratinska.

Dr fra Velimir Blažević, svećenik, redovnik, profesor, crkveni pravnik i pisac. Rođen je u Stranjanima 9. svibnja 1936. Sin je Ivana i Ljubice rođ. Batković. Stupio u franjevački red 14. srpnja 1953. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1962. Crkveno pravo doktorirao u Rimu i dugo je predavao taj kolegij na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Sada je umirovljen, ali vrlo aktivan na Petrićevcu. Posebno se zauzima za obnovu svojih Stranjana, a povremeno izdaje i jedan listić užeg zavičaja. Objavio je niz knjiga te velik broj članaka i studija iz područja crkvenog prava i domaće crkvene povijesti. Priredio je i nekoliko knjiga dokumenata vezanih za rat u BiH 1992-1995.

Mons. mr Ivica Božinović, svećenik, pravnik, kancelar biskupije, urednik Glasnika Banjalučke biskupije i niza knjiga te drugih izdanja. Rođen je u Kuljanima 9. siječnja 1962. Sin je Marka i Božane rođ. Puljić. Svećenikom je postao 29. lipnja 1987. u trapističkoj crkvi u Banjoj Luci. Djelovao je u župi Kulaši. Crkveno je pravo studirao u Rimu i postigao akademski stupanj magistra. Sada je kancelar i ekonom biskupije, rektor katedrale, uređuje vjerske emisije na mjesnom radiju i televiziji u Banjoj Luci, a obavlja i niz drugih dužnosti.

Mons. Vlado Lukenda, svećenik, pastoralni radnik, sin Ilije i Marije r. Lopar, rođen je u Barlovcima 29. veljače 1948. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1974. u Banjoj Luci. Kao svećenik djelovao je kao kapelan u Banjoj Luci, zatim dugi niz godina, 1977-1989. kao tajnik biskupa Alfreda Pichlera, a uz to je obavljao i niz drugih dužnosti. Sada je župnik u Prnjavoru i dekan prnjavorskog dekanata. Tu je izgradio velik suvremeni župni pastoralni centar. Trenutno upravlja i susjednim župama Dragalovci i Kulaši.

Mons. dr Anto Orlovac, svećenik, generalni vikar Banjolučke biskupije, crkveni pravnik i povjesničar, sin Ive i Marije r. Vidović, iz Bukovice. Rođenje 30. siječnja 1947. u Bukovici, a za svećenika zaređen na Petrovo 1972. u trapističkoj crkvi u Banjoj Luci. Djelovao je u župama: Banja Luka i Ravska, zatim među prognanicima u okolici Karlovca, a bio je dvije godine i rektor Vrhbosanske katoličke bogoslovije u Sarajevu (1996-1998). Objavio je nekoliko knjiga, više znanstvenih i popularnih radova iz naše crkvene povijesti. Trenutno obavlja službu generalnog vikara Banjolučke biskupije.

Mr fra Ivo Orlovac, svećenik, redovnik, crkveni pravnik. Sin je Marka i Mande r. Vidović, rođen u Bukovici 21. kolovoza 1957, ali je kasnije obitelj preselila u Barlovce. U franjevački red stupio je 15. srpnja 1976. Za svećenika je zaređen na Blagovijest, 25. ožujka 1984. na Petrićevcu. Specijalizirao je crkveno pravo u Ljubljani te postigao akademski stupanj magistra teologije. Djelovao je u više župa Banjolučke biskupije: Petrićevac, Bihać, Sanski Most, a sada je župnik rodne župe Barlovci i dekan banjolučkoga dekanata.

O. Zvonko Topić, O. C. S. O., svećenik, redovnik-trapist. Rođen je 29. listopada 1954. u Orlovcu od roditelja Ante i Jozefine r. Mihić. Stupio u red trapista u samostanu "Marija Zvijezda". Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1987. u trapističkoj crkvi u Banjoj Luci. Osim redovničkih dužnosti u svom matičnom samostanu obavljao je i službe župnog vikara u župi "Marija Zvijezda", koja je nakon osnutka 1973. povjerena ocima trapistima na upravu.

Časne sestre

župa Barlovci dala je lijep broj sestarskih zvanja. Najveći broj ih pripada družbi Klanjateljica Krvi Kristove (KKK), ali ih ima i u drugim družbama. Koliko je svako redovničko zvanje obogaćenje za vlastitu župu, za biskupiju i cijelu Crkvu, ne treba ni govoriti. Iako veći dio sestara radi jednostavne svakodnevne poslove, vrijedilo bi isticati primjere njihove vjernosti Bogu, svome redovničkom zvanju, povjerenom zadatku i narodu iz kojeg su ponikle. Međutim, to je osobito teško, jer su to "mala velika djela", koja se obično ne zapisuju, a to bi im priječila i njihova redovnička skromnost. No upisana su u knjigu života. Potrudio sam se prikupiti barem osnovne podatke o njima. Osim ovdje navedenih bilo ih je svakako još koje su barem neko vrijeme provele u samostanu kao kandidatice ili novakinje ili/i kao (privremeno) zavjetovane sestre, no o njima nam nedostaju podaci. Vjerojatno je još koja djevojka, rođena u barlovačkoj župi, a sada živi negdje drugdje, otišla u samostan. Za sve dopune podataka autor ovog rada bio bi veoma zahvalan. Imamo podatke za osam pokojnih i deset živih sestara iz ove župe; zanimljivo jednak broj kao i svećenika -18! Radi preglednosti poredao sam ih abecednim redom. Evo njihova popisa:

Pokojne

S. Andrea Blažević, kći Peje i Mande r. Tubić, r. 13. 01.1904. u Stranjanima, Klanjateljica Krvi Kristove, prvi zavjeti 15. 08.1930, umrla 28. 07. 1992. u Bosanskom Aleksandrovcu.

S. Blaška Blažević, krsnim imenom Jela, kći Peje i Mande r. Tubić, rođ. 20. 01. 1902. u Stranjanima, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1929, umrla 16. 03.1986. u Bosanskoj Gradiški.

S. Bosiljka Brkić, Zorka, kći Jure i Ruže r. Franjić, r. 17.07.1917. u Ojdanićima, KKK, prvi zavjeti 25.03.1941, umrla 19.02.1983. u Banjoj Luci.

S. Pavka Brkić, Ruža, kći Ilije i Anice r. čivčić, r. 02. 05.1915. u Ojdanićima, KKK, prvi zavjeti 18.11.1939, umrla 24. 03.1992. u Banjoj Luci.

S. Perpetua Brkić, Marija, kći Ilije i Kate r. Grgić, r. 14. 07. 1907. u Ojdanićima, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1934, umrla 30. 04.1976. u Novoj Topoli.

S. Zora Lagundžić, Zora, kći Stipe i Ruže r. Orlovac, r. 13.10.1903. u Trnu, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1925, umrla 12. 02. 1976. u Bosanskom Aleksandrovcu.

S. Dinka Majdandžić, Marija, kći Stipe i Janje r. Blažević, r. 28. 09. 1912. u Matoševcima, KKK, prvi zavjeti 15. 08.1939, umrla 09. 08. 2003. u Ivancu u Hrvatskoj.

S. Vida Majdandžić, Vida, kći Mate i Mande r. Tubić, r. 20. 08. 1899. u Matoševcima, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1930, umrla 17. 12. 1962. u Novoj Topoli.

Žive

S. Miroslava Anušić, krsnim imenom Manda, kći Ilije i Marije r. Orlovac, r. 03. 07. 1943. u Barlovcima, Družba Kćeri milosrđa. (Podatak korigiran na autorov zahtjev).

S. Arkanđela Brkić, Anđa, kći Pere i Janje r. šalić, r. 16. 07. 1948. u Ojdanićima, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1968.

S. Marina Domić, Marica, kći Ivice i Kate r. Gubo, r. 04. 11.1937. u Kuljanima, KKK, prvi zavjeti 08. 09. 1958.

S. Jasminka Ganić, r. 13. 12. 1976. u Banjoj Luci, krštena u župi Pohoda BDM u Banjoj Luci, ali je odrasla u Orlovcu, KKK, prvi zavjeti 19. 10.1997.

S. Anđela Golub, Anđa, kći Marka i Mande r. Blažević, r. 21. 09. 1941. u Bukovici, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1962, završila višu medicinsku školu, autor nekoliko knjiga iz područja obiteljskog morala.

S. Beata Lagundžija, Manda, kći Mijata i Ljubice r. Lukenda, r. 16. 12. 1936. u Jablanu, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1962.

S. Mirela Majdandžić, Ljuba, kći Mate i Finke r. Batković, r. 03. 11. 1959. u Matoševcima, Milosrdnica sv. Vinka, prvi zavjeti 1985.

S. Benedikta Matošević, Ljilja, kći Franje i Janje r. Golub, r. 04.03.1966. u Bukovici, Red od Pohoda Marijina, Zagreb, prvi zavjeti 21.11.1992.

S. Helena Radman, Mara, kći Pere i Ivke r. Josipović, r. 16. 02.1945. u Kuljanima, KKK, prvi zavjeti 15. 08. 1965.

S. Dobrila Stojčević, Marija, kći Jose i Božice r. Blažević, r. 22. 05. 1922. u Orlovcu, KKK, prvi zavjeti 02. 02. 1944.

Popis 4.- SVJETOVNA ZANIMANJA S VISOKIM I VIšIM OBRAZOVANJEM

Osim duhovnih zvanja, barlovačka župa dala je i niz osoba svjetovnih zanimanja koje su svojim djelovanjem zadužile svoj zavičaj; nažalost, uglavnom nitko od njih više tu ne živi. Svi su oni odrasli u skromnim uvjetima, ali su završili visoke škole i studije, te su, svaki na svom području, doprinijeli da se za župu Barlovce čuje i s uvažavanjem ju se spominje. U popis sam uvrstio samo žive i to one sa završenim fakultetom, akademijom ili višom školom. Svjestan sam da je ovo vrlo nepotpun prikaz, ali ga ipak donosim kao poticaj da se on jednom lakše dopuni. Unio sam sve one za koje sam uspio saznati. Donosim ih također abecednim redom.

Adela Aleksić rođ. Golub, kći Peje i Staže rođ. Vidović, iz Jablana, diplom. pravnica, živi u radi u Laktašima.

Josip Anušić, sin Tome i Cele rođ. Lukenda, diplomirao upravno pravo, iz Barilovaca, sada živi u Hrvatskoj.

Pero Bogdanović, iz Orlovca završio pravni fakultet, živi u švedskoj.

Ilija Bogdanović, iz Orlovca, završio pedagošku akademiju.

Tatjana Cucek, kći Vjekoslava, iz Kuljana, završila filozofski fakultet i profesorica je povijesti, završilia je i srednju muzičku školu.

Dr Anto Domić, mr sc, liječnik, stomatolog, rođen u Kuljanima, živi i radi u Zagrebu.

Mirko Josipović, sin Marka, iz Bukovice, dipl. pravnik (ili ekonomist?), živi i radi u Berlinu. (ekonomist, opaska Marinko Orlovac).

Mišo Josipović, iz Zalužana, završio teološki fakultet.

Anto Lukenda, sin Nike, rođen u Barlovcima, završio pedagošku akademiju, nastavnik, predavao u Banjoj Luci i u švicarskoj. Bavi se proučavanjem etnologije šireg zavičaja.

Anto Lukenda, sin Nike i Marice, rođen u Kuljanima, liječnik, završio medicinski fakultet, živi i radi u Slavonskom Brodu.

Igor Lukenda, sin Zvonka i Marije rođ. Vidović, iz Barlovaca, diplomirao na dva fakulteta u Austriji: teologiju i psihologiju-pedagogiju- filozofiju. živi i radi u Austriji.

Ivica Lukenda, sin Zvonka i Marije rođ. Vidović, iz Barlovaca, dipl. ing. automatizacije završnog procesa proizvodnje, živi i radi u Mäderu u austrijskoj pokrajini Vorarlberg.

Dr sc. Marko Lukenda, sin Ante i Anđe rođ. Matošević, iz Barlovaca, jezikoslovac, dipl. teolog i pisac. Diplomirao teologiju i doktorirao iz filozofije na bečkom sveučilištu. Autor i suautor više knjiga; napisao je i dva životopisa svoga ubijenog brata vlč. Filipa pod naslovima: "Spaljenezemaljske ruže" i "Presnačkimučenici".

Ivica Ljevar, iz Zalužana, završio višu medicinsku školu, zubotehničar.

Marko Matošević, sin Jure i Ruže r. Lipovac, iz Bukovice, Viktorov brat, diplomirao filozofiju (strane jezike: francuski i njemački); živi i predaje u Zagrebu.

Viktor Matošević, sin Jure i Ruže r. Lipovac, iz Bukovice, dipl. ekonomist; živi i radi u Rijeci.

Drago Mijatović, sin Ante, iz Orlovca, završio pedagošku akademiju. Agneza Mikolčević rođ. Jurić iz Orlovca, završila pedagošku akademiju.

Mirko Miljanović, sin Pere, završio građevinski fakultet.

Dr. Slavko Miljanović, sin Pere, liječnik specijalist; živi u Hrvatskoj.

Dr. sc. Marijan Ojdanić, sin Nikole i Ane, liječnik, specijalist opće medicine, rođen u Zalužanima, živi u Banjoj Luci, radi u Caritasovoj ambulanti.

Slavica Ojdanić, kći Jose i Anke iz Zalužana, završila višu medicinsku školu, živi u Rijeci.

Stipo Ojdanić iz Zalužana, sin Nikole i Ane, završio elektro-fakultet.

Dr. Jozo Slipčević, iz Orlovca, liječnik, završio medicinski fakultet.

Jacinta Stanić rođ. Orlovac, kći šime i Mare r. Lukenda, iz Bukovice, dipl. pravnica, živi i radi u Zagrebu.

Ivona šakić iz Ramića, završila pedagoški fakultet, živi u Hrvatskoj.

Maristela šakić iz Ramića, završila medicinski fakultet.

Mile šakić iz Ramića, završio elektro - fakultet.

Valentina šakić iz Ramića, završila pedagoški fakultet, živi u Hrvatskoj.

Katarina šalić, kći Tihomira, iz Orlovca, završila pravni fakultet.

Tihomir šalić, iz Orlovca, završio pedagošku akademiju. živi i radi u Sisku.

Ivanka Uvalić rođ. Mare, kći Antona i Ljubice rođ. Ojdanić, iz Zalužana, završila pravni fakultet, živi u švedskoj.

Ivica Vidović, iz Bukovice, završio višu komercijalnu školu.

Zvonko Vidović, sin Ive, iz Trna, završio građevinski fakultet, direktor je jedne građevinske tvrtke u Zagrebu.

Popis 5. - STRADANJE VJERNIKA ŽUPE BARLOVCI U RATOVIMA 20. STOLJEĆA

Barlovačka župa u 20. je stoljeću triput teško postradala. Prvi put je to bilo u Prvom svjetskom ratu, drugi put u drugom svjetskom ratu i poraću, a treći put u ratu 1992-1995, kojega na našem području nije ni bilo, ali je imao katastrofalne posljedice, jer je izgonom najvećeg dijela katoličkih vjernika župa gotovo posve ugasla. Ostali su ostaci ostataka.

Nažalost, o žrtvama prvog svjetskog rata nemamo gotovo nikakvih podataka, jer nisu sačuvane župne matice umrlih iz toga vremena. Osim toga, što vrijedi i za drugi svjetski rat, vojnici koji su poginuli ili nestali izvan župe, nisu ni upisivani u župne matice umrlih, pa podatke o njima treba tražiti na drugim stranama. Uspio sam saznati samo tri imena žrtava prvoga svjetskog rata, pa ih ovdje navodim, a stvarni broj je svakako neusporedivo veći. To su:

ORLOVAC, JOSO, sin Ilije i Marije r. Matošević, r. 20. 10. 1887. u Bukovici, muž Stažije r. Lipovac, poginuo u Proseccu kod Trsta 27. 09.1916. i tu pokopan.

ORLOVAC, MARKO, sin Ilije i Marije r. Matošević, r. 12. 06. 1893. u Bukovici, muž Anđe r. Lagundžić, nestao u I svj. ratu.

šALIć, PETAR, muž Ruže r. Domić, rođ. u Orlovcu, 38 godina, umro 08. 07. 1918. "pregulio se u ratu na ledu" (Mat. umrlih župe Barlovci).

Još uvijek nema točnog popisa svih stradalih u drugom svjetskom ratu, ali i ono što imamo je doista tragično. Na ovoj je generaciji zadaća da te podatke prikupi i objavi. Težak je to i mukotrpan posao, jer nije dosta prikupiti podatke iz matica umrlih, budući da se u njih unose samo oni koji su poginuli i pokopani na području župe. A upravo je najveći dio žrtava iz barlovačke župe stradao nakon rata na " križnim putevima" i marševima smrti. Oni koji su uspjeli izbjeći jedno i drugo, nisu uspjeli mimoići stratišta Gornjih Podgradaca. Do sada znamo, bilo iz matica umrlih, bilo iz sjećanja starijih župljana za ukupno 517 žrtava iz barlovačke župe, u najvećem broju mladih ljudi i neoženjenih mladića. Taj broj se odnosi na tadašnju barlovačku župu, dakle sa selima: Trn, Bukovica i Jablan. Od toga broja s područja današnje župe Barlovci su 324 žrtve, a s područja današnje župe Trn 193. U popisu koji donosim žrtve su poredane abecednim redom, a istim redom su navedena sela barlovačke župe iz kojega su te žrtve. Istim sam redoslijedom poredao sela i žrtve kasnije trnske župe (sela Bukovica, Jablan i Trn) koja su tada bila u sastavu barlovačke župe, a od 1980. tvore zasebnu župu.

Barlovačka je župa bila osobito na udaru u ratu 1992-1995. Tomu je znatno doprinio zgodan položaj ove župe i razmjerno dobre kuće, koje su bile prve na oku onima koji su snagom oružja krojili pravdu. Dogodilo se i puno zločina na području te župe, zlostavljanja, premlaćivanja, izgona iz kuća pa i samih ubojstava i to isključivo mirnih ljudi, civilnih osoba. Ubijeno je 30 župljana, od toga šest žena. To je jedna od najteže stradalih župa Banjalučke biskupije, iako na njezinu području, a niti u blizini, uopće nije bilo ratnih djelovanja.

U kolovozu 1995. župi je zadan smrtni udarac: listom su protjerani gotovo svi katolici s područja ove župe. Rasuli su se širom Hrvatske i brojnih europskih zemalja, a neki stigoše i u prekooceanske zemlje. Ostalo ih je nekoliko desetaka, nerijetko oni iz mješovitih brakova ili starije osobe.

1. Žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća

Područje današnje župe Barlovci

ANUŠIĆ, ANDRIJA, Marka i Mande r. Blažević, r. 11. 05.1925, nestao u odstupu 1945.

ANUŠIĆ, ANTO, Ive i Jele r. Blažević, r. 07. 04. 1912, muž Ane r. Topić, nestao u odstupu 1945.

ANUŠIĆ, ANTO, Jose i Anice r. Jurić, r. 06. 05. 1917, nestao u odstupu 1945.

ANUŠIĆ, FRANO, Ilije i Stažije r. Anušić, r. 27.10.1917, nestao u logoru u Slav. Požegi nakon rata.

ANUŠIĆ, ILIJA, sin Ivana, r. oko 1922/23.

ANUŠIĆ, JURO, sin Matije, r.1926?, regrutiran na koncu rata, nestao u odstupu 1945.

ANUŠIĆ, JURO, Mile i Ruže r. Blažević, r. 18. 02. 1926. u Barlovcima

ANUŠIĆ, MARIJAN, sin Ilije, r. 21. 07.1908, muž Mare r. Lipovac, hrv. vojnik, poginuo u borbi 04. 01. 1945. u Lepoglavi.

ANUŠIĆ, MARKO, sin Ive i Jele r. Blažević, r. 18. 07.1916., muž Ruže r. Tomić, ubili ga Ramićani u Duralama (Prijakovci) 1943.

ANUŠIĆ, MATIJA, težak, sin Ivana i Anice r. Matić, r. 01. 06. 1909. u Barlovcima, muž Janje r. Bumbar, poginuo 05. 03.1945.

ANUŠIĆ, MILE, zv. "Miso", sin Marka i Mande r. Blažević, r. 21. 03. 1923, poginuo u borbi 23. 03.1945. u Divuši, kod crkve Sv.

ANUŠIĆ, NIKO, sin Ivana, r. oko 1922/23.?

ANUŠIĆ, PETAR "PEJO", sin Luke i Janje r. Matošević, r. 30. 05. 1912, odveden od kuće za vrijeme rata i ništa se ne zna o njemu.

ANUŠIĆ, PEJO, Marka i Ruže r. Lucić, r. 20. 06. 1907. u Barlovcima, muž Marije r. Anušić, nestao u hrvatskoj vojsci.

ANUŠIĆ, STIPO, sin Jakova, r. 1922.?, nestao u hrv. vojsci

ANUŠIĆ, STIPO, Mijata "Miše" i Ruže r. Anušić, r. 05.10. 1911, žandar, muž Janje r. Lopar, bio u logoru u Slavonskoj Požegi nakon rata; upućen u Gornje Podgradce i tu mu se gubi trag.

ANUŠIĆ, šIMO, Jose i Anice r. Jurić, r. 11. 05.1911. u Barlovcima, muž Zlatke r. Pujić, nestao u odstupu 1945.

BARTULOVIĆ, ANTO, Luke i Anđe r. Komljen, r. 31.10.1926., muž Ruže r. Bartulović, odstupio s vojskom 1945, bio ranjen i ležao u bolnici u Zagrebu; kad su ušli partizani, odveli su ga, i više se ništa o njemu ne zna.

BARTULOVIĆ, MARKO, sin Luke i Anđe r. Komljen, r. 25. 04. 1922, hrv. vojnik, ubio ga stražar u zračnoj luci Zalužani 17. 05. 1943.

BUMBAR, ANTO, težak, sin Ive i Anđe r. Anušić, r. 30.08.1908, poginuo 16. 09. 1944.

BUMBAR ILIJA, Stipe i Stažije r. Bumbar, r. 22.09.1923, nestao u odstupu 1945. u Sloveniji.

BUMBAR, JOSO, Stipe i Stažije r. Bumbar, r. ? 04.1926, nestao u odstupu 1945. u Sloveniji.

BUMBAR, MATO, Jure i Mande r. Bartulović, r. 23. 06. 1914, muž Janje r. Ojdanić, nestao u odstupu kod Dravograda 1945.

BUMBAR, NIKO, Šimuna i Marije r. Jurekić, r. 19.11.1915, muž Mande r. Bartulović, nestao u hrvatskoj vojsci.

BUMBAR, PETAR, Stipe i Stažije r. Bumbar, r. 22. 02.1921, nestao u odstupu 1945. u Sloveniji.

BUMBAR, STIPO, Ilije i Stažije r. Jakić, r. 01. 01.1920, muž Ivke r. Anušić, ubijen nakon rata na aerodromu Zalužani 03. 02.1947.

BUMBAR, ŠIMO, Šimuna i Marije r. Jurekić, r. 02.03.1914, muž Mare r. Lopar, nestao u odstupu 1945.

BUMBAR, TOMO, Stipe i Stažije r. Bumbar, r. 28. 02.1918, nestao u odstupu 1945. u Sloveniji.

LOPAR, ANTO, Ilije i Ruže r. Anušić, r. 12. 06. 1920, ubijen na Tomića poljani u Bukovici nakon rata

LOPAR, ANTO, sin Matije, r. 1914., hrv. vojnik, nestao u odstupu kod Maribora 1945.

LOPAR, ILIJA, Matije i Ruže r. Bartulović, r. 04. 05. 1923, hrv. vojnik, nestao u odstupu kod Maribora 1945.

LOPAR, IVO, Marka i Mande r. Bartulović, r. 20. 08. 1922, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

LOPAR, JAKOV, Ivana i Marije r. Vidović, zv. "Dermanov", r. 28.03.1910, hrv. vojnik, muž Anđe r. Matošević, poginuo 21. 07. 1943. u Gornjoj Sanici.

LOPAR, JAKOV, Marka i Mande r. Bartulović, r. 01. 02.1912. u Barlovcima, muž Zorke r. Lopar.

LOPAR, JOSIP, Ante i Rujke r. Grabovac, r. 08. 03.1917, nestao u odstupu 1945. u Sloveniji.

LOPAR, LUKA, Ilije i Marije r. Anušić, r. 20. 01. 1909, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

LOPAR, LUKA, Ive i Ane r. Bijelić, r. 1902. u Barlovcima, muž Marije r. Vidović.

LOPAR, MIŠO "MILE", Bože i Janje r. Anušić, r. 18. 02. 1922, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

LOPAR, NIKO, Matije i Jele r. Vidović, r. 19. 04.1924.

LUKENDA, ANTO, sin Mijata, r. 1914, nestao u odstupu 1945. kod Maribora.

LUKENDA, ANTUN, sin Ive i Mande r. Gagula, r. 19. 09.1928, poginuo 23. 03. 1945. u Banjoj Luci, pokopan na vojničkom groblju.

LUKENDA, BLAŽ, Stipe i Ruže r. Adrovac, r. 23. 06. 1910, hrv. vojnik, nestao nakon preokreta u Gornjim Podgradcima 1945.

LUKENDA, ILIJA, sin Stipe, r. 1922.?

LUKENDA, JOSO, Ive i Marije r. Gagula, r. 20. 08.1924, nestao u odstupu 1945.

LUKENDA, MARIJAN, sin Ivana, r. 1926, regrutiran 1945, odstupio s hrvatskom vojskom i gubi mu se trag (drugi izvor: ubili ga partizani na njivi).

LUKENDA, MILE, Šimuna i Marije r. Vidović, r. 25. 10. 1920, nestao u odstupu 1945.

LUKENDA, MUJAT "MIŠO", Jose i Mande r. Orlovac, r. 03. 03. 1922, nakon pada 1945. došao kući, odveden kao civil i gubi mu se svaki trag.

MIJATOVIĆ, JELKA, djevojčica, kći Ilije i Mande r. Šalić, r. 12. 05.1930. u Barlovcima, ranili je partizani, umrla 20. 01.1945.

MILJANOVIĆ, IVO, Nikole i Anđe r. Lopar, r. 27.12.1918, poginuo 07. 01.1942.

MILJANOVIĆ, MATO, Nikole i Anđe r. Lopar, r. 21. 03. 1923, poginuo u Šidu 05. 04.1944.

MILJANOVIĆ, MILE "Miso", Petra i Ruže r. Bumbar, r. 30. 09. 1923, muž Anice r. Lipovac.

MATOŠEVIĆ, MARIJAN, dijete, sin Ante i Stažije r. Jakovljević, r. 06. 07.1932, (nepoznato iz kojega sela barlovačke župe) poginuo od partizana 02. 01.1944.

Dikevci

BAJLOVIĆ, ILIJA, Ilije i Janje r. Šalić, r. 22. 03. 1918, hrv. vojnik, muž Ivke r. Majdandžić, nestao u odstupu 1945.

BAJLOVIĆ, IVO, sin Jose, žandar, nestao u odstupu 1945.

DANILEK, RANKO, muž Marije r. Vibli, civil, rođen u Poljskoj, živio u Dikevcima, poginuo 01. 03. 1942. u dobi od 56 godina

IVANKOVIĆ, IVO, Ilije i Ruže r. Šalić, r. 23. 09. 1922, hrv. vojnik, nestao u ratu.

IVANKOVIĆ, JOSO, Vida i Cele r. Vulić, r. 24. 07.1913, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

IVANKOVIĆ, PEJO, Vida i Cele r. Vulić, rođ. 07. 06.1909, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

IVANKOVIĆ, TOMA, Ivana i Anice r. Durbić, r. 07. 06. 1922, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

LOVRIĆ, ILIJA, Ile i Anđe r. Pavić, r. 28. 05. 1911, žandar, muž Ane r. Šalić, nestao na koncu rata.

LOVRIĆ, LOVRO, sin Ive i Mare r. Marušić, r. 21. 06. 1914, redarstvenik, poginuo od partizana 01.01.1944. pri padu Banje Luke.

LOVRIĆ, MARKO, Ive i Mare r. Marušić, r. 25. 03.1917, žandar, poginuo pri napadu partizana 01. 01.1944.

MAJDANDŽIĆ, TOMA, Ive i Mande r. Lovrić, r. 09. 10. 1913, hrv. vojnik, nestao u preokretu.

MARIĆ, ANTO, Ilije i Zorke r. Bajlović, r. 13. 04.1910, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

MARIĆ, MARKO, Pere i Ruže r. Topić, r. 19. 02.1924, hrv. vojnik, nestao u preokretu.

MARIĆ, TOMA, Ilije i Zorke r. Bajlović, r. 17. 02.1926, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

MARIĆ, TOMA, Pere i Ruže r. Topić, r. 16.01.1920, služio u njemačkoj vojsci, nestao u odstupu.

MIHIĆ, PEJO, Ive i Mande r. Lukenda, r. 14. 09. 1918, nestao u preokretu.

MIHIĆ, TOMA, Ive i Mande r. Lukenda, r. 23.10.1920, nestao u preokretu.

PRANJIĆ, PETAR "PEJO", Jose i Jele r. Stojčević, r. 12. 12. 1903, hrv. vojnik, muž Ane r. Brkić, uhvaćen od partizana 25. 09. 1944, mučen i ubijen kod kuće A. Mijatovića.

STOJANAC, MARIJAN, muž Anđe r. Barišić, civil, bolestan, ubijen 9. 11. 1944. u dobi od 58 godina.

ŠALIĆ, LOVRO, Peje i Ane r. Gagula, r. 12. 02. 1922, nesposoban za vojsku, radio u Trapistima, pri povlačenju natjeran obući vojnu uniformu, odstupao s hrv. vojskom do Bosanske Gradiške i tu mu se gubi trag.

VIDAKOVIĆ, ILIJA, Marka i Jele r. Marić, r. 13. 01. 1909, hrv. vojnik, nakon rata odveden u Banju Luku i gubi mu se svaki trag.

Kuljani

BLAŽEVIĆ, ANTO, Franje i Ane r. Debeljaković, r. 10. 01. 1915, odstupio s vojskom do Zagreba i gubi mu se trag.

BLAŽEVIĆ, IVO, Jakova i Zorke r. Blažević, r. 13. 08.1922, nakon rata bio u logoru u Slavonskoj Požegi i tu mu se gubi trag.

BLAŽEVIĆ, JOSIP, sin Ive i Mare r. Ojdanić, hrv. vojnik, r. 06. 02.1921, ubili ga partizani u Anušića potoku u gornjem dijelu Kuljana 01. 01.1944.

BLAŽEVIĆ, JURO, Jakova i Anđe r. Bajlović, r. 19. 02.1923, razvojačio se nakon rata i došao kući, odveli ga partizani iz Ramića i nije se vratio.

BLAŽEVIĆ, MARKO, Jose i Mande r. Matošević, r. 16.02.1911, muž Marije r. Bumbar, došao kući iz rata, odveli ga ramićki partizani i gubi mu se trag.

BLAŽEVIĆ, STIPO, Franje i Ane r. Debeljak, r. 23.11.1924. pri odstupu regrutirali ga u hrv. vojsku, nestao u borbi na Dubravama 23. 04. 1945.

BLAŽEVIĆ, TOMO, Stipe i Ruže r. Gubo, r. 07.02.1922, krio se poslije rata, a onda se javio vlastima jer je bio nedužan, ipak su ga likvidirali u Banjoj Luci 1945.

BOŽINOVIĆ, DUJO, Jose zvanog Joko i Petre zvane Peša, r. 1921, nestao u logoru u Slav. Požegi nakon rata

BOŽINOVIĆ ?, sin Jose zvanog Joko i Petre zvane Peša, nestao nakon rata.

BOŽINOVIĆ, STIPO, sin Mate i Kate r. Batovanja, r. 09.12.1912, hrv. vojnik, ubijen 07. 10.1943, pokopan na domobranskom groblju u Slav. Brodu.

CUCEK, KARLO, sin Jakova, mladić, mobiliziran u hrv. vojsku, pobjegao, uhvate ga ustaše i likvidiraju u Bosanskoj Gradiški 1944.

DOMIĆ, IVAN, Mihovila "Miše" i Mande r. Blažević, r. 24.06.1908, nakon rata se krio, 1946. komunisti ga zatvore i gubi mu se trag.

DOMIĆ, IVICA, sin Petra, r. 1905, kao vojnik pri raspadu stare Jugoslavije nakon travanjskog sloma vraćao se kući, kod Klašnica mu se gubi trag.

DOMIĆ, MARKO, Miše i Mande r. Blažević, r. 03. 08.1910, muž Jele r. Lovrenović, nestao u ratu 1944.

JAKOBAŠIć, IVAN, sin Jose, r. 1908, nestao u ratu.

JAKOBAŠIĆ, ILIJA, sin Jose, partizan, umro u Sarajevu 1945, pokopan na koševskom groblju.

JURIĆ, IVO, Jakova i Marije r. Grabovac, r. 15. 02.1924, nestao u ratu.

JURIĆ, JOSO, Jakova i Marije r. Grabovac, r. 09. 04. 1926, nestao u ratu.

KRALJ, JOSEPHA r. DORNBERG, žena Ignaca, r. 1875. u Taboru, Istra, živjela u Kuljanima, starica, poginula od topništva 06. 03.1945. u Kuljanima.

KUKIĆ, ANTO, Ilije i Kaje r. Domazet, r. 16. 07.1926, nestao u ratu.

LOVRENOVIĆ, IVO, Marijana i Marije r. Kukić, težak, muž Mare r. Lipovac, r. 26. 05. 1914, poginuo neoprezno rukujući minom 01. 04.1941.

LOVRENOVIĆ, PERO, Marijana i Marije r. Kukić, r. 30. 01. 1920, nakon rata odveli ga partizani iz Ramića i gubi mu se trag.

MAMUZA, IVO, sin Ilije i Mande r. Domić, r. 02.12.1926. u Kuljanima, poginuo od partizana 03. 01.1944.

MARIĆ, ANTO, Franje i Lucije r. Tuzla, r. 21.10.1922, nestao u ratu.

MARIĆ, ANTO, vojnik, muž Marije Marić, r. 07.10.1914. u Kuljanima, poginuo u selu Slanje kod Ludbrega, 29. 07. 1944.

MARIĆ, IVO, Franje i Lucije r. Tuzla, r. 07.10.1914, muž Marice r. Mateševac, poginuo u borbi kod sela Slanja kod Ludbrega 29. 07.1944.

MARIĆ, LJUBOMIR "LJUBAN", Stipe i Mare r. Vidović, r. 24. 01.1917, nestao u ratu.

MARIĆ, MARKO, Stipe i Mare r. Vidović, r. 23. 02. 1910, muž Janje r. Gubo, nestao u ratu.

MRŠIĆ, ANTO, Ive i Mande r. ćosić, r. 30. 01.1925, nestao u ratu.

MRŠIĆ, MARIJA, dijete, kći Marka i Slavke r. Domić, r. 20. 08. 1928. u Kuljanima, poginula od gelera 03.10.1944. prilikom borbe za aerodrom Zalužani.

OJDANIĆ, ILIJA, Antuna i Ružice r. Marić, r. 16. 03.1915, muž Marije r. Pranjić, nestao na Istočnom frontu.

OJDANIĆ, IVO, Antuna i Ruže Marić, r. 31. 05. 1917, odveden na Istočni front i nije se vratio.

OJDANIĆ, PERO, Ante i Anđe r. Pranjić, r. 04. 09. 1904, odveden u Njemačku 1942, pa na Istočni front, odakle se nije vratio

RADMAN, JOSIP, Andrije i Verke r. Bumbar, r. 21. 02. 1922, u odstupu kao njemačkog vojnika zarobe ga Rusi u svojoj zoni u Austriji i tu mu se gubi trag.

RADMAN, MARKO, težak, muž Mare r. Matošević, r. 12.09.1904. u Kuljanima, poginuo neoprezno rukujući bombom, 06. 06.1941.

RADMAN, PERO, sin Miše, r. 1909, nestao u ratu.

ŠALIĆ, NIKOLA, sin Šimuna i Jele, r. 29. 10. 1919. u Bravskom kod Ključa, živio u Kuljanima, poginuo od partizana 01. 01. 1944.

Matoševci

BATKOVIĆ, ANDRIJA, Jose i Lucije r. Klasan, r. 24. 01. 1903, hrv. vojnik, zarobili ga partizani u borbi za Sanski Most i strijeljali. Zapovjednik koji je izdao naredbu za strijeljanje rekao je kasnije: "Pogrešnog smo ubili"...

BATKOVIĆ, ANTO, Jose i Jele r. Josipović, r. 28. 01.1906, muž Anke r. Kašljević, hrv. vojnik, poginuo pri napadu partizana niže groblja Crkvene 20. 01.1945.

BATKOVIĆ, ANTO, Nikole i Janje r. Tubić, r. 17. 04.1903, muž Zorke r. Bogdanović, hrv. vojnik, poginuo od partizana 17. 09. 1944. u Piskavici

BATKOVIĆ, ANTO, Vida i Ruže r. Brkić, r. 09. 09.1921, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BATKOVIĆ, FILIP, Nikole i Janje r. TubiĆ, r. 16. 05. 1914, muž Janje r. Majdandžić, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu 1945. kod Bos. Gradiške.

BATKOVIĆ, IVO, Petra i Ruže r. Milić, r. 17. 11. 1909, žandar, muž Mande r. Pranjić, poginuo 22. 09.1945.

BATKOVIĆ, IVO, Vida i Ruže r. Brkić, r. 21. 06.1920, hrv. vojnik, poginuo u Bos. Gradiški 1945.

BATKOVIĆ, JURO, Marka i Marije r. Josipović, r. 19. 04. 1919, hrv. vojnik, nestao u preokretu 1945.

BATKOVIĆ, MATO, Marka i Marije r. Josipović, r. 23. 02.1906, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BATKOVIĆ, MATO, Peje i Anđe r. Pranjić, r. 11. 02.1904, muž Luce r. MajdandžiĆ, bio u seoskoj miliciji, partizani ga ubili pred vlastitom kućom 03. 08.1944.

BATKOVIĆ, NIKOLA, Ive i Kate r. Bijelić, r. 24. 09.1913., muž Ruže r. Batković, nestao u ratu.

BATKOVIĆ, RENKO, Nikole i Anđe r. Lagumdžić, r. 14. 03. 1925, hrv. vojnik, poginuo "u prvoj borbi" kod Bjelovara.

BATKOVIĆ, RUŽA r. Batković, kći Tome i Ruže r. Komarica, supruga Nikole Batkovića, ubili je partizani kod kuće nakon porođaja, 03. 09. 1944. (Podatak korigiran na autorov zahtjev).

BATKOVIĆ, STIPO, Nikole i Janje r. Tubić, r. 30.11.1906, muž Perke r. Josipović, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu kod Bos. Gradiške, a proglašen mrtvim 31. 08.1945.

BATKOVIĆ, STIPO, Vida i Ruže r. Brkić, r. 15. 05. 1923, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BATKOVIć, ŠIMO, Ive i Kate r. Bijelić, r. 20.11.1908, muž Ane r. Ružić, bio u seoskoj miliciji, ubijen od partizana pred kućom s bratom 03. 08.1944.

BLAŽEVIĆ, MATO, Petra i Marije r. Bijelić r. 12.10.1923, hrv. vojnik, nestao u ratu.

DEBELJAK, ANTO, Pave i Vide r. Batković, r. 06. 04.1912, hrv. vojnik, poginuo 1943. kod Staljingrada.

DEBELJAK, FILIP, Andrije i Ruže r. Blažević, r. 03.02.1890, muž (također!) Ruže r. Blažević, civil, ubili ga partizani 07. 01.1942.

DEBELJAK, JOSO, Andrije i Ruže r. Marić, r. 19.03.1901, muž Jele r. PeziĆ, hrv. vojnik, ubili ga partizani.

DEBELJAK, JOSO, Filipa i Ruže r. Blažević, r. 19. 04.1921, hrv. vojnik (u Mat. kršt. otac Filip vodi se kao Ružić!)

DEBELJAK, JOSO, Ive i Marije r. Kozić, r. 24. 03.1909, muž Ivke r. Topić, bio u seoskoj miliciji, poginuo u odstupu 1945. u Bos. Gradiški.

DEBELJAK, JURO, Mile i Ruže r. Blažević, r. 10. 04.1901, hrv. vojnik, poginuo u borbi kod Sanskog Mosta 16. 05.1943.

DEBELJAK, LOVRO, sin Luke i Kaje r. Šalić, r. 30. 05.1894, civil, ubili ga partizani na putu između kipa-svetinje u Matoševcima i Batkovića groblja 01. 01.1944.

DEBELJAK(OVIĆ), MARA, Filipa i Ruže r. Blažević, r. 26. 04. 1925, djevojka, poslije rata pomagala onima koji se skrivaju, pa je uhvate i ubiju kod Piskavice.

DEBELJAK, MARKO, Filipa i Ruže r. Blažević, r. 10. 04.1923., hrv. vojnik, nestao na križnom putu (tu je u Mat. kršt. Filip naveden kao Debeljak!)

DEBELJAK, MARKO, Josipa i Ane r. Kozić, r. 20. 01.1920, hrv. vojnik, poginuo u borbi s četnicima u Čelincu 30. 01. 1942, pokopan u Gradini.

DEBELJAK, MARKO, Tome i Marije r. Batković, r. 25. 01.1914, žandar, poginuo u borbi s odmetnicima 28.11.1941. u Glamoču

DEBELJAK, MATO, Tome i Marije r. Batković, r. 21. 11. 1919, hrv. vojnik, nestao u ratu.

DEBELJAK, MIHOVIL " MILE", Josipa i Ane r. Kozić, r. 10.07. 1912, hrv. vojnik, nestao u ratu.

DEBELJAK, MISO, Ive i Kate r. Batković, r. 11. 08. 1923, hrv. vojnik, nestao na križnom putu 1945.

DEBELJAK, NIKOLA, Ivana i Marije r. Kozić, r. 17. 03. 1912, muž Mande r. Batković, hrv. vojnik, poginuo na Istočnom frontu

DEBELJAK, NIKOLA, Marka i Stažije r. Marić, r. 26. 05. 1916, hrv. vojnik, poginuo u ratu.

DEBELJAK, PERO, Marka i Stažije Marić, r. 04. 03. 1922., hrv. vojnik.

DEBELJAK, PETAR, Matije i Marije r. Blažević, r.24. 03.1890, civil, partizani ga odveli od kuće i ubili u šumi kod kipa u Matoševcima 01. 01.1944.

DEBELJAK, TOMA, Marka i Ane r. Blažević, r. 12.04.1913, muž Janje r. Bogdanović, bio u seoskoj miliciji, poginuo 24. 07.1943.

DEBELJAK, TOMA, Petra i Marije r. Komljenović, r. 23. 03. 1881, poginuo 11. 05. 1943.

DEBELJAK-RUŽIĆ, IVAN, Matije i Marije r. Blažević, r. 13. 03.1898, muž Kate r. Batković, pripadnik seoske milicije, poginuo od bombe 24.11.1943. u Banjoj Luci.

LJEVAR, MILE, Ivana i Vide r. Popović, r. 02. 08. 1881, muž Anđe r. Pezić, civil, ranjen od partizana, umro 16. 02.1944.

MAJDANDŽIĆ, IVO, Stipe i Janje r. Blažević, r. 03. 06. 1903, muž Kaje r. Batković, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945. kod Bos. Gradiške.

MAJDANDŽIĆ, JURO, Mate i Ruže r. Debeljak, r. 20. 04.1910, hrv. vojnik, poginuo u borbi kod Ljubije 04. 02. 1942.

MAJDANDŽIĆ, MARKO, Mate i Ruže r. Debeljak, r. 31. 03. 1908, muž Kate r. Bogdanović, hrv. vojnik, poginuo u borbi kod Ljubije 1942.

MAJDANDŽIĆ, MARKO, Stipe i Janje r. Blažević, r. 22. 03. 1911, muž Ane r. Idžan, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

MAJDANDŽIĆ, MIRKO, Ante i Ruže r. Bogdanović, r. 25. 06. 1925, hrv. vojnik, nestao u logoru poslije rata.

MAJDANDŽIĆ, NIKOLA, Mate i Anice r. Kukić, r. 09.03.1908, muž Anđe r. Pranjić, nesposoban za vojsku, civil, ubili ga partizani 12. 09.1944. kod kuće.

MAJDANDŽIĆ, PETAR, Ive i Marije r. Brkić, r. 03.07.1907, muž Ljubice r. Batković, hrv. vojnik, ubili ga partizani 01. 01.1944.

MAJDANDžIĆ, PETAR, Mate i Anice r. Kukić, r. 31. 07. 1906, muž Anđe r. Majdandžić, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu 1945.

MAJDANDŽIĆ, PETAR, sin Tome, težak, r. 03. 08.1907.?, bio u seoskoj miliciji, poginuo od partizana 01. 01.1944, u Stranjanima.

MAJDANŽDIĆ, STIPO, Ante i Ruže r. Bogdanović, r. 27. 07. 1922, hrv. vojnik, gubi mu se trag u logoru poslije rata 1945.

MAJDANDŽIĆ, TOMO, Stipe i Janje r. Blažević, r. 07. 02.1908, muž Jele r. Tomić, hrv. vojnik, nestao u ratu 1945.

Ojdanići

BIJELIĆ, ILIJA, Nikole i Anice r. Kaurin, r. 14. 11. 1925, poginuo u Njemačkoj na radu 16. 08.1942.

BIJELIĆ, IVAN, muž Anđe r. Jurić, r. 1881, civil, partizani ga odveli i ubili u gaju između Ojdanića i Domića brda 20. 05.1944.

BIJELIĆ, IVAN, Marka i Ane r. Topić, r. 02. 06.1919, muž Ivke Blažević, njemački avijatičar, nestao u ratu.

BIJELIĆ, IVO, Petra i Ruže r. Pranjić, r. 02. 04.1927, hrv. vojnik, nakon rata u logoru tako premlaćen da je umro u bolnici nakon dva dana.

BIJELIĆ, IVO, MiŠe i Ljubice r. Topić, r. 22. 06. 1912, žandar, nestao u odstupu.

BIJELIĆ, IVO, Peje i Jele r. Idžan, r. 05. 04.1923, hrv. vojnik, nestao u ratu.

BIJELIĆ, JOSO, sin Stjepana, r. 1900.?, hrv. vojnik, nestao u ratu (u MK te godine ima samo: Josip, sin Marka i Ane r. Batković, vjenčan 25. 09.1925. s kim?)

BIJELIĆ, MARKO, Peje i Jele "Jeke" r. Idžan, r. 18.04.1925, poginuo 22. 09.1944. kod Bos. Gradiške.

BIJELIć, NIKOLA, Miše i Anđe r. Ljevar, r. 09. 12. 1906, muž Marije r. Blažević, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BIJELIĆ, PETAR, Miše i Vide r. Blažević, r. 27. 06.1921, hrv. vojnik, nestao u odstupu.

BIJELIĆ, TOMA, Marka i Anice r. Topić, r. 07. 08.1916, muž Ivke r. Jurić, hrv. vojnik, nestao u odstupu.

BIJELIĆ, TOMA, Nikole i Ane r. Kaurin, r. 05.11.1923, hrv. vojnik, navodno je negdje u borbi uhvaćen i bačen u vodu.

BOGDANOVIĆ, ANTO, Ilije i Mande r. Bijelić, r. 31. 05. 1909, muž Ruže r. Ljevar, hrv. vojnik, "poginuo u borbi s odmetnicima" 08.10.1943. kod Sanskog Mosta.

BOGDANOVIĆ, ILIJA, sin Pave i Vide r. Pranjić, r. 17. 04.1910, muž Janje r. Domazet, hrv. vojnik, partizani ga uhvatili kod kuće 24. 09. 1944, odveli u Durale (Prijakovce) i ubili.

BOGDANOVIĆ, JOSO, Marka i Jele r. Čivčić, r. 03. 08.1923, nestao na koncu rata.

BOGDANOVIĆ, JURO, Ive i Ane r. Kaurin, r. 14. 02.1913, hrv. vojnik, nestao u odstupu.

BOGDANOVIĆ, MIŠO, Nike i Anđe r. Pranjić, r. 17. 12. 1919, hrv. vojnik, nestao pri padu Banje Luke.

BOGDANOVIĆ PAJO, Ive i Ane r. Kaurin, r. 01. 05. 1914, hrv. vojnik, nestao u ratu.

BOGDANOVIĆ, TOMA, Ive i Ane r. Kaurin, r. 30. 07.1921, hrv. vojnik, nestao u odstupu.

BRKIĆ, ANTO, Ive i Marije r. Majdandžić, r. 02. 06. 1924, hrv. vojnik, nestao u kolovozu 1943.

BRKIĆ, ILIJA, Pere i Marije r. Stojčević, r. 02. 06. 1921, hrv. vojnik, nestao na koncu rata.

BRKIĆ, IVO, r. 01. 09.1886, muž Marije r. Majdandžić, civil, partizani ga ubili na Crkvenama 01. 01.1944.

BRKIĆ, IVO, Ante i Stažije Termen, r. 12. 01. 1927, poginuo u gaju niže kuće Franje Brkića 02.10.1944.

BRKIĆ, IVO, Tome i Anice r. Batković, r. 29. 03. 1905, žandar, poginuo u Srnetici.

BRKIĆ, MARA r. STOJČEVIĆ, civil, žena Pere, 50 god., rođ. u čivčijma, živjela u Ojdanićima, strijeljana 30. 11. 1947. u Orlovcu

BRKIĆ, MARKO, Tome i Ane r. Batković, r. 16. 09. 1920, muž Jele r. Marić, poginuo kod Šida 20. 05.1942.

BRKIĆ, MATO, Pere i Marije r. Stojčević, r. 22. 02.1924, hrv. vojnik, nestao na koncu rata.

BRKIĆ, MILE, sin Ive, r. 1925?, hrv. vojnik, poginuo u prosincu 1941. u borbi s četnicima kod Slatine.

BRKIĆ, MIJAT "MIŠO", Jure i Ruže r. Pranjić, r. 26. 06. 1922, partizan, nakon rata otišao u tzv. "šumnjake" i poginuo.

BRKIĆ, NIKO, Jose i Marije r. Kuljančić, r. 25. 08.1923, hrv. vojnik, nakon rata krio se; bio na misi zornici u Barlovcima na Božić 1945; po završetku mise rani ga zasjeda na livadi niže crkve; da ne padne živ potjeri u ruke, ustrijeli se sam.

BRKIĆ, NIKOLA, Pere i Marije r. Stojčević, r. 28. 01.1920, hrv. vojnik, nestao na koncu rata.

BRKIĆ, PERO, sin Nike, r. 1892, hrv. vojnik, nestao u ratu.

BRKIĆ, STIPO, Tome i Ane r. Batković, r. 03. 09.1909, muž Ivke r. Lovrić, hrv. vojnik, nestao u ratu.

JURIĆ, ANTO, Ive i Marije r. Šalić, r. 16. 01. 1924, hrv. vojnik, nestao u preokretu.

JURIĆ, IVO, sin Marka, r. 1893, hrv. vojnik, poginuo na Dabru 1943.

Orlovac

BATKOVIĆ, MATO, dječak, sin Andrije i Anđe r. Topić, r. 08. 01. 1928, hrv. vojnik, poginuo 28. 10. 1944.

BLAŽEVIĆ, NIKO, Peje i Marije r Bijelić, r. 03. 08. 1905, muž Marije r. Topić, hrv. vojnik, bio kod kuće 01. 01.1944., uhvatili ga partizani i ubili.

BLAŽEVIĆ, PAVO "PAJO", Peje, r. 05. 04. 1909, muž Ivke r. Rimac, hrv. vojnik, bio kod kuće na Cvjetnicu 1944, partizani ga uhvatili u Marićima i ne zna se više za njega.

BOGDANOVIĆ, JOSO, sin Miše, r. 1908.?, žandar, nestao u odstupu s vojskom 1945.

BRKIĆ, MARA (Pere), civil, strijeljana 30. 11. 1947.

DOMIĆ, ANA r. Topić, kći Marka i Ivke r. Domić, r. 14. 02.1915, supruga Pere Domića, dok je on tamnovao i krio se, ona mu bila nevjerna, pa ju je ubio u kući 1947.

DOMIĆ, PETAR, Mate i Ruže r. Golubović, r. 27. 06. 1915, muž Ane r. Topić, hrv. vojnik, uhvaćen na kraju rata, osuđen na smrt 1946, pobjegao i krio se, ali je ubijen (zapaljen) u Šargovcu 1947. na štali Jerke Goluba.

GRAHOVAC, MILAN, Mile i Mare r. Rimac, r. 21. 01. 1914, muž Jeke Mijatović, nakon rata krio se sa "šumnjacima", ubijen od potjere u Stranjanima.

KAURIN, MATO, Mile i Anđe r. Mihić, r. 30. 01.1910, muž Jele r. Topić, poginuo u Piskavici 29. 07.1943.

KAURIN, VID, Petra i Agate r. Debeljak, r. 29. 05.1926, hrv. vojnik, nakon rata se krio, potjera ga ubila u Bukovici 14. 02. 1947.

KERN, FERDINAND, vojnik, sin Ivana i Antonije r. Pušavec, r. 02. 02. 1918. u Orlovcu, poginuo u ratu 07. 04. 1941. u Kuminu Dolu između Skoplja i Kumanova.

KOMARICA, MARKO, Tome i Kate r. Pustahija, r. 24. 09.1921, poginuo u borbi s partizanima kod Koprivnice 1942.

KOMARICA, STJEPAN, Ive i Ivke r. Bijelić, r. 04. 12. 1919, žandar, ubili ga partizani u Karanovcu 1943. i leš bacili u Vrbas.

LIPOVAC, STIPO, težak, sin Ivana i Ane r. Topić, r. 30. 08.1926, poginuo 11. 09. 1944, pokopan u Banjoj Luci.

LOVRIĆ, NIKO, Ilije i Anđe r. Kaurin, r. 17. 01. 1911., muž Jele r. Šalić, nestao u odstupu u svibnju 1945.

MARIĆ, IVO, Stjepana i Lucije r. Šalić, r. 09. 09. 1922, njemački vojnik, nakon rata dospio u logor, gdje je ubijen.

MARIĆ, MIJAT, sin Marka, hrv. vojnik, partizani ga ubili u kukuruzima 30. 09. 1944.

PEZIĆ, IVO, Jose i Jeke Golubović, r. 08. 09. 1914, muž Marije r. Kaurin, hrv. vojnik, poginuo u borbi kod Nove Topole 26.09.1944.

STOJČEVIĆ, IVO, mladić, Ante i Anđe r. Blažević, r. 17.09.1925, "poginuo od bombe s kojom je baratao u luksuz" 18. 12. 1942.

STOJČEVIĆ, MARKO, Ive i Ljubice r. Debeljak, r. 14. 10.1919, muž Ljubice r. Šalić, bio u civilnoj policiji, odstupio na koncu rata i nestao.

STOJČEVIĆ, MARKO, Jose i Anđe r. Jurišić, r. 31. 01. 1910, muž Ivke r. Topić, bio u logoru poslije rata, poveden u Gornje Podgradce, pokidao žicu kojom je bio vezan i počeo bježati; utopio se u Savi ili ga je potjera ubila.

STOJČEVIĆ, STIPO, Ilije i Ivke r. Šalić, r. 13. 07. 1921, nestao u odstupu s vojskom 1945.

STOJČEVIĆ, STJEPAN, Marka i Kate r. Jurić, r. 14. 07. 1914, poginuo od partizana 01. 01. 1944.

ŠALIĆ, ANTO "TUNJO", Ive i Ane r. Bijelić, r. 11.03.1908, muž Mande r. Kašljević, strijeljali ga partizani 26. 09. 1944.

ŠALIĆ, ANTO "TUNJO", Mile i Marije r. Domić, r. 26. 02.1924, hrv. vojnik; bio kod kuće na Cvjetnicu 1944, uhvate ga partizani i strijeljaju u Ramićima

ŠALIĆ, ILIJA, Peje i Jele r. Gagulić, r. 25. 11. 1916, muž Ruže r. Aleksić, hrv. vojnik, poginuo 10. 09.1941. u Bravskom kod Gornje Sanice.

ŠALIĆ, PERO "PEJICA", Ive i Anice r. Bijelić, r. 31. 10. 1919, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

ŠALIĆ, STIPO, Mile i Marije r. Domić, r. 29. 07.1926, muž Ane r. Brkić, hrv. vojnik, krio se poslije rata, komunisti ga uhvate i strijeljaju 30. 11. 1947. u Orlovcu.

ŠALIĆ, ŠIMICA, sin Lovrice, r. 1914.?, odstupio s hrv. vojskom, uhićen na koncu rata, bio u logoru, te dopremljen u "crnu kuću" u Banjoj Luci i ubijen (u MK te godine ima samo: Šimo, sin Marka i Mare r. Lović, r. 10. 02. 1914).

ŠALIĆ, ŠIMO, Vida i Delfe r. Marić, r. 13. 05. 1921, muž Danice r. Tomić, hrv. vojnik, krio se nakon rata, predao se i strijeljan u Boriku u Banjoj Luci 26. 04. 1947.

ŠALIĆ, VLADO, Ive i Ane r. Bijelić, r. 04. 08. 1922, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

TOPIĆ, ANDRIJA, Ive i Kate r. Šalić, r. 29. 10. 1920, nestao u preokretu.

TOPIĆ, ANTO, Marka i Ivke r. Domić, r. 20. 08. 1908, muž Marije r. Šalić, poginuo od partizana 01. 01. 1944.

TOPIĆ, IVO, mladić, Marka i Anđe r. Majdandžić, r. 07. 07.1926, poginuo 20. 02.1945. u Savskom Marofu.

TOPIĆ, IVO, Tome i Anđe r. Gubo, r. 06. 03. 1928, poginuo od partizana 01. 01.1944.

TOPIĆ, LUKA, Ive i Kate r. Šalić, r. 07. 04. 1914, nestao u odstupu 1945.

TOPIĆ, MATO, Ive i Kate r. Šalić, r. 15. 03. 1919, nestao u odstupu 1945.

TOPIĆ, MIJAT, Jose i Ruže r. Pranjić, r. 14. 05.1899, muž Mare r. Brkić, ubijen od partizana 01. 01. 1944.

TOPIĆ, MIJAT, Marka i Ivke r. Domić, r. 02. 01.1904, muž Ruže r. Bartulović, poginuo 06.10.1941. u Bravskom kod Gornje Sanice

TOPIĆ, MILE, sin Ante i Jele r. Domić, r. 01. 09. 1915, strijeljan od partizana 19. 04. 1945. u Dolini.

TOPIĆ, MIJAT "MIŠO", sin Marka, r. 1904, poginuo u borbi s četnicima 06. 10. 1941.

TOPIĆ, NIKO, sin Ive, r. 1925.?, nestao u preokretu (u MK te godine ima samo: NIKO, sin Tome i Anđe r. Gubo, r. 01. 08.1925).

TOPIĆ, NIKO, Mate i Marije r. Pranjić, r. 22. 04.1909, muž Ane r. Sedić, nakon rata se krio; potjera ga nađe u Bukovici i ubije 25. 10.1945.

TOPIĆ, STIPO, Tome i Mande r. Pustahija, r. 18. 05.1924, poginuo u Banjoj Luci, 20. 09.1944.

VUKOVIĆ, ILIJA, muž Zorke r. Marušić, 32 god., rođ. u Orlovcu, živio u Dragočaju, ubili ga partizani iz zasjede u Dragočaju kod škole 29. 09.1944.

ŽIŽAK, IVO, obućar, sin Mate, r. 06.12.1922, u Orlovcu civil, prokazivao "šumnjake", i oni ga ubiju 10. 01.1946. na kućnom pragu.

Ramići

BATKOVIĆ, AUGUSTIN, sin Bože i Janje r. Kaurin, r. 11. 02. 1921. u Matoševcima, živio u Ramićima, muž Jele r. Lipovac, nestao na Križnom putu 1945. (Podatak dodan na autorov zahtjev).

BATKOVIĆ MIRKO, sin Bože i Janje r. Kaurin, nestao na Križnom putu 1945. (Podatak dodan na autorov zahtjev).

GRGIĆ, JOSO, Marka i Ivke r. Kovačević, r. 08. 01. 1918. u Pavlovcu, živio u Ramićima, hrv. vojnik, poginuo u borbi s četnicima na Oštrelju 18. 11. 1941.

GRGIĆ, IVICA, Marka i Ivke r. Kovačević, r. 01. 06.1915, partizan; nakon rata prokazivao "šumnjake", pa i to da će doći na zornicu na Božić 1945. u Barlovce; oni ga iz osvete ubiju kraj pruge u Ramićima 11. 01. 1946.

LIPOVAC, ANTO, Marka i Kaje r. Marić, r. 22. 02. 1904, njemački vojnik, bio na Cvjetnicu 1944. kod kuće, otišao i više se nije vratio.

LIPOVAC, FRANO, Grge i Jeke r. Vidović, r. 03. 01. 1923, hrv. vojnik, u odstupu 1945. zadnji put viđen u Zagrebu.

LIPOVAC, FRANJO, Ilije i Cvite r. Anušić, r. 1896, bio u seoskoj miliciji, partizani ga odveli i ubili 07. 12. 1944. u Vinkovcima

LIPOVAC, IVO, željezničar, Mile i Janje r. Burić, r. 31. 03.1913. u Ramićima, poginuo nesretnim slučajem 17. 09. 1943.

LIPOVAC, KAJA r. Marić, supruga Marka, starica, poginula u dvorištu od gelera 17. 04. 1945.

LIPOVAC, MARKO, sin Grge i Jeke r. Vidović, r. 09. 05. 1902., civil, optužio ga neki Miloš Brkić koji je iz četnika prešao u partizane, te je u svibnju 1944. odveden u Prijedor i ubijen; za grob mu se ne zna. (Podatak korigiran na autorov zahtjev).

LIPOVAC, MILE, sin Ilije, r. 1924, hrv. vojnik; bio kod kuće na Cvjetnicu 1944, otišao, i više se za njega nije čulo (te godine ima u MK: Mile, Ante i Cvite r. Anušić, r. 06. 02. 1924).

LIPOVAC, STIPO, Marka i Kaje r. Marić, r. 15. 12. 1898, muž Anđe Majdandžić, hrv. vojnik, bio kod kuće na Cvjetnicu 1944, otišao i više se nije vratio.

MIJATOVIĆ, JELKA, djevojčica, kći Ilije i Mande r. Šalić, r. 12. 05.1930, poginula 20. 01.1945.

ŠAKIĆ, MILE, Ivana i Mare r. Lovrić, r. 07. 10.1918, hrv. vojnik, uhvatili ga partizani u Kuljanima 01. 01. 1944, i ubili pod Crkvenama kod kuće Kajice Marić.

ŠAKIĆ, NEDJELJKO, Ive i Marije r. Lovrić, r. 04. 08.1920, hrv. vojnik, bio kod kuće na Cvjetnicu 1944, otišao, i više se nije vratio.

Stranjani

BATKOVIĆ, ANDRIJA, Jure i Anđe r. Brkić, r. 05. 06. 1911, hrv. vojnik, poginuo 1945.

BLAŽEVIĆ, ANDRIJA, Tome i Jeke r. Domić, r. 17. 09. 1922. hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BLAŽEVIĆ(-TUBIĆ), ANTO, Andrije i Marije r. Bijelić, r. 26. 04. 1924, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BLAŽEVIĆ, ANTO, Stipe i Ruže r. Pranjić, r. 30. 01. 1921, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BLAŽEVIĆ(-TUBIĆ), IVO, Andrije i Marije r. Bijelić, r. 17. 06. 1928, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BLAŽEVIĆ, IVO, Paje i Mande r. Tubić, r. 04.08.1909, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu 1945.

BLAŽEVIĆ, IVO, Stipe i Ruže r. Pranjić, r. 08. 02. 1923, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BLAŽEVIĆ-TUBIĆ, JOSIP, Andrije i Anice r. Kuljančić, r. 21. 10.1916, muž Zorke r. Ljevar, hrv. vojnik, poginuo kod Nove Topole 22. 02.1945.

BLAŽEVIĆ, JURO, Mate i Jele r. Blažević, r. 05. 08.1915, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu krajem rata 1945.

BLAŽEVIĆ, MARKO, Mate i Jele r. Blažević, r. 02. 07.1909, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu krajem rata 1945.

BLAŽEVIĆ, MARKO, Pave i Mare r. Brkić, r. 13. 07.1881, civil, poginuo od partizana 01. 01. 1944.

BLAŽEVIĆ, MIRKO, Andrije i Marije r. Brkić, r. 08. 07. 1913, hrv. vojnik, nestao u preokretu 1945.

BLAŽEVIĆ, PAVAO "PAJO", Mate i Jele r. Marić, r. 15. 12. 1912, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu na koncu rata.

BLAŽEVIĆ, PEJO, iz Dragočaja, poginuo 11. 07. 1942, od puške, pokopan na groblju Sv. Marko u Banjoj Luci

BLAŽEVIĆ, PETAR, Paje i Mande r. Tubić, r. 17. 04.1915, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BLAŽEVIĆ(-TUBIĆ), PETAR, Andrije i Anice r. Kuljančić, r. 28. 08.1914, hrv. vojnik, nestao u preokretu poslije rata 1945.

BLAŽEVIĆ, STIPO, Ive i Jele r. Majdandžić, r. 02. 05.1900, muž Ruže r. Pranjić, poginuo 16. 04.1943.

BOGDANOVIĆ, JURO, Andrije i Ane r. Kurtović, r. 23. 04.1912, muž Jele r. Majdandžić, hrv. vojnik, nestao u odstupu krajem rata.

ĆOSIĆ, ANE r. Pranjić, r. 1895, ubijena u Jasenovcu 26. 02.1945.

LJEVAR, IVKA r. Bogdanović, žena Jure, r. 26. 08.1881, ubili je partizani 01. 01.1944.

LJEVAR, IVO, sin Ive, r. 29. 08. 1893, muž Marije r. Dimitrija, civil, ubili ga partizani kod kuće 01. 01. 1944.

LJEVAR, IVO, Jose i Anđe r. Brkić, r. 27. 03. 1926, mladić, nestao u ratu.

LJEVAR, JOSO, Marka i Mande r. ćosić, r. 06. 08. 1910, partizan, odveden od kuće i nestao u Piskavici

LJEVAR, JURO, Ive i Janje r. Pavlović, r. 21. 07.1908, muž Ruže r. Marušić, služio u miliciji, poginuo kod Bosanskog Petrovca 1943. (ili 1944.?).

LJEVAR, JURO, sin Pere, r. 18. 02. 1886, poginuo u siječnju 1943.

LJEVAR, MARKO, Ante i Anice r. Kaurin, hrv. vojnik, r. 06. 07. 1912, muž Mare r. Vulić, "ubijen od komunista u Piskavici", 11. 06. 1942.

LJEVAR, NIKOLA, iz Dragočaja, ubijen 18. 10. 1942. iz puške, pokopan na groblju Sv. Marko, Banja Luka.

LJEVAR, PEJO, Jose i Anice r. Ćosić, r. 21. 06. 1900, muž Jeke r. Debeljak, hrv. vojnik, odveden od kuće 1944. i ubijen.

PRANJIĆ, ANTO, Pere i Marije r. Josipović, r. 25. 01. 1928, mladić, civil, partizani ga krajem 1945. odveli u Prijakovce, mučili, te je umro iste godine kod kuće.

PRANJIĆ, IVO "IVICA", Pere i Marije r. Josipović, r. 21. 02. 1924, hrv. vojnik, po završetku rata 1945. ubili ga partizani u Prijakovcima (Duralama).

PRANJIĆ, IVO, Matije i Jele r. Šalić, r. 24. 06.1907, muž Mare r. Marušić, hrv. vojnik, poginuo u Bos. Petrovcu 1941.

PRANJIĆ, JURO, Nikole i Kate r. Domić, r. 20. 04. 1923, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu 1945.

PRANJIĆ, MARKO, sin Franje, težak, r. 21. 01. 1872, starac, civil, ubili ga partizani kod kuće 01. 01.1944.

PRANJIĆ, MARKO, Petra i Ivke r. Bijelić, r. 22. 11. 1902, muž Ivke r. Bogdanović, bio u seoskoj miliciji, ubijen na Jorgića Klupama 1944.

PRANJIĆ, MARKO, sin Ivke Pranjić r. Brkić, r. 03.11.1921, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

PRANJIĆ, MATO, Luke i Ivke r. Brkić, r. 01.10.1910, muž Ane r. Jurić, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu na koncu rata 1945.

PRANJIĆ, MILE "MIJAT", Jure i Anđe r. Pajdić, r. 12. 07.1901, oženjen, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

PRANJIĆ, FRANJO, Marka i Kate r. Bijelić, r. 23. 01.1903, muž Jele r. Batković, bio u seoskoj miliciji, nestao u odstupu koncem rata 1945.

PRANJIĆ, STJEPAN, Nikole i Kate r. Domić, hrv. vojnik, r. 09. 05.1910, muž Mare r. Brkić, uhvaćen od partizana i ubijen 01. 01. 1944. pod Crkvenama.

ŠALIĆ, ALOJZIJE, Marka i Cele r. Smilčić, r. 11. 02. 1920, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

ŠALIĆ, IVO, Jose i Marije r. Josipović, r. 21. 08.1908, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

ŠALIĆ, MARKO, Jose i Marije r. Josipović, r. 01. 08. 1913, hrv. vojnik, muž Janje r. Durbić, nestao u odstupu 1945.

TUBIĆ, ANTO, Stipe i Jele r. Batković, r. 21. 05. 1922, hrv. vojnik, ubili ga partizani kod kuće 01. 01. 1944.

Zalužani

ALEKSIĆ, SLAVKO, Marijana i Ruže r. Golub, r. 24. 10. 1929, dječak, nepažljivo aktivirao bombu i poginuo 13. 05. 1945.

BLAŽEVIĆ, AUGUSTIN "JAGO", Ante i Ruže r. Termen, r. 11. 01.1913, hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

BRKIĆ, BOŽO, Pere i Ruže r. Arabadžić, r. 22. 06.1921, hrv. vojnik, poginuo u borbi.

KASLJEVIĆ, ANTO, Ive i Mande r. Matošević, r. 22. 11. 1926, odstupio s vojskom, bio u logoru poslije rata i gubi mu se trag

KAŠLJEVIĆ, ANTO, Mate i Anđe r. Orlovac, r. 25.10.1920, hrv. vojnik, nakon rata bio u logoru i gubi mu se svaki trag.

KASLJEVIĆ, BLAŽ, Ante i Mande r. Brkić, r. 28. 02.1921, hrv. vojnik, nestao u logoru poslije rata.

KAŠLJEVIĆ, FABIJAN, Ive i Mande r. Matošević, r. 22. 01. 1922, hrv. vojnik, nakon rata bio u logoru i gubi mu se trag.

KAŠLJEVIĆ, JURO, Ante i Mande r. Brkić, r. 20. 08.1913, hrv. vojnik, nestao u logoru poslije rata.

KAŠLJEVIĆ, MARKO, r. 24. 04. 1911. muž Anice r. Jurić, hrv. vojnik, poginuo 24. 08.1941, pokopan na Oštrelju.

KAŠLJEVIĆ, MIRKO, Ante i Mande r. Brkić, r. 06. 06. 1923, hrv. vojnik, nestao u logoru poslije rata.

KAŠLJEVIĆ, MIRKO, Mate i Anđe r. Orlovac, r. 22. 02. 1929, mladić, pred povlačenje ga maloljetnog obukli u hrv. vojsku, poginuo u odstupu 1945.

KAŠLJEVIĆ, PETAR, Blaža i Jele r. Delić, r. 24. 04.1914, oružnik, nestao u logoru poslije rata

KAŠLJEVIĆ, STIPO, sin Blaža "Baje", hrv. vojnik, nestao u logoru poslije rata.

KAŠLJEVIĆ, STIPO, Ilije i Marije r. Brkić, r. 27. 08. 1921, hrv. vojnik, ubijen od partizana u Karlovcu 02. 04. 1942.

KNEŽEVIĆ, ANTO, Jose i Ane r. Kašljević, r. 13. 09. 1927, hrv. vojnik, nestao u ratu.

KNEŽEVIĆ, ANTO, Pere i Jele r. Lagundžić, r. 01.12.1921, muž Zorke r. Ojdanić, hrv. vojnik, krio se poslije rata, komunisti ga ubili i bacili u Vrbas 17. 03. 1946.

KNEŽEVIĆ, FRANO, Martina i Ruže r. Majdandžić, r. 12. 09. 1923, hrv. vojnik, odveli ga partizani prije konačnog pada Banje Luke i gubi mu se trag.

KNEŽEVIĆ, JOSIP, dječak, sin Ilije i Ruže r. Holzbauer, r. 18. 07.1930, u Zalužanima, poginuo baratajući bombom 13. 05.1945.

KNEŽEVIĆ, MARKO, Miše i Anđe r. Marić, r. 13. 02.1905, muž Stažije r. Tomić, hrv. vojnik, nakon rata poginuo u rezervnom sastavu na Crnom Vrhu na Krčmaricama goneći četnike 04. 06.1945.

KNEŽEVIĆ, PERO, sin Miše, r. 1912.,? hrv. vojnik, poginuo u borbi (u toj godini u MK ima: Petar, sin Ante i Anice r. Brkić, r. 27. 08. 1912.)

MRŠIĆ, MIRKO, Ante i Zorke r. Ojdanić, r. 29. 03. 1925., hrv. vojnik, nestao u preokretu 1945.

OJDANIĆ, ILIJA, težak, Marka i Jele r. Lopar, r. 25. 08. 1902., muž Jele r. Kašljević, civil, ubijen od ustaše 23. 11. 1944. jer je u mlinu, protivno zabrani, zapalio svjetlo da vidi zasuti žito

OJDANIĆ, MATO, Marijana i Jele r. Nolić, r. 10. 09.1916., hrv. vojnik, nestao u odstupu 1945.

OJDANIĆ, MIRKO, Jose i Anđe r. Jurić, r. 03. 09.1922., hrv. vojnik, odstupio s vojskom, dospio u logor poslije rata i tu mu se gubi trag

OJDANIĆ, PERO, Ante ("Zukin") i Ruže r. Blažević, r. 09. 11. 1919., hrv. vojnik, nestao u logoru poslije rata

RADMAN, ILIJA, hrv. vojnik, r. 1900. u Šargovcu, muž Mare r. Debeljak, živio u Zalužanima, poginuo u borbi u Budžaku 16. 09.1944.

RADMAN, NIKO, Pere i Mande r. Lukenda, r. 17. 06.1922, hrv. vojnik, partizani ga uhvatili kod kuće i strijeljali kod današnje tvornice "Unis" 20. 09. 1944.

Područje današnje župe Trn
(u to vrijeme u sastavu župe Barlovci

Bukovica

BATISTA, VLADO, Josipa i Marije Batista, r. 10. 06. 1917.

BEDNARČUK, JOSIP, Ivana i Marije r. Calik, r. 18. 02. 1923.

BEDNARČUK, STIPO, Mile i Marije r. Lukenda, r. 07.10.1924.

BLAŽEVIĆ, ANTO zvani "Ata", Ive i Marije r. Lukenda, r. 29. 02.1920. (ima još jedan Blažević Anto u MK sin Ive i Mare r. Orlovac, r. 18. 07. 1926. u Bukovici - vjerojatnije je poginuo onaj prvi!)

BLAŽEVIĆ, FRANO, zvani "Perić", Andrije i Anđe r. Marić, r. 06. 07. 1923.

BLAŽEVIĆ, IVO, zvani "Perić", Ante i Ane r. Jakić, r. 15.08.1902, muž Marije r. Orlovac, poginuo 06.10.1941. u Srnetici.

BLAŽEVIĆ, IVO, Marijana i Mande r. Lukenda, r. 27. 06.1921.

BLAŽEVIĆ, JAKOV, Peje, zvani "Grabovac" i Jele r. Orlovac, r. 29. 11. 1909, muž Mare r. Lipovac.

BLAŽEVIĆ, JOSO, Ive i Mande r. Lukenda, r. 19. 03. 1909, muž Mande r. Matošević.

FILIPOVIĆ, ANTO, Ive i Marije r. Mačinković.

FILIPOVIĆ, PERO, Ive i Marije r. Mačinković, r. 07. 09. 1928.

FILIPOVIĆ, ? (ime nepoznato), Ive i Marije r. Mačinković.

FRLJEVIĆ, ŠTEFAN, sin Nikole, muž Ivke r. Antonek.

GOLUB, ANTO, Ilije i Janje r. Lukenda, r. 1899, muž Ruže r. Vidović.

GOLUB, ILIJA, Ante i Ruže r. Vidović, r. 20. 01.1925.

GOLUB, ILIJA, Ilije i Janje r. Lukenda, r. 20. 07.1909., muž Ruže Vidović.

GOLUB, IVO, Ante i Ruže r. Vidović, r. 24. 02.1923.

GRABOVAC, IVO, Nike i Vide r. Tomić, r. 02. 04. 1904, muž Anice r. Lukenda.

JAKIĆ, ILIJA, zvani "Ilkan", Jose i Mande r. Radman, r. 10. 07. 1910, muž Marije r. Škarica iz Derviša.

JAKIĆ, IVO, Jose i Mande r. Radman, r. 03.11.1923.

JAKIĆ, MARKO, Jose i Mande r. Radman, r. 03. 02.1912.

JAKIĆ, NIKO, Ive i Marije r. Mačinković, r. 29. 04. 1921.

JOSIPOVIĆ, ANTO, zvani "Tunjo", Šimuna i Marije r. Lovrić, r. 12. 01.1924.

JOSIPOVIĆ, ILIJA, Šime i Kate r. Lipovac, r. 1903, muž Jele Anušić.

JOSIPOVIĆ, IVO, Šimuna i Marije r. Lovrić, r. 27. 01. 1919.

JOSIPOVIĆ, LJUBOMIR zvani"Mirko", Jakova i Anđe r. Lukenda, r. 07. 05.1917, poginuo 31. 07.1943, pokopan u Banjoj Luci.

JOSIPOVIĆ, NIKO, Šime i Kate r. Lipovac, r. 05. 11. 1907, muž Kate r. Blažević.

JOSIPOVIĆ, STIPO, sin Marka.

KANJUGA, NIKOLA, sin Josipa

KANJUGA, VLADO, sin Josipa.

KULČINSKI, ANTON FRANC, Nikole i Margarete, r. 15. 04. 1914, muž Ane r. Vidović, r. 09. 03. 1911., umro 29. 04. 1945. "od rana zadobivenih prigodom borbi" i pokopan na groblju Sv. Marije u Sisku 01. 05.1945.

KULČINSKI, JOSO, Nikole i Margarete

LIPOVAC, ANTO, Marka i Kate r. Mačinković, r. 19. 07. 1922, poginuo 28. 01. 1944.

LIPOVAC, ANTO, Petra i Anđe r. Miljanović, r. 10. 07. 1924.

LIPOVAC, ILIJA, Luke i Kate r. Komljenović, r. 12. 07. 1909, muž Cvite r. Grizelj.

LIPOVAC, ILIJA, Marka, zvanog "Tabak" i Ruže r. Orlovac, r. 19. 12. 1904, muž Marije r. Matošević (ili: Lipovac Ilija Marka, i Kate r. Mačinković, r. 16. 02. 1925. u Bukovici; nisam siguran koji je od njih, ali jedan sigurno jest!!)

LIPOVAC, IVO, Marka, zvanog "Tabak" i Kate r. Mačinković, r. 05. 06.1917.

LIPOVAC, IVO, sin Ilije.

LIPOVAC, MILE, sin Jose, zvanog "Golubić"

LIPOVAC, JAKOV, sin Luke, mladić.

LIPOVAC, MARKO, Petra i Anđe r. Miljanović, r. 27. 06. 1918, poginuo u Gornjoj Sanici

LIPOVAC, NIKOLA, Petra i Anđe r. Miljanović, r. 22. 09. 1914, muž Anđe r. Anušić.

LIPOVAC, STIPO, Petra i Anđe r. Miljanović, r. 01. 06.1911.

LUKENDA, ANTO, Petra i Marije r. Blažan, r. 08. 10. 1925.

LUKENDA, IVO, Franje i Mande r. Blažan, r. 01.11.1926.

MAČINKOVIĆ, ANĐA r. Lukenda (Luke), žena Ante Mačinkovića, r. 16.08.1891. u Bukovici, poginula na cesti kod Bos. Gradiške u partizanskom bombardiranju 23. 03. 1945.

MAČINKOVIĆ, ANTO, Jakova i Kate r. Andrijević, r. 17. 01. 1928. u Bukovici.

MAČINKOVIĆ, NIKO, Ante i Anđe r. Lukenda, r. 02. 07.1920. u Bukovici.

MALER, PETAR, Renka i Anke r. Kovalj, r. 1899, Ukrajinac, muž Marije r. Matvij.

MATIĆ, MARKO, Tome i Janje r. Vidović, r. 01. 09.1920.

MATOŠEVIĆ, FRANJO, sin Mijata.

MATOŠEVIĆ, JOSO, Jakova i Lucije r. Marić, r. 10. 05.1913.

MATOŠEVIĆ, JURO, Antuna i Ruže r. Lipovac, r. 11. 01.1921.

MATOŠEVIĆ, JURO, zvani "Đuran", Nikole i Anice r. Lukenda, r. 31. 07.1909, muž Ruže r. Lipovac.

MATOŠEVIĆ, MARIJAN, Ive i Kate r. Blažević, r. 24. 01.1923.

MATOŠEVIĆ, MARIJAN, Jose i Jele r. Šalić, r. 1916, muž Mande r. Matić.

MATOŠEVIĆ, MARKO, Jakova i Lucije r. Marić, r. 08.12.1919.

MATOŠEVIĆ, MILE, sin Ilije.

MATOŠEVIĆ, NIKO, Jose i Jele r. Šalić, r. 12. 03.1905, muž Mande r. Vidović zvane "Tunda"

MATOŠEVIĆ, PETAR, Ilije i Marije r. Anušić, r. 03. 04. 1908, muž Ruže r. Blažević, poginuo u Kotor Varošu 19. 07.1944.

MATOŠEVIĆ, PETAR, Peje i Marije r. Grabovac, r. 29.05.1914, muž Zorke r. MaČinković.

MATVIJ PETAR, Antuna i Tekle r. Babiuk, r. 15. 09.1904, muž Kaje r. Lipovac, Ukrajinac.

ORLOVAC, ANTO, Marka i Anđe r. Lagundžić, r. 13. 08.1915, muž Zorke r. Blažan.

ORLOVAC, IVO, Blaža zvanog "Bajo" i Janje r. Mačinković, r. 02. 08.1924.

ORLOVAC, LUKA, Tome i Mande r. Lukenda, r. 09. 09. 1925, njemački vojnik, nestao kod Bleiburga 1945.

ORLOVAC, MARKO, Ilije i Anice r. Lopar, r. 22. 03.1922.

ORLOVAC, TOMA, Ilije i Marije r. Matošević, r. 09. 12. 1896, muž Mande r. Lukenda, ubili ga partizani kod "Đurina groba" na Kozari.

PETRUŠINSKI, ANDRIJA, Teodora i Marije r. Jaroševski, r. 24. 02.1927.

PETRUŠINSKI, SLAVKO, Teodora, zvanog "Fetko" i Marije r. Jaroševski.

PETRUŠINSKI, TEODOR, zvani "Fetko", muž Marije r. Jaroševski, poginuo kod Nove Topole.

PRESTAŠ, NIKOLA, sin Jure.

PRESTAŠ, VLADO, sin Jure.

RELJA, ILIJA, Marka i Jele r. Vidović, r. 17. 07. 1925.

RELJA, ILIJA, Jose i Ivke r. Vidović, r. 25. 07. 1924, poginuo 20. 05. 1944. u Petrovaradinu.

RELJA, ILIJA, Nikole i Ivke r. Lukenda, r. 02. 12.1921.

RELJA, IVO, Marijana i Jeke r. Lukenda, r. 03. 03. 1923.

RELJA, JAKOV, Marka i Jele r. Vidović, r. 17. 09.1910, muž Mande r. Relja.

RELJA, MARIJAN, sin Ilije, nestao.

SADOVSKI, SLAVKO, sin Nikole.

ŠALIĆ, IVO, Marka i Stažije r. Golub, r. 21. 06.1927.

ŠALIĆ, JAKOV, Marka i Jele r. Matić, r. 26. 05. 1917.

ŠALIĆ, MILE, Marka zvani" Abin", i Stažije r. Golub, r. 22.05.1922.

TOMIĆ, FRANJO zvani "Franc", Jure i Marije r. Ilovača, r. u Kozari, muž Mande r. Dedić.

TOMIĆ, ILIJA, Luke i Janje Komljenović, r. Rajković, r. 01.04.1921.

TOMIĆ, MILE, sin Jose.

TOMIĆ, SLAVKO, sin Jose.

VIDOVIĆ, ANTO, Petra "Peje" i Anice r. Topić, r. 08. 02.1918.

VIDOVIĆ, ANTO zvani "Tuca", Ante i Mande r. Matošević, r. 11. 06. 1916, muž Marije r. Kornicki.

VIDOVIĆ, ILIJA, Ante i Mande r. Matošević, r. 16. 10. 1922.

VIDOVIĆ, MARKO, Peje i Anice r. Topić, r. 09. 08. 1914, muž Jozefine r. Kezić.

VIDOVIĆ, STIPO, Peje i Anice r. Topić, r. 17. 04. 1924.

VIDOVIĆ, ŠIMUN, Peje i Anice r. Topić, r. 18. 01. 1922.

VIDOVIĆ, VID, težak, Ilije i Anđe r. Blažević, r. 15. 06. 1899, muž Ruže r. Lukenda, poginuo 15. 03. 1945.

ŽUNIĆ, ILIJA, Peje i Stažije r. Matošević, r. 15. 05. 1913, muž Jele r. Lipovac.

Jablan

BAČINSKI, IVAN, sin Renka

BAČINSKI, MIHAJLO, Maksima i Marije r. Romanjak

BAČINSKI, MIHAJLO, sin Vasilija

BAČINSKI, PAVLE, sin Vasilija

BAČINSKI, TEODOR, sin Renka (svi Bačinski su grkokatolici, Ukrajinci)

BARTULOVIĆ, MIŠO, sin Šime

KAURIN, IVO, Jure i Mare r. Jolić, r. 12.09.1907. u Stranjanima, muž Mare r. Jurić (doselio u Jablan).

LAGUNDŽIJA, ADOLF, Peje i Marije r. Najdek, r. 22. 01.1922.

LAGUNDŽIJA, ANTO (u maticama: Lagundžić, kod svih Lagundžija!), Blaža i Ane r. Matošević, r. 17. 06. 1913, poginuo 06. 10. 1941., u Gornjoj Sanici.

LAGUNDŽIJA, MARKO, Ive i Kate r. Vidović, r. 18. 10. 1903, muž Marije r. Hrycaj.

MAČINKOVIĆ, MARKO, Pere "Peje" i Mande r. Vidović, r. 18. 03.1911, muž Anđe r. Orlovac.

MAČINKOVIĆ, ŠIMUN, sin Pere "Peje" i Mande r. Vidović r. 20. 11. 1902, muž Kaje r. Bartulović.

MATIĆ, ANTO, Ilije i Anice r. Vidović, r. 13. 02. 1918.

MATIĆ, ANTO, Jakova i Ane r. Majkić, r. 24. 11. 1923.

MATIĆ, ANTO, sin Marka.

MATIĆ, BLAŽ, Peje i Kate r. Orlovac, r. 24. 01. 1923.

MATIĆ, FRANJO, Luke i Jele r. Vidović, r. 08. 10. 1926.

MATIĆ, FRANJO, Peje i Kate r. Orlovac, r. 17. 06.1925.

MATIĆ, IVO, Ilije i Anice r. Vidović, r. 27. 12. 1926.

MATIĆ, MARKO, Luke i Jele r. Vidović, r. 25. 02. 1912, redarstvenik, muž Zore r. Popović, strijeljan od partizana 03. 01.1944. u Han Kolima.

MATIĆ, NIKOLA, Ilije i Kate r. Matić, r. 27. 03.1906.

MATIĆ, PETAR, Jage i Lucije r. Matošević, r. 24. 06. 1910, muž Ane r. Orlovac.

MATIĆ, TOMO, Jakova i Ane r. Majkić, r. 03. 03.1925.

ORLOVAC, ANDRIJA, Marka i Marije r. Blažević, r. 05. 02.1926.

ORLOVAC, ANTO, Marka i Marije r. Blažević, r. 07.10.1921.

ORLOVAC, IVO, Tome i Ruže r. Pavlović, r. 28. 03. 1920.

ORLOVAC, MARIJAN, Ante i Mande r. Lagundžić, r. 19.10.1921.

SAMARDŽIĆ, CVITKO "Cvijo", Paške i Cvite r. Samardžić, r. 20. 09. 1909, muž Marije r. Marić (negdje se piše: Samardžija).

SLAVULJ, PAVLE, sin Ilije.

TUTIĆ, MARKO, Miše i Mare r. Matić, r. 24. 05.1914, muž Kaje r. Lagundžić.

TUTIĆ, MIŠO, Luke i Ane r. Najdek, r. 13. 04.1922.

Trn

ANDRIJEVIĆ, ILIJA, sin Ivana (možda: i Anice r. Arabadžić, r. 25. 02.1914.?)

ANDRIJEVIĆ ILIJA, Ive i Ivke r. Lagundžić, r. 15.10.1919, muž Ane r. Orlovac, nestao u ratu.

ANDRIJEVIĆ, MARKO, Nikole i Jele r. Blažević, r. 06. 02. 1912, muž Marije r. Delić.

ANDRIJEVIĆ, MATIJA, Pere i Anđe r. Blažević, r. 1891.?, muž Ane r. Tomić.

BARAĆ, IVO, Mijata i Marije r. Blažević, r. 11. 05. 1912.

BARAĆ, PERO, Mijata i Mande r. Matić, r. 20. 05.1919.

BILANDŽIJA (BILANDŽIć), IVO, sin Ante.

BILANDŽIJA, MIJAT, Luke i Ane r. Vulić, r. 13. 02. 1922.

BILIĆ, IVAN, Ivana i Elizabete r. Kurlić, muž Konstantine r. Boruta, r. 19. 12. 1911., poginuo 12. 08. 1941. u Sitnici.

BLAŽEVIĆ, MARKO, Matije i Mare r. Veža, r. 03. 01.1913.

DELIĆ, ANTO, sin Nikole.

DELIĆ, ANTO, Tome i Cele r. Arabadžić, mladić, r. 08. 09.1916, poginuo 27. 07. 1941, pokopan u Trubaru kod Drvara

DELIĆ, ILIJA, Nikole i Anice r. Vidović, r. 08. 01. 1916, muž Mande r. Lagundžić.

DELIĆ, IVO, Ilije i Ljubice r. Vidović, r. 17. 01.1925.

DELIĆ, IVO, Mijata i Marije r. Janjić, r. 02. 03. 1910, muž Anice r. Delić.

DELIĆ, MARIJAN, Nikole i Ruže r. Blažević, r. 22. 09. 1907, muž Mare r. Delić, poginuo u svibnju 1945.

DELIĆ, MARKO, Ilije i Ljubice r. Vidović, r. 22. 03.1923.

DELIĆ, MARKO, Petra i Kaje r. Tomić, r. 25. 04. 1923.

DELIĆ, MATO, Marka i Ane r. Matošević, r. 07. 05.1921, ubijen 31. 05. 1945. (proglašen mrtvim 06. 05.1972, odredbom Biskupskog ordinarijata Banja Luka)

GRIZELJ, ANTO, Filipa i Marije r. Šobota, r. 20. 06. 1921.

JURIĆ, IVO, Nikole i Mare r. Vidović, r. 21. 06. 1920.

JURIĆ, MIJAT, Marka i Jele r. Vukadinović, r. 18. 05. 1924.

KOMLJENOVIĆ, ANA, Jose i Ivke r. Orlovac, r. 04. 03. 1926, živjela u Privlaci, poginula 09. 12. 1944. u Privlaci.

LAGUNDŽIJA (LAGUNDŽIĆ), ANTO, Ive i Zorke r. Kutela, r. 22. 03. 1917.

LAGUNDŽIJA, FRANJO, Ive i Zorke r. Kutela, r. 28. 06. 1919.

LAGUNDŽIJA (u MK i MU: Lagundžić), IVO, Marka i Mare r. Delić, r. 04. 05.1926, poginuo 04. 01.1942.

LUKIĆ, ANTO, Marijana i Marije r. Jajčević, r. 15. 01. 1926.

MATOŠEVIĆ, PETAR, r. 1908.? u Trnu, poginuo u borbi s komunistima u Kotor Varošu 19. 07. 1944. (u toj godini u MK ima samo: Petar, sin Ilije i Marije r. Anušić, r. 03. 08.1908. u Bukovici, muž Ruže r. Blažević; možda je preselio u Trn)

MATOŠEVIĆ, VLADO, Marijana i Cvite r. Lagundžić, r. 06. 03. 1914, poginuo 20. 01.1942. u napadu na vlak

MILJANOVIĆ, ILIJA, Šimuna i Ruže r. Lagundžić, r. 09. 12. 1918.

MILJANOVIĆ, PERO, Ilije i Ivke r. Orlovac, r. 11. 09. 1914, poginuo 27. 12. 1942.

OJDANIĆ, MARIJAN, Ive i Ruže r. Delić, muž Ane, r. 13. 04. 1908, poginuo 16. 09.1944.

ORLOVAC, ANTO, Ive i Anđe r. Jakić, r. 12. 09. 1922.

ORLOVAC, ANTO, Matije i Janje r. Blažević, r. 04. 05. 1911, muž Kate r. Delić, ubijen 19. 02.1946.

ORLOVAC, FRANJO, Pere i Mande r. Barać, r. 12. 08.1919.

ORLOVAC, FILIP, Peje i Anđe r. Lukić, r. 11.11.1912.

ORLOVAC, ILIJA (možda: Ive i Anđe r. Jakić, r. 13. 09. 1910; ili: Tome i Kaje r. Bilandžić, r. 30. 04. 1926; ili: Pere i Anđe r. Lukić, r. 14. 12. 1909, muž Mande r. Vidović?)

ORLOVAC, ILIJA, Ive i Anđe r. Jakić, r. 13. 09.1910, muž Anđe r. Andrijević.

ORLOVAC, MARKO, Matije i Janje r. Blažević, r. 12. 09. 1908, muž Ljubice r. Marić, poginuo 27.11.1942.

ORLOVAC, NIKO, Pere i Mande r. Barać, r. 18.11.1916.

ORLOVAC, TOMO, težak, sin Matije, muž Mare r. Vukadinović, r. 1870, poginuo 13. 10. 1944.

RADMAN, IVO, Ante i Janje r. Klindić, r. 07. 08. 1906, muž Mande r. Matić.

ŠALIĆ, ANTO, Ante i Mare r. Gagula, r. 07. 04. 1920, muž Ane r. Andrijević, poginuo 25. 11. 1942. (proglašen mrtvim)

ŠALIĆ, ANTO, Ilije i Mande r. Lipovac, r. 30. 09.1923.

ŠALIĆ, MARKO, Ilije i Mande r. Lipovac, r. 15. 03.1926.

ŠALIĆ, VLADO, Ive i Anđe r. Andrijević, r. 25. 08. 1910, muž Mare r. Orlovac.

TOMIĆ, ANTO, Ilije i Marije r. Delić, r. 28. 10. 1917, muž Dragice r. Andrijević.

TOMIĆ, FRANJO, Tome i Jele r. Matošević, r. 21. 02.1927.

TOMIĆ, ILIJA, Stipe i Anđe r. Mačinković, r. 30. 09. 1907, muž Ljubice r. Kašljević.

TOMIĆ, ILIJA, Tome i Jele r. Andrijević.

TOMIĆ, IVO, Tome i Jele r. Andrijević, r. 15. 05.? 1922.?

TOMIĆ, MARIJAN, Ilije i Marije r. Delić, r. 15. 11. 1907, muž Kate r. Matić, poginuo kod Sanskog Mosta.

TOMIĆ, MARKO, Ilije i Ruže r. Mijatović, r. 27. 06. 1913, muž Marije r. Andrijević.

TOMIĆ, NIKOLA, Ilije i Mare r. Jurić, r. 29. 07. 1907, muž Jele r. Tomić, poginuo 12. 12. 1942. kod Sanskog Mosta i tu pokopan.

TUTIĆ, PETAR (u MK: TUCIĆ), Tome i Kate r. Lipovac, r. 03. 09. 1916. u Jablanu, muž Janje r. Bilandžić.

VIDOVIĆ, ANTO, Ilije i Anice r. Mršić, r. 25. 08. 1919.

VIDOVIĆ, ILIJA, Ivana i Mare r. Vidović, r. 11. 11. 1918.

VIDOVIĆ, IVICA, Ante i Boje r. Bilandžić, r. 19. 06. 1921.

VIDOVIĆ, IVO, Matije i Ane r. Lovrić, r. 05. 12. 1919.

VIDOVIĆ, MARKO, Ilije i Anice r. Marić, r. 22. 06. 1914, muž Ruže r. MiljanoviĆ.

VIDOVIĆ, MARKO, sin Matije.

VIDOVIĆ, MIJAT, Jure i Mande r. Marušić, r. 18.12.1907, muž Ruže r. Radman.

VIDOVIĆ, MIRKO, Matije i Ane r. Lovrić, r. 26. 07. 1927, poginuo 10. 02. 1945. u Cerniku.

VIDOVIĆ, MIŠO, Ante i Boje r. Bilandžić, r. 26. 05.1926.

VULIĆ, ILIJA, Luke i Marije r. Bilandžić.

VULIĆ, MARKO, Luke i Marije r. Bilandžić, r. 23. 11. 1909. u Bosanskom Grahovu, živio u Trnu, muž Stažije r. Lipovac, poginuo 06. 10. 1941. od četnika, pokopan u Srnetici⁶⁵.

⁶⁵ Popis poginulih uradio sam na temelju izvještaja župnika prikupljenih iz župnih matica i svjedočenja većeg broja starijih ljudi iz pojedinih sela, urađenih početkom 90-ih godina 20. stoljeća. Dobar dio provjerio sam i dopunio osobno iz župnih matica i Stanja duša župe Barlovci. Za sela Matoševce i Stranjane popis sam nadopunio prema onomu koji je objavio prof. dr fra Velimir Blažević u listiću "Naš zavičaj", br. 22 i 23 iz 2003. godine. Napominjem, da sam ponegdje kurzivom u zagradi nadopunio podatke za osobe za koje nisam imao dovoljno elemenata da ih sa sigurnošću identificiram, a imao sam samo njihovo ime i prezime, pa sam uzeo vjerojatne podatke kao putokaz budućim istraživačima, ali jedno je sigurno: svako navedeno ime i prezime predstavlja osobu koja je sigurno poginula odnosno stradala u Drugom svjetskom ratu i poraću. Ovdje nisu ubilježeni umrli od tifusa i drugih zaraznih bolesti, povezanih uz rat. Isto tako sam kurzivom donio bilješku o načinu nečije pogibije, kako sam to našao u maticama umrlih, ukoliko je to zabilježeno. Ovaj popis će svakako trebati još dorađivati i dopunjavati, ali i ovakav je - koliko znam - prvi popis stradalih župljana barlovačke župe iz toga razdoblja koji je dosada objavljen.

Kako se lako može vidjeti, ukupno je 517 žrtava vjernika iz ondašnje barlovačke župe, pri čemu treba imati na umu da popis nije cjelovit i trebat će ga dopunjavati i dorađivati. Valja uočiti da je znatno veći broj onih koji su nestali na "križnim putevima" i pali kao žrtve osvete nakon rata, nego što ih je poginulo u četiri godine rata. Treba li uopće spominjati da zbog toga nikada nitko nije odgovarao? Tko je to u komunističkoj tiraniji smio i spomenuti? Mi smo im dužni sačuvati uspomenu, a kao vjernici sjećati ih se u svojim molitvama. Trebalo je puno truda da se prikupe najprije njihova imena i osnovni podatci, koji nisu, što je i razumljivo, bili uvijek precizni. Podatke sam dugo i mukotrpno dopunjavao prema župnim maticama. Posao nije gotov i molim svakog čitatelja koji ima još podataka ili ispravaka o ovdje navedenim žrtvama kao i o onima ovdje nezabilježenima, da mi ih dostavi.

II. žrtve iz današnje župe Barlovci u "ratu bez rata" 1992-1995.

Popis sam poredao abecednim redom za cijelu barlovačku župu, dakako u tadašnjim granicama (bez Trna, Bukovice i Jablana). Kako se vidi iz popisa, riječ je o okrutnim zločinima, izvršenim gotovo u pravilu nad civilnim osobama i to većinom na njihovu vlastitom kućnom pragu. župa Barlovci u tom pogledu spada u red najviše postradalih u tom vremenu u cijeloj Banjolučkoj biskupiji.

ANUšIć, JOSO, rođ. 27. 02. 1931. u Barlovcima, stanovao u Orlovcu, umirovljeni poštar, zlostavljan 01. 11.1992, izmasakriran (rezane vene, uši, rezovi po licu...), umro u jednoj zagrebačkoj bolnici 29. 12. 1992.

ANUšIć, MIJAT, muž Anđe, rođ. 18. 01. 1924. u Barlovcima, masakriran u vlastitoj kući i umro od posljedica 18. 12. 1994.

ANUšIć, TOMO, sin Vlade, rođ. 30.01.1968. iz Barlovaca, ubijen iz vatrenog oružja pred svojom kućom 24. 03.1993. oko 21,30 sati.

ANUšIć, VID, sin Vlade, rođ. 08. 07.1966. u Barlovcima, ubijen iz vatrenog oružja pred svojom kućom 24. 03.1993. oko 21,30 sati.

BARTULOVIć, IVO, sin Mijatov, rođ. 08. 05. 1954. u Barlovcima, ubijen 24. 03. 1993. oko 21,30 sati kod svoje kuće.

BLAžEVIć, ANDRIJA, muž Kaje, rođ. 02. 02.1931. u Dikevcima, masakriran i ubijen, zadavljen na kauču u vlastitoj kući 06.12. 1994. uvečer (njegova suprugu Kaju zločinac je također okrutno zlostavljao, ali je pravim čudom preživjela).

BLAžEVIć, NIKO, sin Tvrtka, iz Kuljana rođ. 29. 09.1940, masakriran 04. 10. 1993. u vlastitoj kući i umro 10. 10. 1993. u banjolučkoj bolnici.

BRKIć, JOSO, muž Slave, rođ. 04. 09.1928. u Kuljanima, zadavljen i bačen u bunar 04. 09.1994.

BUMBAR, JANJA rođ. Anušić, rođ. 17. 02. 1913, u Barlovcima, ubijena iz vatrenog oružja 24. 04.1993. u svojoj kući oko 1,30 sati po ponoći.

ćORKOVIć, IVO, sin Ilije, rođ. 19. 02.1943. u Kozari, stanovao u Kuljanima, smrtno stradao na prisilnom radu na dobojskom ratištu oko 22. 09.1994.

DEBELJAK, ANTO, sin Nikole, rođen u Matoševcima.

DIZDAR, MATO, doseljenik iz Ivanjske u Dikevce, zvani "žgit", masakriran (glava mu je posve smrskana) i ubijen u vlastitoj kući 06.11.1993.

GAGULA, IVICA, sin Ilije, rođ. 18. 02. 1966. u Zalužanima, sasječen u kući Anice Lukende u Zalužanima početkom listopada 1995. ("ubili su ga došljaci kraj rijeke, gdje se sklanjao od racija" - župna kronika).

KAŠLJEVIĆ, SLAVKO, sin Pere, rođ. 29. 05. 1935. u Zalužanima, ubijen 06. 03.1994. u svojoj kući u oružanom napadu.

KOVAčEVIć, ANA rođ. Lipovac, rođ. 26. 12. 1921. u Ramićima, masakrirana i ubijena u vlastitoj kući 11. 09. 1993.

LIPOVAC, ANTO, sin Rudolfa, rođ. 20. 08.1963. iz Ramića, ubijen u Mišin Hanu pred gostionicom 24. 06.1992.

LUKENDA, MIJAT, zvani "Mišo" sin Ilije, rođ. 13. 01. 1943. u Barlovcima, ubijen 30.11.1994. u svojoj kući rafalom iz vatrenog oružja dok je gledao televiziju.

LUKENDA, STIPO, zvani "Pišća", sin Jose, rođ. 23. 11. 1966. u Barlovcima, stanovao u Zalužanima, odveden 02. 02.1993. iz svoje kuće u Jablan, gdje je ubijen, a tijelo spaljeno.

MALčEVIć, MARIN, sin Tomislava i Zorke r. Lipovac, rođ. 22. 02. 1978, iz Ramića, ubijen vatrenim oružjem s roditeljima u Ramićima, 02.10.1993. oko 19 sati.

MALčEVIć, TOMISLAV, rođ. 30. 08. 1928, muž Zorke r. Lipovac, iz Ramića, ubijen vatrenim oružjem 02.10.1993. u svojoj kući

MALčEVIć, ZORKA rođ. Lipovac, rođ. 07.11.1934. u Ramićima, supruga Tomislava, ubijena vatrenim oružjem 02. 10. 1993. oko 19 sati u svojoj kući.

MARIć, PETAR, rođ. 28. 03.1929. u Dikevcima, usljed zlostavljanja i prijetnji dobio izljev krvi u mozak i umro 26. 03. 1994.

MILJANOVIć, LJUBAN, sin Luke, rođ. 04. 09. 1942. u Barlovcima, ubijen iz vatrenog oružja u vlastitoj kući 31. 08. 1993.

PLAZANIć, IVO, muž Mare r. Debeljak, nađen raskomadan na pruzi 16.11.1994, istog dana kad je i njegova supruga Mara nađena ubijena u vlastitoj kući.

PLAZANIć, MARA rođ. Debeljak, supruga Ive, rođ. 09. 03. 1930. u šargovcu, živjela u Kuljanima, ubijena u vlastitoj kući 16. 11.1994.

TOPIć, ILIJA, muž Jelice, starac, rođ. 14. 08. 1919. u Orlovcu, ubijen štapom u vlastitoj kući 19. 04.1995.

TOPIć, JELICA rođ. Marić, supruga Ilije, starica, rođ. 06. 09. 1923. u Vujnovićima, živjela u Orlovcu, ubijena u vlastitoj kući hicem iz vatrenog oružja 19. 04.1995.

VIDAKOVIć, MARIJA rođ. Kaurin, kći Jure, rođ. 01. 09. 1950. u Orlovcu, žena Stjepana, stanovala u Dikevcima, ubijena iz vatrenog oružja 25. 03.1993. oko 16 sati pred svojom kućom.

VIDAKOVIć, STJEPAN, zvani "Lida", sin Ilije, rođ. 16. 08. 1944, muž Marije r. Kaurin, iz Dikevaca, premlaćen, pa ubijen iz vatrenog oružja pred svojom kućom 25. 03.1993.⁶⁶

⁶⁶ Prema župnoj kronici ubijena je ukupno 31 osoba; za dvoje nisam uspio saznati podatke.

Završna riječ

Jedna od najznačajnijih ustanova za čuvanje i njegovanje vjerskog i nacionalnog identiteta svakako je župa. U Barlovcima ona postoji već punih 125 godina. Prolazila je različite faze svoga života, razvijala se i napredovala, tako da je nakon jednog stoljeća djelovanja toliko uznapredovala da je bila potrebna njezina dioba, kao što se velik roj pčela dijeli kako bi nastavio život u dva središta. Od barlovačke župe odijeljena je 1980. ona u Trnu. No, župa Barlovci proživljavala je i teška stradanja: ratove, potrese, bolesti, ali najteži udarac zadan joj je 90-th godina 20. stoljeća izgonom njezinih vjernika, rušenjem njezinih svetinja: crkava, kapelica, grobalja, zaposjedanjem župnog stana i izgonom župnika. Od 1995. postoje samo ostaci ostataka barlovačke župe (kao, uostalom, i svih okolnih župa). Stodvadesetpeta obljetnica osnutka župe ponukala me je da se latim pera (čitaj: računala), arhiva i župnih matica, kako bi uz ovu obljetnicu ostao pisani trag moje rodne, nekoć velike i ugledne župe. Mislim i nadam se da će ova knjižica biti drago štivo svima kojima je barlovačka župa zavičaj, a danas žive razasuti diljem svijeta. Zato sam je njima i posvetio.

Međutim, povijest katoličanstva i hrvatskog naroda u ovim krajevima ni izdaleka ne počinje tek osnutkom barlovačke župe 1879. godine; ona je puno, puno starija. Zato sam smatrao korisnim vratiti se tim davnim korijenima iz kojih je niklo kršćanstvo i katoličanstvo u ovim krajevima, a oni su, kako se može vidjeti, veoma duboki; sežu čak u ranokršćansko doba. Bit će to, nadam se, i svojevrsni odgovor na pitanje koje se u novije vrijeme moglo češće čuti: Sto rade Hrvati u Bosni i Hercegovini, što oni tu traže? Oni tu jednostavno žive ili su živjeli kao najstariji autohtoni narod, ali su trajno stradavali u ratovima: od turskih osvajačkih do velikosrpskih apetita, pa od nekoć čisto hrvatskog i katoličkog dijela Hrvatsko-ugarskog kraljevstva preko "Turske Hrvatske" stigoše do Republike Srpske s minimalnim postotkom hrvatskih katolika. Držeći se kronološkog reda pokušao sam barem skicirati tu slojevitu prošlost ove župe i ovih krajeva, zatim sam se pozabavio životom nove župe kroz puno jedno stoljeće, dakako samo u osnovnim naznakama, a kronološki prikaz završio sam diobom barlovačke župe i osnutkom nove župe u Trnu te životom tako smanjene barlovačke župe u najnovijem gotovo četvrtstoljetnom i najtragičnijem razdoblju.

Drugi dio je svojevrsna zbirka različitih statističkih priloga i popisa. Donio sam najprije - dosada neobjavljen - popis krizmanika i kumova iz 1742. iz sela koja su tada bila u sastavu ivaštanske, a kasnije ušla u sastav barlovačke župe. To nam je dragocjen izvor o prezimenima i obiteljima koji su u to vrijeme živjele na tom području, ali i brojnih drugih podataka.

Slijedi statistički prikaz broja krštenih, umrlih i vjenčanih župljana u 125 godina postojanja barlovačke župe. Tu je i kratak leksikonski prikaz duhovnih zvanja, po 18 svećenika i časnih sestara koje je ova župa dala, popis svjetovnih osoba koje su završile fakultete i visoke škole, te dug i tragičan popis žrtava ratova 20. stoljeća, koji se ovdje prvi put objavljuje. Samo u Drugom svjetskom ratu i poraću župa Barlovci je izgubila 517 vjernika.

Zusammenfassung

Eine der wichtigsten Institutionen zur Bevvahrung und Pflege der religiösen und der nationalen Identität ist die Pfarrei. In Barlovci bei Banja Luka existiert sie seit 125 Jahren. Gegründet wurde sie im Jahre 1879, ein Jahr nach Beendigung der jahrhundertelangen Herrschaft der Osmanen, durch die Teilung der Pfarrei Petrićevac. Sie umfasste gar 13 Dörfer: Barlovci, Bukovica, Dik(o)evci, Jablan, Jaruga, Kuljani, Matoševci, Ojdanići, Orlovac, Ramići, Stranjani, Trn und Zalužani. In 125 Jahren durchschritt sie alle Phasen ihres Lebens: sie entvvickelte sich und wuchs ständig und nach einem Jahrhundert war sie so groš, dass sie geteilt werden musste. Im Jahre 1980. wurde von ihr eine neue Pfarrei mit dem Sitz in Trn abgetrennt. Der neuen Pfarrei wurden drei Dörfer zugeteilt: Trn, Bukovica und Jablan.

In diesem Buch, mit dem Titel "Der Brunnen des Fra Vid" mit dem Untertitel: "Eine kleine Monographie der Pfarrei des Hl. Vitus in Barlovci" das in vier Kapitel geteilt ist, wird kurz monographisch die 125-jährige Geschichte dieser Pfarrei bzw. dieses Territoriums aus der Zeit als es noch der früheren umliegenden Pfarrein: Dragočaj, Ivanjska und Petrićevac gehörte, geschildert. Im ersten Kapitel wurde die älteste Geschichte des Christentum auf diesem Gebiet kurz geschildert, angefangen mit der Antike, da hier im Dorf Ramići, unweit von der Pfarrkirche von Barlovci, eine spätchristliche Basilika entdeckt wurde. Nach dem Zerfall des Römischen Reiches und der Ansiedlung und Christianisierung der Slawen, lebten hier im Mittelalter die katholischen Kroaten, da diese Gebiete zum Ungarisch-kroatischen Königtum gehörten. Sie sind hier das älteste autochtone Volk, mit eigener kirchlicher Organisation. In kirchlicher Hinsicht gehörte dieses Gebiet der Diözese von Zagreb (gegründet im Jahre 1093/94). Erst im Jahre 1528. fiel diese Region unter osmannische Herrschaft und wurde zum Bestandteil des Bosnischen Paschaliks. Bis ins 19. Jahrhundert wurde das ganze Gebiet vvestlich von Vrbas, wo sich auch die heutige Pfarrei Barlovci befindet, "Türkisch Kroatien" genannt.

Im zweiten Kapitel schildert der Autor kurz Gründung der Pfarrei von Barlovci und ihre Entwicklung und Leben durch ihr erstes Jahrhundert: Bau vom Pfarrhaus und der Pfarrkirche, Kapellen, usw, das geistige Leben der Pfarrei, kanonische Visitationen von Bischöfen von Banja Luka, sowie die wichtigeren Ereignisse in der Pfarrei selbst, einschlieslich der Kriege und der Naturkatastrophen: Erdbeben, Unwetter, u. ä. m.

Drittes Kapitel befaßt sich mit der Teilung der Pfarrei von Barlovci und mit der Gründung einer neuen mit dem Sitz in Trn, im Jahre 1980, und folgt dann chronologisch die Ereignisse in der nun verkleinerte Mutterpfarrei. Als die tragischsten und traurigsten Jahren im Leben dieser Pfarrei müsen jene von 1992-1995 angesehen werden, als in grosserbischem Wahn und Aggression die Pfarrei fast völlig vernichtet wurde. Von ehemals 6000 Gläubige sind in diesen Jahren der Vertreibung nur noch ein Paar Dutzend geblieben. Auch der Pfarrer wurde vertrieben, doch er kam wieder zurück. Eine grösere Rückkehr der Gläubigen blieb aber leider bis heute aus und ist auch nicht mehr wahrscheinlich.

Zweiter Teil ist eine eigenartige Sammlung von vier Listen und Statistiken. Zum erstenmal wird hier ein Katalog der Firmlinge und ihrer Paten aus den Dorfern, die später zum Teil der Pfarrei von Barlovci wurden, aus dem Jahre 1742. veröffentlicht. Auch bringt der Autor statistische Übersicht der Zahl von Getauuften, Getrauten und Beerdigten in 125 Jahre des Bestehens der Pfarrei. Nach Art eines kleinen Lexikons wurden dann Träger der geistlichen Berufe aus dieser Pfarrei geschildert: es sind 18 Priester und 18 Nonnen. Erwähnenswert ist es, daß mehrere Priester dieser Pfarrei spezielle Studien abgeschloßen und segensreich in der Kirche von Banja Luka gewirkt haben. Als ein Curiosum sei hier erwähnt daß ein Priester aus dieser Pfarrei, Franziskanerpater Vid Miljanović als erster in ganz Bosnien/Herzegowina zum Doktor der Wissenschaften wurde; er promovierte im Kirchenrecht in Wien im Jahre 1882. Sehr lang ist, leider, der letzte Beitrag in diesem Kapitel: da sind Namen und die wichtigsten Lebensdaten von 517 Opfern des zweiten Weltkriegs und 30 Opfer aus der neunziger Jahren des vergagenen Jahrhunderts; auch diese traurige Liste ist bisher noch unveröffentlicht. Der Autor, der selbst in dieser Pfarrei geboren und erwachsen ist, "mit dem Wasser aus dem Brunnen des fra Vitus getauft ist", wollte mit dieser Arbeit ein Hommage der verlorenen Heimat machen und seiner - fast zur Gänze vernichteten - Pfarrei ein Denkmal errichten und die lebendige Erinnerung an sie wachhalten.

Izvori i literatura o župi Barlovci i njezinim članovima

Koliko znam još nitko nije napisao posebne knjige, monografije, o župi Barlovci. Ipak, povjesničari i zaljubljenici u našu prošlost objavljivali su ponešto iz povijesti te župe, ponajviše u svezi s drugim župama u okolici, ili u različitim prikazima, studijama i šematizmima. I o pojedinim osobama iz barlovačke župe pisalo se više prigodno nego sustavno, a najviše je ipak napisano o svećenicima kao najistaknutijim osobama ove župe. I o njima je najčešće pisano u nekom širem kontekstu, jedino su dvije knjige objavljene o vlč. Filipu Lukendi (i sestri Cedliji Grgić) iz pera Filipova brata Marka. Navest ću ovdje popis te literature koja se izravno bavi ili barem djelomično dotiče župu Barlovce i njezine ljude za onoga tko bi se htio o tome detaljnije informirati. Ovdje mi se nije moguće osvrtati na prikaze po različitim novinama i časopisima.

Luka ĐAKOVIĆ, Prilozi za demografsku i onomastičku građu Bosne i Hercegovine (na osnovu popisa katoličkog stanovništva 1743. godine), Sarajevo, 1979.

Berislav GAVRANOVIć, Povijest franjevačkog samostana Petrićevac i franjevačkih župa u Bosanskoj Krajini, Sarajevo 1959.

šagal GOGIć (pseudonim), Udarit ću pastira, Glasnik Banjalučke biskupije, Banja Luka, II-III (1995-1996.), str. 104-118.

Franjo KOMARICA, U obrani obespravljenih, Zagreb-Banjaluka, 1996.

Marko LUKENDA, Spaljene zemaljske ruže, vlč. Filip Lukenda i s. Cecilija Grgić, Zagreb, 1999.

Isti, Presnački mučenici, vlč. Filip Lukenda i s. Cecilija, Zagreb, 2004.

Dominik MANDIć, Chroati Catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago-Roma 1962.

Anto ORLOVAC, Banjolučki martirologij, Svećenici Banjolučke biskupije - žrtve ratova dvadesetog stoljeća, Banja Luka-Zagreb, 1999.

Isti, Učiteljica života, Prilozi iz povijesti Katoličke Crkve na području današnje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2004.

Isti, Zreli plodovi Crkve u BiH, u: Papa u Sarajevu, II izd., Sarajevo, 1997, str. 244-245

Juro (fra Jurica) ŠALIĆ, Diljem zavičaja, Banja Luka, 2000.

Isti, Franjevci sjeverozapadne Bosne, Bihać, 2002.

Isti, Hod u vjeri, Banja Luka i okolica, Banja Luka, 1991.

Isti, Sjeverozapadno od Banja Luke, Banja Luka, 1999.

Isti, S banjalučkih strana, Bihać, 2004.

šematizmi Banjalučke biskupije, god. 1892,1900,1935,1960, 2000.

šematizmi franjevačke provincije Bosna Srebrena, god. 1887,1895, itd. do 1991.

(Zadnja strana korica)

On pomno prati burni život novorođene župe Barlovci, koja je svila svoju kolijevku "oko fra Vidova bunara", sve do današnjih dana. Crpeći brojne podatke iz dostupnih izvora pružio nam je obilje informacija, na koje je s godinama pala debela prašina zaborava. I povijest najnovijeg doba (1992-1995), u kojemu je župa osobito stradala, odnosno došla na sam rub propasti, sistematizirao je vještinom znanstvenika koji uspijeva sačuvati razbor, nepodliježući vlastitim emocijama..

Mislim da je dr Orlovac, pišući ovo znanstveno utemeljeno djelo, ponovno uspio ono što samo rijetkima uspijeva - ostati vjeran zakonitostima povijesnog istraživanja i u svoje djelo unijeti pravu mjeru istinske literarne ljepote koja djelo čini privlačnim široj čitalačkoj publici.

Iz recenzije mr Ivice Božinovića

Godina	Krštenih	Umrlih	Vjenčanih parova
1879	48	29	nema podataka
1880	80	47	nema podataka
1881	102	40	nema podataka
1882	78	78	nema podataka
1883	74	43	nema podataka
1884	91	37	22
1885	105	75	12
1886	128	55	20
1887	94	82	21
1888	88	51	15
1889	106	66	14
1890	81	67	24
1891	100	94	22
1892	90	79	28
1893	107	111	18
1894	113	49	27
1895	98	61	30
1896	94	101	23
1897	107	125	32
1898	94	94	30
1899	100	69	21
1900	137	39	30
1901	99	71	12
1902	110	96	40
1903	131	82	20
1904	134	39	48
1905	146	33 (od 17.05.)⁴⁷	13
1906	155	57	38
1907	151	97	17
1908	157	63	24
1909	161	77	10
1910	154	49	32
1911	147	59	24
1912	162	77	20
1913	171	132	41
1914	192	109	7
1915	118	74	7
1916	89	68	13
1917	96	84	21
1918	71	207	47
1919	154	88	76
1920	185	73	61
1921	186	71	34
1922	190	88	52
1923	190	55	34
1924	203	72	17
1925	190	64	48
1926	223	56	45
1927	176	86	36
1928	216	123	19
1929	230	83	45
1930	215	65	28
1931	222	72	37
1932	265	100	29
1933	229	73	24
1934	257	72	33
1935	228	98	36
1936	260	90	46
1937	244	115	48
1938	293	102	31
1939	240	75	31
1940	270	120	24
1941	249	93	17
1942	282	110	27
1943	225	136	27
1944	207	119	17
1945	134	97	23
1946	151	74	16
1947	123	65	43
1948	159	68	42
1949	162	62	25
1950	150	75	16
1951	135	64	52
1952	185	53	34
1953	141	62	44
1954	168	56	42
1955	140	52	48
1956	170	48	60
1957	161	63	49
1958	148	38	58
1959	180	48	44
1960	143	52	42
1961	161	49	58
1962	172	54	44
1963	142	47	42
1964	162	46	54
1965	149	31	59
1966	167	50	56
1967	159	36	47
1968	125	50	43
1969	169	46	48
1970	125	47	45
1971	158	43	40
1972	140	47	62
1973	142	43	39
1974	122	39	40
1975	114	39	40
1976	118	34	36
1977	104	41	40
1978	103	39	44
1979	100	32	34
1980	98	58	38

Godina	Krštenih	Umrlih	Vjenčanih parova
1981	63	25	28
1982	53	29	20
1983	55	35	25
1984	42	41	23
1985	40	36	20
1986	51	40	20
1987	53	45	32
1988	66	43	24
1989	57	54	27
1990	58	30	38
1991	56	33	21
1992	43	46	26
1993	20	53	13
1994	14	39	6
1995	8	19	6
1996	1	3	3
1997	0	6	0
1998	3	9	2
1999	1	10	0
2000	0	11	0
2001	0	10	0
2002	1	5	2
2003	0	9	0
2004	0	11	2

[1] 2

Za ispisivanje i pohranjivanje sugeriram pdf verziju kompletne knjige, koja se može preuzeti ovdje.

Prikladne stranice:

Project Guthenberg

[^vrh]

R.br.	Krizmanik	Dob	Kum(a)
1.	Anto Ojdanić	7 god.	Mijat Ojdanić
2.	Lovro Ojdanić	7	Filip Ojdanić
3.	Jerko Ojdanić	5	Mijat Ojdanić
4.	Ivka Ojdanić	5	Klara Ojdanić
5.	Franjo Gubičanin	6	Mijat Lovrinović
6.	Nikola Jerković	4	Petar Batković
7.	Juro Batković	6	Mato Lipovac
8.	Pavo Batković	5	Mijat Jerković
9.	Franjo Batković	6	Isti
10.	Bartol Batković	8	Mato Lipovac
11.	Mijat Trnjanin	7	Jakov Kristić iz Banje Luke
12.	Drago Pavlović	8	Bernard Popić
13.	Mijat Bočanin	7	Nikola Peić iz Banje Luke
14.	Filip Elegović iz B. Luke	7	Isti
15.	Ana Milić	8	Ivka Debeljaković
16.	Franjo Kasapović	5	Nikola Gubičanin
17.	Juraj Kasapović	8	Marko Gubičan
18.	Bartol Petrasinović?	9	Petar Kasapović
19.	Lucija Petrasinović	50	Manda Kasapović
20.	Franjo Jerković	8	Ivan Majanović
21.	Nikola? Jerković	5	Marko Debeljaković
22.	Manda Majanović	7	Manda Brošnjaković
23.	Grgo Lipovac	7	Ilija Mijić
24.	Stjepan Lipovac	6	Andrija Ojdanić
25.	Jela Novoseoc	6	Ivka Debeljaković
26.	Juro Abramspaić	8	Mijat Jerković
27.	Anđa Abramspaić	6	Petronila Jerković
28.	Luka Majdandžić	8	Ilija Mijić
29.	Franjo Majdandžić	4	Anto Mijić
30.	Ruža Majdandžić	9	Marija Novoseoc
31.	Barbara Majdandžić	6	Marta Milić
32.	Agata Majdandžić	8	Ista
33.	Anđa Majdandžić	5	Ista
34.	Toma Andrijević	6	Mato Ojdanić
35.	Marta Andrijević	11	Ana Ojdanić
36.	Fillip Bugarinović	7	Petar Batković
37.	Anđa Bugarinović	6	Petronila Batković
38.	Kata Bugarinović	8	Ista
39.	Mato Bugarinović	5	Jakov Žišković
40.	Marija Mijić	8	Ana Lovrinović
41.	Nikola Busmadović?	9	Anto Marić
42.	Josip Komaričić	6	Mijat Lovrinović
43.	Lucija Komaričić	5	Ivka Antunović
44.	Nikola Miograd	6	Ivan Komaričić
45.	Staža Novoseoc	7	Kata Komaričić
46.	Ivan Dumanović	9	Jakov žišković
47.	Mijat Dumanović	7	Petar Kasapović
48.	Agata Lisković	8	Lucija Lovrinović
49.	Ivka Lipovac	6	Anđa Lovrinović
50.	Petar Brošnjaković	8	Marko Glumčević
51.	Ivan Brošnjanović (!)	4	Isti
52.	Juro Kukić	7	Marko Ercegovac
53.	Mijat Kukić	6	Isti
54.	Luka Glumčević	8	Mijat Lovrinović
55.	Anto Juričić iz Jeleča	18	Stjepan Abramović
56.	Manda Ivančević	7	Ivka Bosona?
57.	Ivka Lipovac	7	Kata Lipovac
58.	Križan (Chrvsantus) Mršić	8	Anto Glavašević
59.	Ivan Miljanović	5	Ivan Bajlović
60.	Ruža Markičević iz Petrićevca	7	Lucija Glumčević
61.	Ivan Debeljaković	8	Mijat Lovrinović
62.	Ana Barić	8	Pavka Abramspaić
63.	Ivka Barić	4	Ista
64.	Juro Marinković	8	Pavao Pavlović
65.	Pavka Marinković	5	Jela Pavlović
66.	Klara Marjanović	7	Kata Jerković
67.	Lucija Majanović	4	Uršula Božinac
68.	Ana Popić	4	Lucija Lovrinović
69.	Ivka Kovačević	8	Kata Jerković
70.	Lucija Kovačević	5	Ista
71.	Franjo Hrvaćanin	8	Marko Jerković
72.	Kata Majanović	5	Marta Andrić
73.	Petar Aleksić	5	Mato Bumbarević
74.	Lucja Golubović	8	Franjka Benković
75.	Klara Fillipović?	6	Kata Vukošljević?
76.	Marta Kašljević	4	Ivka Ojdanić
77.	Mijat Kašljević	5	Franjo Marković
78.	Manda Kašljević	40	Ana Ojdanić
79.	Kata Jurić	7	Petronila Jerković
80.	Augustin Miljanović	8	Bernardin Popić
81.	Staža Mršić?	5	Kata Kašljević
82.	Mato Blažević	10	Anto šainović iz Banje Luke
83.	Mato Kapetanović	8	Isti
84.	Abraham Abramović	7	Anto čipčić
85.	Ruža Pavlović	4	Anđa Ojdanić
86.	Agata Pavlović	5	Ista
87.	Ilija Debeljaković	7	Ilija Milić
88.	Ruža Debeljaković	8	Marta Milić
89.	Kata Debeljaković	4	Ista
90.	Ivka Mršić	7	Marija Golubovica
91.	Jela Mršić	5	Ista
92.	Mijat Pavlović	6	Luka Filipović
93.	Anđa Pavlović	8	Kata Marinković
94.	Manda Ermenčić iz D(elibaš). Sela	8	Lucija Lovrinović
95.	Toma Ojdanić	9	Ivan Milić
96.	Petar Ojdanić	6	Ivan Milić
97.	Petronila čolaković	5	Marija Orlovac
98.	Kata čipčić	6	Marta Batković
99.	Agata Zobić	8	Lucija čipčić
100.	Nikola Vidović iz D.B. Sela	10	Mato Sivčević
101.	Nikola Popić	7	Mijat Lovrinović
102.	Dujo Prnjavorac	6	Ivan Komaričić
103.	Stjepan Benković	9	Franjo Mršić
104.	Ivan Blažević	7	Anto Gelić
105.	Kristofor Blažević	4	Isti
106.	Klara Gelić	9	Marija Elegović
107.	Ruža Zobić iz Motika	5	Ista
108.	Agata Zobić	5	Ista
109.	Mijat Dučmelić (!)	8	Toma Ojdanić
110.	Ivka Ojdanić	36	Lucija Blažević
111.	Stjepan Tomić iz šargovca	24	Nikola Gaglić (!)
112.	Bernardin čipčić	8	Nikola žižak
113.	Nikola Bumbarević	9	Mijat Ojdanić
114.	Mijat Postaja	40	Mijat Bugarčić
115.	Anđa Bajlović	4	Jela Pavlović
116.	Lucija Bajlović	6	Ista
117.	Jela Bajlović	7	Kata Pavlović
118.	Petronila Bajlović	4	Ista
119.	Juro Glavašević	5	Anto Mijić iz čipčija
120.	Ruža Glavašević	8	Marija Marinković
121.	Petronila Glavašević	7	Ista
122.	Andrija Dučmelić	5	Mijat Ojdanić
123.	Mato Bogdanović	44	Andrija Ojdanić
124.	Jakov Lupić iz šargovca	5	Mijat Benković
125.	Marija Benković	7	Kata Lupić
126.	Jela Benković	8	Marta Ojdanić
127.	Agata Burić	8	Lucija Salinica
128	Lucija Burić	6	Ista
129.	Uršula Burić	6	Ista
130.	Lucija Kovačević	7	Anđa Lovrinović
131.	Toma Petrović	5	Stjepan šalić
132.	Mato Serebić	7	Mijat Benković
133.	Kata Nikolić	6	Marija Jerković
134.	Nikola Blažević	40	Jakov Markičević
135.	Ivan Debeljaković	7	Andrija Lovrinović
136.	Nikola Kaplanović	8	Franjo Brašnovović (!)
137.	Anto Mršić	8	Toma Benković
138.	Stjepan Sivčević	9	Petar Klindić
139.	Ilija Rabačić iz šargovca	4	Franjo Pranić
140.	Ivan Rabačić	7	Isti
141.	Marko Kaplanović	26	Nikola Burić
142.	Ilija Kaplanović	24	Franjo Brašnovović
143	Jela Kaplanović	50	Jela Brašnovović
144.	Ivka Kaplanović	30	Ista
145.	Lucij a Majanović	4	Uršula Bajlović
146.	Vida Blažević iz Lišnje	60	Kata šainović
147.	Ivka Blažević iz r(ečenog) sela	48	Ista
148.	Aleksić (nema imena)	4	Kata Božinac
149.	Marija Mršić	6	Manda Brašnovović
150.	Marija Vučić	7	Uršula Aleksić
151.	Jela Ojdanić	6	Kata Topić
152.	Josip Stojčević	7	Marko Debeljaković
153.	Ruža Stojčević	7	Lucija Salinica
154.	Kata Bajlović	6	Ista
155.	Josip Lučić	6	Mijat Lovrinović
156.	Anto Finić iz Zalužana	6	Luka Ojdanić
157.	Agata Ivić	7	Ivka Ojdanić
158.	Josip Ivić	6	Juro čimborović
159.	Jela Blažević iz Lišnje	36	Lucija Ojdanić
160.	Manda čipčić iz reč. sela	40	Ista
161.	Ivan Gagulić	7	Grgo Ojdanić
162.	Kata Ojdanić	8	Marija Gutičanović
163.	Marko Ojdanić	5	Nikola Gutičanović
164.	Mijat Ojdanić	6	Marko Kašljević
165.	Anđa Ojdanić	4	Anđa Lovrinović
166.	Lovro Ojdanić	6	Luka Lovrinović
167.	Bartol Topić	7	Mijat Lovrinović
168.	Marko Topić	6	Nikola Gubičanović
169.	Klara Topić	4	Lucija iz Bresolica
170.	Ivka Topić	5	Ista
171.	Bartol Ojdanić	6	Mijat Ojdanić
172.	Justina Ojdanić	4	Lucija Jarčević
173.	Marko Ojdanić	6	Mato Novoseoc
174.	Marija Ojdanić	5	Lucija Salinica
175.	Klara Ojdanić	4	Lucija Jerković
176.	Ivka Ojdanić	4	Petronila Jerković