SLIKE IZGUBLJENOG ZAVIČAJA (2)

Autor: dr. Anto Orlovac, Banja Luka - Trn, 2008.

Poglavlja: KRŠĆANSTVO U OVIM KRAJEVIMA PRIJE OSNUTKA ŽUPE TRN OSNUTAK ŽUPE U TRNU UNIŠTENJE MLADE ŽUPE SELA TRNSKE ŽUPE PRILOZI

---

Drugo poglavlje

OSNUTAK ŽUPE U TRNU

SADRŽAJ:

Nastojanja oko osnutka župe u Trnu

Dekret o osnutku župe Trn

Nabavka zemljišta i gradnja župne kuće

Župna kuća - prvi bogoslužni prostor nove župe

Gradnja župne crkve sv. Josipa

Nutarnje uređenje crkve

Gradnja zvonika i nabavka zvona

Srušena ljepotica

Crkve, kapelice i groblja u starini i danas na području župe

Časne sestre u župi

Župnici trnske župe

Bilješke

Nastojanja oko osnutka župe u Trnu

Pitanje osnutka župe u Trnu pokrenuto je tri godine prije nego što je ona stvarno osnovana. Naime, župa u Barlovcima bila je veoma prostrana, a velika je bila i brojem vjernika. Zato je biskup Alfred Pichler 12. kolovoza 1977. imenovao komisiju koja je trebala utvrditi granice nove župe u Trnu. Članovi komisije bili su: banjolučki dekan mons. Branimir Župančić, petrićevački gvardijan fra Franjo Josipović i barlovački župnik fra Dujo Ljevar. ⁶⁹ Komisija se sastala 19. kolovoza i napravila prijedlog granica, te ih je dekan Župančić dostavio biskupi­ji. Budući da u tom zapisniku ima više zanimljivih podataka, donosim ga ovdje u cijelosti:

"ZAPISNIK
sastavljen u Rimokat. župskom uredu BARLOVCI dne 19. kolovoza 1977. g. radi određivanja granica nove župe, koja treba da se odcijepi od matične župe BARLOVCI.
Po nalogu Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, br. 585/77 od 12. ko­lovoza 1977. g. prisutni su sljedeći:
Po nalogu Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci, br. 585/77 od 12. ko­lovoza 1977. g. prisutni su sljedeći:
Mons. BRANIMIR ZUPANČIĆ, banjalučki dekan
Fra FRANJO JOSIPOVIĆ, gvardijan i župnik iz Petrićevca
Fra DUJO LJEVAR, župnik iz Barlovaca.
Razmotrivši svestrano taj predmet, prisutni su se složili da predlože sli­jedeće:

1. Da se od matične župe BARLOVCI odcijepe slijedeća sela za formi­ranje nove župe: TRN, JABLAN I BUKOVICA. Ta sela čine jednu cjelinu geografski i administrativno, pošto spadaju na Općinu LAKTAŠI, dok osta­la sela župe Barlovci spadaju na Općinu Banja Luka.
   TRN ima svoje groblje BEŠLENICA preko Vrbasa, a JABLAN i BUKO­VICA imaju zajedničko groblje u JABLANU, zvano SUVAJA. Na grobljima imaju nove, zidane kapelice: u Trnu 4 sa 3 m., u SUVAJAMA 3 sa 3 m.
   U BUKOVICI na Vidovića brdu ima crkveno zemljište oko 300 m2, na kojem je stara, drvena kapelica, ali nije za uporabu. Tu se drži poljski blagoslov.

2. Nova župa bi se zvala TRN, jer je najzgodnije, da se crkva podigne u TRNU blizu tromeđe sa Jablanom i Bukovicom, kako je naznačeno na mapi.

3. Župa TRN imala bi ovako brojčano stanje:
   TRN - 257 kuća sa 1.120 vjernika
   JABLAN -119 kuća sa 450 vjernika
   BUKOVICA - 136 kuća sa 700 vjernika.
   Svega bi bilo oko 512 kuća sa oko 2.270 vjernika.

4. Matičnoj župi BARLOVCI, od 12 sela, ostaje sada 9 sela: BARLOVCI, KULJANI, ZALUŽANI, RAMIĆI, ORLOVAC, DIKEVCI, OJDANIĆI, STRANJANI i MATOŠEVCI (tih 5 sela čine zapravo Dragočaj) /misli se na pet posljednjih - op. A. OJ, sa oko 800 kuća i 3.957 vjernika, od ukupnog broja vjernika župe Barlovci 6.227 i 1312 kuća.

5. Granica nove župe TRN išla bi ovako:
   kompletno selo TRN, JABLAN i u načelu BUKOVICA. Nema izrazite prirodne granice, nego po selima i po Općini LAKTAŠI. Granice sela točno zna svaki pripadnik dotičnog sela.

6. Toj granici mogao bi se staviti sljedeći prigovor:
   Velika je smetnja glede sela BUKOVICA sadašnji aerodrom. Prema sadašnjem stanju, GORNJOJ BUKOVICI je bliža matična crkva sv. VIDA, a to obuhvata, po prilici, pola Bukovice, nego buduća crkva u Trnu, jer moraju zaobilaziti radi aerodroma. U okviru župe Barlovci najbliže im je do crkve u JABLANU, a do buduće crkve u Trnu imali bi još 2 km od te crkve. Pitanje je, da li bi bilo oportuno dijeliti selo Bukovicu, da Gornja Bukovica pripadne matičnoj župi, a Donja Bukovica novoj župi TRN.

Zapisnik je pročitan i odobren od trojice potpisnika.
BARLOVCI, 19. kolovoza 1977. g." ⁷⁰

(slijede potpisi trojice članova komisije i dekanatski pečat)

Prema građi iz Biskupijskog arhiva u Banjoj Luci vidljivo je da je biskup Pichler već 7. listopada 1977. napisao dekret o osnutku župe u Trnu, te je on skupa s prijedlogom ugovora koji je biskupija imala sklopiti s franjevačkom provincijom Bosna Srebrena, te zapisnicima o granicama novih župa Trn i Raljaš (Ljubija) dostavljen franjevačkoj upravi. Prijedlog ugovora nije prihvaćen jer je bilo predviđeno da se župa franjevcima povjeri na određeno vrijeme, dok su oni željeli da to bude trajno. Dogovori su potrajali duže nego što je bilo potrebno, pune tri godine. Dok je župa u Raljašu (danas Ljubija) osnovana te godine, župa u Trnu zaživjet će tek 1980.

Dekret o osnutku župe Trn

Evo cjelovitog dekreta iz 1980. o osnutku trnske župe:
"Budući da se ukazala potreba da se nekim dijelovima župe Barlovci omogući lakša prilika i bolji uvjeti za pastorizaciju (II Vat.: "Christus Dominus" n. 32 i "Normae" n. 21, AAS 58 /1966/, 769), čuvši mišljenje svoga Konzistorijalnog vijeća i zatraživši mišljenje sviju kojih se riče (can. 1428 § 1), a na temelju zapisnika sastavljenog u rkt. župskom uredu Barlovci 19. kolovoza 1977. donosim ovu

ODLUKU
Od dijela župe Barlovci osnivam novu župu TRN, koju sačinjavaju ova naselja: Trn, Jablan i Bukovica.
Granice nove župe jesu ove:

1. Prema matičnoj župi Barlovci identična je s granicom sela Barlovci-Bukovica, odnosno Trn-Kuljani/Zalužani. To je ujedno i administrativna granica općina Banja Luka i Laktaši.

2. Prema župama Marija Zvijezda, Mahovljani i Ivanjska ostaje dosa­dašnja granica župe Barlovci prema tim župama.

Ove su granice ucrtane na geografskoj karti koja je priložena ovoj Odluci i čuva se u arhivu Biskupskog ordinarijata u Banjoj Luci.
Nova župa zasad nema vlastite crkve, ali dobrotom Križevačke eparhije koristi se grkokatolička kapelica u Jablanu.
Na teritoriju novoosnovane župe nalaze se dva groblja (can. 1208 § 1) s nedavno izgrađenim malim kapelicama.
Iako nova župa ne posjeduje nikakvih dobara, držim da će prihodi štolarine i dobrovoljna davanja vjernika osigurati upravitelju župe doličan život (can. 1415 § 1 i can. 1410).
Nova župa je prema kan. 1427 § 5 "liberae collationis", ali prema Ugovoru od 26. kolovoza 1980. povjerava se na trajno upravljanje Franjevačkoj provinciji BOSNE SREBRENE - SARAJEVO.
U Banjoj Luci, 26. kolovoza 1980.
+ Alfred Pichler, biskup" (potpis) ⁷¹

Istoga dana potpisan je i odgovarajući ugovor između Banjolučke biskupije koju je zastupao biskup mons. Alfred Pichler i Franjevačke provincije Bosne Srebrene iz Sarajeva, zastupane po provincijalu fra Alojziju Ištuku. Njime su utvrđena međusobna prava i obveze u smis­lu kanonskih propisa Katoličke crkve. Prema njima biskup je mjero­davan i dužan voditi brigu za pastorizaciju vjernika cijele svoje bisku­pije. U tome mu stoje na raspolaganju biskupijski ili dijecezanski sve­ćenici koje on raspoređuje na različite službe, te ih premješta prema pastoralnim potrebama, odnosno prema svome nahođenju i odluci. Pojedine župe biskup može povjeriti na upravu i redovnicima, kakvi su npr. franjevci, koji u pastoralnim poslovima na župama podliježu ingerenciji biskupa, a u redovničkim svome redovničkom poglavaru. Tako npr. župnika na župi koja je povjerena Franjevačkom redu kako je to slučaj sa župom Trn predlaže njegov redovnički poglavar, provin­cijalni ministar (kraće zvan provincijal), a imenuje ga i daje mu župničke ovlasti mjesni biskup. Župa se nekom redu može povjeriti na određeno vrijeme ili trajno. Župa Trn povjerena je trajno. Zanimljivo je da se u ovom ugovoru, a ne u dekretu o osnutku župe spominje da će cijelo selo Bukovica pripasti novoj župi, iako je jednom manjem di­jelu sela jednako daleko do sjedišta nove župe u Trnu ili do stare u Barlovcima, točnije u Ramićima. Evo tog dijela teksta: "Premda je jed­nom malom dijelu sela Bukovice otprilike podjednako daleko do centra no­ve i stare župe, ne bi bilo uputno dijeliti to selo, jer se ono cijelo nalazi u općini Laktaši kao i druga dva sela nove župe." ⁷²

Nabavka zemljišta i gradnja župne kuće

U trenutku osnutka nova župa još nije imala vlastitog zemljišta a kamoli župne crkve i kuće. Zemlja je kupljena od Ante Lukende zva­nog Brico. Međutim, komunističke vlasti su nastojale različitim smica­licama spriječiti tu kupovinu, tj. gradnju crkve. Naime, općina je po nekom propisu imala pravo prvokupa, pa je ona htjela kupiti tu ze­mlju, samo da je Crkva ne dobije. Stvar je došla i do vlasti u Sarajevu, te je intervenirala Komisija za vjerska pitanja pri Izvršnom vijeću Bosne i Hercegovine.

Župna kuća je pod krovom, a gradnja crkve na početku

Tako je 23. listopada 1980., kako čitamo u župnoj spomenici, zemlja prevedena za Župni ured u Trnu. Kada je pitanje građevinskog zemljišta konačno riješeno, trebalo je najprije napraviti župnu kuću u koju bi se župnik mogao naseliti i preuzeti vođe­nje župe. On je, naime, i dalje stanovao u Barlovcima i odatle vodio sve poslove nove župe. Gradnju župne kuće i crkve prikazat ćemo uglavnom na temelju župne spomenice koju je župnik vodio. Građevinska sezona bila je pri kraju i valjalo je čekati slijedeću godinu.
U međuvremenu je župnik sa župljanima radio oko izrade projek­ta za kuću i nabavke potrebnog materijala za gradnju. Trebalo je do­biti i građevinsku dozvolu. Sve je to potrajalo cijelu 1981. godinu. Pro­jekt za kuću izradila je tvrtka "Projektbiro" iz Slavonskog Broda, a glavni projektant bio je ing. Fuad Zukanović iz istoga grada. Dozvola za gradnju dobivena je u proljeće 1982. Radovi su započeli 19. srpnja te godine i to iskopavanjem podrumskih prostorija. Radove oko isko­pavanja obavio je Marko Mušan iz Glamočana, a glavni izvođač i ko­ordinator radova bio je Joso Blažević (Stipin) iz Kuljana. U izgradnju su se spremno uključili brojni župljani dragovoljnim radom, kako bi poslovi što prije bili privedeni kraju. Gradnja je dobro napredovala, te je 22. listopada 1982. kuća stavljena pod krov. Veličina joj je 12,82 x 11,80 metara. Ima podrumske prostorije, prizemlje i kat s tavanom. Župna kronika bilježi da su materijal i radovi na kući do tada stajali 280,000.000 starih dinara.

Župna kuća - prvi bogoslužni prostor nove župe

Velikim slovima u povijesti ove mlade župe valja upisati drugu ne­djelju došašća, 4. prosinca 1982. godine. Toga dana prvi je put slavlje­na sv. misa u samom sjedištu trnske župe. Za tu su svrhu iskorištene podrumske prostorije župne kuće. Župljanima su one morale izgledati kao najljepša katedrala, jer su konačno ostvarene njihove želje. "Bio je to velik događaj za vjernike župe Trn", bilježi župna kronika. Otada više nije bilo potrebno koristiti za bogoslužja grkokatoličku crkvicu u Jablanu. Taj će podrum služiti kao bogoslužni prostor pune tri godine, sve do Božića 1985. godine.

Prostrana župna kuca uskoro će primiti župnika i časne sestre

U proljeće 1983. krenulo se radovima na uređenju prizemlja kuće, tako da do krizme, koja je bila predviđena za 10. srpnja 1983. kuća bude spremna kako bi župnik u nju mogao useliti. I tu su se pokazali brojni župljani svojim doprinosom i radom, a župnik posebno ističe Iliju Tomića iz Trna koji je besplatno ugradio sve vodovodne i kanalizacijske instalacije. Kanonska vizitacija i krizma, prema potpisu u župnoj spomenici, bila je ipak 1. srpnja 1983., kada je župu pohodio biskup Alfred Pichler. Iako u spomenici nema izričitog spomena kada je župnik fra Dujo Ljevar konačno preselio u svoju župnu kuću, moralo je to uslijediti u kasno proljeće 1983., svakako prije krizme koja je bila 1. srpnja te godine.
Dakako nije bilo ni moguće ni potrebno odmah opremiti cijelu veliku kuću. Vrata i prozori za kat župne kuće nabavljeni su tek četiri godine kasnije, u proljeće 1987. Uređenje prvog kata kuće počelo je tek 1989. godine. Naime, bila je velika želja župnika da župa dobije časne sestre. Da bi one mogle doći u župu, trebalo im je urediti stam­bene prostorije, a upravo za to je bio predviđen prvi kat župne kuće. Tijekom te godine uređene su prostorije na prvom katu za sestre. Manji radovi na kući bili su i 1991. godine.

Gradnja župne crkve sv. Josipa

Usporedno s uređenjem župne kuće, radilo se 1983. godine i na pri­premama za gradnju župne crkve. Ona je imala biti posvećena veoma omiljenom svecu, sv. Josipu, zaručniku Bl. Dj. Marije. Projekt crkve izradila je tvrtka "Unaurban" iz Bosanskog Novog na čelu s dipl. ing. Omerom Čauševićem. Istovremeno se radilo i na dobivanju dozvole za gradnju crkve. Ona je "uz poneke peripetije", kako lakonski bilježi župnik, dobivena krajem te godine, točno 12. prosinca 1983. Iako više nije bila građevinska sezona, župnik i župljani prionuli su na posao kopanja temelja buduće crkve. Radilo se organiziranom akcijom župljana. Već tada je bila stisnula jaka zima, pa su morali malo pričekati dok otpusti, kako bi mogli izliti temelje. Učinjeno je to neposredno pred Božić, 22. prosinca. Koliko je župljanima bilo stalo da gradnja što prije krene i što brže napreduje, svjedoči i njihov odaziv, jer se na radnu akciju izlijevanja temelja odazvalo čak oko stotinu župljana! U to zimsko doba izliven je samo dio temelja, tj. ono u zemlji, a ono iznad zemlje tek koncem travnja i početkom svibnja sljedeće godine. Dotle je bilo moguće raditi radnim akcijama.

Svećenici na gradilištu crkve 1984. godine

Za samu gradnju crkve sklopljen je ugovor s građevinskom tvrt­kom "Vrbas" iz Laktaša. Ugovor je potpisan upravo na blagdan sv. Josipa, 19. ožujka 1984. Sama gradnja crkve započeta je gotovo dva mjeseca kasnije, 14. svibnja te godine. Odmah uz početak gradnje bis­kup Pichler je u nedjelju 27. svibnja svečano blagoslovio temelje nove crkve. Svečanost je okupila veliko mnoštvo vjernika iz trnske i susjed­nih župa, a bilo je dosta vjernika grkokatolika, kao i susjeda pravos­lavne vjere, bilježi župna kronika. Iz župne kronike saznajemo da su radovi na crkvi do tzv. vijenca pogođeni za 361,000.000 st. dinara, a izrada betonske krovne konstrukcije daljnjih 115,000.000. Nadzor nad radovima na crkvi vodio je Anto Radman "Tone" (Perin) iz Trna. Ra­dovi su tekli 1984. i 1985. godine. Župnik u župnoj kronici spominje i neke vrsne majstore zidare: Franu Orlovca (Stipinog), Nikolu Šalica i Grgu Anušića iz Jablana, Peru Lopara, Franu Blaževiča (Pejinog) i Andriju Matoševića iz Bukovice, Iliju Matica iz Trna, Dragu Lagundžiju iz Barlovaca, i druge, hvaleći ih da su svi dobro radili.

Početak gradnje župne crkve 1984.

Postavljanje krovne konstrukcije započelo je 3. lipnja 1985. Posao je povjeren trojici vrsnih majstora. To su: Franjo Orlovac (Tome) i Tomo Žmarić iz Trna, te Fabijan Lopar iz Jablana. Zdušnim radom za 14 dana dovršili su velik posao. Samo pokrivanje crkve uslijedilo je opet uz velik odziv župljana radnom akcijom u srijedu 26. lipnja 1985., kada je crkva "na veliku radost župljana", bilježi župnik, pokrivena. Dakako da je završetak radova, tzv. šljeme svečano proslavljen.

Radovi na crkvi u punom su jeku

U jesen te godine nastavljeni su radovi na postavljanju vrata i pro­zora, kako bi se dobio zatvoren prostor koji će se moći koristiti za bo­goslužja. Trebalo je pribaviti sve ateste za crkvu, nakon čega je općin­ska komisija izvršila tehnički prijem crkve. Kao najljepša božična čes­titka i dar bila je župljanima i župniku uporabna dozvola za održavanje bogoslužja u crkvi koja je stigla upravo na Badnjak 1985. Još iste ve­čeri održana je prva sv. misa u novoj crkvi. Bila je to božična ponoćka koju je predvodio do­maći sin rodom iz Bu­kovice, autor ove knji­ge, tadašnji banjolučki vjeroučitelj dr. Anto Orlovac.

Župna crkva je stigla do krova (1985.)

Crkva je bila pre­puna svijeta ispunjenog radošću i ponosom što konačno imaju svoju župnu crkvu. Otada je u crkvi redovito slavljena sv. misa, a nastavljeni su radovi na njezinu unutarnjem uređenju.

Nutarnje uređenje crkve

U proljeće 1986. postavljena je lamperija na stropu crkve, a župljanke župe Trn nabavile su privremene klupe. Također su početkom 1987. nabavljena dva kipa: zaštitnika župe sv. Josipa i Gospin, veličine 120 cm. Naime, prvi put je blagdan sv. Josipa svečano proslavljen kao patron župe 19. ožujka 1987. godine.

Monumentalna župna crkva sa zvonikom

I za kipove je novac prikupio ženski svijet župe: žene i djevojke. Nisu ni one htjele zaostati u ljubavi prema svojoj crkvi: ako su muškarci više radili teže poslove, one su doprinosile svoj udio za njezino uređenje. Sve je poslove vodio i koor­dinirao vrijedni župnik fra Dujo Ljevar, koji je dobar dio svoga sveće­ničkog vijeka proveo u banjolučkoj okolici: u Barlovcima, Trnu i Pe­trićevcu. Kako i dolikuje, na proslavu prvog patrona župe vjernici su se pripravljali trodnevnicom. Župna kronika bilježi i propovjednike na trodnevnici. To su: fra Ivo Orlovac, kapelan na Petrićevcu, fra Stanko Buzuk, provincijski definitor i fra Josip Božić, župnik i gvardi­jan na Petrićevcu. Na sam blagdan sv. mise je predvodio i propovije­dao opet domaći sin, banjolučki dekan i autor ove knjige.
Uređenje svetišta ili prezbiterija uslijedilo je tijekom 1989. godine. Plan je napravila umjetnica Alojzija - Lojzika Ulman iz Vinkovaca. Prema tome planu napravljen je oltar u obliku osmerokuta, a u skladu s tim također krstionica i ambon. Sve je izrađeno od kamena tzv. bihacita. Svetohranište je napravljeno u obliku tornja. Kupilo ga je nekoliko župljana: Angel Jovanov i njegova supruga Ruža , te Petar Radman iz Trna, a vrijednost mu je bila 2200 njemačkih maraka. Oltar je platio Anto Samardžić (Cvijin) iz Jablana, a ambon Stipo Orlovac (Antin) iz Jablana. Vjernici su se upravo natjecali tko će više učiniti i doprinijeti za svoju crkvu.
Još je trebalo urediti pod. Tijekom 1990. prikupljan je novac kako bi se mogao nabaviti mramor za pod. Nabavljen je brački mramor tipa San Giorgio te je tijekom listopada i studenoga postavljen u crkvu. Time je crkva uglavnom bila posve uređena.

Gradnja zvonika i nabavka zvona

Crkva je već odavno služila svojoj svrsi, ali nije imala zvonika. Zato se pristupilo i njegovoj izradi. Tijekom proljeća 1987. nabavljen je dio potrebnog željeza i drugog materijala za izradu betonskog tornja. Temelji tornja su udareni u svibnju i lipnju 1987. Opet je do izražaja došla sloga župljana i ljubav prema svojoj crkvi.

Božicni ugođaj u novoj crkvi

Radovi su opet izvedeni dragovoljnim radom župljana. Radove je vodio Joso Blažević (Stipin) iz Kuljana, inače nastavnik na Građevinskoj školi u Banjoj Luci. I dalje je prikupljan novac potreban za nastavak gradnje tornja, ali bez forsiranja, kako su to župljani mogli podnijeti. U veljači 1988. nabavljen je drugi dio materijala, a radovi na izradi tornja započeli su 30. svibnja te godine. Rađeni su postupno, po etažama i lijepo su napredovali. Konačno je na toranj postavljen i križ koji je izradio i postavio majstor Božo Butković s Petrićevca. Toranj je, skupa s križem, visok 29,20 metara. Ivica Tomić (Stipe) iz Trna sa pomoćnici­ma toranj je obojio u bijelu boju i otada je on postao zaštitnim znakom Trna. Radovi na izradi tornja završeni su 8. listopada 1988. godine. U međuvremenu je kupljeno zvono koje je svečano dovezeno u sjedište župe 4. travnja 1988. Zvono je izliveno u Beogradu u ljevaonici zvona Jevrema Popovića, a teško je 197 kilograma, bez zvečka i jarma zvona. Kronika bilježi i njegovu cijenu: 181,293.100 starih dinara.

Srušena ljepotica

Trnska ljepotica pokazuje put prema nebu

Bila je to velika i lijepa, su­vremena i praktična crkva, jer je župa bila puna mladih ljudi s lijepom perspektivom. Duga je bila 28 metara a široka 20, s modernim zvonikom od armi­ranog betona. Toj lijepoj crk­vi, ponosu domaćih vjernika, nije bilo suđeno preživjeti ni djetinju dob. Iako je crkva mje­sto molitve, oplemenjivanja čovjeka, gdje se on uči opra­štanju, miru i ljubavi prema svakom čovjeku, postala je metom ljudske zloće. Veliko­srpski zločinci, pa i neki od susjeda, crkvu su uporno, čak tridesetak puta, oružano napa­dali i teško je oštećivali od 1991. do 1995. godine. Završni akordi zla i mržnje odjeknuli su noću 17./18. svibnja 1995., kada je crkva miniranjem po­sve srušena. Da, posve, ili ne baš, ostao je jedan simbol: os­tao je dio zida od fasadne ci­gle iza oltara i veliko raspelo na zidu. Križ nije čak ni pao sa zida, iako je silina eksplozije bila tolika da je sve drugo razneseno u prah i pepeo, a teško su oštećene i sve susjedne ku­će! Kako su ostali zidovi izbi­jeni i srušeni, a taj preostali dio je okrenut prema ulici, prolaz­nici, pa i neki od onih koji su to nedjelo učinili, ugledali bi sva­ki put potresan prizor: Raspeti na križu kao znak da je raspeta Božja ljubav neuništiva. Ostao je i križ na miniranom tornju. Čuli su se i komentari zločinaca i zluradih: "Neće biti dobro, krst je ostao!"

Isus jači od sila zla - dio zida iza oltara s velikim raspelom nakon miniranja crkve

A bit će dobro upravo zato jer je križ ostao, i on će nas podsjećati na potrebu opraštanja, pa i molitve za rušitelje. Kolika je tek pustoš u nji­hovoj duši, kad su u stanju ovakvu pustoš u kući Božjoj napraviti!?

Crkve, kapelice i groblja u starini i danas na području župe

Na području župe još u 17. st. su postojale crkve Sv. Ivana Krstitelja u Trnu, a prema predaji i Sv. Martina u Jablanu. Danas im više nema ni traga.
U župi postoji Gospina kapelica na Vidovića brdu u Bukovici, tako­đer teško devastirana u ratu. U njoj se dvaput godišnje slavila sv. misa: uz proljetni blagoslov polja i na Malu Gospu. Tu je od starine bio molit­veni centar. Dok tu nije bilo kapelice, bio je Gospin kip u maloj niši, gdje se dolazilo na molitvu Gospi, osobito u svibnju i listopadu. Uglavnom žene i djevojke došle bi "obići kip", a to znači izmoliti krunicu obilazeći Gospin kip. Tu se također dugo vremena održavao vjeronauk za djecu iz Bukovice i jednog dijela Barlovaca (Lukende i Lopari) kojima je tu bilo bliže dolaziti nego u svoje župne crkve. Nakon što je u svibnju 1995. srušena župna crkva u Trnu i spaljena župna kuća, sv. misa je neko vri­jeme služena upravo kod te kapelice u Bukovici (te na groblju Bešlenica u Trnu). Iako je devastirana, kod te kapelice se i danas povremeno slavi sv. misa. O toj kapelici opširnije govorimo u poglavlju o Bukovici.
Župa ima dva groblja s grobljanskim kapelicama. Prvo se groblje zove Suvaje, a nalazi se na granici Bukovice i Jablana za oba ta sela, gdje postoji drvena kapelica, te još jedna zavjetna kapelica obitelji Lukenda, a drugo Bešlenica u Trnu na desnoj obali Vrbasa sa zidanom kapelicom sv. Ivana Krstitelja. Oba su groblja veoma stara. Na groblju Bešlenica kapelica je bila napravljena još 1933. godine. Župnik iz Barlovaca fra Anto Hrvat moli 12. prosinca te godine dozvolu od bis­kupa da može blagosloviti zvono od 35 kg koje je za novopodignutu kapelicu sv. Ive u Trnu darovala neka gospođa Tabulo iz Banje Luke. Biskup je župniku podijelio zamoljenu dozvolu. ⁷³ Kapelice su obnov­ljene nakon posljednjih uništavanja potkraj prošlog stoljeća.

Časne sestre u župi

Čim je osnovana župa Trn, župnikova je želja bila da župa dobije časne sestre, jer je znao koliko vrijedi njihova nazočnost i djelovanje u župi. Na tome se osobito radilo od 1984. godine. Dakako da je tre­balo stvoriti uvjete za život i djelovanje sestara, a dok su se ti uvjeti ostvarili, prošlo je dosta vremena. Konačno su 1. rujna 1990. u župu došle dvije sestre iz družbe Klanjateljica Krvi Kristove, koje na području Banjolučke biskupije blagotvorno djeluju još od daleke 1879. godine. Sada im je provincijsko sjedište u Zagrebu, a desetlje­ćima je bilo u samostanu Nazaret u Budžaku, a nakon Drugoga svjet­skog rata u Bosanskom Aleksandrovcu. U Trn su došle dvije sestre: s. Danica Santro i s. Emanuela Tutić. One su vodile crkveno pjevanje i sviranje, vjeronaučnu pouku jednog dijela vjeroučenika, brigu za crkvu, te vođenje župnog kućanstva. To su jedine dvije sestre koje su u župi uopće djelovale, osim nekih koje su povremeno pomagale, ali nisu stanovale u župi, jer su uskoro počela stradanja vjernika u ovim krajevima, a trnska župa je bila među prvima na udaru. Stradanja su sa župnikom i župljanima dijelile i časne sestre. Kada je u svibnju 1995. srušena župna crkva i spaljena župna kuća, sestre su morale napustiti župu skupa sa župnikom. Kako su i mnoge njihove susestre iz šireg banjolučkog područja protjerane, sestre se više nikada nisu mogle vratiti u trnsku župu u kojoj su djelovale nešto manje od pet godina.

Župnici trnske župe

U 27 godina postojana župe u trnu izmijenila su se u njoj trojica župnika, od kojih je jedan tu župnikovao u dva navrata. To je prvi župnik fra Dujo Ljevar. Evo pregleda njihova župnikovanja!

Fra Dujo Ljevar	1980.-1991.
Fra Blaž Marković	1991.-1997.
Fra Dujo Ljevar	1997.-2006. (po drugi put)
Fra Ivo Brezović	od 2006.

Već je rečeno da je župnik fra Dujo bio prvi trnski župnik i to nakon što je dugi niz godina službovao u Barlovcima, dok je i ovo područje pripadalo toj župi. On se posve uživio u mentalitet ovoga vjernog puka od kojega je bio izvrsno prihvaćen. Prvo razdoblje svoje župničke službe obavljao je dolazeći iz Barlovaca, sve dok nije bila napravljena i opremljena župna kuća u koju je preselio. On je vodio i gradnju župne crkve i tornja, pa je sve veće poslove sretno priveo kraju.

Župnik fra Blaž Marković doživio je uništenje svojemlade župe

U srpnju 1991. uslijedile su promjene kod franjevaca kojima je povjerena ova župa. Fra Dujo je nakon 11 godina premješten za župnika i gvardijana na Petrićevac, a u Trn je došao mladi svećenik iz Posavine, fra Blaž Marković iz Matića u župi Tolisa kod Orašja. On je dotada obavljao svećeničku službu kao župni vikar po župama Vrhbosanske nadbiskupije, a prva mu je župa bila upravo Trn. Primopredaja župe i svečano uvođenje u službu novoga župnika uslijedilo je 14. srpnja 1991., kada je prvi župnik predao a drugi primio župu pred biskupovim izaslanikom generalnim vikarom dr. Antom Orlovcem. I novoga župnika vjernici su primili spremno i širokogrudno, a on je nastavio raditi tamo gdje je njegov prethodnik stao. I on je imao nekih zahvata na župnoj kući, ali već se osjećala teška materijalna i politička kriza. Već je bjesnio rat u Hrvatskoj, što se trajno odražavalo i na život ovdašnjih vjernika.

Bilješke:

⁶⁹ Kopija dekreta o imenovanju komisije br. 585/77 od 12. kolovoza 1977. u Biskupijskom arhivu u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: BABL).
⁷⁰ Zapisnik je dostavljen u Biskupski ordinarijat uz dekanov dopis br. 13/77 od 22. 8. 1977., vidi BABL, br. 626/77 od 6. 9. 1977. - Valja dodati malu ispravku da je samo jednom dijelu donje odnosno srednje Bukovice, a ne gornje, bliže do župne crkve u Barlovcima nego u Trn, jer se gornja Bukovica proteže kao i Jablan sve do pod Kozaru, pa se taj gornji dio i zove Mala Kozara. - Još jedna napomena: crkva u Jablanu koja se spominje u točki 6 je grkokatolička crkvica koja je u to vrijeme sporazumno korištena i kao bogoslužni prostor za rimokatolike.
⁷¹ Kopija dekreta br. 603/80 od 26. 8. 1980. u BABL-u.
⁷² Primjerak Ugovora između Biskupskog ordinarijata Banjalučkog i Provincijalata Bosne Srebrene Sarajevo, pod istim je brojem kao i dekret o osnutku župe (br. 603/80 od 26. 8. 1980.); vidi u BABL-u.
⁷³ Župnikov dopis od nav. dat. br. 98/33 u BABL-u, br. 1643/33, a biskupov odgovor datiran sutradan br. 1644/33.

< Prethodno poglavlje

Sljedeće poglavlje >

[1] 2 [3] [4] [5]

Za ispisivanje i pohranjivanje sugeriram pdf inačicu kompletne knjige, koja se može preuzeti ovdje.

---

Autor ovom prigodom ljubazno zamoljava sve čitatelje da obrate posebnu pozornost na spisak žrtava, te da sve ispravke i nadopune pošalju meni (Marinku Orlovac) preko linka "Kontakt" na ovoj stranici, a ja ću to sve proslijediti dr. Anti Orlovac. To nam je, dakako svima u zajedničkom interesu.

---

Prikladne stranice:

• Project Gutenberg

[^vrh]