SLIKE IZGUBLJENOG ZAVIČAJA (5)
Autor: dr. Anto Orlovac, Banja Luka - Trn, 2008.
Peto poglavlje
DODATAK - PRILOZI
- SADRŽAJ:
- Prilog 1 - Katoličke žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća s područje današnje župe Trn
- - Selo Bukovica
- - Selo Jablan
- - Selo Trn
- Prilog 2 - Katoličke žrtve iz župe Trn od 1991. do 1995. godine
- Prilog 3 - Osuda svećenika iz Bukovice Tome Matoševića, župnika u Staroj Rijeci kod Sanskog Mosta, na sedam godina strogoga zatvora
- Prilog 4 - Marko Šalić, "Ratne zabilješke iz Dragalovaca i Doboja 1992. god.
- Prilog 5 - Jezične posebnosti Hrvata ovih krajeva
- - Neke govorne značajke
- - Poslovice i (duhovite) izreke
- - Praznovjerice
- - Rječnik
- - Ostatci ikavice
- - Krivi izgovor
- - Anegdote
- - Prije podne
- - Dok Mande dođe s vode
- - Pjesmice
- - Društvene igre
- Umjesto završne riječi - Pjesma Bukovici
- Zusammenfassung
- Izvori i literatura
- KAZALO MJESTA
- KAZALO OSOBA
- BILJEŠKA O AUTORU
Autor ovom prigodom ljubazno zamoljava sve čitatelje da obrate posebnu pozornost na spisak žrtava (str. 177-188.) ili dolje niže u tekstu te da sve ispravke i nadopune pošalju meni (Marinku Orlovac) preko linka "Kontakt" na ovoj stranici. Svi podatci će biti brižljivo proslijeđeni autoru ove knjige. Točnost podataka je svima nama u zajedničkom interesu.
Prilog 1 - Katoličke žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća s područja današnje župe Trn
Popis poginulih uradio sam na temelju izvještaja župnika prikupljenih iz župnih matica i svjedočenja većeg broja starijih ljudi iz pojedinih sela, urađenih početkom 1990.-tih godina. Dobar dio provjerio sam i dopunio osobno iz župnih matica i Stanja duša župe Barlovci. Ponegdje sam kurzivom u zagradi nadopunio podatke za osobe za koje nisam imao dovoljno elemenata da ih sa sigurnošću identificiram, a ono što je sigurno je samo njihovo ime i prezime, pa sam uzeo vjerojatne (daljnje) podatke kao putokaz budućim istraživačima, međutim, svako navedeno ime i prezime predstavlja osobu koja je sigurno poginula odnosno stradala u Drugom svjetskom ratu i poraću. Ovdje nisu ubilježeni umrli od tifusa i drugih zaraznih bolesti, povezanih uz rat, a što bi sigurno znatno povećalo broj žrtava. Isto tako sam kurzivom donio bilješku o načinu nečije pogibije, kako sam to našao u maticama umrlih, ukoliko je to zabilježeno.
Ukupno je 190 poginulih katoličkih vjernika s područja današnje župe Trn: iz Bukovice 95, iz Trna 64, a iz Jablana 31. Ipak popis nije posve potpun. Ima tu pripadnika svih mogućih vojska onoga vremena, kako ih je već donio ratni vihor, kao i civila. Nikomu od njih, koliko znamo, nikada nije bilo suđeno, niti dokazan ikakav zločin, ako se zločinom ne označi sama pripadnost određenoj vojsci ili narodu. Valja imati na umu da je najveći dio ovdje navedenih stradao po završetku rata ili jednostavno "nestao" na Križnim putovima. Mnogima od njih kosti kriju brojne masovne grobnice od Slovenije i Hrvatske pa do Gornjih Podgradaca u Kozari. Popis je prvi put objavljen u knjizi potpisanog autora Oko fra Vidova bunara, str. 129-136. Dopunjen je i ispravljen podatcima za kojega sam kasnije saznao. Budući da su ovakvi popisi, pogotovo kad su rađeni toliko vremena nakon tih tragičnih zbivanja, nužno neprecizni i nepotpuni, i ovdje želim ponoviti apel koji sam napisao uz objavljujući popis u spomenutoj knjizi:
"Mi smo im dužni sačuvati uspomenu, a kao vjernici sjećati ih se u svojim molitvama. Trebalo je puno truda da se prikupe najprije njihova imena i osnovni podatci, koji nisu, što je i razumljivo, bili uvijek precizni. Podatke sam dugo i mukotrpno dopunjavao prema župnim maticama. Posao nije gotov i molim svakog čitatelja koji ima još podataka ili ispravaka o ovdje navedenim žrtvama kao i o onima ovdje nezabilježenima, da mi ih dostavi." (str. 137).Selo Bukovica:
BATISTA VLADO, Josipa i Marije Batista, rođ. 10. 06. 1917.
BEDNARČUK JOSIP, Ivana i Marije r. Calik, rođ. 18. 02. 1923.
BEDNARČUK STIPO, Mile i Marije r. Lukenda, rođ. 07. 10. 1924.
BLAŽEVIĆ ANTO zvani "Ata", Ive i Marije r. Lukenda, rođ. 29. 02. 1920.
BLAŽEVIĆ ANTO, sin Marijana i Mande r. Lukenda, neoženjen
BLAŽEVIĆ FRANO, sin Jose i Mande, našao bombu kod zračne luke u Trnu koja ga je u eksploziji ubila, a još jedan dječak teško je povrijeđen.
BLAŽEVIĆ FRANO, zvani "Perić", Andrije i Anđe r. Marić, r. 06. 07. 1923.
BLAŽEVIĆ IVO, zvani "Perić", Ante i Ane r. Jakić, r. 15. 08. 1902., muž Marije r. Orlovac, poginuo 06. 10. 1941. u Srnetici
BLAŽEVIĆ IVO, Marijana i Mande r. Lukenda, r. 27. 06. 1921.
BLAŽEVIĆ JAKOV, Peje, zvani "Grabovac" i Jele r. Orlovac, r. 29. 11. 1909., muž Mare r. Lipovac zvane "Marićka"
BLAŽEVIĆ JOSO, Ive i Mande r. Lukenda, r. 19. 03.1909., muž Mande r. Matošević
FILIPOVIĆ ANTO, Ive i Marije r. Mačinković
FILIPOVIĆ PERO, Ive i Marije r. Mačinković, r. 07. 09. 1928.
FILIPOVIĆ (ime nepoznato), Ive i Marije r. Mačinković (3 rođena brata!)
FRLJEVIĆ ŠTEFAN, sin Nikole, muž Ivke r. Antonek
GOLUB ANTO, Ilije, poginuo kod Nove Topole 1945.
GOLUB ILIJA, Ante i Ruže r. Vidović, r. 20. 01. 1925.
GOLUB IVO, Ante i Ruže r. Vidović, r. 24. 02. 1923.
JAKIĆ ILIJA, zvani "Ilkan", Jose i Mande r. Radman, r. 10. 07. 1910., muž Marije r. Škarica iz Derviša
JAKIĆ IVO, Jose i Mande r. Radman, r. 03. 11. 1923.
JAKIĆ MARKO, Jose i Mande r. Radman, r. 03. 02. 1912. (3 rođena brata; Jakići su doselili u Bukovicu iz Bronzanog Majdana, pa su ih zvali "Majdanci")
JAKIĆ NIKO, Ive i Marije r. Mačinković, r. 29. 04. 1921.
JOSIPOVIĆ ANTO, sin Nike
JOSIPOVIĆ ANTO, zvani "Tunjo", Šimuna i Marije r. Lovrić, r. 12. 01. 1924.
JOSIPOVIĆ ILIJA, Šime i Kate r. Lipovac, r. 03. 08. 1903., muž Jele Anušić
JOSIPOVIĆ IVO, Šimuna i Marije r. Lovrić, r. 27. 01. 1919.
JOSIPOVIĆ LJUBOMIR zvani "Mirko", Jakova i Anđe r. Lukenda, r. 07. 05.1917., poginuo 31. 07. 1943., pokopan u Banjoj Luci
JOSIPOVIĆ NIKO, Šime i Kate r. Lipovac, r. 05. 11. 1907., muž Kate r. Blažević
JOSIPOVIĆ STIPO, sin Marka i Mande, muž Kate r. Blažević
KANJUGA NIKOLA, sin Josipa
KANJUGA VLADO, sin Josipa
KULČINSKI ANTON FRANC, Nikole i Margarete r. Franczuk, r. 15. 04. 1914., muž Ane r. Vidović, r. 09. 03. 1911., umro 29. 04. 1945. "od rana zadobivenih prigodom borbi" i pokopan na groblju Sv. Marije u Sisku 01. 05. 1945.
KULČINSKI JOSO, Nikole i Margarete r. Franczuk, r. 15. 04. 1914.
LIPOVAC ANTO, Marka i Kate r. Mačinković, r. 19. 07. 1922., poginuo 28. 01. 1944.
LIPOVAC ANTO, Petra i Anđe r. Miljanović, r. 10. 07. 1924.
LIPOVAC ILIJA, Luke i Kate r. Komljenović, r. 12. 07. 1909., muž Cvite r. Grizelj
LIPOVAC ILIJA, Marka i Ruže r. Orlovac, r. 19.12. 1904., muž Marije r. Matošević
LIPOVAC IVO, Luke i Kate r. Komljenović, r. 27. 07. 1903., udovac iza pok. Anđe r. Matošević
LIPOVAC IVO, Marka, zvanog "Tabak" i Kate r. Mačinković, r. 05. 06. 1917., poginuo 24. 12. 1944.
LIPOVAC MILE, Jose, zvanog "Golubić" i Ruže r. Šalić, r. 02. 02. 1923.
LIPOVAC JAKOV, Luke i Kate r. Komljenović, r. 14. 10. 1911.
LIPOVAC MARKO, Petra i Anđe r. Miljanović, r. 27. 06. 1918., neoženjen, poginuo u Gornjoj Sanici
LIPOVAC NIKOLA, Petra i Anđe r. Miljanović, r. 22. 09. 1914., muž Anđe r. Anušić zvane "Gara"
LIPOVAC STIPO, Petra i Anđe r. Miljanović, r. 01. 06. 1911., neoženjen (4 rođena brata!)
LUKENDA ANTO, Petra i Marije r. Blažan, zvane "Petrovca", r. 08. 10. 1925.
LUKENDA IVO, Franje i Mande r. Blažan, r. 01. 11. 1926.
MAČINKOVIĆ ANĐA r. Lukenda (Luke), žena Ante Mačinkovića, r. 16. 08.1891. u Bukovici, poginula na cesti kod Nove Topole u partizanskom bombardiranju 23. 03. 1945.
MAČINKOVIĆ ANTO, Jakova i Kate r. Andrijević, r. 17. 01. 1928.
MAČINKOVIĆ NIKO, Ante i Anđe r. Lukenda, r. 02. 07. 1920.
MALER PETAR, Renka i Anke r. Kovalj, r. 1899., Ukrajinac, muž Marije r. Matvij
MATIĆ MARKO, Tome i Janje r. Vidović, r. 01. 09. 1920. u Jablanu, priženio se u Bukovicu
MATOŠEVIĆ FRANJO, sin Mijata
MATOŠEVIĆ IVO, Antuna i Ruže r. Lipovac
MATOŠEVIĆ JOSO, Jakova i Lucije r. Marić, r. 10. 05.1913.
MATOŠEVIĆ JURO, Antuna i Ruže r. Lipovac, r. 11. 01.1921.
MATOŠEVIĆ JURO, zvani "Đuran", Nikole i Anice r. Lukenda, r. 31. 07. 1909., muž Ruže r. Lipovac
MATOŠEVIĆ MARIJAN, Ive i Kate r. Blažević, r. 24. 01.1923., brat svećenika Tome
MATOŠEVIĆ MARIJAN, Jose i Jele r. Šalić, r. 1916., muž Mande r. Matić zvane "Mandica"
MATOŠEVIĆ MARKO, Jakova i Lucije r. Marić, r. 08.12.1919.
MATOŠEVIĆ MILE, sin Ilije i Marije r. Anušić
MATOŠEVIĆ NIKO, Jose i Jele r. Šalić, r. 12. 03. 1905., muž Mande r. Vidović zvane "Tunda"
MATOŠEVIĆ PETAR, Ilije i Marije r. Anušić, r. 03. 08. 1908., muž Ruže r. Blažević, poginuo u borbi protiv komunista u Kotor Varošu 19. 07. 1944. (možda je preselio u Trn)
MATOŠEVIĆ PETAR, Peje i Marije r. Grabovac, r. 29. 05. 1914., muž Zorke r. Mačinković zvane "Gluva"
MATVIJ PETAR, Antuna i Tekle r. Babiuk, r. 15. 09.1904., muž Kaje r. Lipovac, zvane "Kajica", Ukrajinac
ORLOVAC ANTO, Marka i Anđe r. Lagundžić, r. 13. 08. 1915., muž Zorke r. Blažan
ORLOVAC IVO, Blaža zvanog "Bajo" i Janje r. Mačinković, r. 02. 08. 1924.
ORLOVAC LUKA, Tome i Mande r. Lukenda, r. 09. 09. 1925., njemački vojnik, nestao kod Bleiburga 1945.
ORLOVAC MARKO, Ilije i Anice r. Lopar, r. 22. 03. 1922., neoženjen
ORLOVAC TOMA, Ilije i Marije r. Matošević, r. 09. 12. 1896., muž Mande r. Lukenda, ubili ga partizani kod "Đurina groba" na Kozari
PETRUŠINSKI ANDRIJA, Teodora, zvanog "Fetko" i Marije r. Jaroševski, r. 24. 02. 1927.
PETRUŠINSKI SLAVKO, Teodora, zvanog "Fetko" i Marije r. Jaroševski
PETRUŠINSKI TEODOR, zvani "Fetko", muž Marije r. Jaroševski, poginuo kod Nove Topole 1945.
PRESTAŠ NIKOLA, sin Jure
PRESTAŠ VLADO, sin Jure
RELJA ILIJA, Marka i Jele r. Vidović, r. 17. 07. 1925.
RELJA ILIJA, Jose i Ivke r. Vidović, r. 25. 07.1924., poginuo 20. 05. 1944. u Petrovaradinu
RELJA ILIJA, Nikole i Ivke r. Lukenda, r. 02.12. 1921., brat Ive zvanog "Đambo"
RELJA IVO, Marijana i Jeke r. Lukenda, r. 03. 03. 1923.
RELJA IVO, sin Marka, poginuo između Đakova i Ruševa 1944
RELJA JAKOV, Marka i Jele r. Vidović, r. 17. 09. 1910., muž Mande r. Relja
RELJA MARIJAN, sin Ilije, nestao
SADOVSKI SLAVKO, sin Nikole
ŠALIĆ IVO, Marka, zvani "Abin" i Stažije r. Golub, r. 21. 06. 1927.
ŠALIĆ JAKOV, Marka i Jele r. Matić, r. 26. 05. 1917.
ŠALIĆ MILE, Marka, zvani "Abin", i Stažije r. Golub, r. 22. 05. 1922.
TOMIĆ FRANJO zvani "Franc", Jure i Marije r. Ilovača, r. u Kozari, muž Mande r. Dedić
TOMIĆ ILIJA, Luke i Janje Komljenović, r. Rajković, r. 01. 04. 1921.
TOMIĆ MILE, sin Jose
TOMIĆ SLAVKO, sin Jose
VIDOVIĆ ANTO, zvani "Tunjo" sin Petra "Peje" i Anice r. Topić, r. 08. 02. 1918.
VIDOVIĆ ANTO zvani "Tuća", Ante i Mande r. Matošević, r. 11. 05. 1916., muž Marije r. Kurnjicki, otac dvoje djece.
VIDOVIĆ ILIJA, Ante i Mande r. Matošević, r. 16. 10. 1922., neoženjen
VIDOVIĆ MARKO, Peje i Anice r. Topić, r. 09. 08. 1914., muž Jozefine r. Kezić
VIDOVIĆ STIPO, hrvatski vojnik (ustaša) sin Peje i Anice r. Topić, r. 17. 04. 1924.
VIDOVIĆ ŠIMUN, Peje i Anice r. Topić, r. 18. 01. 1922. neoženjen, poginuo u Ruševu kod Đakova (4 rođena brata!)
VIDOVIĆ VID, težak, Ilije i Anđe r. Blažević, r. 15. 06. 1899., muž Ruže r. Lukenda, poginuo 15. 03. 1945. kod Nove Topole
ŽUNIĆ ILIJA, Peje i Stažije r. Matošević, r. 15. 05. 1913., muž Jele r. Lipovac
Selo Jablan:
BAČINSKI IVAN, sin Renka
BAČINSKI MIHAJLO, Maksima i Marije r. Romanjak
BAČINSKI MIHAJLO, sin Vasilija
BAČINSKI PAVLE, sin Vasilija
BAČINSKI TEODOR, sin Renka (svi Bačinski su grkokatolici, Ukrajinci)
BARTULOVIĆ MIŠO, sin Šime
KAURIN IVO, Jure i Mare r. Jolić, r. 12.09.1907. u Stranjanima, muž Mare r. Jurić (doselio u Jablan)
LAGUNDŽIĆ ADOLF, zvani "Dolfo" Peje i Marije r. Najdek, r. 22. 01. 1922. (majka Poljakinja). ubijen u Barlovcima kod kućee Ilije Lukende, Mijatova, u rijeci (kraj rječice Bukovice), zajedno s još jednim zarobljenikom iz Dragočaja.
LAGUNDŽIĆ ANTO, Blaža i Ane r. Matošević, r. 17. 06.1913., poginuo 06. 10. 1941. u Gornjoj Sanici
LAGUNDŽIĆ MARKO, Ive i Kate r. Vidović, r. 18. 10. 1903., muž Marije r. Hrycaj
MAČINKOVIĆ MARKO, Pere "Peje" i Mande r. Vidović, r. 18. 03. 1911., muž Anđe r. Orlovac
MAČINKOVIĆ ŠIMUN, sin Pere "Peje" i Mande r. Vidović, r. 20. 11. 1902., muž Kaje r. Bartulović
MATIĆ ANTO, Ilije i Anice r. Vidović, r. 13. 02. 1918.
MATIĆ ANTO, Jakova i Ane r. Majkić, r. 24. 11. 1923.
MATIĆ ANTO, Marka i Mande r. Lagundžić, r. 17. 06.1922.
MATIĆ BLAŽ, Peje i Kate r. Orlovac, r. 24. 01. 1923.
MATIĆ FRANJO, Luke i Jele r. Vidović, r. 08. 10. 1926.
MATIĆ FRANJO, Peje i Kate r. Orlovac, r. 17. 06. 1925.
MATIĆ IVO, Ilije i Anice r. Vidović, r. 27. 12. 1926.
MATIĆ MARKO, Luke i Jele r. Vidović, r. 25. 02. 1912., redarstvenik, muž Zore r. Popović, strijeljan od partizana 03. 01. 1944. u Han Kolima
MATIĆ NIKOLA, Ilije i Kate r. Matić, r. 27. 03. 1906.
MATIĆ PETAR, Jage i Lucije r. Matošević, r. 24. 06. 1910., muž Ane r. Orlovac
MATIĆ TOMO, Jakova i Ane r. Majkić, r. 03. 03. 1925.
ORLOVAC ANDRIJA, Marka i Marije r. Blažević, r. 05. 02. 1926.
ORLOVAC ANTO, Marka i Marije r. Blažević, r. 07. 10. 1921.
ORLOVAC IVO, Tome i Ruže r. Pavlović, r. 28. 03. 1920.
ORLOVAC MARIJAN, Ante i Mande r. Lagundžić, r. 19. 10. 1921.
SAMARDŽIĆ CVITKO "Cvijo", Paške i Cvite r. Samardžić, r. 20. 09. 1909., muž Marije r. Marić (negdje se piše: Samardžija)
SLAVULJ PAVLE, sin Ilije
TUTIĆ MARKO, Miše i Mare r. Matić, r. 24. 05.1914., muž Kaje r. Lagundžić
TUTIĆ MIŠO, Luke i Ane r. Najdek, r. 13. 04. 1922.
Selo Trn:
ANDRIJEVIĆ ILIJA, Ivana i Anice r. Arabadžić, r. 25. 02.1914.
ANDRIJEVIĆ ILIJA, Ive i Ivke r. Lagundžić, r. 15. 10. 1919., muž Ane r. Orlovac, nestao u ratu
ANDRIJEVIĆ MARKO, Nikole i Jele r. Blažević, r. 06. 02. 1912., muž Marije r. Delić
ANDRIJEVIĆ MATIJA, Pere i Anđe r. Blažević, r. 1891.?, muž Ane r. Tomić
BARAĆ IVO, Mijata i Marije r. Blažević, r. 11. 05. 1912.
BARAĆ PERO, Mijata i Mande r. Matić, r. 20. 05. 1919.
BILANDŽIJA (BILANDŽIĆ) IVO, sin Ante
BILANDŽIJA MIJAT, Luke i Ane r. Vulić, r. 13. 02. 1922.
BILIć IVAN, Ivana i Elizabete r. Kurlić, muž Konstantine r. Boruta, r. 19. 12. 1911., poginuo 12. 08. 1941.U Sitnici
BLAŽEVIĆ MARKO, Matije i Mare r. Veža, r. 03. 01. 1913.
DELIĆ ANTO, Nikole i Ruže r. Blažević, r. 02. 08. 1918.
DELIĆ ANTO, Tome i Cele r. Arabadžić, mladić, r. 08. 09.1916., poginuo 27. 07. 1941., u Trubaru kod Drvara (na "Dan ustanka" kad i župnik Waldemar Maximilian Nestor)
DELIĆ ILIJA, Nikole i Anice r. Vidović, r. 08. 01. 1916., muž Mande r. Lagundžić
DELIĆ IVO, Ilije i Ljubice r. Vidović, r. 17. 01. 1925.
DELIĆ IVO, Mijata i Marije r. Janjić, r. 02. 03.1910., muž Anice r. Delić
DELIĆ MARIJAN, Nikole i Ruže r. Blažević, r. 22. 09. 1907., muž Mare r. Delić, poginuo u svibnju 1945.
DELIĆ MARKO, Ilije i Ljubice r. Vidović, r. 22. 03. 1923.
DELIĆ MARKO, Petra i Kaje r. Tomić, r. 25. 04. 1923.
DELIĆ MATO, Marka i Ane r. Matošević, r. 07. 05. 1921., ubijen 31. 05. 1945. (proglašen mrtvim 06. 05.1972. odlukom Biskupskog ordinarijata Banja Luka)
GRIZELJ ANTO, Filipa i Marije r. Šobota, r. 20. 06. 1921.
JURIĆ IVO, Nikole i Mare r. Vidović, r. 21. 06. 1920.
JURIĆ MIJAT, Marka i Jele r. Vidović, r. 18. 05. 1924.
KOMLJENOVIĆ ANA, Jose i Ivke r. Orlovac, r. 04. 03. 1926., živjela u Privlaci, poginula 09. 12. 1944. u Privlaci
LAGUNDŽIĆ ANTO, Ive i Zorke r. Kutela, r. 22. 03. 1917.
LAGUNDŽIĆ FRANJO, Ive i Zorke r. Kutela, r. 28. 06. 1919.
LAGUNDŽIĆ IVO, Marka i Mare r. Delić, r. 04. 05. 1926., poginuo 04. 01. 1942.
LUKIĆ ANTO, Marijana i Marije r. Jajčević, r. 15. 01. 1926.
MATOŠEVIĆ, VLADO, Marijana i Cvite r. Lagundžić, r. 06. 03. 1914., poginuo 20. 01. 1942. u napadu na vlak
MILJANOVIĆ ILIJA, Šimuna i Ruže r. Lagundžić, r. 09. 12. 1918.
MILJANOVIĆ PERO, Ilije i Ivke r. Orlovac, r. 11. 09. 1914, poginuo 27. 12. 1942.
OJDANIć MARIJAN, Ive i Ruže r. Delić, muž Ane, r. 13. 04. 1908., poginuo 16. 09. 1944.
ORLOVAC ANTO, Ive i Anđe r. Jakić, r. 12. 09. 1922.
ORLOVAC ANTO, Matije i Janje r. Blažević, r. 04. 05. 1911., muž Kate r. Delić, ubijen 19. 02. 1946.
ORLOVAC FRANJO, Pere i Mande r. Barać, r. 12. 08. 1919.
ORLOVAC FILIP, Peje i Anđe r. Lukić, r. 11. 11. 1912.
ORLOVAC ILIJA (Tome i Kaje r. Bilandžić, r. 30. 04. 1926. ili: Pere i Anđe r. Lukić, r. 14. 12. 1909., muž Mande r. Vidović?)
ORLOVAC ILIJA, Ive i Anđe r. Jakić, r. 13. 09. 1910., muž Anđe r. Andrijević
ORLOVAC MARKO, Matije i Janje r. Blažević, r. 12. 09. 1908, muž Ljubice r. Marić, poginuo 27. 11. 1942.
ORLOVAC NIKO, Pere i Mande r. Barać, r. 18. 11. 1916.
ORLOVAC TOMO, težak, sin Matije i Janje r. Blažević, r. 03. 11. 1913., poginuo 13. 10. 1944.
RADMAN IVO, Ante i Janje r. Klindić, r. 07. 08. 1906., muž Mande r. Matić
ŠALIĆ ANTO, Ante i Mare r. Gagula, r. 07. 04. 1920., muž Ane r. Andrijević, poginuo 25. 11. 1942. (proglašen mrtvim)
ŠALIĆ ANTO, Ilije i Mande r. Lipovac, r. 30. 09. 1923.
ŠALIĆ MARKO, Ilije i Mande r. Lipovac, r. 15. 03. 1926.
ŠALIĆ VLADO, Ive i Anđe r. Andrijević, r. 25. 08. 1910., muž Mare r. Orlovac
TOMIĆ ANTO, Ilije i Marije r. Delić, r. 28. 10. 1917., muž Dragice r. Andrijević
TOMIĆ FRANJO, Tome i Jele r. Matošević, r. 21. 02. 1927.
TOMIĆ ILIJA, Stipe i Anđe r. Mačinković, r. 30. 09. 1907., muž Ljubice r. Kašljević
TOMIĆ IVO, Tome i Jele r. Andrijević, r. 15. 05. 1922., nestao u ratu
TOMIĆ MARIJAN, Ilije i Marije r. Delić, r. 15. 11. 1907., muž Kate r. Matić, poginuo kod Sanskog Mosta
TOMIĆ MARKO, Ilije i Ruže r. Mijatović, r. 27. 06. 1913., muž Marije r. Andrijević
TOMIĆ NIKOLA, Ilije i Mare r. Jurić, r. 29. 07. 1907., muž Jele r. Tomić, poginuo 12. 12. 1942. kod Sanskog Mosta i tu pokopan.
TUTIĆ PETAR (u Mat. kršt: TUCIĆ), Tome i Kate r. Lipovac, r. 03. 09. 1916. u Jablanu, muž Janje r. Bilandžić
VIDOVIĆ ANTO, Ilije i Anice r. Mršić, r. 25. 08. 1919.
VIDOVIĆ ILIJA, Ivana i Mare r. Vidović, r. 11. 11. 1918.
VIDOVIĆ IVICA, Ante i Boje r. Bilandžić, r. 19. 06. 1921.
VIDOVIĆ IVO, Matije i Ane r. Lovrić, r. 05. 12. 1919.
VIDOVIĆ MARKO, Ilije i Anice r. Marić, r. 22. 06. 1914., muž Ruže r. Miljanović
VIDOVIĆ MARKO, sin Matije
VIDOVIĆ MIJAT, Jure i Mande r. Marušić, r. 18. 12. 1907., muž Ruže r. Radman
VIDOVIĆ MIRKO, Matije i Ane r. Lovrić, r. 26. 07. 1927., poginuo 10. 02. 1945. u Cerniku
VIDOVIĆ MIŠO, Ante i Boje r. Bilandžić, r. 26. 05. 1926.
VULIĆ ILIJA, Luke i Marije r. Bilandžić
VULIĆ MARKO, Luke i Marije r. Bilandžić, r. 23. 11. 1909. u selu Korita, župa Bosansko Grahovo, živio u Trnu, muž Stažije r. Lipovac, poginuo 06. 10. 1941. od četnika, pokopan u Srnetici.
Prilog 2 - Katoličke žrtve iz župe Trn od 1991. do 1995. godine
I u najnovijim zbivanjima krajem prošlog stoljeća župa Trn je izgubila 12 župljana, od čega četiri žene koji su umrli nasilnom smrću. Za neke od njih okolnosti nisu nikada posve razjašnjene. Vidi dopis br. 14/2001. od 7. veljače te godine u arhivu župnog ureda. Evo njihovih imena abecednim redom!
ANDRIJEVIĆ NIKOLA, sin Ive i Ruže r. Laštro, r. 10. 12. 1970., iz Trna, ubijen 11. 06. 1992. od srpske milicije pred roditeljima u dvorištu obiteljske kuće, pokopan na groblju Bešlenica u Trnu.
DOMIĆ GORAN, sin Mire Domić iz Trna, r. 27. 12. 1977., poginuo u Trnu kod "Ambalažerke" 10.10.1995., okolnosti nepoznate, pokopan na groblju Bešlenica u Trnu.
LIPOVAC MARIJA, r. 23. 08.1914., žena Mate, iz Bukovice, nađena ubijena u dračiku blizu kuće 02. 02. 1995., pokopana na Suvajama.
MAČINKOVIĆ LJUBOMIR iz Trna, rođen 31. 07. 1940. u Jablanu, muž Jele r. Golub, 23.10.1992., nađen mrtav u banjolučkoj bolnici, navodno ga zgazilo auto hitne pomoći kod Velike stijene između Klašnica i Trna, pokopan na groblju Suvaje.
MATIĆ JOSIP, sin Ilije i Jozefine r. Relja, r. 14. 03. 1973. u Jablanu, prisilno otjeran u srpsku vojsku, poginuo na Ozrenu 13. 06. 1994., sahranjen na groblju Suvaje.
MATOŠEVIĆ FRANJO, r. 20. 02.1936. u Bukovici, muž Zorke r. Lipovac. Nađen obješen u šumi u Kozari 11. 06. 1992., smrt zagonetna, pokopan na groblju Suvaje.
ORLOVAC ZORAN, r. 01. 10. 1953. u Trnu, muž Ljubice r. Tosić, prisilno odveden u JNA, pa u srpsku vojsku, poginuo na ratištu između Doboja i Teslića 13. 04.1995., pokopan na groblju Bešlenica u Trnu.
RADMAN ZORKA iz Trna kći Ljubice Radman, r. 20. 11. 1922. u Trnu, nađena u Vrbasu kod Srbca 14. 11. 1994. Nestala je 02. 09.1994. i sumnja se da je ubijena i bačena u Vrbas, pokopana na Bešlenici.
RELJA RUŽA, kći Jose i Ivke r. Vidović iz Bukovice, r. 09. 01. 1920., zlostavljana u svojoj kući 13. 10. 1996., od čega je umrla i pokopana na groblju Suvaje.
TOMIĆ STAŽIJA r. Matošević iz Trna, r. 28. 07. 1932., žena Ilije Tomića, 22. 10 .1995. provalili su joj u kuću srpski vojnici, zlostavljali je pa joj je navodno otkazalo srce (ili je ubijena?), pokopana na groblju Bešlenica.
VRHOVAC ILIJA, sin Pere, iz Trna, r. 23. 05. 1952. u Trnu. Poginuo kao rezervist srpske vojske u Gređanima kod Okučana u Slavoniji 25. 09. 1991. metkom u potiljak (!), pokopan na groblju Bešlenica u Trnu.
ŽILIĆ MARKO, poginuo kao vojnik srpske vojske kod Gradačca.
Prilog 3 - Osuda svećenika iz Bukovice Tome Matoševića, župnika u Staroj Rijeci kod Sanskog Mosta, na sedam godina strogoga zatvora
Donosimo potpuno vjeran prijepis sudske presude Okružnog suda u Prijedoru, bez ikakvog ispravljanja pogrešaka, Bukovčaninu svećeniku Tomi Matoševiću koji je u to doba bio župnik u Staroj Rijeci kod Sanskog Mosta, a čiji se primjerak čuva u ostavštini pok. Tome u Biskupijskom arhivu u Banjoj Luci, Svećenički arhiv.
OKRUŽNI SUD U PRIJEDORU
Broj: K-73/52
Dana, 20. X. 1952 godineU IME NARODA
Okružni sud u Prijedoru u vjeću sastavljenom od sudije ovog suda Rajković Vahida, kao predsjednika vjeća, sudija porotnika ovog suda Tomić Franje i Savić Dese, kao članova vijeća, službenika ovog suda Trepić Aiše, kao zapisničara, rješavajući u krivičnom predmetu protiv optuženog Matošević Tome, radi krivičnog djela iz čl. 118. st. 1. KZ. u prisustvu optuženog i njegovo branioca Dr. Petra Sekse, advokata iz Prijedora, zastupnika javnog tužioca za okrug Prijedor, Stančić Boška, nakon održanog usmenog javnog i glavnog pretresa, na dan 20. X. 1952 godine, donio je i u prisustvu stranaka javno proglasio slijedeću
PRESUDU
Optuženi Matošević Tomo, sin pok. Ive i majke Kate, rodjene Blažević, rodjen, 24.VIII.1920 godine u selu Bukovici, srez Banja- Luka, Hrvat, državljanin FNRj., sveštenik, završio teološki fakultet, neoženjen, stalno boravi u Staroj Rijeci, srez Sanski Most, slabog imovnog stanja, vojsku služio u JNA 1948-1949 g., evidentiran kod Vojnog otsjeka u Sanskom Mostu, nekažnjavan, nalazi se u istražnom zatvoru od 28 aprila 1952 godine.
KRIV JE
što je:
godine 1950 pa do mjeseca aprila 1952 g. kao sveštenik u selu Stara Rijeka, srez Sanski Most u više navrata sa oltara i pojedincima govorio, da su komunisti nemoralni ljudi, i da njihovo neće dugo biti, da treba nastojati da se što više ljudi odstrani iz partije da kasnije ne bude kasno, da će crkva pobijediti, da se crkva neće nikad uništiti, da se ne trebaju slušati oni ljudi koji ne vjeruju u Boga, iako oni pričaju da dobro rade i stvaraju razna čuda, da je to sve u stvari manje nego što jeste, jer svaka ptica koja visoko leti, nisko pada, da pojedine omladinke greše, što se udaju za Srbe, jer to ne valja i treba da se drže samo svoje vjere, da žene ne trebaju ići u preduzeća, jer nije to za njih, kao ni škola, ni omladinska organizacija, jer se one odmah vaspitaju u drugom duhu, te postaju nemoralne i članovi društvene organizacije, da porez nije bio nikada veći, kao danas, da treba biti strpljiv, da je sve što je postalo i nestalo i sl.,
dakle u namjeri da podrije vlast radnog naroda, ekonomsku osnovicu socijalističke izgradnje i bratstvo i jedinstvo naroda FNRJ., govorom na skupu i na drugi način vršio propagandu protiv državnog i društvenog uredjenja i protiv privrednih mjera narodne vlasti, čime je počinio krivično djelo neprijateljske propagande iz čl. 118. st. 1. KZ.,
pa se radi toga a na osnovu čl. 118. st. 1. KZ.OSUDJUJE
Na kaznu strogog zatvora u trajanju od 7 /sedam/ godina.
Na osnovu čl. 45. st. 1. KZ. u izrečenu kaznu optuženom se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. IV. 1952 godine.
Na osnovu čl. 89. st. 1. ZKP. optuženi je dužan snositi troškove krivičnog postupka, te na ime paušalnog iznosa platiti 500 dinara.RAZLOZI
Optuženi Matošević Tomo, djelo za koje je tužen, ne priznaje, i brani se da je po nekad imao nepravilan stav prema organima narodne vlasti, ali da je to bilo sasvim slučajno, i da nije imao namjeru, ma šta raditi protiv postojećeg društvenog uredjenja. Priznaje da je jednom prilikom za vrijeme mise, upozorio vjernike, da govore istinu o njemu, jer da je čuo od prestavnika vlasti kako se govori o njemu. U protivnom, da će uzeti svoj kofer i otići iz Stare Rijeke. Priznaje da je odvraćao žene da ne idu u preduzeća radi zaposlenja, i da je odvraćao djevojke Katoličke vjere, da se ne udaju za praoslavce, ali da to nije bilo njegovo mišljenje, već crkveni propisi. Takodjer priznaje da je njegov stav u odnosu na razrez poreza i otkupa bio nepravilan, jer se pitanje otkupa i poreza rješavalo kolektivno, a ne pojedinačno, od strane pojedinaca odbornika. Sve ostalo radi čega je optužen, a što svijedoci iskazuju, je neistina, a optužen je po njegovom mišljenju izmedju ostalog i radi toga, što je sva omladina dolazila u crkvu.
Cijeneći odbranu optuženog kao i ostale izvedene dokaze, saslušanjem svijedoka, ovaj sud se uvijerio kako u postojanje krivičnog djela pobliže opisanog u dispozitivu ove presude, tako i o krivnju optuženog u pravcu toga djela, a evo iz kojih razloga:
Odbrana optuženog Matošević Tome daje sasvim slučajno, njegov stav bio nepravilan u odnosu na narodnu vlast, te da nije imao namjeru raditi protiv postojećeg društvenog uredjenja, oborena je iskazima svijedoka saslušanih na glavnom pretresu, ili u pripremnom postupku. Tako svijedok Begić Ruža, saslušana u predhodnom postupku, iskazala je da je koncem jula 1951 g. razgovarala sa optuženim u pogledu poreza i otkupa. Zalila mu se tom prilikom na prevelik porez i otkup, našto joj je on rekao da treba biti samo strpljiv, i da će sve što je postalo i nestati, te da je kristos paćen na razne načine, pa je svojim dušmanima sve oprostio. Bila je prisutna na misi na svetu gospojinu i čula je kako optuženi sa oltara, uzvikuje, obraćajući se Hrvatima, ko ne dodje na crkveni zbor na Sanu, da ga neće smatrati Hrvatom, i da će se ogriješiti o vjeru. Preporučavao je takodje sa oltara da mole za nevjernike i pogane, koji ne vjeruju u Boga, obraćao se griješnim djevojkama, koje se udaju za Srbe, napominjući, da se treba držati samo svoje vjere, pa za nju ako treba i krv proliti.
Saslušana na glavnom pretresu Begić Ruža, izmjenila je svoj iskaz, dat pripremnom postupku, napominjući da je bila dužna podnositi sedmično izvještaj o optuženom Matoševiću, kako bi sačuvala svoj hljeb. Ovakvom njezinom iskazu, sud nije mogao povjerovati, jer je u njemu vidio nastojanje Begić Ruže, da ublaži krivicu optuženog. Uostalom Begić Ruža je na glavnom pretresu iskazala, da je optuženi na sv. gospojinu pozvao narod, sa oltara da dodje na zbor, tko se god osjeća katolikom, napominjući, da je optuženom bilo poznato da će se u isto vrijeme održati veliki zbor na Knežici, i gdje će doći drug Tito. Begić Ruža je porekla, raniji svoj dat iskaz, da je optuženi kritikovao djevojke koje se udaju za Srbe, iako je to optuženi na glavnom pretresu priznao, jer je to u duhu crkvenih propisa. I ova okolnost ukazuje, da je iskaz Begić Ruže, dat na glavnom pretresu samo i sa jedinom namjerom da ublaži krivicu, optuženog.
Svijedok Jakara Zdravko, saslušan i suočen na glavnom pretresu sa optuženim Matoševićem, iskazao je da je bio prisutan u crkvi decembra mjeseca 1951 godine, i da je tom prilikom čuo kako optuženi govori, da svi oni koji danas pričaju da dobro rade i da stvaraju čuda, ustvari puno govore, a manje rade, nadodajući da svaka ptica koja leti visoko, nisko pada. Jednom drugom prilikom 26.1.1952 godine, razgovarao je sa optuženim o porezu. Tom prilikom optuženi mu je kazao, da ovako veliki porez nije bio ni za vrijeme Turske i Austro-Ugarske, kao ni za vrijeme bivše Jugoslavije. Sestra Jakare Zdravka, Milka, koja često ide u crkvu, pričala mu je kako ju je optuženi, za vrijeme ispovijedi pitao, da li je on član partije.
Kada mu je ona odgovorila da jeste, on joj je rekao, da mu savjetuje da se ostavi toga i da dodje u crkvu i da se ispovidi, jer će mu posle biti kasno. On lično čuo je više puta optuženog, gdje govori sa oltara, da ženske ne idu u preduzeća raditi, da nije za njih škola i omladinska organizacija, jer se tada vaspitaju u drugom duhu, postaju nemoralne, članovi nekih organizacija i kao takve ne mogu biti poštene, dobre domaćice i vjerne svome mužu. Preporučavao im je da dolaze u crkvu, jer je crkva centar kulture, radi čega je i crkveni hor oformio.
Svijedok Sedić Petar, izjavio je da je čuo optuženog sa oltara, kako se obraća onima koji dolaze u crkvu, ne da se mole, već da se izigravaju, da oni dobro znaju, da će crkva pobjediti. Bio je prisutan misi na gladnom groblju, kojom prilikom se optuženi obraćao onima koji su neprijateljski raspoloženi prema vjeri i kada im je zaprijetio, da će se sa njima i fizički obračunati.
Svijedok Jakara Marko iskazao je da je koncem januara 1952 godine prisustvovao službi, koju je držao optuženi u selu Lugu. Tom prilikom optuženi je izmedju ostalog rekao, da je grijeh od Adama i Eve prešao na nas, i da su svi oni griješni, koji se ne mole Bogu. Govorio je i o omladini koja je grješna i neposlušna, jer neće da dolazi u crkvu. Svijedok Jakara Nedeljko iskazao je da je razgovarao sa optuženim. Optuženi je zastupao mišljenje da žensku djecu ne treba školovati, jer one tada postaju aktivni učesnici u društvenim organizacijama. Prisustvovao je i misi na novu 1951 godinu, koju je držao optuženi, i kojom prilikom se ovaj obraćao onima koji ne poštuju crkvu, i koje će on ipak na to privoliti.
31. XI. 1951 godine otišao je da se ispovidi kod optuženog. Za vrijeme ispovjedi optuženi ga je pitao da li je član partije. Kada je od njega saznao da je istupio iz partije, optuženi mu je rekao, da je pravilno postupio, da su komunisti nemoralni ljudi, i da treba nastojati da se što više komunista odstrani iz partije, da poslije ne bude kasno.
I ostali preslušani svjedoci Samardžija Jovo, Jolić Mirko i Popović Ivo, iskazali su da su razgovarali sa optuženim, te da im je ovaj tom prilikom govorio, kao se omladina najviše iskvari idući na igradnju raznih pruga i objekata, kako se žene koje rad u preduzećima odaju nemoralu, da se grijeh udati za praoslavca, da je katolička vjera najbolja na svijetu i slično.
Svijedoci Begić Mara, Tomić Ana, Begić Janja i Begić Mira, saslušane na glavnom pretresu izjavile su da su skoro redovno prisustvovale službama u crkvi i da nikad nisu čule od optuženog da je ovaj govorio kako žene ne trebaju odlaziti u preduzeće na rad i omladina na radne akcije, već nasuprot da je to dozvoljavao i preporučavao. Kada se ima u vidu iskaz optuženog u tom pravcu, naime da je on doista imao nepravilan stav u tom pogledu, te da na kraju to nije njegovo mišljenje, već crkveni propisi, ukazuje se prava namjera pomenutih svjedoka.
Na osnovu svega izloženog, odbacivši odbranu optuženog, kao neosnovanu, a poklonivši vjeru iskazima svijedoka Jakare Zdravka, Sedić Petra, Jakara Marka, Jakara Nedeljka, Samardžija Jove, Jolić Mirka i Popović Ive, te iskazu Begić Ruže, datog u pripremnom postupku, koji po mišljenju ovoga suda nemaju naikakvog razloga ne osnovano teretiti optuženog, i čiji su iskazi konačno jasni, nedvosmisleni i u skladu sa ostalim činjeničnim stanjem, sud se uvjerio u krivnju optuženog.
Optuženi Matošević Tomo, sa svojim postupcima, a koje je sud utvrdio, uvrstio se u red onih nenarodnih sveštenika, nepomirljivih neprijatelja postojećeg poretka u FNRJ i poslušnih sluga Vatikana, koji na sve moguće načine žele, kao na unutrašnjem, tako i na medjunarodnom planu što više nanijeti štete FNRJ. I ne samo to. Putem ovakvih svojih istomišljenika, kao što je optuženi, Vatikan pokušava direktno da se mješa u unutrašnje stvari naše zemlje, Bratstvo i jedinstvo naših naroda, socijalističku izgradnju, kulturno uzdizanje i izjednačenje žene u pravima sa muškarcem, jedinstvo i kompaktnost komunističke partije, ti temelji naše nezavisnosti najviše smetaju sprovodjenju njihovih planova pa su se radi toga na njih okomili. Zato optuženi zabranjuje udavanje djevojaka katolkinja za praoslavce, zato njemu smeta odlazak djevojaka u proizvodnju, komunisti su za njega nemoralni ljudi, sva ova izgradnja o kojoj se priča, to je u stvari manje, nego što jeste i slično. Za napomenuti je, da je optuženi koristio oltar u propagandističke svrhe. Dodajući još tome i činjenicu da je to sve radio u Staroj Rijeci, zaostalom i još dovoljno neprosvećenom kraju i koji je religioznost mještana iskoristio u svoje neprijateljske namjere, ukazuje se društvena opasnost optuženog pojačanom. Zato nije ni čudo što svijedoci kao što su Begić Janja, Mara i Mira, te Tomić Ana, pokušavaju zaštiti optuženog, jer ih je on toliko zaokupio i iskoristio njihovu pobožnost. Zato Tomić Ana, i ide optuženom i pita ga, da li joj se kćerka može zaposliti, kao da ona o tome ne može sama odlučiti.
Iskaze ostali svijedoka optuženi nije mogao odbiti nijednim svojim navodom. Interesantno je u kakve se on sve stvari upušta, samo da bi dobio jednog vjernika više. Tako prema njegovom vlastitom priznanju bilo mu je poznato da je Begić Luca obećala Jakara Nedelju poći za njega, ako ovaj dodje i ispovidi se. Kada se on doista ispovidio, ona ga je odbila. Imajući u vidu, da je optuženi znao za tu nagodbu, te da je Nedeljka ispovidio, kojom prilikom ga je i pitao, da li je član partije i da treba raditi da i ostali izadju iz partije, ukazuje se kako i na koji način optuženi "spašava" duše.
Cjeneći umišljaj optuženog, sud se uvjerio, a na osnovu utvrdjenih činjenica, da je optuženi sve to radio u namjeri da podrije vlast radnog naroda, ekonomsku osnovicu socijalističke izgradnje i bratstvo i jedinstvo naših naroda, pa je u takvim njegovim radnjama našao sva bitna obilježja bića krivičnog djela neprijateljske propagande iz čl. 118. st. 1. KZ.
Prilikom odmjeravanja kazne sud je imao u vidu pojačanu društvenu opasnost ovakvih krivičnih djela, pa mu je radi toga izrekao kaznu strogog zatvora u trajanju od 7 godina, smatrajući da ista odgovara stepenu društvene opasnosti djela i počinioca. Kao olakšavajuće nije mu uzeo ništa.
Uračunavanje istražnog zatvora u izrečenu kaznu, te odluke o plaćanju troškova krivičnog postupka, sud je donjeo na osnovu postojećih zakonskih propisa.Smrt fašizmu- Sloboda narodu !
Zapisničar:
(potpis)
/Trepić Aiša/(pečat) Predsjednik vijeća:
(potpis)
/Rajković Vahid/
Prilog 4 - Marko Šalić, "Ratne zabilješke iz Dragalovaca i Doboja 1992. god."
Tekst nisam ispravljao, osim rijetkih očitih pogrešaka, a malo sam samo vizualno oblikovao radi lakšeg čitanja. Objavljen je prvi put u mojoj knjizi Banjolučki martirologij, Svećenici Banjolučke biskupije - žrtve ratova dvadesetog stoljeća, Banja Luka-Zagreb, 1999., str. 149-158.
- "Sam o sebi:
- Rođen sam 29. 05. 1934. u Trnu kod Banje Luke.
- Četiri razreda osnovne škole završio sam u Trnu. Prva dva razreda sam završio za vrijeme rata, a druga dva poslije rata.
- Šest razreda klasične gimnazije završio na Šalati - Zagreb.
- Sedmi i osmi razred gimnazije i teologiju završio sam u Djakovu.
- Svećenik sam banjalučke biskupije.
- Službe:
- 1962.-1963. u Banjoj Luci pri bisk. ordinarijatu Banja Luka.
- 1963.-1967. župnik u Dolini i slavonskom Mačkovcu.
- 1967.-1983. župnik u Liskovici.
- 1983.-1988. župnik u Mahovljanima.
- 1988.- župnik u Dragalovcima.
Danas, 29. 08. 1992. počinjem ovo pisanje u Opatiji. Ovdje sam na rehabilitaciji poslije preholjenog infarkta srčanog mišića i izdržanog zatvora i logora od 62 dana. Nominalno sam župnik Dragalovaca, a o Dragalovcima i o sebi bilježim ove tužne ratne zabilješke.
Prošlo je 26 dana otkako sam slobodan, a opet kada govorim ili pišem o nekim, događajima ne može to biti bez suza. Možda mi ne treba ni zamjeriti. Do 31. 05. 1992. god. u Dragalovcima je bilo, posebno posljednjih mjeseci predratno stanje. Bila je prisutna nervoza i iščekivanje šta će biti s nama. Ruše se gradovi: Sarajevo, Mostar, Brod, Brčko, Modrica... Obruč se steže, a kod nas u Dragalovcima i Doboju osim napetosti relativno mirno. Prolaze kolone naoružanih vojnih vozila u pohod na Hrvatsku; kod nas je još bez incidenata.
Tri vodeće stranke u općinskoj vlasti Doboja dogovorile su se da se grad ne ruši. Predali su grad okupatoru, srpskoj vojsci. Od dogovora ništa. 03. 05.1992. god. okupator provodi svoj pakleni scenarij. U gradu se prvo ruše sve džamije i pali kat. crkva. Zatvaraju se u logore prvo viđeniji Muslimani i Hrvati. Sve raspoložive prostorije po gradu pune se logorašima, nastaje provođenje neviđenog terora. U Doboju okupator provodi etničko čišćenje od svih ne srpskih naroda. Ruše se i pale kuće i poslovni prostori ne Srba. Sve što se može opljačkati, pljačka se. Sve se to počelo događati mnogo prije nego što su Dragalovci došli na red.
U Dragalovcima vlada apatija. Ljudi se vuku po selu kao da nikada i nisu ništa radili. Selo je Hrvatima nastanjeno osim četiri srpska domaćinstva. Svi se bojimo. Ne očekujemo ništa dobra. U zadnje dane smo u blokadi i postajemo svjesni da nam se dobro ne piše. Ja sam nisam voljan ni započeti čitati novu knjigu. O bilo kakvom ozbiljnom poslu nema ni govora. Moje oslabljeno srce ima dodatnih problema slušajući radio vijesti. TV vijesti su već ugasle. Ljudi panično koriste svaku mogućnost da isele žene i djecu na sigurnije, ali to biva sve teže i teže. Posebno su tu mogućnost iskorištavali oni koji rade u Njemačkoj, Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj.
Na Spasovo, 28. 05. 1992. g. pozvani su u krizni štab Stanara: Barukčić Ivo, gostioničar, župnik i predsjednik mjesne zajednice s još nekoliko uglednih ljudi u Stanare, srpsko selo, na dogovor. S nama dvojicom pošli su Bekavac Žarko kao predsjednik mj. zajednice te Barukčić Ico i Barukčić Vinko kao ugledni građani. Lijepo smo primljeni, ali razgovora je bilo malo. Sve se svodilo na njihove pretpostavke da smo selo naoružali. Onda je i razgovor bio pun pretpostavki i prijetnji. Uzalud je bilo naše uvjeravanje da selo nije naoružano. Vratili smo se vrlo potišteni i riješeni da učinimo sve kako bi selo prošlo teško iskušenje. Na povratku kaže Ico: - Vidim da će biti najbolje da kupim neki puškomitraljez i da ga predam. I ja isto mislim, ali šutim.
31. 05. 1992. nedjelja oko 16 sati.
U selo dolazi kamion s vrlo bučnim i naoružanim vojnicima, njih prati nekoliko manjih automobila. Odoše na željezničku stanicu. Sjedim u dvorištu i slušam vijesti. Nije prošlo ni pola sata, kod komšije Mandić Ive na cesti čeka žuti kombi, pred kućom dva naoružana vojnika - vidim odvode komšiju. Prema meni i crkvi s nekoliko strana prilaze vojnici s puškama u rukama. Vidim šta je. Pitaju, jesi li ti parok? - Moraš s nama. Dozvoljavaju mi da se na brzinu spremim. Uzimam lijekove i pribor za pranje zuba. Ne pada mi napamet da bi mi još nešto moglo trebati. U kombiju blijedi i nijemi već sjede: Barukčić Ivo, gostioničar, mladić iz Kulaša Čerina Stjepan i Mandić Ivo, komšija, ja im se pridružih. Šutimo. Čuvaju nas naoružani vojnici. Zaustavljamo se u selu Stanovi. U mjesnom omladinskom domu smjestiše nas u zamračenu prostoriju. Kako je tko od nas izlazio obaviti nuždu, vidio je da nas naoružani vojnici čuvaju. Prema nama postupak je dosta korektan. Odspavao sam noć uglavnom stojeći. Ujutro smo redom ispitivani uglavnom o oružju u selu i o mogućnosti da je ono sakriveno u mjesnom groblju. Rekli smo po kazivanju jedan drugome da smo nijekali takvu mogućnost. Ivo Barukčić i ja smo naglasili kako smo se zalagali kod ljudi da ne prave gluposti s oružjem. Oružje nam ionako ne bi pomoglo, jer je selo u jakom okruženju srpskog stanovništva. Ako to komanda dozvoli, oficir nam je obećao da će nas vratiti u Dragalovce. Od toga ne bi ništa.
Oko 12 sati smo se našli sva četvorica u dobojskom zatvoru. Opet ispitivanje, ovaj put kod civilnih inspektora. Opet čekanje pa tek oko 21.30 sati nađosmo se u zatvorskoj sobi br. 3. U sobi zatekosmo 11 momaka Muslimana iz Grapske. Njihov put je bio strašan, već su tri nedjelje boravili u toj sobi. Pri dolasku su bili teško premlaćivani i mučeni. Selo su im zapalili, a stanovnike raselili. Nejač i žene ne znaju gdje su završili, a muškarci su po dobojskim logorima. Oni su išli svaki dan na rad i donosili nam vijesti. Nažalost, nije ništa dobro bilo što su nam pripovijedali. Nas četvorica smo bili još uvijek bez batina.
Svima nam je bio zajednički strah od upada pijanih i drogiranih grupica koji su po sobama premlaćivali zatvorenike. Naši nam prijatelji i supatnici pripovijedaju da se to redovno događalo svakih osam dana. Vidjet ćemo šta će biti ubuduće. Od takvih upada neki su umirali, drugi osakaćivani, a treći sretniji bi zaliječivali zadobivene povrede.
Nakon nekoliko dana pred večer čujemo kako grupa ljudi u zatvorskom dvorištu viče: "Ovo je Srbija", pa onda "Srbija" i pjevaju četničke pjesme. Iza toga se i po hodniku čuju bolni krikovi i mukli udarci. Netko od naših se popeo na kat kreveta i prepoznaje u grupi Dragalovčane. Batinanje je nastavljeno po sobama. Mi u sobi svi u strahu čekamo na red. Srećom i ovaj put nismo imali posjet. Naši prijatelji su s terena poslali čuvarima kave, pa nas to spašava.
Ujutro prilikom umivanja vidimo u kutu zamotan krvavi pokrivač. Netko nije preživio batinanje. Svi žalimo nesretnika. Opet ispitivanje. Iz naše sobe samo mene ispituju. Ispituje vojna policija. Obećavaju da me neće maltretirati: zbog zdravlja (preležani infarkt), zbog starosti (59. god.) i zbog službe. Dvojicu mojih župljana, a kasnije sam čuo da je bio i treći, maltretiraju u susjednoj prostoriji. Čujem udarce, bolne krikove i vapaje. Tišina. Dovode preda me Barukčić I(vicu), mog komšiju iz Dragalovaca, starog 18 god. U velikom strahu I(vica). govori, da sam zajedno s gostioničarom B. Ivom i B. Dragom održao sastanak u crkvi. Dogovorili smo nabavljanje oružja. Kasnije oružje podijelili i ostatak zakopali u mjesnom groblju. Lekcija je naučena uz pomoć batina. Ja šutim. Dovode Dragu, Drago premlaćen jedva stoji na nogama i vrlo teško govori. Drago se ne boji, hrabro svjedoči, i govori istinu. I(vica) je slobodan zbog otkrivanja "istine", a Dragu nastavljaju udarati. Četiri puta su, ga dozivali svijesti, kako je sam kasnije rekao, da bi ga ponovno udarali. Kasnije sam se u logoru uvjerio kako je Drago prošao. Skoro mjesec dana se oporavljao. Imao je problema s ravnotežom, s bubrezima i sa želucem. Njega su tukli i željeznom šipkom po glavi. Ivica je morao pokazati mjesto u groblju gdje je oružje zakopano. Kako to nije postojalo, po pričanju kasnije pridošlih, ubijen je i zatrpan u praznu rupu. Na kraju ispitivanja, kada sam iznemogao, policajac mi je u pauzi rekao: "Pa ti nemaš ništa". On je toga dana pretresao moj stan. Nekako sam se u duši osjećao zbog toga smirenijim i jačim. Slijedećih nekoliko dana bilo je mirno. Osim povremenog premlaćivanja naših prijatelja prilikom dolaska s rada, nije se ništa dogodilo.
Slušali smo od naših "radnika" o onome što su radili. Uglavnom je to bilo čišćenje muslimanskih i hrvatskih kuća po Doboju i okolnim selima. Okupatoru je sve trebalo.. Zgražali smo se nad divljaštvom i pohlepom tih naših dojučerašnjih komšija. Je li to moguće da su ljudi takvi?
Nakon desetak dana provedenih u zatvoru opet mene samoga zovu na ispitivanje. To je treći put. Čekaju me inspektor, civil, meni već poznat, i dva mladića u uniformi vojne policije. Ni jedno pitanje o oružju u Dragalovcima. Ovaj put je sve usmjereno na mog komšiju Srbina iz rodnog mi sela Trn. Šta znam o Braninom novčanom, poslovanju. Udaraju me šakama i policijskom, palicom. Palica odskače od glave. Boli, ali ja se ne javljam. Zašto sada to i koju vezu ja imam s tim?
Kada sam bio slobodan (oslobođen), brat mi je ispričao da je tih dana molio našeg zajedničkog prijatelja. Branu da pomogne mojima da me pronađu. Brane se odazvao i prijateljski i ljudski, ali izložio je opasnosti i sebe i mene. Tko je to mogao očekivati? On kao Srbin nije se smio zauzimati za ne srbina. 16. 06.1992. g. za sve Dragalovčane u zatvoru i još ponekog zatvorenika iz Doboja kupanje i brijanje. Bilo je to u onim sumornim danima kao neki melem. Iza toga svi smo postrojeni u dvorištu. Čujem imena svih Dragalovčana koji su bili u zatvoru, čujem i imena ostalih Hrvata, a tek poneko muslimansko. Nikoga ne vidim, jer moram pognute glave gledati preda se. Još je bilo obavezno ruke držati na leđima, to je bio položaj zatvorenika izvan sobe i kod stajanja i kod kretanja. U meni se budi nada da bi se moglo nešto dogoditi - sloboda. Vidjet ćemo.
U gone nas u vozilo za prijevoz namještaja. Trpaju nas kao i namještaj, da nas što više stane. Stalo nas je oko 50, svi koji smo bili na dvorištu. Zraka ni svijetla nema - tko će izdržati? Srećom prijevoz je bio vrlo kratak. Nalazimo se pred garažom u vojničkom dvorištu. Ulazimo u garažu. Garaža je već puna nevoljnika. Ima mnogo Muslimana i pokoji Hrvat. Slušamo potresne priče. Četiri dana nisu ništa jeli. Neki su s otvorenim ranama i krvare. Nitko ih ne previju. Onima što krvare od nas nitko ne može pomoći, jer svi smo toliko prljava odijela da nema na nama čiste krpice. Prostorija nema prozora. Osjeća se manjak zraka i svjetla. Vode za pranje nema. Kažu, to je logor. Smještamo se po stelažama na kojima je bilo smješteno oružje općenarodne odbrane. Oružje je armija pokrala i sada je ova i još jedna ovakva prostorija logor. Prostorija ima cca 90 m2, a nas je oko 250 ljudi. Sparina muči, srčani bolesnici jedva dišu. Ujutro sam pokušao ustati - ne ide, nema zraka. Dvojica mojih Dragalovčana su presjedili ispod jednog otvora. Daju mi to mjesto i ja sam udisao svježi zrak. Bilo mi je bolje. Riješio sam problem s disanjem, ali sam legao u debelu prašinu. Na našu sreću, tu gdje se živjelo od milosti i nemilosti ne znamo koga, nismo ostali dugo. Kroz tih 6 dana jeli smo samo tri puta.
21. 06. 1992. g. nova nada. Opet putujemo, ali ovaj put nismo ni umiveni. Vozilo je sada kamion s ceradom. Guraju nas i slažu da nas što više stane. Nisam prozvan, i meni je mjesto u kamionu. Oni koji su prozvani, otišli su prije nas. Većina ih je bila iz Doboja, pa smo zaključili da su pušteni kućama. Kratka vožnja i novo mjesto opet u Doboju. Ulazimo kao prva grupa u prostorije disco bara. Na prvi pogled ugodan, ali demoliran prostor. Ima vode i tri WC kabine. Mislimo, bit će ugodno. No raspoloženje nam je bilo za kratko. Dolazi ostatak iz naše garaže kao i oni iz druge garaže, tako da nas je za kratko vrijeme 350. Opet je prostor bez prozora, pa nema ni prirodnog svjetla ni zraka. Sada smo svi Dragalovčani opet na okupu: bilo nas je samo iz zatvora oko 29. Grupiramo se i tješimo jedan drugoga. Bivši vlasnik bara Perčo riješio je pitanje zraka s velikim ventilatorom - to je još u funkciji. Nevolje nastaju kada nestane struje. Tada manjka zraka i vode, a onda postaje nesnosno teško. Hrana je nešto bolja. I ovo je logor. Zatvor preuzima brigu za hranu, pa imamo svaki dan oko 1/4 vekne kruha i malo marmelade. To je jako malo, ali je sigurno.
U drugoj garaži, gdje nije bilo naših, ljudi su strašno maltretirani. Od takvog postupka nakon nekoliko dana umire medu nama starac Čičak? Filipov iz Doboja. Molili smo vlasti logorske da se pruži starcu liječnička pomoć, ali to je bilo uzaludno. Mrtvog starca su kroz pola sata od smrti odvezli. Mrtvaca su uredno stavili u mrtvački lijes s uredno ispisanim križem. Kad sam izašao na slobodu, čuo sam da je pokojnika žena tražila danima po dobojskim nadleštvima. Valjda su mislili da nisu dužni o ovakvim slučajevima obavještavati rodbinu, ionako smo svi mrtvi. Poslije ovog slučaja malo su omekšali. Jednog jutra nepoznati milicioner pita, kome treba liječnička pomoć. Javljam se.
Ukupno se javilo za liječnički pregled 40 logoraša. 30. 06. 1992. svi se ukrcavamo u dva autobusa i vozimo se pred zatvor. Opet kupanje i brijanje. Smještaju nas po 20 u dvije prazne sobe. Opet ćemo imati tople obroke i zatvorski red - vraća nam se raspoloženje. Nekolicina nas je sutradan bila na pregledu kod vrlo ljubazne doktorice. Pomoć je slaba, jer nema lijekova. - Moram usput reći neku riječ i o čuvarima u zatvoru. Čuvari Srbi su uglavnom dobri. Među njima se ističu samo dvojica po krvoločnosti. Oni nam uglavnom uvijek prirede neko batinanje, bilo da sami to rade ili da otvore vrata razuzdanim "posjetiocima". No onih dobrih je daleko više pa se nekako prolazi. Sada je i u zatvoru hrana vrlo loša - nestalo je opljačkanih namirnica iz dobojskih trgovina. Sada su samo dva obroka. Cesto nema el. struje pa smo opet na kruhu i marmeladi. Petnaestak dana je mirno. Zdraviji iz sobe idu na rad pa dobijemo i po koju vijest. U tih petnaest dana pred kraj perioda sam osjetio da bi Andrija M. iz Doboja mogao biti slobodan. Zamolim Andriju, ako se dogodi da bude slobodan, da ode dobojskom župniku i da ispriča o meni, te da ga zamoli da mi pošalje veša za presvlačenje. Upalilo je, dobio sam dragocjeni veš, a župnik i moj prijatelj Jozo K.(udić) saznao je gdje se nalazim.
12. 07. 1992., nedjelja, po starom kalendaru sv. Petar i Pavao. Navečer dolaze grupe novih u zatvor. Svi bivaju maltretirani. Na ulazu u zatvor čuju se jauci i udarci. Mi u sobi strepimo šta će biti s nama. Novi odlaze u sobe. Dolaze i u našu sobu ljudi krvavi i uplašeni. Pričaju da su uglavnom pohvatani u stanovima. Ne znamo o čemu se radi. Tri, četiri dana kasnije opet nekoliko novih ulazi u sobu. Sada nas je ukupno 38, a soba je za 12 ljudi. Jedva prepoznajem među došljacima Kalem P. iz Dragalovaca. Čovjek je sav modar i natekao od udaraca. Od njih čujemo priču uz 12. 07. Četnici su slavili i zaboravili na ratne zadatke. Branitelji su to iskoristili i nanijeli velike gubitke četnicima. Uslijedila je odmazda. Iz Perčinog bara su izveli 50 momaka u 'živi štit'. Vratilo se 23 u logor. Nekoliko momaka je pobjeglo na stranu branitelja. To je bio razlog za teško maltretiranje čitavog logora. Opet je bio žestoko izudaran Barukčić D., a dva puta je bio na mrtvo premlaćen Barukčić I. gostioničar. Kalem P. tada nije znao da je njegov brat Anto stradao u živom štitu. Njemu su rekli da je poginuo Ćolić J. Sada znam da je Jozo Ćolić živ. Žao mi je Ante, tihog i dobrog mladog čovjeka. Eto zbog čega su bili Muslimani i Hrvati privođeni iz stanova i onako "obrađivani". Zbog toga smo i mi svi zatvorenici tih dana bili jezivo premlaćivani. U našoj sobi ja sam najviše dobio. Ne znam zašto, ali opet je moja glava bila na meti. Dobio sam opet udarce po glavi do neizdržljivosti. No ovaj put je bila i čizma u akciji, pa je rezultat bio i kraći gubitak svijesti. Izdržao sam opet bez glasa.
U zadnjoj grupi u našu sobu je došao i sinovac Andrije M. Zvonko. I njega su pokupili kod kuće kada je stric već bio na slobodi. Rekao mi je i čvrsto se nadao, da će ga njegova žena osloboditi. Obećao mi je, kad bude slobodan da će otići u Zagreb i nekom na Kaptolu ispričati naše zatvorske jade. Zvonko je ubrzo oslobođen i zajedno sa stricom Andrijom otišao u Zagreb. Održali su obećanje i od tada su znali i biskup i moji kod kuće gdje sam. Njima je laknulo, a meni je uskoro došla sloboda.
5-6 dana prije oslobađanja pozvao me do tada nepoznati isljednik. Ništa me nije ispitivao - razgovarali smo. Obećao mi je da više ne će biti maltretiranja, da ću uskoro kući ili u bolje uvjete zatvorskog života. Na moju sreću ispunilo se obećanje o slobodi.
31. 07. 1992. pušten sam iz zatvora iza 19 sati. Kretanje po Doboju bilo je dozvoljeno od 8 do 11 sati, zato sam prenoćio kod zatvorskog prijatelja Kemala T. Ujutro sam pošao u Dragalovce. Nisam mogao zamisliti koliko se toga promijenilo za 62 dana. Nisam mogao s novcem koji sam ponio u zatvor kupiti autobusnu kartu do Dragalovaca. Morao sam potražiti svog kolegu Kudić Jozu, dobojskog župnika. I on mi je ponovio ono što mi je rekao zatvorski čuvar. 'Ti ne možeš ići u Dragalovce.' Ostao sam kod kolege koji je već i mene uvrstio u konvoj za izlazak iz Doboja u Hrvatsku. Čekali smo nas dvojica, četiri časne sestre i nepokretna starica.
Poslije toliko nevolja i straha dočekali smo jedan vedar dan. 3. 08. 1992. posjetio nas je banjalučki biskup Dr. Franjo Komarica s dvojicom vojnih policajaca Srba. Dogovorili smo se da će oni doći ponovo s još jednim Caritas-ovim autom.
5. 08. došli su kako su obećali i sve nas iz župe Doboj poveli u Banju Luku. Našli smo se u Banjoj Luci okruženi lijepom pažnjom i ljubavlju i biskupa i časnih sestara i kolega koji su se zatekli u Ordinarijatu. Kroz 15 dana smo se lijepo oporavili. Nije to bila potpuna sloboda, ali nije se to moglo uspoređivati s onim što smo imali u Doboju.
18. 08. 1992. svi skupa koji smo došli iz Doboja krenuli smo s Caritasovim konvojem put Zagreba. Stigli smo u samu noć u Zagreb nakon dugočasnog putovanja. Bili smo konačno na slobodi.
Dok ovo pišem, Dragalovčani su još uvijek u logorima. Ukupno nas je, koliko mi je poznato, bilo 40-tak muškaraca. Oni koji su ostali u župi žive u strahu i neimaštini. Sablasno je izgledalo crkveno dvorište u kojem (nekoć) nije mogla trava narasti od dječje igre. Sada je obraslo kao da je džungla. U demoliranu crkvu nitko ne ulazi. Isto je to i s crkvenom kućom. Kao da tu nema živih ljudi. Sada čujem da je onima, koji su u selu, jedina briga kako se izvući iz Dragalovaca, koje su svi toliko voljeli. Tu je ljubav uništila mržnja neprijatelja.
Moram priznati da se banjalučki vladika gosp. Jefrem preko svoja dva paroka zauzimao za moje oslobođenje. Tražili su me moji prijatelji Krstan Dubravac, parok iz Razboja i Radomir Maletić, parok iz Štrbaca. Obojica su mi prijatelji i draga mi je ta briga, makar nisu uspjeli ni pronaći mjesto gdje sam bio zatočen. Spremno su se odazvali mome bratu i sestri i zato im od srca hvala.
Kroz ovo sjećanje miješao sam dva pojma: zatvor i logor. Moram reći da je to sve bio logor, samo u zgradi zatvora ta kazna je bila lakša nego u garaži ili disco baru. Moji supatnici, njih oko 350, koliko nas se sretalo kroz dva mjeseca, ostali su većina iza mene. Kao i ja, većina se nije imala gdje vratiti. Nekima su kuće izgorjele, drugi su bili opljačkani, trećima je uništeno selo, a svi smo jednako sanjali o slobodi. Bože, urazumi ovaj ludi svijet!(Potpis) Šalić Marko, župnik
dragalovački"Prilog 5 - Jezične posebnosti Hrvata ovih krajeva
Ovo je znatno proširen i dorađen tekst koji je prvi put objavljen pod naslovom "Neke jezične značajke i posebnosti govora Hrvata banjolučkog Potkozarja" u godišnjaku Hrvatskog kulturnog društva Napredak iz Sarajeva Hrvatski narodni godišnjak 2004., str. 139-156. - I ovdje izražavam svoju iskrenu zahvalnost svima koji su mi pomogli prikupiti ove posebnosti našeg kulturnog i jezičnog bogatstva, a posebno mons. Vladi Lukendi, župniku u Prnjavoru, rodom iz Barlovaca, te svome rođaku i suseljanu Marinku Orlovcu iz Bukovice koji sada živi u Švedskoj.
Na području banjolučkog Potkozarja bila je do 1995. jaka oaza autohtonih Hrvata, u najvećem postotku katolika. Iako su se i na tom području, kao i u drugim dijelovima Bosne i Hercegovine tijekom povijesti događale stalne smjene stanovništva, za neke rodove se može ustanoviti život na tom području najmanje tri stoljeća unatrag, a neki su vjerojatno još iz predturskog vremena. Riječ je o sjevernom dijelu općine Banja Luka i tri sela općine Laktaši, odn. u crkvenom smislu o banjolučkom dekanatu, koji ima deset župa, od Banje Luke do Ivanjske i Šimića. Budući da je to moj zavičaj, imao sam prilike upoznati te govorne posebnosti i značajke još od najranijeg djetinjstva. Materijale sam prikupljao uglavnom u svom najužem zavičaju, po osobnom ili sjećanju drugih ljudi, a ovaj se govor više-manje sačuvao na cijelom navedenom području.
Nisam jezikoslovac, ali su me uvijek zanimale govorne posebnosti, koje su veliko kulturno bogatstvo. Te su se posebnosti s vremenom sve više gubile pod utjecajem govornih i pisanih medija, tako da se u novije vrijeme takav govor mogao čuti gotovo isključivo od starijih ljudi. Već odavna bilježim riječi kojih se sjetim ili ih čujem i tako je nastala ova mala zbirka. Budući da su Hrvati 1995. doživjeli posvemašnji izgon iz svoga zavičaja, a brojnijeg povratka do danas nema, sada tamo žive samo ostatci ostataka nekadašnjeg žiteljstva. Da se to jezično bogatstvo, koje jezikoslovcima i povjesničarima kulture, ali i drugima zainteresiranima može biti od koristi, ne bi posve izgubilo, smatrao sam vrijednim pribilježiti ga i objaviti. Napominjem da je ovdje riječ o posve amaterskom radu, bez pretenzija na stručnost i cjelovitost; jednostavno to je skupljanje drage baštine i - u određenom smislu - hommage izgubljenom zavičaju.
Naveo sam neke govorne značajke, zatim poslovice i izreke, te na koncu rječnik arhaizama i govornih posebnosti, kojemu sam nadodao ostatke ikavice, pa i iskrivljenog izgovora koje sam zapazio. Nisam posebno bilježio turcizme kojih je bilo u velikom broju.Neke govorne značajke
Ispuštanje glasa "i" u izgovoru: giban'ca, kaban'ca, kidan'ca, stopan'ca, Ivin,'ca, Matin,ca.
Izbjegavanje slova "v": čoek, gožđe, gožđa (ošice), gardijan, goedo, kočka.
Pretvaranje "hv" u "f": fala, Falj'n Is' (Hvaljen Isus), pofala, fatati, ufatiti (u starini se i Fojnica zvala Hvojnica).
Pretvaranje glasa "u" u "o": tomačiti (tumačiti), dokomenti (dokumenti), Okočani (Okučani).
Pretvaranje "dj" i gdj" u "đ": đe, neđe, đed (ovo posljednje kao poštapalica ili blaga psovka: ječo ga đed; inače ikavski oblik: did).
Ostatci čakavštine: bunišće, išće, Ivašćan(in), kršćenje, onesviješćen, pišći, prisvišćiti, šćap, šćerati (i: ućerati, doćerati, oćerati...), šćipiti, ušćap, ušćin't, ušćipak, zvižđi
Pretvaranje ikavice u jekavicu: vjer, mjer, pjer, smjeriti, sjerak = vir, mir, pir, smiriti, sirak.
Pretvaranje prefiksa "pre" u ikavsko "pri": prićerati, prigoniti, prisoliti, priletiti, priskočiti = pretjerati, pregoniti (u obje riječi u oba smisla: prevoziti, ali i: pretjerati u nečemu) presoliti, preletjeti (ali i: priskočiti u pomoć), preskočiti.
Pretvaranje glasa "f" u "p": Pilip, pratar.
Ispuštanje glasa "h": kru', mu'a, 'iljada...(mislim da je odatle i zanimljiv genitiv množine kod riječi ruka i noga: ruku'a, nogu'a /nekoć: rukuh, noguh; pretpostavljam da je ispuštanje toga "h" i zaokruživanje riječi onim "a" kao uzdahom/ ili njegovo pretvaranje u v: gluv, suv, duvan, buva.
Osobna imena. Muška su imena gotovo redovito završavala na o: Ivo, Juro, Joso (ali i Joskan), Anto (ali i Antun, pa i Tunjo), Niko (i Nikola), Frano (Prano), Stipo (i Stijo), Šimo (i Šimun), Mato, Pero (Pejo, Petar), Jako (Jakov), Ilko (od Ilija, ali i Ilkan). Ženska su pak imena završavala na e a ne na a: Ane, Mare, Jele, Mande, Cele (Cecilija). No, bilo je i iznimaka: Janja, Anđa, Ruža (i Ruška, pa i Rujka). To su bila najčešća imena. Bilo je dakako i drugih imena: u starijim crkvenim maticama obično se pisalo latinski, npr. Michael, a u narodu je bilo više verzija toga imena: Mijat, Mi'ovil, Mile, Mišo.
Oslovljavanje žene po imenu muža, a ne po vlastitom imenu bilo je veoma rašireno: Ivin'ca, Perin'ca, Jurin'ca, Stipin'ca, Franin'ca, Marjanov'ca, Antin'ca.
Zamjena rodova: krastav'ca (krastavac), džaka (džak) - ženski rod!; ali: os (osa) potkošulj, (potkošulja) čorap (čarapa) - muški rod.
Komparacija glagola: najvoliti ("ja bi najvolio biti zdrav čo'ek" = ja bih najviše volio biti zdrav čovjek).
Kruh se "kuva", a kava "peče". Prvo dolazi od: ukuvati, umijesiti, a drugo od običaja da se kava najprije suha malo u ibriku poprži, pa tek onda zalije vrućom vodom.
Korištenje turcizama i drugih istočnjačkih izraza koji su nam došli s Turcima bilo je osobito često: ambar, avlija, astal, aščija, berićet, duvar, ikindija, vakat, zuvar, itd.
Neke razlike u odnosu na današnji standardni hrvatski jezik!
Podati, najčešće kao imperativ: podaj! znači uvijek: daj drugome, prema tome ne bi se reklo kako je prevedeno u nekim novijim liturgijskim molitvama: Podaj nam, dobri Bože, nego: daj nam (ili: mi) Bože. Ali bi se reklo: Podaj, Bože, mojoj majci dobro zdravlje.
Podojiti znači isključivo dojiti dijete ili mladunče: majka doji dijete, krava doji tele, ovca doji janje. Kod nas se nikada nije reklo kako se danas često čuje: idem podojiti kravu (u smislu: pomusti), nego isključivo: idem pomusti kravu (ovcu, kozu).Poslovice i (duhovite) izreke
Ako je sila mrt (=mrijet), nije kopat.
Bolje da te guja ujede, nego da te ožujsko sunce grije (opasnost prehlade).
Bolje je vidjet vuka među ovcama nego leptira u veljači (vratit će se zima).
Bolje je vjerovati nego ići pa gledati; također: Ako ne vjeruješ, ti otiđi pa vidi.
Bolje mir nego babin pir (kad je trebalo smiriti nemirnu djecu, tj. bit će batina).
Crveno veče - mokro jutro.
Čabar leti, lonce tare. (kaže se kad se nešto nespretno sruši).
Dat će Bog i ćeli kapu. (=Okrenut će se sudbina.)
Do'će cica na kolica. (= sve će se jednom vratiti).
Doćerati u suru. (= dotjerati u red)
Ima ih k'o u Bradaša (prezime Golub) mačaka; sve pokrepale samo 13 ostalo. (=ima ih puno)
Izdig'o plakati (udario u plač).
Izripio se k'o cerova kora. (kaže se za kruh, obično kukuruzni, kad bi ispucao pekući se).
Jug - nije dug.
Kad šuma lista, onda krava lipsa. (ugine jer ponestane hrane, a nema još nove trave).
Kam' se tebe? (Gdje si ti? Zašto nisi došao?)
'Ko me spominje, pao s kobile, ako j' rod, ne do Bog! /a neki bi dodavali: ako nije, daj što prije!/ - (govori se kad se nekom počne štucati, jer se vjeruje da dotičnoga netko spominje).
Koga nema ni paja mu nema. (Koga nema kad se nešto dijeli, ne će dobiti svoga dijela.)
Koga su zmije klale, taj se i gušćerova (guštera) boji.
Kol'ko ikad more. (=koliko god može).
Kršten pa pušten. (Kaže se za nekoga bez dobrog odgoja)
Letiti prid rudu (trčati pred rudo, prenagliti se).
Lunja ko gluvo pašče (hoda bez ikakvog cilja).
Ljeti ponesi kaput a zimi ak 'o'š ak ne'š. (=ako hoćeš, ako nećeš; kad je hladno, ne treba na to podsjećati).
Milošća je i caru draga.
Miran k'o crveni mrav (ironično za nemirno dijete).
Na dušu mu! (Na njegovu dušu! - rekne se kad netko ne prizna krivnju, a kriv je.)
Na vr' vr'a - na dnu dnua (totalni kontrast: Na vrh vrha - na dnu dna).
Ne da se siromaku sitno samljet'. (=Siromahu ništa ne ide za rukom.)
Nemam kad' (=Nemam vremena: "Gospe, obišla b' te, al' nemam kad", reče jedna Bukovčanka prolazeći kraj Gospina kipa na Vidovića brdu.)
Ne može se Bogu primolit' ni kupusu pritorit'. (=u tome se ne može pretjerati).
Ne možeš natjerati konja da poljubi vola. (rekne se kad netko nešto nikako ne želi učiniti).
Nesreća se ne peri za godinu već za isti čas. (zlo se brzo dogodi).
Nezvanu gostu mjesto za vratima!
Nije mi ni do svete soli. (Nije mi ni do čega.)
Nije stala koza na drob! (Nisi toliko gladan da se ne bi mogao malo strpjeti.)
Noćas će zec tražiti majku. (kaže se kad je vrlo hladna zimska noć).
Oči strašljive, ruke grabljive. (Čovjek se uplaši kad vidi puno posla, ali su ruke marljive pa će to svladati.)
Oko svetog Grgura traže 'tiče gnjezdura. ( oko 14. ožujka gnijezde se ptice).
Oko svetog Josipa zima se osipa, sitna se sermija prosipa, (oko 19. ožujka janje se ovce).
Okolo kere pa na mala vrata. (obilaznim putom, zaobilazno, pa na isto).
Priča k'o nezaprt mlin. ("melje" bez prestanka, brblja, dosađuje).
Pričekaj do Dova dok procvjeta zova. (zova je cvjetala oko blagdana Duhova, krajem svibnja ili početkom lipnja).
Pusti macu na stolicu, ona ode i na policu. (Ne popuštaj djeci, jer postanu obijesna!)
Rugala se sova sinici (sjenici) da ima veliku glavu. (kad se gori ruga boljemu od sebe).
Sjela ruga pokraj puta, svakom se naruga, a njoj svak.
Skokni, tokni, pa lokni! (rekne se kad razmaženo dijete traži da mu stariji doda npr. vode).
Starom vuku može dati ruku. (kaže se za nekoga tko nije više u mogućnosti birati - neki duhovito dodaju: Starom vuku može dati ruku i mlado janje!)
Svaka lija dolija.
Svaki ludi po sebi sudi.
Sveta Kata, snijeg na vrata!
Sveti Matija led razbija, ako ga nema, on ga sprema. (Sv. Matija je nekoć bio 24. veljače.)
Šapat ukr'o oroza! (Nije pristojno sašaptavati se u društvu!)
Šta rade djeca? Šta vide od oca. (Inačica one: Iver ne pada daleko od klade.)
Što Medardo sveti daje, četrdeset dana traje. (blagdan 8. lipnja).
Teško je žabu u vodu natjerati. (ironično).
(T)ko se hvali, sam se kvari.
(T)ko večera rakiju, doručkuje vodu. (od alkohola se žedni)!
To je izišlo iz sviju knjiga! (Kaže se kad djeca pretjeraju u nestašluku.)
Udario bak na osječak. (kad nitko ne popušta, slično kao: udario junak na junaka).
U godini kad nestane petka. (= nikada).
Upro k'o june u obalu.
U svakom gradu po jednu kuću gradi! (=Svuda imaj prijatelja!)
Uteče prase! (rekne se kad je jako hladno, a netko ostavi otvorena vrata).
Vidjeti pošto je gra' u Kozarcu. (= nadrljati, nagraisati).
Vid'la žaba đe se konji kuju, pa i ona digla nogu.
Vodokršće - pašče dršće! (Oko Bogojavljenja, tj. Vodokršća najveća je studen.)
Vrijedan k'o dolnji žrvanj, (ironično, = lijen, jer donji žrvanj stoji, a gornji se okreće i melje).
Za vratove! (pograbiti se, posvaditi se, potući se: "Oni odma' za vratove!")
Zla se bojat', dobro neće dod'jat'.
Zna on svome svecu post. (snalažljiv je).
Zna telce, đe vrelce. (usp.: Skokni, tokni, pa lokni.)Praznovjerice
Ako blizu kuće zapjeva lunja (sova), netko će umrijeti u kući.
Ako kokoš "zapjeva", bit će nesreće.
Ako sanjaš mutnu vodu, bit ćeš bolestan.
Ako sanjaš bistru vodu, bit će suza, plakat ćeš.
Ako se mačka umiva od "ustoke", bit će hladno.
Ako svraka kreči oko kuće, doći će gosti.
Ne valja zviždukati u suton, jer to znači dozivati vraga.
Ne valja se okretati u čavrndiju, niti se prekobacivati; možeš struniti želudac.
Treba izbjegavati vijar, mogu se čovjeku iskriviti usta. (vijar=vihor koji diže prašinu i okreće je u krug je vražje djelo).Rječnik
ambrela - kišobran arlav - nemiran arman - gumno, mjesto gdje se vrše žito astal - stol aš'kovanje - udvaranje momka djevojci, "hodanje" babine huke - promjenjivo vrijeme s čestim kratkim mećavama (na kraju zime) Badnjica - Badnji dan (badnjak je drvo koje se prislanja uz kuću na Badnjicu ujutro) baga - insekt baga sv. Ive - svjetlac (insekt koji svjetluca kad leti) bak - bik banka - deset dinara, desetača ba'šca - najljuća rakija (kad tek procuri iz kazana) berićet - blagoslov beskaran - smiren, bezbrižan bespara - krpa za pranje suđa bijelj pokrivać od vune, biljac brema - drvena posuda za vodu od duga, veća brljak - vrsta ptice (možda čvorak) budinka - vrsta slatke bundeve (jede se pečena u rerni) bugija - prašina bugijati - dizati prašinu bujada - paprat bukati (se) - (za bika) rikati, kopati nogom i rogovima i spremati se na borbu bunišće - smeće bunišćara - smetljara bunjgur - krupno samljeveno žito (jede se kuhano) burgijati - vrtiti; u prenes. značenju htjeti nešto postići na svaki način burlati - probirati hranu, nedopušteno miješati po jelu koje baš ne voliš bušina - (za ovcu), napasla se ko bušina cjelac - visok snijeg, nerazgrnut, netaknut, kud još nitko nije prošao conjav - poderan conje - poderana odjeća cuburati - curiti, teći niz oluk (voda, kiša) cuk - suha tikvica s dugim repom (za vađenje rakije iz bureta) cuko - pas cunjati (i njucati) - tražiti, premetati bez reda curik! - natrag! (zapovijed konju) čakmak - kresivo za paljenje vatre s kremenom i trudom (tj. suhom gljivom) čanak - šerpa čijati - (za perje), sitniti, čistiti od rožnatog dijela čiviluk - vješalica pričvršćena na zid s drvenim klinovima za vješanje odjeće čivit - plavetnilo (neba) čoban - pastir čudo - puno čvrka - dvodinarka čvrkati se - kockati se za sitan novac bacanjem kovanica u zrak čvrljak - čvarak ćaknut - umno ograničen, zvrkast ćerati se - pariti se (za životinje) ćersta - nevrijedne stvari, krpe, inventar ćuja - glineni vrč za vodu ćurkali - zafrkanski ćurkanja - zafrkancija, zeza, podbadanje ćurlik - frula ćuskija - željezna poluga (za vađenje kamena, udaranje stožine u zemlju, itd.) ćusto - brzo, spretno dalaj - a kamoli (Nije to bratu učinio, a dalaj će tebi!) da ne bude - zašto je to radio; pravo mu budi (nakon što je netko pao: Da se ne bude penjao = zašto se penjao) drvenjak - mjesto u dvorištu gdje se sijeku ili cijepaju drva ducati - udarati glavom o vime ovce ili krave (janje ili tele) duma - zabat kuće dunjak - grlo boce duvar - zid dvizac - ovan od dvije godine điđo - slastičar đikali - kicoški, šareno nakićen đinđure - sitne ukrasne kuglice za ogrlicu džaka - vreća eđba - tržnica, trgovina polovnom robom fajtina - vlaga (osobito u kući) farkije - korisnije, bolje (rabi se samo u komparativu) fertun - pregača fr'ati - letjeti (za pticu) frljacati - nespretno baciti (također zafrljaciti) frtalj - četvrt (npr. kilograma) fruštik - doručak furak - oboreno deblo, neobrađeni građevinski materijal ganjak - veranda giban'ca - slatka pita s orasima, jede se specijalno na Badnjicu uvečer giga - kokica, vrsta kukuruza (purati gige = peći kokice) globin - krema za cipele golotrb - goluždrav, napola gol (gola trbuha) gorčin - jagorčevina (cvijet) grabunjati - strugati, grebati grebeni - zubasta naprava za češljanje vune ili konoplje grušaline - prvo gusto mlijeko krave koja se tek otelila gubica, labrnja - usna (grubo) guda - gica, prase, krme gujav'ca - glista gurlikati - skičati tražeći hranu (za svinju) guvno - (vidi arman!) gužva - pleteni kolut od šibe; natakne se na vratnice i ogradu za zatvaranje ikad(a) - koliko god, najviše ("leti kol'ko ikad moreš!" = trči koliko god možeš!; zin'o kol'ko ikad more = dere se koliko god može, na sav glas) iskati - tražiti, moliti izraknuti - duboko iskašljati izripiti se - ispucati (za kruh izripio se ko cerova kora) jakako - da, svakako japija - drvena građa jašta - jest, dakako jaukati - mljeti uprazno (mlinski kamen "jauče" kad izmelje i radi uprazno) kabuliti - žrtvovati, dati, "pregoriti" kadanj - drveni sud za brašno od izdubljena debla kakotati - glasati se (kokoš) kantati - pjevati svete tj. crkvene pjesme, npr. u korizmi kanjara - pas lutalica kÅ•pela - župni stan (naglasak na prvom slogu) karan - tužan karlijati - stalno hodati tamo-amo kecmanovka - kokoš sivkastošarene boje keva - uho kezme - veće (muško) prase kidati - čistiti štalu kidan'ca - prozorčić na štali za izbacivanje đubra ("kidanje") kitina - mokrim snijegom okićene grane drveća kitnjača - vrsta osobito slatke i krupnije šumske jagode klepalo - obješena daska u koju se udaralo drvenim maljem i zvalo na skupove klompe - drvene cipele ključ - drvena kuka za izvlačenje sijena iz stoga ko đoja - kao biva, kao da bi kolija - prolazak više kola (zaprežnih) svaki šas košana - koš, spremnik za kukurzu z klipu kotać - bicikl kotar - mjesto gdje su sadjevene slame, sijeno, kukuruzovina kotluša - vrsta posude, kantica kova - kanta kovrtanj - vrsta okruglog kolača s rupom u sredini krava - (s dugim prvim a) žensko tele (za razliku od muškog koji je vole) krepandža - bezvoljan, trom, lijen čovjek ili životinja, npr. pas krizban - božićno drvce, jelka krsmet - svinjokolj krtiti - runiti (kukuruz) kucanja - pseći "svatovi" kuća - kuhinja (za razliku od sobe) kuglof - vrsta okruglog kolača s rupom u sredini kulaba - pas legenj - lavor letiti - trčati lug - pepeo lunja - sova lužara - limeni "pretinac" u koji pada lug iz štednjaka ljesa - dio ograde od 20-tak letvica prikovanih na živoku (ponekad pokretna služila kao ulazna vrata, kapija) maršnuti - grubo otjerati psa; u pren. smislu: i čovjeka masa - šalica, čaša s drškom, "ćasa" mazgov - glupan, ćaknut čovjek (slično i: zvizgov) melo - napoj za svinje mesti - (dugo e) miješati mlijeko u stapu da se dobije maslac misirača - bundeva Miso sveto! - U ime Isusovo sveto! (uzvik) mitnjak - izbirljivac u hrani mize - mezimac, najmlađe dijete u obitelji mosur - šuplja drvena cjevčica za namotavanje pređe mrcina - mršava životinja; pogrdno: za neodgojena čovjeka mrkati se - pariti se (za ovce) mrljina - životinjski leš u raspadanju mrsan - mastan mrtvouz'ce - u čvor (zavezati) mućaline - sirutka koja ostaje nakon pravljenja maslaca (v.: mesti) mudar - škrt mutiti - mokriti krv u mokraći usljed bolesti (za životinju) muzgav - prljav, zamazan (dijete) nabijati - stupom lomiti suhu konoplju i odstranjivati pozder naboj - gnojna upala na tabanu nacjelo - nazdravo (zaboljeti) naćve - drvena posuda za mijesenje tijesta na dvoru - napolju nadžak-baba - svadljiva, gruba, zajedljiva (osoba) nagrlje - nestaško, neobuzdano dijete najneole - na kraju, naposljetku napucati - poslati psa na nekoga nasnatiti se - navaditi se nauditi - naštetiti, naškoditi njicati se - ritati se (također: tanjicati) obala - nizbrdica ("oturio kola niz obalu") obliznuti se - roditi, ojanjiti, oteliti... dvojke obnevidjeti - oslijepiti očenaš - krunica (plurale tantum!) 'oće se - pravi se važan, kočoperi se održati - odvesti kravu pod bika ofinger - vješalica ofrlje - odoka, nasumce ogledati - okusiti, uzeti barem malo (bolesnik nije ni ogled'o jela) ojtra, ojtros - jutros okoperno - živahno, držeći do sebe omač - jelo od domaće tjestenine, rezanci; kuha se u vodi ili mlijeku orloz - pijetao oskruška - oskoruša, trpki plod jede se u kasnu jesen kad se ugruši, inače davi u grlu ("stala mu oskruška u grlu" = prisjelo mu nešto) ost! - lijevo! zapovijed volu (usp.: stu!) osuka - voda iz đubrišta ili štale otakečiti - odvaliti, odvojiti otpočinuti - zaći (sunce); ima i trajni glagol otpočivati otučak - klip od orunjenog kukuruza pače - hladetina paj - dio ("Koga nema, ni paja mu nema") pajiti se - tražiti svoj dio, tražiti udjela pamravi - nemirni živci parijen'ca - drveni stap za otkuhavanje rublja u vreloj vodi s lugom tj. pepelom pataka - najlošija rakija (koja posljednja iscuri iz kazana kod pešenja) peruš'na - komušina (kukuruzi se perušaju) pekmez-beg - plačko, preosjetljiv čovjek (također: kmezo) pića - stočna hrana (kratko "i") pinta - drvena posuda za hvatanje rakije iz kazana, kablič počivitniti - poplaviti (dio tijela, npr. od udarca) poćko - spretno, zgodno podbukati - očešati se o stog sijena ili slame, a ponekad i prevrnuti ga rogovima (goveče, osobito june) pogaziti - pariti se (perad) pogorometati - poremetiti poiskati - tražiti uši ili gnjide u kosi pole - zričak (crn insekt, živi u zemlji i cvrči osobito ljeti uvečer) polić - pola dinara ponjava - pokrivač, tkana čarenica poredovnik - dionik reda npr. u mlinu za određeni dan potaka - tanje drvo isječeno za loženje pozder - tvrdi otpad pri čišćenju konoplje, odn. kudjelje pridjevati - davati nekome nadimke ("pridjevati primenke", v. primenak) priglavak - pletena obuća, "terluci" prigovoriti - izmoliti ("prigovoriti tri Očenaša") primenak - nadimak (v. pridjevati) prisvišćiti - oplesti nečim vitkim (prisvišćiti dijete grančicom po stražnjici) priuza - uže (tanje), krači konopac prikobaciti se - praviti "salto", prevrnuti se u skoku prljak - odsječena (hrastova) grana s lišćem koja bi se uvezana s drugom stavila preko stoga sijena da ga vjetar ne raznosi prutati - sjeći travu između redova kukuruza kopačicom s redom motika koji vuče zaprežna stoka, konj ili volovi prvlje - prije nekog vremena (neđe prvlje tuk'o sam ga = nedavno sam ga sreo) przniti - prljati pržanj - posudica za prženje kave pržina - vrsta zemljanog pijeska (ne riječnog) puca krv - puštati krv npr. ovci rezom u uho i laganim udranjem prutićem kad se "okrvi" pucpula - vrsta dugmeta iz dva dijela; kopča se utiskanjem pucvala - ostaci krpe za čišćenje pu'ati se - praviti se važan rakoliti se - glasati se (kokoš u znak dobra "raspoloženja") rarati - dražiti (npr. psa) red - dan i noć, 24 sata rospija - pokvarena žena ručati - (kratko "u") glasno plakati, derati se (isto i: kriviti se) rukaljka - truba od vrbove kore rus - smeđi insekt (živi u pukotinama šašavaca) rušiti se - nositi crninu za pokojnikom sadjeti - napraviti stog sijena ili slame sakaza - vrsta duguljaste bundeve sakloniti - sačuvati (Bože sakloni! = Bože sačuvaj!) salaukov'na - nevrijeme, mećava sepet - košara sermija - stoka, domaće životinje sipljiv - kašljucav, oslabio (konj) sjeći mlin - nazubiti žrvanj u vodenici skario se - rastužio se skemlija - mala stolica, šamlica smužđiti - ubrati odjednom, sljuštiti snebesan - nespretan sokne - čarape spustiti - (za kravu) dati se pomusti stap - duguljasta drvena posuda u kojoj se "mete" maslac stežnja - bolest (zaduha koja ne da disati) sticati se - navaliti na nešto (rad ili jelo) stopan'ca - domaćica, kuharica stožina - drveni stub zaoštren i zabijen u zemlju za stog sijena ili slame strijeka - (dugo "e", izgovara se kao "rijeka") mlaz sunčanog svjetla ili kiše strnokos - trava i ostatci strni od žita (kosi se za prehranu stoke) strunuti želudac - pokvariti želudac (od napora ili prebacivanja, ne od jela) strvni kru' - pšenični ili raženi kruh (za razliku od kuruze) stu! - desno! (zapovijed volu) stupa - drvena nazubljena naprava za "nabijanje" konoplje (v. nabijati) suruntija - nevrijeme, mećava, oluja sustati - umoriti se sušiti - veoma strogo postiti (i od vode) suveziti se - ortačiti se, dati svoga vola ili konja za rad s ortakom svariti - skuhati (ručak) svjetlica - munja šajtov - novčanik šašavci - drvene tavanske grede potkovane daskom šekerlama - bombon šiš - obijeljena motka ubodena u livadu u znak zabrane ispaše (u proljeće) škamućati - cvileći zavijati (pas) šlajf - primitivna kočnica od drveta koje se zateže na zaprežnim kolima šmagati se - imati tek na nešto, poželjeti ("šmaga mi se") šnala - ukosnica šogolj - jelo od kuhanih šljiva; slatko šos - suknja štokrla - hoklica, stolac bez naslona štrvoljiti - grickati (miš) štucne - vrsta čarapa šturlecati - šepesati šuma še - skrenuo s uma, priglup šuvaka - proteza (ruke ili noge) šuveljiv - uvenuo, prazan taraba - drvena letvica za ogradu teljig - dio jarma, drvo savijeno u obliku slova "u" za uprezanje volova tiganj - jelo od svježeg mesa kod krsmeta točak - žlijeb na koji curi (toči) voda iz izvora tolič - malo prije toriti - gnojiti, đubriti ("Nemere se Bogu primoliti i kupusu pritoriti.") tornjak - ograđen prostor za stoku, tor trefiti - pogoditi trlica - naprava za finije odstranjivanje pozdera iz konoplje ili lana trud - suha gljiva za paljenje vatre (v. čakmak!) tuka - pura, ćurka (prenes.: glupa žena, glupača; isto i u muškom rodu) tukati - (su)sresti tuskav - prljav ućke! - povik kojim se rastjeruju goveda kad se pobodu ućuperno - spretno, okretno, dražesno ućurak muka! - uzvik nestrpljenja udariti - naići (kiša, poplava...) ugrk - crv (larva) nekog insekta u govečetu (po leđima) ujaloviti - uškopiti, uštrojiti ukastiti - nakaniti (i oblici nakastiti, skastiti) ukolijenčiti - vezati kravi prednju nogu uz rogove da ne može pobjeći ukrepaniti se - ulijeniti se (v. krepandža) umaja - blagi osjećaj (npr. umaja juga = osjeća se jugo u zraku) umeljati - uprljati, umrljati unezvijeriti se - jako se prepasti, izobličiti se od straha upaliti se - imati nagon za parenjem (krmača) ured - skoro, gotovo (izgovara se kao zapovijed "U red!"; bolov'o je ured godinu dana) ureniti - utjerati, ugoniti, stjerati ovce u tor urljiv - veoma nagao ustaketi - navući, npr. kapu ustava - brana, zapreka od daske pred badnjem da se nakupi voda u vodenici ustoka - sjever, bura (mačka se "umiva" od ustoke) ušura - ujam, kod mljevenja, vršidbe, itd. užđogati se - puntati se (stoka), ne htjeti užeti - uvijati, sleći ramenima vabiti - dozivati stoku (svaka vrsta stoke imala je svoj poziv) var'ca - kuhano zrnje zrelog kukuruza (jelo se uglavnom zimi) veljanje - parenje mačaka (u veljači) vista! - lijevo! (zapovijed konju) vlačiti - čistiti kudjelju od pozdera voditi - imati nagon za parenjem (krava; usp. održati) volta - luk ispod zidane peći za drva vot! - desno! (zapovijed konju) vrčevit - ljutit vrijedan - krupan, debeo (vrijedan čovjek = krupan, a ne marljiv!) zakoceniti se - "pucati" od smijeha zali - višak, pričuva (imati zali) zaobadati se - bježati u hladovinu nakon uboda obada (go'eče se zaobadalo) zarijevati - izazivati zašlajfati - zavrnuti vijak da "šlajf" koči zaprežna kola zepe - ženske zatvorene papuče crne boje zera - malo, mrvica zgrada - drvena koliba za stanovanje (za razliku od kuće) zvizgov - neuračunljiv, sulud čovjek zviznuti - udariti naglo i jako (kratko "i") zvjerlati - zvirlati, upadno razgledati okolo, okretati se žac - žalac u ose, pčele (prenes. čovjek koji se lako naljuti, "živac") žežinjanje - veoma strog post o kruhu i vodi živoka - jača drvena motka u ogradi vodoravno prikovana (v. ljesa) žlopnjak - želudac, stomak žvajznuti - udariti Ostatci ikavice
Iako se u našemu kraju u novije vrijeme uglavnom nije govorilo ikavicom, bilo je nekih ikavskih riječi, koje su se sačuvale naročito u molitvama ili nazivima. Evo nekih od njih!
čet'ri dila - četiri dijela (molitve) did - djed dvista - dvjesto ispoviditi se - ispovjediti se mi'ur - mjehur nevista - nevjesta poji! (iz'j!) - pojedi! (izjedi) pricizan - precizan prid - pred, ispred ("Nemoj lajati prid ujakom!" = Nemoj psovati pred svećenikom!) prigoriti - pregoriti, žrtvovati, dati, halaliti prikin'ti - prekinuti i u značenju prestati i slomiti, potrgati prikobaciti se - prekobaciti se, prevrnuti prikos'tra - prekosutra prikuče - prekjučer prior'ca - zemlja koju je trebalo preorati, jer su se prijašnji usjevi osušili ili ih je poplava uništila, pa je trebalo ponovo posijati pripast - strah, šok, fras ("dijete dobilo pripast") pripasti (se) - prestrašiti (se) pristati - prestati prisvišćiti - oplesti bičem ili motkom, udariti nečim savitljivim pritrpiti - pretrpjeti priuzeti - preuzeti privariti - prevariti sikera - sjekira sin'ca - sjenica (ptica) Krivi izgovor
Neobrazovani ljudi veoma su često iskrivljivali i pojednostavljivali pojedine riječi, najčešće radi lakšeg izgovora, ali je dio tih riječi bio gotovo općenito prihvaćen,
Anekdote
Prije podne
Bilježim i neke duhovite zgode koje vjerno odražavaju ondašnji život i moralna shvaćanja.
Pedesetih godina prošlog stoljeća otišla kći raditi u veći grad, daleko od kuće. Povremeno se javljala majci u Bukovici (otac je bio poginuo) i poslala još štogod novaca da joj pomogne. Upoznala je momka i nakon nekog vremena udala se. Četiri-pet mjeseci nakon vjenčanja javlja majci da je postala baka i da dođe malo u posjet vidjeti bebu. Majka se spremila, otputovala kćeri s "vodičem" jer je bila nepismena žena i nije bila vična putovanju, a kad se izljubila s kćerkom, uzela je unuku u ruke, malo je mazila, a onda, imajući na umu kako nije prošlo dovoljno vremena od vjenčanja, glasno prokomentira: - Ane (ime sam namjerno promijenio!), dušo, u tebe to bi prije podne!Dok Mande dođe s vode
U Trnu je nakon Drugog svjetskog rata živio neki Hamid. Bio je tada jedini musliman u selu. Imao je sluškinju, neku katolkinju Mandu. Kako je nekoć bio borac, imao je dobre veze s vlastima. Narod mu se znao obraćati za kakav dopis i intervenciju kod vlasti. Tako mu je došla i neka baka. Ili je zaboravila da je on musliman, ili se malo zbunila, svakako je ulazeći u kuću pozdravila kako se u ovim krajevima uvijek pozdravljalo: "Faljen Isus". A Hamid se dobrodušno nasmiješi i odgovori: "Ne znam ti ja o tome ništa, to će tebi Mande odgovoriti dok dođe s vode."
Pjesmice
Abecede, maca prede, a miš mota preko plota.
Aj, haj, Bože daj duši raj, tijelu makar i u kraj! (čest uzdah moje majke)
Bože mili, kad se k'očka pili, po tri reda ništa ne ogleda.
Da je meni što u cara nema: šekerlama sa jelovih grana.
Ja ne pjevam da me čuje selo, već ja pjevam srce mi veselo.
Oj bećaru koji nemaš majke, ispali ti prsti kroz opanke.
Moj dragane, šećeru i medu, nemoj da te pijana dovedu.
Oj rakijo, rako,
ja te volim jako,
a ti mene, rako,
u šamac polako.
Oj moja, oj moja,
od sto kila gospoja,
šta si jela, šta si pila,
pa si od sto kila!?
(Ovo je pjesmica novijeg datuma, jer u starini gojaznost uglavnom nije bila čest problem).
(U vrijeme kad ljudi, osobito u siromaštvu nakon Drugog svjetskog rata nisu mogli platiti poreze, dolazile bi vlasti plijeniti, i to najčešće stoku, pa se pjevalo:)Oj Perova, ne imala mlika,
bjež' u šumu eto poreznika!
Šta ćeš sada, jadni porezniče,
nema više Perove da riče.Društvene igre
Kapanje (oba a kratka) društvena igra; pod 12 vunenih priglavaka ili rukavica ili kapa skrivao se prsten ili novčić koji je trebalo pronaći, pri čemu su se računali bodovi. Mogli su igrati pojedinac protiv pojedinca ili dvije skupine. Igralo se uglavnom navečer na sijelima i prelima, na stolu na koji bi se stavila kakva ponjava ili deka, da prsten ili novčić ne bi zveknuo pa se sakrivač odao. Žene su obično prele (odatle riječ prelo), a djevojke plele ili vezle, a kapanje je bio uglavnom muški posao, iako ne isključivo. Uglavnom, ako ženski svijet (ženskadija) ne bi nešto radile u rukama, smatralo ih se lijenima.
Igra piriza i pale, pastirska igra. Piriz je desetak cm dugačak drveni klip, a pala je drveni štap od oko jedan metar, a treći element je šiš, štap koji bi bio zaboden u zemlju. Jedan igrač bi palom udario piriz koji je držao drugom rukom (otkerio), kako bi ga odbacio koliko god je dalje mogao, a drugi je pokušao palom stići piriz u letu i vratiti ga udarcem pale što bliže šišu. Bez obzira da li ga pogodio ili ne, od mjesta gdje je piriz pao, bacao je rukom što bliže šišu, a tada je onaj drugi branio šiš palom i pokušao piriz opet što dalje odbiti od šiša. Palom se onda mjerila razdaljina od šiša do piriza i pobjednik bi bio onaj tko je piriz dalje odbacio.
Šiljara, također pastirska igra nožićem ili čakijom u kojoj je nož trebalo na desetak ili više načina, određenim redoslijedom, zabosti u zemlju: bacanjem rukom na različite načine, prstima, dlanom, čak zubima, pri čemu se tražila spretnost i vještina. Pobjednik je onaj kojemu je to bolje uspjelo.
Igra piljaka, isto tako pastirska igra koja se igrala štapićima od mlade bujade. Piljaka je bilo deset. Dva-tri od njih bila su malo zarezana nožićem, pa je vrijedila kao "kralj" ili "kraljica". Tih deset piljaka se obuhvati jednom rukom i baci u zrak, zatim se okrene ruka i dočeka se vanjskom stranom, suprotno od dlana, pa se još jednom odbaci u zrak, da bi se onda prstima te iste ruke hvatalo neki piljak, a cilj je bio uhvatiti "kralja". Ostale pojedinosti sam već zaboravio.
Zujara je bila igra za mladiće, uglavnom malo snažnije. "Žrtva" bi stavila jednu ruku ispod pazuha druge ruke s otvorenim dlanom prema van, a drugom bi rukom zaklonila svoje oči da ne vidi (kao što se konju stavljaju "klapne"). Ostali, njih pet-šest bi ga snažno udarali po tom dlanu, i zazujali, a on bi morao pogoditi tko ga je udario. Ako nije pogodio samo bi produžio svoju patnju sve dok ne pogodi, a znalo se muški udarati.Umjesto završne riječi - Pjesma Bukovici
Neka mi bude dopušteno umjesto završne riječi ovdje uvrstiti ovaj pjesnički pokušaj pohvale zavičaju nazvan Pjesma Bukovici, mome rodnom mjestu, u kojem sam proživio prvih 14 godina svoga života. Nastala je 20. travnja 2000. godine. Molim dobrohotnog čitatelja za razumijevanje što sam u knjigu pisanu znanstvenom metodom uvrstio i ovaj slabašni pokušaj da na epski način izrazim svoju ljubav prema izgubljenom zavičaju.
Što je ljepše od ptice u letu?
Što li draže od voćke u cvijetu?
Što nježnije od mlada janjeta?
Što ljupkije od sanka djeteta?
Od majčina slađe zagrljaja?
Što je draže od rodnoga kraja?Ima selo umiljata lica,
a zove se ono Bukovica.
To je selo sa lijeve ruke
iduć' k Savi s grada Banje Luke.
Živi ono četiri stoljeća
puno duže nego mjesta veća.Katoličko selo odvijeka
posred sela protječe rijeka.
Svećenici tu su odsjedali
i biskupi krizmu dijelit znali.
Sedmoricu dade svećenika,
to je naša ponajveća dika.
Tri Orlovca, čet'ri druga tića
Mačinković i Matoševića.Kapelicu na Mugavci brdu
podigoše Bukovčani tvrdu,
al' je sruši komunista sila
kojoj vjera nije bila mila.
Sila ruši, vjera opet gradi,
dušmaninu još veći su jadi.
Podigoše na toranj i zvono
da na Boga podsjeća ih ono.
Triput na dan kad se zvuci ospu,
svi vjernici pozdravljaju Gospu.
Nasred sela bila je i škola;
ne doživje ni stoljeća pola.
Sagrađena trideset devete,
svako ju je zavoljelo dijete.
Trideset je ljeta djelovala,
pa potresu ona žrtvom pala.Dok još stari brojani su dani,
u selu su bili i dućani,
Vidovića, a i Blaževića,
a kasnije i Matoševića.
A kad novo vrijeme nastade
sve to naše kukavno propade.Seljaci su marljivo radili,
svaki sebi kuće pogradili.
Jedni zemlju sijali, kosili,
drugi plaću s posla donosili.
Živjelo se kako tko je mog'o
nitko nije posjedov'o mnogo,
al' je bilo i ponosa bome -
što je ljepše nego svoj na svome!Tek počeše zarastati rane
svjetskim ratom svima nam zadane,
kad poginu jedna četa prava
čak stotinjak poimence glava.
Iz ovoga seoceta mala
svaka kuća koju žrtvu dala.
Kad nam staše sušiti se suze,
novi danak dušmanin nam uze.
Ni Turčin se, makar bio zao,
nije tako ružno pokazao.
Uze braćo, do Boga gr'jehote
- zavičaj nam neprijatelj ote!
Ote našu bijelu golubicu
najdraže nam selo Bukovicu.Ne poštedje starca ni djeteta
rastjera nas na sve strane svijeta.
Ostavi nam vaje i vapaje
- samo groblje ostavi Suvaje.
Tako zlotvor poručuje žrtvi:
Dobri ste nam samo kad ste mrtvi!Al' se čuje neka tiha jeka:
Nema sile što će dovijeka!
Bukovčani, podignite glave,
nemoj da vam djeca zaborave,
makar stigla i do samih zvijezda,
da su iz tog poletjela gnijezda.
Jer zavičaj i majku ljubimo
ponajviše kad ih izgubimo.Zusammenfassung
Vorliegendes Buch mit dem Titel "Bilder der verlorenen Heimat" und dem Untertitel "Geschichte der Pfarrei des H1. Josef in Trn und der entvölkerten kroatischen Dörfer Trn, Bukovica und Jablan bei Banja Luka" schildert Geschichte der jungen katholischen Pfarrei Trn in der Diözese Banja Luka (Bosnien/Herzegowina) und der zugehorigen katholischen Dorfer: Trn, Bukovica und Jablan. Weshalb: "verlorene Heimat"? Der Autor, im Moment Generalvikar der Diözese Banja Luka, ist in einem dieser Dörfer, in Bukovica, geboren. Fast alle Katholiken aus dieser Pfarrei, größtenteils kroatischer Nationalität, wurden im Jahre 1995. aus ihren Hßusern in diesen Dörfern vertrieben und bis heute konnten sie nicht zurückkehren. Von 2200 Katholiken im Jahre 1991. blieben nur noch 215 im Jahre 1999. Die Pfarrei des H1. Josef in Trn, wurde im Jahre 1980. durch Abtrennung von der Mutterpfarrei Barlovci gegründet. Zur Zeit der Gründung gab es da weder eine Kirche noch ein Pfarrhaus; alles wurde ganz von neuem gebaut vom ersten Pfarrer dieser Pfarrei P. Dujo Ljevar, das Haus im Jahre 1982, die Kirche aber im Jahre 1985. Alles wurde total vernichtet in großserbischer Aggression auf Bosnien/Herzegowina (1992-1995). Es gab über 30 verschiedene Angriffe, einmal hat der Pfarrer P. Blaž Marković wie durch ein Wunder überlebt, spßter wieder wurde er zusammen mit Ordensschwester Sr. Danica Santro schwer misshandelt. Schließlich wurde in der Nacht 17/18. Mai 1995. die Kirche durch Minierung mit dem Boden gleichgemacht, das Pfarrhaus geplündert und angezündet, dem Pfarrer wurde von serbischer Macht sogar Zutritt in eigenen Hof verwehrt, bis alles total geplündert war, sogar Zaun um den Hof herum. Schon seit 1992 waren Glßubige verschiedensten Misshandlungen ausgesetzt: auf sie und ihre Hßuser wurde geschossen, einige wurden im eigenen Haus oder Hof ermordet, in der Nacht oft Bomben auf ihre Hßuser geworfen, alle Nichtserben haben ihre Arbeitsstellen verloren, so dass nicht wenige ihr ganzes Hab und Gut verließen und auszogen um das nackte Leben zu retten. Doch nicht genug damit: Mitte August 1995 sind Glßubige aus allen drei Dorfern dieser Pfarrei vertrieben und es blieben nur noch seltene Überreste. Doch, angeführt von ihrem Pfarrer, hat diese "kleine Herde" zuerst das Pfarrhaus erneuert, wo sie im Kellerrßumen noch immer Gottesdienste halten. Momentan wird eine kleinere, den jetzigen Bedürfnissen angepasste, Pfarrkirche gebaut.
All dies wird im Hauptteil dieses Buches, in zwei Kapiteln, anhand des Materials im Pfarrarchiv von Trn und Diözesanarchiv von Banja Luka geschildert. Ihm geht voraus ein Kapitel über die Geschichte des Christentums in diesen Gebieten, das bis in Antike zurückreicht, über Mittelalter als dieses Gebiet ein Teil des Ungarisch-kroatischen Königreiches mit vielen katholischen Kirchen, Pfarreien und Klöstern war, und Eroberung dieser Gebiete durch Türken im 15. und 16. Jahrhundert, bis zu unseren Tagen, bis Gründung der Pfarrei Trn 1980.
In einzelnen Kapiteln bearbeitet der Autor auch Geschichte und Gegenwart der drei Dörfer dieser Pfarrei, die eine sehr lange Geschichte haben: in Trn war in der Antike sogar eine römische Wegstation auf der Straße von Salona (heute Split in Dalmatien) nach Servitium (Bosanska Gradiška), spßter gab es da eine Kirche; Bukovica war seit eh und je ein Gebetszentrum der großen Pfarrei von Ivanjska, wo auch heute eine Muttergotteskapelle steht; in Jablan war im Mittelalter, laut Tradition, auch eine Kirche; spricht weiter über Friedhöfe und Kapellen, über Trager der geistlichen Berufe, Schulen, usw.
Im zweiten Teil folgen fünf verschiedene Beilagen: da finden wir zunßchst eine Liste mit Namen der katholischen Opfer des Zweiten Weltkrieges und der kommunistischen Nachkriegszeit, sowie aus der neuesten Zeit, Dokumente über Leiden zwei Priester aus Bukovica unter Gegnern des katholischen Glaubens und noch ein Beitrag sui generis: nßmlich sprachliche Besonderheiten der Kroaten dieser Region, die der Autor durch Jahrzehnte hindurch gesammelt hat. Als Schlusswvort folgt ein poetischer Nachruf auf das Dorf Bukovica, als Erinnerung an die verlorene und vernichtete Heimat des Autors.Izvori i literatura
- Biskupijski arhiv Banja Luka (u citiranju navodim: BABL)
- Svećenički arhiv u BABL-u
- Arhiv i matice župe Barlovci
- Arhiv i matice župe Trn
- Autorov osobni arhiv
- ***Arheološki leksikon Bosne i Hercegovine, izd. Zemaljski muzej BiH; Sarajevo, 1988.
- Luka ĐAKOVIĆ, Prilozi za demografsku i onomastičku gradu Bosne i Hercegovine (na osnovu popisa katoličkog stanovništva 1743. godine), Sarajevo, 1979.
- Berislav GAVRANOVIĆ, Povijest franjevačkog samostana Petrićevac i franjevačkih župa u Bosanskoj Krajini, Sarajevo, 1959.
- ***Hrvatska enciklopedija, sv. II, Zagreb, 1941. (pojam: Banjaluka)
- Amina KUPUSOVIĆ (obradila), Opširni popis Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, sv. III, Sarajevo, 2000.
- Dominik MANDIĆ, Chroati catholici Bosnae et Hercegovinae, Chicago-Roma, 1962.
- Franjo MARIĆ-Anto ORLOVAC, Banjolučka biskupija u riječi i slici od 1881. do 2006., Banja Luka, 2006.
- Anto ORLOVAC, Banjolučki martirologij, Svećenici Banjolučke biskupije - žrtve ratova dvadesetog stoljeća, str. 61 i 148-158
- Isti: Oko fra Vidova bunara, Mala monografija župe Barlovci, Banja Luka-Barlovci, 2005.
- Isti: Rimokatolička župa sv. Ante Padovanskoga u Prnjavoru nekoć i danas, Prnjavor, 2006., str. 40-41
- Isti: Učiteljica života, Prilozi iz povijesti Katoličke Crkve na području današnje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2004.
- Isti (prir.) Šematizam Banjalučke biskupije, Banjaluka, 2002.
- Stjepo ORLOVAC, "Ulomci iz 'Opisa župe Petrićevac i nekih običaja' iz godine 1878", u: Dobri Pastir, sv. I-IV, godina VI, Sarajevo, 1956., str. 247-250
- Petar PAJIĆ (prir.), Šematizam Banjalučke biskupije, Banja Luka, 1960.
- *** Raspeta crkva u Bosni i Hercegovini, Uništavanje katoličkih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini (1991.-1996.), Banja Luka, Mostar, Sarajevo, Zagreb, 1997.
- Juro (fra Jurica) ŠALIĆ, Diljem zavičaja, Banja Luka, 2000., str. 67-79
- Isti: Franjevci sjeverozapadne Bosne, Bihać, 2002.
- Isti: Hod u vjeri, Banja Luka i okolica, Banja Luka, 1991.
- Isti: "Katolici na prostoru župe Trn u prošlosti", u: Nova et Vetera, Revija za filozofsko-teološke i srodne discipline, Sarajevo, 1985, sv. 1-2, str. 117-128
- Isti: S banjalučkih strana, Bihać, 2004.
- Isti: Sjeverozapadno od Banja Luke, Banja Luka, 1999.
- ***Shematizmi Banjolučke biskupije iz godina (latinski): 1892., 1900, 1935.
- L. THALLOCZY, Povijest (Banovine, grada i varoši) Jajca 1450.-1527., Zagreb, 1916.
KAZALO MJESTA
A
B
- Bajin palček, 105
- Bajinski Brod, 106, 109
- Bakinci, 29, 108, 159
- Balaginci, 27, 105
- Banja Luka (Banjaluka) 9-14, 16-20, 22, 26, 28, 31, 32, 34, 37-39, 48, 50, 56, 58, 62-64, 80, 80, 81, 84, 87, 88, 90, 93, 94, 96, 98, 103, 104, 106, 108, 109, 111, 114-116, 119, 120, 124, 128, 135, 136, 142, 146, 150-157, 160, 161, 163, 165-170, 172, 179, 184, 189, 197, 204, 205, 229, 233, 239, 240
- Barlovci, 5, 11, 14-16, 21, 23, 25, 26, 30, 37-41, 44, 46, 50, 51, 57, 58, 66, 84, 96, 103-105, 107-109, 114, 115, 118, 120-124, 126-132, 134, 136, 138, 139, 141-143, 153, 155, 157, 160, 163, 164, 166, 168, 170, 177, 205, 239
- Bašča, 109
- Beglučište, 145
- Beograd, 28, 48, 120
- Bešlenica (groblje), 37, 50, 63, 69, 83-86, 89, 94, 125, 145, 154, 187, 188
- Bihać, 143, 170, 240
- Bijeda (groblje), 31, 114, 125, 127, 130, 164
- Blaškovec, 156
- Bleiburg, 181
- Bočac, 146
- Bosanska Gradiška, 10, 13, 14, 20, 34, 84, 103, 106, 111, 123, 124, 138, 150-153, 155, 165
- Bosanski Aleksandrovac, 50, 84, 142, 144, 157, 162
- Bosanski Brod, 197
- Bosanski Novi, 23, 43
- Bosanski Petrovac, 142
- Bosansko Grahovo, 169, 186
- Brčko, 169
- Brestovac, 103
- Brezova njivica, 109
- Brezovo Polje, 103
- Budimpešta, 29
- Budžak, 50, 75, 77, 79-81, 84, 85, 87, 90, 121, 135, 136, 140, 153, 162
- Bukovački Brod, 106, 108, 109, 119
- Bukovica (Bucouiza), 5, 12, 13, 16, 18-34, 37-40, 44, 45, 49, 50, 57, 59, 63, 65-67, 69, 76, 81-84, 89, 103-116, 118-128, 130-136, 138-141, 143-145, 147, 151-153, 159, 161, 163, 164, 168-170, 172, 173, 177-180, 187-189, 205, 229, 233, 235
- Bukovica (kod Duvna), 103
C
- Carigrad, 139
- Cerici, 103, 105, 108
- Cerovi, 28, 108, 109, 122, 126
- Cestari, 145
- Chicago, 172, 239
- Ciglana, 109
- Crikvenica, 121
- Crkvene (Zarquine), 16, 19-25, 28, 114, 123-125, 127
D
- Damjanovac (groblje), 124, 139
- Debeljaci, 115
- Derventa, 103
- Dikevci, 23, 38
- Doboj, 156, 187, 197, 198, 200-204
- Dobretići, 134
- Dolina, 23, 155, 197
- Donjani, 145
- Dragalovci, 155, 156, 197-200, 203, 204
- Dragočaj (Dragočanje), 13, 14, 16-20, 38, 104, 106, 111, 123, 125, 152, 154, 169, 172
- Drvar, 142, 184
- Duboka, 103
- Dugo Selo, 156
- Duvno, 118
DŽ
Đ
F
G
- Gajevine, 145
- Gajine, 108
- Glamočani, 11, 13, 41, 103, 106, 121, 145, 159
- Gomjenica, 104
- Gornja Sanica, 180, 182
- Gornji Bogićevci, 55
- Gornji Kijevci, 15
- (Gornji) Podgradci, 103, 177
- Grabljani, 145
- Gradačac, 60, 188
- Gradina (Barlovci), 103
- Gradina (Jablan), 159
- Gradina (Šimići), 160, 173
- Granice (zaselak Jablana), 159
- Grčka Gradina, 103
- Grapska, 199
- Gređani, 55, 188
- Grič-Pauša, 15
H
I
- Innsbruck, 141, 142
- Ivanjska, 14-26, 29, 31, 39, 58, 67, 104, 118, 119, 123-125, 132-134, 138, 139, 147, 159, 170, 171, 173, 205
- Ivanov grob, 28
- Ivanovac (Jovanovac), 141
J
- Jablan, 5, 12, 13, 16, 21, 23, 27, 29-34, 37-39, 41, 44, 47, 49, 50, 56-58, 60, 62, 63, 65, 67, 69, 76, 80, 81, 84, 86, 89, 94, 103-106, 108, 109, 111, 119-122, 124, 125, 127, 130, 139, 140, 144, 151-153, 159, 160, 162-164, 168, 172, 173, 177, 180, 182, 186, 187
- Jablan Polje, 159
- Jajce, 24, 94, 173, 240
- Jakupovci, 159
- Jaruga (Trn-Jaruga), 12, 30, 31, 145, 153
- Jeleč, 27
- Jurkovica, 150, 151, 172
K
- Kalemi, 109
- Karlovac, 142
- Kaštel, 12
- Klašnice, 9, 11, 151, 154, 187
- Klen (zaselak Bukovice), 108, 109
- Klepalo (toponim), 109
- Kotor (Varoš), Kotor Varoš, 19, 27, 104, 115, 132, 134, 180
- Kozarac, 19, 123, 124, 210
- Kraljeva Sutjeska, 103
- Krčevi, 105, 110
- Kreševo, 17
- Krnjak, 142
- Kulaši, 28, 137, 155, 199
- Kuljani, 28, 38, 39, 41, 48, 81, 110, 143, 153, 172
- Kumsale, 138
- Kutina, 144
L
- Lagumčije (Lagumčije), 23, 105, 117, 118
- Lagundžije (zaselak Jablana), 159
- Laktaši, 10, 14, 15, 18, 28, 32, 39, 40, 43, 57, 64, 65, 68, 73, 80-82, 94, 96, 111, 112, 129, 169, 205
- Lašva, 147
- Lefče (tvrđava), 145
- Lipa (zaselak Bukovice), 108, 110
- Liskovica, 155, 197
- Lišnja, 29, 115
- Livač, 104, 145, 146, 169
- Livno, 138, 139
- Lopari (zaselak Barlovaca), 50, 127, 143
- Lug (Gornja Ravska), 193
- Luke, 28, 105, 179, 180, 182, 183
- Lukende (zaselak Barlovaca), 129
LJ
M
- Maglajani, 10
- Mahovljani, 15, 28, 39, 89, 93, 104, 155, 197
- Majdan (Stari), 19
- Majdan (kod Mrkonjić Grada), 27
- Makovska, 159
- Mala Kozara, 109, 168
- Mamenice, 138
- Marića Šib, 110
- Marija Zvijezda (župa), 39, 138, 142
- Mašići, 147, 151
- Matići (zaselak Jablana), 159
- Matići kod Tolise, 51
- Matoševci, 38
- Miljanovo guvno, 109
- Miljevići, 159
- Miloševci, 147
- Milošli, 147
- Mlinište, 145
- Modriča, 157, 197
- Mostar, 26, 166, 197, 240
- Motike, 18, 19, 104, 125, 140, 169
- Mrkonjić Grad, 27, 155, 171
- Mugavca v. Vidovića brdo
N
O
- Obložka, 103
- Odžak, 157
- Ojdanići (Hoidanich), 20-22, 38, 114, 115
- Okučani, 55, 58, 170, 188
- Olib (otok), 144
- Opatija, 197
- Orašje, 51, 90
- Orlovac (zaselak Dragočaja), 38, 160
- Osorine, 109
- Oštrike, 159
P
- Pakrac, 150
- Pariz, 157
- Pecara, 109
- Pećine Kozarica, 11
- Petrićevac, 14, 26, 30-32, 37, 46, 48, 51, 56, 58, 63, 69, 73-77, 79, 86, 90, 93, 94, 119, 123, 134, 135, 138, 139, 143, 165-167, 170, 171, 239, 240
- Petrovaradin, 181
- Petting, 136
- Pjeskulja, 145
- Podkozarac, 18
- Podmilačje, 90
- Podovi (zaselak Bukovice), 105, 108, 110
- Polje (zaselak Bukovice), 108, 110
- Presnače, 77, 79
- Priječani, 145, 165
- Prijedor, 27, 92, 124, 142, 189
- Privlaka, 184
- Prnjavor, 28, 29, 110, 111, 135, 137, 142, 155, 171, 205, 239
- Prnjavor (zaselak Bukovice), 105, 108, 110
- Provins, 157
- Pula, 144
R
- Radoševnica, 145-147, 172
- Rakovac (kod Petrićevca), 31
- Raljaš (Ljubija), 38
- Ramići, 9, 11, 15, 38, 40, 113, 114, 163
- Ratkovac (kod Okučana), 170
- Ravska, 142
- Razboj, 204
- Rebrovac, 115, 116
- Riječani, 159
- Rim (Roma), 16, 17, 19-25, 104, 111, 116, 117, 123, 124, 135, 147, 172, 239
- Rosenheim, 136
- Rudane, 105
- Rudenice, 103
S
- Salona, 10-14, 106
- Sanski Most, 121, 134, 143, 185, 189, 190
- Sarajevo, 9, 12, 26, 39, 40, 69, 88, 89, 136, 142-144, 156, 165-169, 171-173, 197, 205, 239, 240
- Sasina, 134, 136
- Selce (kod Crikvenice), 121
- Selci (Đakovački), 17
- Servitium, 10, 13, 14, 106
- Sirmium, 10
- Sitnica, 184
- Slatina, 14, 145, 165
- Slavonski Brod, 41
- Sokoline, 134
- Solin, 10, 14
- Spasovišće, 106
- Srbac, 187
- Srijemska Mitrovica, 10
- Srnetica, 186
- Stanari (kod Doboja), 198
- Stara Gradiška, 20
- Stara Rijeka, 135, 137, 189-191, 194
- Staro Selo (zaselak Jablana), 159
- Stranjani, 38, 182
- Stratinska, 104, 134
- Stupčevica, 13, 14, 110, 153
- Suvaje (groblje), 28, 37, 50, 63, 69, 76, 84, 86, 89, 94, 106, 109, 124, 125, 127, 130, 159, 164, 187, 188, 235
Š
- Šalata, 141, 154, 197
- Šalića Vis, 109
- Šalica Vrsta, 109
- Šargovac, 9, 11, 110, 114
- Šimići, 16, 29, 67, 103, 106, 124, 205
- Štrpci, 204
- Šurkovac, 134, 138
- Šušnjari, 9, 13, 15, 121, 145, 171, 172
T
- Teslić, 187
- Tolisa kod Orašja, 51, 90
- Tomići, 145
- Topola (kod Dikevaca), 23
- Travnik, 136
- Trn, 5-7, 9-23, 25-35, 37-42, 44, 46-51, 55-69, 76-80, 83, 84, 86, 87, 89-91, 93, 94, 103-106, 109, 110, 113, 115, 119, 121, 124, 125, 130, 139-141, 145-148, 150-155, 157, 159-165, 167-169, 172, 173, 177, 178, 180, 183, 186-188, 197, 200, 230, 239, 240
- Trnska brda, 145
- Trubar, 184
- Turjak, 108
- Tušilović, 142
U
V
- Varaždin, 157
- Verbasum, 14, 15
- Vidovića brdo (Mugavca), 29, 37, 49, 57, 59, 60, 66, 69, 83, 89, 108-110, 119, 122, 124, 128, 209, 233
- Vinkovci, 47
- Vinogradi (zaselak Jablana), 159
- Virovitica, 157
- Visoko, 143
- Vodičevo, 19, 23
- Volar, 138
- Vrbaška, 103
- Vrbaski grad, 160, 161
- Vrhovine, 104
Z
- Zadar, 144
- Zagreb, 10, 12, 13, 50, 135, 136, 141, 144, 154, 157, 166, 167, 169, 170, 172, 173, 197, 203, 204, 239, 240
- Zalužani, 13, 14, 38, 39, 66, 105, 108, 114, 119, 143, 152-154, 172, 173
- Zelenike (zaselak Jablana), 159
- Zidine, 10, 13
KAZALO OSOBA
A
- Adrovac (Adrovaz, prezime), 123, 170
- Adrovac, Filip, 116
- Adrovac, Joso, 107
- Adrovčević (prezime), 32
- Aleksić, Luka, 114
- Alerić (prezime), 149
- Alerić, Toma, 148
- Anđelović, fra Petar, 69
- Andravčević, Božo, 117
- Andravčević, Mijat, 117
- Andrijašević, Nikola, 114
- Andrijević, Nikola, 59
- Andrijević, Pavao, 114
- Androvac, Blaž, 112
- Andrović, Filip, 112
- Antonije Pijo, 11
- Antunović (prezime), 149
- Antunović, Jakov, 147
- Anušić (Anusich, prezime), 110, 118, 123
- Anušić, Anđa, 114
- Anušić, Anto, 114
- Anušić, Blaž, 112, 114, 116
- Anušić, fra Andrija, 132
- Anušić, Grga, 44
- Anušić, Ivan, 116
- Anušić, Kata, 113, 114
- Anušić, Mijat, 112
- Anušić, Nikola, 114
- Anušić, Šimun, 114
- Atlagić, Kata, 114, 116
- Atlija, fra Alojzije, 76, 169
- August Oktavijan, 9
B
- Babić, fra Mile, 69
- Badalić, Josip, 154
- Baković, fra Marko, 133
- Ballif, Philip, 12
- Barišić, fra Rafo, 26
- Bartolović, Marta, 112
- Bartulović (prezime), 118
- Bartulović, Marko, 116
- Barukčić, Ico, 198
- Barukčić, Ivo, 198
- Barukčić, Vinko, 198
- Barun, fra Anđelko, 167
- Barunčić (prezime), 149
- Barunčić, Jakov, 148
- Baščanović (Baschanovich, prezime), 32
- Basčoan (Bosçoan, prezime), 118
- Baščovan, Anto, 116
- Baščovanović (Basçuanovich, prezime), 118
- Baščovanović, Juro, 117
- Bat(o)vanjić (Batvagnich, prezime), 118
- Batvanjić, Augustin, 117
- Bäuerlein, mons. Stjepan, 155
- Begić, Janja, 193, 194
- Begić, Mara, 193
- Begić, Mira, 193
- Begić, Ruža, 192
- Berek, Olga, 122
- Bezer, Marko, 122
- Bilogrivić, Nikola, 160
- Blau, Otto, 12
- Blažević (prezime), 32, 115, 118
- Blažević, Andrija, 112, 116
- Blažević, Filip, 116
- Blažević, Franjo, 112
- Blažević, fra Velimir, 171
- Blažević, Frano, 44
- Blažević, Grgo, 112
- Blažević, Ilija, 113
- Blažević, Joso, 41, 48
- Blažević, Kata, 113
- Blažević, Lucija, 112
- Blažević, Marta, 112
- Bočanin, Marta, 113
- Bogdanović, fra Marijan, 22, 23, 105, 118, 123, 148, 149
- Bojanovski, Ivo, 12
- Bosančić, fra Pavao, 18
- Botoš-Okić, v. Okić, fra Augustin
- Botovanja (Botovagna), Mijat, 116
- Botovanjić, Augustin, 113
- Botovanjić, Klara, 113
- Botovanjić, Pavao, 114
- Botovanjić, Petar, 114
- Botovanjić, Tadija, 114
- Božić, časnik i obavještajac, 29, 46, 167
- Božinović, mons. Ivica, 6, 68, 79, 168
- Brezović, fra Ivo, 6, 51
- Bumbar (prezime), 132
- Bumbar(ević) (prezime), 118, 169
- Bumbar(ević), fra Jakov, 132
- Bumbar(ević), fra Marijan, 132
- Bumbar, Martin, 116
- Bumbar, Petar, 21, 22, 112, 116
- Bumbarević (prezime), 118, 132
- Bumbarević, Lucija, 113
- Bumbarević, Marija, 113
- Bumbarević, Mato, 113, 114
- Bumbarević, Mijat, 112, 114
- Bumbarević, Nikola, 112, 113,115
- Bumbarević, Šimun, 113
- Businovska, Biljana, 77, 81
- Busuladžić, A., 173
- Butković, Božo, 48
- Buzuk, fra Stanko, 46
Č
- Čabraić, Marta, 114
- Čaušević, dipl. ing. Omer, 43
- Čečura (Čečurović, prezime), 149
- Čečura, Martin, 147
- Čečurović, Stipo, 148
- Čelik, mons. Dragutin, 135
- Čengalović (prezime), 149
- Čengalović, Jakov, 148
- Čerina, Stjepan, 199
- Čivitilo, Marko, 125
- Čolaković, Franjo, 114
- Čolaković, Klara, 114, 115
- Čolaković, Lucija, 114, 116
- Čolić, Jozo, 203
- Čordaš, Davor, 98
- Čubranić, Marcela, 122
Ć
D
- Ćorković, fra Petar, 135
- Ćosić, (prezime), 149
- Ćosić, Marko, 115, 147
- Ćošković, Pejo, 160
- Ćurčić (prezime), 15
- Ćurić, fra Anđeo, 139
- Delić, Ilija, 58
- Delić, Ivan, 148
- Delić, Kaja, 69
- Delić, Marija, 119
- Delić, Mato, 148
- Delivić, fra Mato, 20
- Dobretić, fra Marko, 23, 24
- Dobretić, fra Pavao, 25
- Dobretića, fra Marko, 23
- Draganović, Krunoslav, 160, 166, 169
- Dragičević, fra Pavao, 21-24, 104, 112, 116, 118, 122-125, 147, 159, 169
- Dragnić, 114
Đ
- Đaković, Luka, 169, 170, 239
- Đukić, Momir, 122
E
- Elegović, Matia sin Stipana, 119
- Etchegaray, Roger, kardinal, 64
F
- Firić, Ivka, 112
G
- Gagulić, Bartol, 114
- Galić, Petar, 119
- Gavranović, fra Berislav, 14, 165-167, 171, 239
- Golub, 110
- Golub, s. Anđela, 143
- Grbić, Ankica, 122
- Grgić, Pero Ivan, 6
- Grgić, s. Cecilija, 77
- Grizelj, fra Dragan, 157
H
- Hamec, Ivan, 173
- Hamec, Zora r. Vidović, 125, 170
- Hildburghausen, princ, 28, 150
- Hodžić, Erik, 58
- Hymnjak, Josyph, 120
I
- Igel, Ferdinand, 120
- Ilijić, fra Grgo, 25
- Ilovača, fra Velimir, 170
- Ivan Pavao II, papa, 88, 93, 96
- Ivan, arhiđakon, 15
- Ivaniš, mons. Božo, 136
- Ivanović, fra Anto, 58, 79, 80
- Ivković, fra Tomo, 17, 111, 122, 169
J
- Jaćimović, Milorad, 81
- Jakara, Marko, 193
- Jakara, Zdravko, 192
- Jakić, Ilija zv. Ilkan, 105
- Jakići (obitelj), 111
- Jakovljević, fra Ivo, 63
- Jelenić, fra Julijan, 23, 166, 167
- Jolić, Mirko, 193
- Josipović (Josipovich, prezime), 27, 123
- Josipović, fra Franjo, 37, 126
- Josipović, Marko, 107
- Josipović, Marko zv. Markan, 106
- Josipović, Šimun, 120
- Jovanov, Angel i Ruža, 47
- Jović, Ivo Miro, 96
- Jović, Zvonimir, 120
- Jović, Stevo, 68
- Jozipović (prezime), 149
- Jozipović, Ivan, 148
- Jupiter, bog, 12
- Jurić (prezime), 149
- Jurić, Bernardin, 113
- Jurić, Mijat, 148
- Jurić, Petar, 148
K
- Kaić, vlč. Nikola, 171
- Kapetanović, beg, 123
- Karačić, fra Andrija, 26
- Kardum (prezime), 169
- Kardun, Franjo, 116
- Kardunović (prezime), 169
- Kardunović, Lucija, 113
- Kašljević (Casglevich, prezime), 123, 149
- Kašljević, Ivan, 114, 148
- Kašljević, Nikola, 114
- Kmetović, fra Ivo, 14
- Kojić (Coich), Marta, 112
- Komarica, mons. Franjo, 73, 76, 86, 91, 92, 96, 98, 155, 156
- Koprenović, Bosa, 122
- Kordun (prezime), 118
- Kovačević (prezime), 32, 149
- Kovačević, Josip, 119
- Kovačević, Juro, 117
- Kovačević, Marko, 116, 148
- Kovačević, Mato, 113
- Kovačević, Nikola, 119
- Kovačević, Petar, 112
- Kovačević, Ruža, 112
- Kovačević, Uršula, 113
- Kreševljaković, Hamdija, 28, 150, 167, 172
- Krilić, fra Nikola, 26
- Kudić, vlč. Josip, 156, 173
- Kuharić, Franjo, kardinal, 86
- Kukić (prezime), 118
- Kukuljević Sakcinski, Ivan, 151, 152, 172
- Kupusović, Amina, 239
- Kuruzović, Josip, 113
L
- Lagumdžić (Lagumgich, Lagumdžija, prezime), 23, 32, 105, 112, 118
- Lagumdžić, Agata, 113
- Lagumdžić, Jela, 113
- Lagumdžić, Marko, 116
- Lagumdžić, Martin, 114
- Lagundžić (prezime), 123
- Lagundžić, s. Beata, 162
- Lagundžić, s. Zora, 157
- Lagundžija, Drago, 44
- Lagundžija, Ljilja, 122
- Lalić (obitelj), 118
- Lalić, Filip, 117
- Lašvanin, fra Nikola, 26, 167
- Lipovac (Lipovaz, prezime), 27, 123
- Lipovac, Abraham, 117
- Lipovac, Ilija, 125
- Lipovac, Juro, 114, 117
- Lipovac, Kata, 112
- Lipovac, Mara, 76
- Lipovac, Marija, 125
- Lipovac, Marko, 119
- Lipovac, Mato, 117
- Lipovac, Mijat, 116
- Lipovac, Petar, 116
- Lipovac, Šimun, 117
- Lipovac-Žunić, Nikola, 125
- Ljevar, fra Dujo, 37, 42, 46, 51, 56, 69, 73, 82, 86, 90, 94, 96, 126, 130, 160, 169
- Ljevar, fra Vlado, 58
- Lončarević (prezime), 15
- Lopar, Anđa zv. Beba, 131
- Lopar, Blaž, 116
- Lopar, Fabijan, 44
- Lopar, Ljuba, 131
- Lopar, Mara, 131
- Lopar, Pero, 44
- Lopar(ević, -ović) (Loparevich, prezime), 32, 118, 123, 132, 169
- Loparević, Ana, 114
- Loparević, Blaž, 112
- Loparević, fra Josip, 128, 170
- Loparević, Kata, 114
- Loparević, Klara, 114
- Loparević, Lucija, 112, 113
- Loparević, Luka, 114
- Loparević, Marija, 113
- Loparević, Mato, 114
- Loparević, Petar, 114
- Lovrinović, Mijat, 113
- Lučić (obitelj), 118
- Lučić, fra Jerolim, 18
- Lučić, Pavao, 117
- Lukenda (Lukendić, prezime), 149, 169
- Lukenda, Anđelka, 79
- Lukenda, Borislav, 79
- Lukenda, Ilija, 124
- Lukenda, Ivica, 126
- Lukenda, Ivo, 105
- Lukenda, Luka, 105
- Lukenda, Mara, 131
- Lukenda, Marko zv. Markica, 110
- Lukenda, Mijat, 110
- Lukenda, Mile zv. Pobro, 107
- Lukenda, mons. Vlado, 6, 156, 205
- Lukenda, Ruža, 131
- Lukenda, vlč. Filip, 77
- Lukendić, Blaž, 148
M
- Maag, Silvija, 77, 81
- Mačinković (prezime), 27, 132, 133, 179, 181, 185, 233
- Mačinković, fra Anto, 134
- Mačinković, fra Antun, 132
- Mačinković, Mato, 133
- Makar (Macar, prezime), 118
- Makar, Filip, 116
- Makarević, Mijat, 114
- Makarević, Nikola, 113
- Maksimilijan, car, 11
- Mandić, fra Dominik, 22, 23, 170, 172, 239
- Maravić, fra Marijan, 19
- Maravić, fra Nikola, 19, 20
- Marčinko (Marcincho), (prezime), 132, 169
- Marčinko, Ilija, 116
- Marčinković (Marcincovich, prezime), 32, 123, 132
- Marčinković, Ivan, 112, 113, 117
- Marčinković, Kata, 114
- Marčinković, Lucija, 113
- Marčinković, Manda, 112, 113, 115
- Marčinković, Marija, 112, 114
- Marčinković, Nikola, 117
- Marčinković, Orsula, 113
- Marčinković, Uršula, 112
- Marčinkušić, fra Mato, 147
- Marić, Franjo, 168, 239
- Markezić (obitelj), 118
- Markezić, Ivan, 117
- Marković, fra Blaž, 51, 60, 61, 69, 77, 84, 90
- Matasović, Josip, 166
- Matić (prezime), 27, 32, 118, 149
- Matić, Agata, 113
- Matić, Andrija, 114
- Matić, Anto, 112
- Matić, Apolonija, 113
- Matić, fra Ivica, 58
- Matić, Ilija, 44, 116
- Matić, Ivan, 116
- Matić, Josip, 70
- Matić, Marko, 116
- Matić, Mijat, 113
- Matić, Petar, 113, 148
- Matijević (Mattievich, prezime), 118, 123
- Matijević, Ivan, 117
- Matijević, Petar, 117
- Matošević (prezime), 15, 27, 32, 111, 112, 117, 118, 122, 136, 149, 181, 184, 185, 188
- Matošević, Andrija, 44, 65
- Matošević, Anto, 114, 115, 116
- Matošević, Franjo, 58
- Matošević, Juraj, 148
- Matošević, Luka, 113
- Matošević, Mato, 107, 125
- Matošević, s. Benedikta, 143, 144
- Matošević, vlč. Nikola, 135
- Matošević, vlč. Toma, 136, 189, 191
- Mehmed, sultan, 16
- Milanović (prezime), 118
- Miletić, fra Augustin, 25-27
- Miljanić, Šimun, 112, 113
- Miljan(ović) (Miglianovich, prezime), 118, 123, 169
- Miljanović, Lucija, 113
- Miljanović, Marija, 114
- Miljanović, Ruža, 114
- Miljanović, Šimun, 117
- Miljanović, Toma, 114
- Miljanović, Vid, 114
- Miller, K., 12
- Mišić, fra Alojzije, 170
- Miz, o. Roman, 173
- Mušan, Marko, 41
- Mutapčić, Manda, 114, 116
N
- Novoseoc (prezime), 115
- Nulić (prezime), 149
- Nulić, Ivan, 148
O
- Ogramić-Olovčić, fra Nikola, 20
- Ojdanić, Andrija, 114
- Ojdanić, Mijat, 114
- Okić, fra Augustin, biskup, 25, 29
- Oktavijan August, 9
- Orlovac (Orlovaz, prezime), 32, 110, 123
- Orlovac, Ana, 86
- Orlovac, mons. Anto, 45, 51, 69, 125, 141, 166-173, 239
- Orlovac, Blaž, 105
- Orlovac, fra Ivo, 46, 141, 143
- Orlovac, fra Stipo, 138, 171
- Orlovac, Frano, 44
- Orlovac, Franjo, 44, 120, 121
- Orlovac, Ilija, 110, 113, 125
- Orlovac, Ivo, 110
- Orlovac, Kaja, 170
- Orlovac, Manda, 131
- Orlovac, Marija, 113
- Orlovac, Marinko, 205
- Orlovac, Ruža, 111
- Orlovac, Ruža kći Mate, 125
- Orlovac, Stipo, 47, 131, 134, 138
- Orlovac, Stjepo, 170, 240
- Orlovac, Šimo, 111
- Orlovac, Toma, 112, 113, 117, 120
- Orlovac, Vlado, 87
- Orlovac, Zorka, 131
P
- Pajić, Petar, 240
- Paravac, Borislav, 96
- Pašalić, Esad, 12, 13, 165
- Patsch, Carl, 10
- Pavičić, Stjepan, 104
- Pavlinović, Mihovil, 152
- Pavlović, Anđela zv. Đela, 122
- Pavlović, Ljubica, 121
- Petrović (prezime), 149
- Petrović, Augustin, 113, 115
- Petrović, Ivan, 148
- Petrović, Juro, 148
- Petrušinski, Fetko, 110
- Pichler, mons. Alfred, 5, 37-39, 42, 44, 58, 135, 143
- Popović, Ivo, 193
- Popović, Jevrem, 48
- Pranjić, Marko, 113
- Prnjavorac, Blaž, 113
- Prnjavorac, Marija, 113
- Prnjavorević (Pargnavorevich, prezime), 118
- Puljić, Vinko, kardinal, 90
R
- Rabadžić, Anđa, 114
- Radimsky, V., 12, 165
- Radman, Anto "Tone", 44
- Radman, Petar, 47
- Radmanović, fra Ambroža 134
- Rajković, Vahid, 189, 195
- Rebrović (prezime), 149
- Rebrović, Marko, 148
- Relja, Marijan, 120
- Relja, s. Renata, 157
- Ristić, Jovo, 122
S
- Samardžić, Anto, 47
- Samardžija, Jovo, 193
- Samardžija, Mijo, 122
- Santro, s. Danica, 50, 61, 71, 77, 78,84
- Sarić, Anto, 113
- Savić, Desa, 189
- Schwartz-Schilling, Christian, 96
- Sedić, Petar, 192
- Skarić, Vladislav, 9-13, 106, 165, 169
- Strehaljuk, V., 173
Š
- Šalić, fra Juro (Jurica), 16, 27, 31, 58, 112, 126, 132, 159, 166, 167, 169-171, 173, 240
- Šalić, Ilija, 154
- Šalić, Nikola, 44
- Šalić, vlč. Marko, 154, 156, 197, 204
- Šarac (Saraz, obitelj), 118
- Šarac, Martin, 117
- Šarić, Šamija, 172
- Šimić, fra Filip, 24
- Škrgić (Skarghich), Ivan, 114
- Šokčević, Toma, 114
- Šunjić, fra Marijan, 26
- Šunjić (Sugnich), Juro, 114
T
- Tadić, Stipo, 114, 115
- Tatarkin, Vera, 121
- Tatić, Ljubica, 122
- Tatić, Mićo, 11
- Thallóczy, Lajos, 159, 173, 240
- Tihić, Sulejman, 96
- Tomaschek, W., 12
- Tomić, Ana, 193, 194
- Tomić, Anto, 86
- Tomić, fra Josip, 22
- Tomić, Franjo, 189
- Tomić, Franjo zv. Franc, 106
- Tomić, Ivica, 48
- Topalović (prezime), 149
- Topalović, Martin, 148
- Topalović, Mijat, 148
- Topolović, Milovan, 96
- Trepić, Aiša, 195
- Trnjančić (Tarngnančich, prezime), 32
- Trnjanin (Targnanin, prezime), 149
- Trnjanin, Luka, 148
- Tucić, fra Lovro, 124
- Turanjanin, Jovo, 68, 80
- Tutić, Franjo, 120
- Tutić, s. Emanuela, 50, 71, 78, 84
U
- Ulman, Alojzija-Lojzika, 47
V
- Valentić, fra Josip, 23
- Vidić (prezime), 118
- Vidić, Gašpar, 117
- Vidić, Josip, 118
- Vidić, Petar, 118
- Vidović (Vidovich, obitelj), 27, 32, 112, 113, 118, 123, 128, 141, 143, 183-185, 187, 188
- Vidović, Ivan, 117
- Vidović, Ivo, 129, 130
- Vidović, Jela, 113
- Vidović, Marija, 113
- Vidović, Marko, 113, 114
- Vidović, Mile, 105
- Vidović, Nikola, 117
- Vidović, Pejo, 120
- Vidović, Šimun, 114
- Vidović, Vlado, 86
- Vidovića, Ivo, 109, 130
- Višaticki, mons. Karlo, 71, 79
- Vrhovac, Ilija, 55
- Vuičić, fra Paškal, 26
- Vukadin, fra Krešo, 58
- Vukičić, Petronila, 114, 116
- Vulinović (prezime), 149
- Vulinović, Filip, 148
Z
- Zukanović, Fuad, 41
Ž
- Žbanić (Sbanich), Klara, 113
- Žbanić, Prizbiana (Pristpiana), 113
- Žbano (Sbano), Luka, 117, 118
- Žilić, Zvonko, 60
- Žitniković (prezime), 32, 149
- Žitniković, Nikola, 148
- Žitniković, Petar, 148
- Žmarić, Tomo, 44
- Žuna (Suna, prezime), 32, 132
- Žuna, Marko, 117
- Žunić (Xunich, prezime), 132
- Žunić, Marko, 133
- Župančić, mons. Branimir, 37
ZAHVALA
Srdačno zahvaljujemo darovateljima koji su novčano pomogli izlazak ove knjige. To su:
Buconjić, Pavle
Igell, Willi
Juraković, Matija
Kronštater, Željko
Lukenda, Josip
Mačinković, Marko
Matošević, Ivica
Messing, Hrvoje
Peroli, Đovani
Orlovac, Marinko
Orlovac, Viktor
Poleta, Josip
Popac, Zlatko
Šalić, Viktor
Uvalić, Anto
Vrankić, DraganBILJEŠKA O AUTORU
Autor knjige: dr. Anto Orlovac
Anto Orlovac, rođen je 30. siječnja 1947. u Bukovici. Sin je Ive Orlovca i Marije rođ. Vidović. Predzadnje je dijete u obitelji sa sedmero djece. Danas ih je živih petero: četiri brata i jedna sestra. Majka Marija rođena je 15. veljače 1908., a umrla 28. ožujka 1968. u Ivanovcu kod Osijeka. Otac mu je Ivo rođen 2. prosinca 1912., a sin je Jose Orlovca i Stažije rođ. Lipovac. Umro je 17. studenoga 1997. u Ivanovcu kod Osijeka. Djed Joso Orlovac rođen je 20. listopada 1887., a sin je Ilije Orlovca i Marije rođ. Matošević. Poginuo je u Prvom svjetskom ratu 27. rujna 1916. u Proseccu kod Trsta. Pradjed Ilija Orlovac rođen je 2. siječnja 1867., a sin je Ivana Orlovca i Mande rođ. Lopar. Umro je 4. travnja 1953. u Bukovici. Šukundjed Ivan Orlovac rođen je 30. kolovoza 1829., a sin je Nikole i Marte rod. Marić. Njegov otac Nikola Orlovac rođen je 1782., a sin je Jakova Orlovca (?) i Marije rođ. Jurić (?).
Tu ne prestaje loza Orlovaca, tu prestaju knjige i pisani podatci, a ta je loza sigurno još puno starija u Bukovici. To je bilo naše prvo gnijezdo. Odatle su se neki - o čemu postoje pisani tragovi - u 19. stoljeću raselili u Jablan i Trn, poslije i u Banju Luku, a drugi još ranije, na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće u Ljubiju točnije Džigalušu, pa odatle u Bosansku Gradišku i okolicu. Danas ih ima posvuda, ali u Bukovici nijednoga.
< Prethodno poglavlje
Za ispisivanje i pohranjivanje sugeriram pdf inačicu kompletne knjige, koja se može preuzeti ovdje.
Autor ovom prigodom ljubazno zamoljava sve čitatelje da obrate posebnu pozornost na spisak žrtava, te da sve ispravke i nadopune pošalju meni (Marinku Orlovac) preko linka "Kontakt" na ovoj stranici, a ja ću to sve proslijediti dr. Anti Orlovac. To nam je, dakako svima u zajedničkom interesu.
Prikladne stranice:
[^vrh]